Dina Smailova živi u Crnoj Gori od kraja 2023. godine i čeka rješenje Višeg suda, jer je njena zemlja Kazahstan izdala za njom potjernicu, zbog navodne prevare i širenja dezinformacija. Nada se da će je Crna Gora zaštititi i da će dobiti međunarodnu zaštitu, dok čeka odluku Višeg suda o ekstradiciji, za koju se nada da će stići uskoro.
Kaže da je veoma zahvalna Crnoj Gori i da osjeća da će joj pomoći, kao što već jeste.
– Ovdje ima mnogo dobrih, srdačnih ljudi spremnih da pomognu. Ovdje se osjećam bezbjedno, uprkos onome što se dešava u mojoj zemlji. Vjerujem da je Crna Gora zemlja koja poštuje demokratske vrijednosti. Članica je NATO, teži EU, i zato vjerujem da mi ovdje neće biti učinjeno ništa loše. Hvala svima na pomoći i podršci – kazala je ona u razgovoru za Pobjedu.
Dina Smailova živi u Crnoj Gori već godinu i po sa suprugom Almatom Mukamedžanovim, koji je takođe borac za ljudska prava.
<h2>Ne ćutati</h2>
Kaže da kada je u Kazahstanu pokrenut krivični postupak protiv nje u decembru 2023, nekoliko organizacija je pisalo ombudsmanu u Crnoj Gori i tražilo da joj pomogne preporukama i pismima ka crnogorskoj vladi. Srela se i sa zamjenicom ombudsmana, koja se upoznala sa njenim radom i tada joj kazala da je važno da žene širom svijeta ne ćute.
– Bila bih srećna ako bi se u Crnoj Gori otvorio sličan fond – kazala je Smailova.
Vlada Crne Gore, MUP, ombudsman odavno su već upoznati sa slučajem Smailove, koja je u Kazahstanu imala svoj fond „Ne ćuti“ koji se bavio žrtvama seksualnog i porodičnog nasilja. Istraživanja i objave njenog fonda nijesu bile po volji tamošnjim vlastima, posebno kada je otkrila da su u pojedinim slučajevima nasilnici bili funkcioneri ili policajci.
Zbog toga je vlast optužila za prevaru i širenje dezinformacija. Smailova, i sama žrtva silovanja, prije sedam godina osnovala je fond „Ne ćuti“. Ona sada u Crnoj Gori sa nadom iščekuje odluku, kako bi ostala slobodna i nastavila da pomaže žrtvama nasilja.
– Vjerujem da će se u mom krivičnom predmetu prepoznati da je on potpuno lažiran i zasnovan na lažnim optužbama. Sve to se radi s ciljem da se zaustavi rad fonda „Ne ćuti“, da se prekine istoimeni pokret u Kazahstanu, i da žene prestanu da prijavljuju nasilje u tolikoj mjeri kao sada – kazala je Smailova.
Kada je uhapšena u Budvi po potjernici, Smailova nije imala niti prevodioca niti advokata. Ona je papire potpisala rečenicom „Ja ne razumijem što potpisujem“, a advokata je dobila tek sjutradan, a malo prije početka suđenja.
– Ne znam zbog čega nijesam imala prevodioca, ne mogu to da objasnim. Mogu samo reći da je bilo veoma zastrašujuće – kazala je Smailova.
Ispričala je da su došle tri osobe u civilu, običnim kolima, bez oznaka i da je u jednom trenutku pomislila da je otima kazahstanska tajna služba, a da se samo predstavljaju kao policajci. Ujedinjene nacije su i ranije Vladu i MUP obavijestile da tajna policija Kazahstana prati Smailovu i njenog supruga.
– Kad su me odveli u policijsku stanicu, malo sam se smirila, objasnili su mi da će ujutru biti suđenje i da će se tada odlučiti o mom izručenju. Zbog nedostatka prevodioca, tako sam razumjela. Tek narednog dana mi je advokat objasnio da to nije bilo suđenje o izručenju, već o pritvorskoj mjeri dok se čeka odluka o ekstradiciji – kazala je ona u razgovoru.
<h2>Porazni podaci</h2>
Ona sa suprugom živi u Budvi već godinu i po dana i, kako kaže, veoma je upoznata sa eskalacijom porodičnog i rodno zasnovanog nasilja u Crnoj Gori. Kazala je da nema precizne podatke o slučajevima, ali da je upoznata sa ovdašnjim zakonodavstvom.
– I mogu reći da je ono znatno bolje od našeg – žene su ovdje zakonom bolje zaštićene. Ipak, vidim da patrijarhalne norme funkcionišu i u vašoj i u našoj zemlji. Žene se stide da govore o nasilju i da pričaju o tome što su doživjele – kazala je Smailova.
U Kazahstanu se svake godine registruje najmanje 80 ubistava žena, govori ona, a dnevno policija primi više od 300 poziva na broj 102 koji se tiču porodičnog nasilja i konflikata.
– Nivo nasilja u porodici u Kazahstanu je veoma visok. I to su samo oni koji prijavljuju – mnogo je onih koji ćute. Strašno je što na našu SOS liniju stiže veliki broj poziva od žena koje nikada nijesu prijavile nasilje. U mnogim slučajevima, situacija se završi tako da žene postanu invalidi ili izgube život – priča aktivistkinja Dina Smailova.
Femicid je veoma strašna pojava, kaže ona i dodaje da je prisutan u svakoj zemlji.
– Nijedna zemlja na svijetu nije uspjela da ga iskorijeni, niti da zaustavi nasilje nad ženama. Jako me rastužuje što se takvi slučajevi dešavaju i u Crnoj Gori. Žao mi je što žene gube život – s tim se moramo boriti – poručila je osnivačica fonda „Ne ćuti“.
O Kazahstanu i prilikama u toj zemlji se u Crnoj Gori ne zna mnogo. Smailova pojašnjava da se tamošnje društvo više ne boji da javno govori o povredama prava putem društvenih mreža i medija. Kaže da mnoge žene više ne ćute o nasilju i javno govore o tome.
– Ipak, nasilje se često ponavlja, a u Kazahstanu ne postoji krivična odgovornost za kršenje zaštitnih mjera. Dakle, ako se nasilje ponovi, maksimalna kazna je deset dana pritvora. Takođe, ne postoji program za hitno iseljenje nasilnika iz doma. Kada žena prijavi nasilje, nasilnik se često vrati kući za tri sata. Zbog toga mnoge žene ne prijavljuju, jer se plaše da će se nasilnik vratiti i ponoviti nasilje. I ako bude uhapšen, to traje najviše pet do deset dana, što može samo dodatno da ga razljuti, a ženu izloži još većoj opasnosti – ispričala je ona Pobjedi.
<h2>Osveta</h2>
Kao glavni razlog ćutanja žrtvi ona ističe strah da će se nasilnik naljutiti, ali se ne smije zanemariti ni faktor ekonomske zavisnosti.
– Kazahstan prolazi kroz ozbiljnu krizu siromaštva. Svaki dvadeseti građanin živi ispod granice siromaštva, a milion djece pogođeno je siromaštvom. Žene su često finansijski zavisne od svojih muževa, i ta zavisnost ih sprečava da napuste nasilnika – one trpe i ćute – pojašnjava Smailova.
Kaže da je javna borba fonda za zaštitu žena „Ne ćuti“ izazvala brojne optužbe prema policiji Kazahstana.
– Policija je bila veoma nezadovoljna mojim radom, jer smo razotkrili mnoge slučajeve korupcije i kršenja ljudskih prava, policajci su dobijali disciplinske mjere, neki su otpušteni, a 12 osoba je osuđeno po krivičnim djelima zbog nasilja ili nemara – pojašnjava Smailova.
Kaže da je tokom devet godina rada fonda „Ne ćuti“, 315 silovatelja, pedofila i ubica procesuirano, a izvršene su promjene u šest zakona.
– Stalno ukazujemo na ozbiljne slučajeve nasilja od strane zvaničnika, koje javno razotkrivamo. To je izazvalo neprijateljstvo vlasti prema nama – kazala je ona.
Ističe da predsjednik Tokajev pokušava da stvori sliku da Kazahstan poštuje ljudska prava i da su žene zaštićene, ali da fond svakodnevno prikazuje stvarnost – nekažnjavanje ubica i silovatelja, visok nivo nasilja.
– To podriva državnu propagandu i vjerovatno smo zbog toga izloženi progonu – pojašnjava ona.
<h2>Neizmjerno zahvalna kolegama i novinarima Martinoviću i Filipoviću</h2>
Dina Smailova je u Crnoj Gori upoznata sa radom nekoliko organizacija, a pojedini novinari su joj i lično pomogli i poržavali je.
- Vidim da ovdje postoji veoma solidarna i složna mreža aktivista. Znam da je šest nevladinih organizacija nedavno uputilo apel da mi se pruži podrška i zatražilo hitno da dobijem status izbjeglice. Još ranije su neke organizacije pisale ministru pravde, ministru unutrašnjih poslova i pratile moj slučaj - kaže ona.
Ističe da je neizmjerno zahvalna svojim kolegama.
- Kao što sam rekla, upoznali smo neke novinare. Jovo Martinović me je mnogo podržao, radio je nekoliko intervjua sa mnom. Takođe, Ljubomir Filipović nam je pomagao savjetima, kao migrantima u stranoj zemlji bilo nam je veoma teško, nijesmo znali jezik ni način života u Crnoj Gori. U međuvremenu sam slomila nogu i novinari su mi pomogli – Ljubomir mi je dao invalidska kolica, a Jovo me vozio u bolnicu više puta. Ta pomoć mi je bila dragocjena – ispričala je Smailova.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Smailova: Nadam se da će me Crna Gora zaštititi, kao što je i do sada

Aktivistkinja američkog i turskog državljanstva ubijena je iz vatrenog oružja tokom demonstracija protiv izraelskih naselja u okupiranoj Zapadnoj obali, prenosi AFP. Turska je 26-godišnju ženu identifikovala kao Ajsenur Ezgi Ejgi, te su rekli da su je ubili "izraelski vojnici".
Izraelska vojska navela je u saopštenju da su njihove snage "odgovorile vatrom prema glavnom pokretaču nasilnih aktivnosti koji je snage gađao kamenjem i predstavljao prijetnju." Vojska "razmatra izvještaje da je strani državljanin poginuo od ispaljenih hitaca", takođe se navodi.
Portparol američkog Stejt departmenta osudio je njenu smrt kao "tragičnu" i rekao da "Vašington radi na hitnom prikupljanju više informacija o okolnostima njene smrti."&nbsp;
Američki ambasador u Izraelu Džek Jack Lev rekao je da Vašington "nema većeg prioriteta od sigurnosti američkih državljana."
Eygi je bila članica Međunarodnog pokreta solidarnosti (ISM), propalestinske organizacije, i bila je u Beiti kako bi učestovala u sedmičnim demonstracijama protiv izraelskih naselja, rekla je Neta Golan, suosnivačica grupe.
Prema podacima palestinskog Ministarstva zdravlja otkako je Hamas, kojeg SAD i EU smatraju za terorističku organizaciju, izveo napad 7. oktobra, izraelske snage su ubile najmanje 661 Palestinca u Zapadnoj obali. Prema podacima izraelskih zvaničnika najmanje 23 Izraelca, uključujući i snage bezbjednosti, su ubijena u palestinskim napadima na toj teritoriji tokom istog perioda.
Izraelska naselja na Zapadnoj obali, gdje živi oko 490.000 osoba, ilegalna su prema međunarodnom pravu. Pored Zapadne obale Izrael je u posljednjih 50 godina gradio naselja i u istočnom Jerusalimu. Ujedinjene nacije naselja smatraju preprekom izraelsko-palestinskom miru.

610x380

Američko-turska aktivistkinja ubijena u okupiranoj Zapadnoj obali

Ukupna vrijednost bulevara Vojislavljevića, čija je gradnja počela danas, iznosi 14,43 miliona eura sa porezom na dodatu vrijednost (PDV), a biće završen za 18 mjeseci, saopšteno je iz Ministarstva saobraćaja.
Potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj, Milun Zogović, saopštio je da je projektom predviđena izgradnja javne rasvjete, atmosferske i fekalne kanalizacije, vodovodnih i telekomunikacionih instalacija, te saobraćajne i svjetlosne signalizacije.
On je kazao da će na potezu od Ulice 4. jula do mosta na Morači biti šest raskrsnica.
Zogović je pohvalio rad Ministarstva saobraćaja i ministarke Maje Vukićević i naveo da i ovaj projekat pokazuje da taj resor radi u korist građana.
Iz Ministarstva su rekli da se radi o jednom od značajnih infrastrukturnih projekata Glavnog grada i tog Vladinog resora, koji se realizuje preko Uprave za saobraćaj, odnosno o projektu izgradnje bulevara u Ulici Vojislavljevića, na potezu od kružne raskrsnice u Ulici 4. jula do mosta preko rijeke Morače.
- Radi se o rekonstrukciji postojeće saobraćajnice u moderni bulevarski profil u dužini od oko 3,2 kilometra. Projektom je predviđena izgradnja dvije kolovozne trake sa po dvije saobraćajne trake, razdjelnim pojasom, obostranim trotoarima i biciklističkim stazama, kao i zelenim pojasima – što ukupno daje širinu puta od 24 do 26,5 metara - navodi se u saopštenju.
Planirana je i izgradnja tri kružne i tri četvorokrake raskrsnice, uz savremenu svjetlosnu signalizaciju. Pored toga, obuhvaćeni su radovi na javnoј rasvjeti, atmosferskoj i fekalnoj kanalizaciji, vodovodu, telekomunikacionim instalacijama i saobraćajnoj signalizaciji.
Radove finansiraju Uprava za saobraćaj u iznosu od 9,12 miliona eura i Glavni grad u iznosu od 5,3 miliona eura.
Izvođač radova je Crnagoraput, dok nadzor realizuje Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja. Rok za izvođenje radova je 18 mjeseci.
- Ovo nije izolovan projekat, već dio šire razvojne vizije Ministarstva saobraćaja kada je u pitanju unapređenje saobraćajne infrastrukture, posebno u Glavnom gradu Podgorici - navodi se u saopštenju.
Iz Ministarstva su rekli da im je zadatak da rasterete gradske ulice, smanje gužve, buku i zagađenje i najvažnije, da povećaju bezbjednost svih učesnika u saobraćaju, naročito pješaka i biciklista.
- Naša je obaveza da gradimo održiv i funkcionalan saobraćajni sistem, koji prati potrebe savremenog grada i doprinosi boljem kvalitetu života svih građana - zaključuje se u saopštenju.

Vrijednost investicije za Bulevar Vojislavljevića 14,43 miliona eura

U Modernoj galeriji sjutra će biti otvorena izložba "Lavirint devedesetih", koja je usmjerena na emocije iako donosi saznanja, obilje potisnutih, zaboravljenih i nepoznatih podataka, ali nas prije svega vraća u neizvjesnost i strahove devedesetih - saopšteno je danas na konferenciji za medije Centra za građansko obrazovanje. 
Bogdan Bogdanović kaže da je to "taj novi jezik koji treba da podstakne na razmišljanje. 
- Ne bi bio lavirint da nema izlaza - ističe on, dodajući da je na svakome od nas, kao pojedincima i kao društvu, da ga pronađemo.
Istoričarka Dubravka Stojanović, jedna od autorki izložbe, osvrnula se na dosadašnji put ove inicijative i najavila značajne planove za budućnost.
- Prvu izložbu “Lavirint 90ih” imali smo u Beogradu 2023. godine, to je bila pilot izložba - proba kako to korespondira sa građanima, koliko je interesovanje… Prošle godine u maju izložba je postavljena u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u Sarajevu, gdje je tokom ljeta vidjelo oko 7.000 posjetilaca, a reakcije su bile snažne i emotivne. Svaka nova postavka, uključujući i ovu u Podgorici, predstavlja za nas priliku da ponovo razmislimo o izložbi, da vidimo koji eksponati komuniciraju sa publikom, šta treba dopuniti ili promijeniti. Na taj način, izložba je uvijek nova i živa - istakla je Stojanović.
Najavila je da se 2. juna u Beogradu otvara Muzej devedesetih, koji će imati stalnu postavku.
 Pisac i jedan od autora izložbe Igor Štiks kazao je da lavirint devedesetih kao tema ostaje sa nama, nikako da nas pusti.
- To breme i mladi osjećaju danas, kroz slične ideologeme, osobe i probleme protiv kojih se bore. Ova izložba je pokušaj da tu dekadu prikažemo drugačije - slojevito, kompleksno, ne samo kroz bol, već i kroz humor, noćni život, fragmente sreće. To je izložba i za one koji su je proživjeli, i za one koji je tek upoznaju. Ona otvara prostor za nova pitanja, za regionalno razumijevanje i drugačiji javni razgovor o nasljeđu devedesetih - rekao je Štiks.
Izložba se, prema njegovim riječima, posebno obraća mladima, ali nije namijenjena samo njima. 
- Namijenjena je i onima koji su tada odrastali s osjećajem da im je jedan mogući život oduzet - život koji se mogao dogoditi, ali je, umjesto toga, skrenuo na drugi i neželjeni kolosijek - poručio je Štiks.
 Direktorica Javne ustanove Muzeji i galerije Podgrice Ivana Ćupić kazala je da je vrlo zahvalna autorima i Centru za građansko obrazovanje što su ih prepoznali kao partnere i posebno je srećna što će biti domaćini, kako ističe, izložbe godine. 
- Ovo se poklapa sa jubilejom - 75 godina naše ustanove i postaje reprezent naše proslave. Prvi put sam “Lavirint devedesetih” vidjela u Sarajevu. Namjenski otišla sam da je pogledam, jer sam osjećala da se ta tema duboko tiče svih nas. Devedesete su možda formalno prošle, ali za nas koji smo tada bili na pragu srednje škole, to je bilo vrijeme kada smo počeli da razvijamo svoje prvo kritičko mišljenje. Potajno sam priželjkivala da 'Lavirint 90-ih' dođe i kod nas, u naš prostor. Sada, kada se to ostvaruje zaista osjećam zadovoljstvo - rekla Ćupić.
Saradnica na programima u CGO Maja Marinović istakla je da ova izložba ima umjetnički i edukativni karakter. 
- Želimo da na jedan alternativan način komuniciramo činjenice, posebno sa mladima, kojima je značajan dio onog što ćemo predstaviti nepoznat - navela je Marinović.
Ona je podsjetila na nalaze istraživanja, u okviru ovog projekta, koje je pokazalo je da školski sistem ne pruža gotovo nikakvo znanje periodu 90-ih, a da je u javnom prostoru mnogo manipulacija i dezinformacija. 
- Ipak, ohrabrujuće je što gotovo 80 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da su događaji iz tog doba i dalje važni za današnje društvo, što je smjernica za interes za kvalitetno i odgovorno obrazovanje o tom dijelu prošlosti. I zato projekat „Muzej 90-ih“ teži da kroz istorijske činjenice, kulturni izraz i kritički dijalog otvori to poglavlje i učini ga dostupnim svim građanima i građankama - kazala je ona.
Otvaranje izložbe zakazano je za sjutra u 20 sati, nakon čega će postavka biti dostupna široj javnosti svakog dana (osim ponedjeljkom) u Modernoj galeriji od 9 do 20 sati, do 13. septembra.
Izložbu „Lavirint devedesetih“ u Podgorici realizuje Fondacija M90 i Kulturni front iz Srbije, u saradnji sa Centrom za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore. 
- Izložba je nastala kao dio projekta „Muzej 90ih - regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, Evropskog fonda za Balkan (EFB) i Shared Horizons projekat koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD. Sadržaj ove izložbe je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove donatora - navodi se u saopštenju.

Otvaranje izložbe "Lavirint devedesetih" sjutra u Modernoj galeriji: Usmjerena na emocije, ali nas vraća u neizvjesnost i strahove tog vremena

Melanom raste iz godine u godinu, ali ono što je zabrinjavajuće je što se ta starosna granica spušta. To je najčešći tumor kod mlađe populacije, najčešće djevojke ispod 25 godina obolijevaju od melanoma - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, specijalistkinja dermatovenerologije dr Marija Mališić Korać.
Melanom je maligni tumor kože i, ističe Korać, jedan od najmalignijih tumora uopšte, zato što vrlo brzo daje metastaze limfogenim i hematogenim putem do najudaljenijih organa i tkiva.
- Najčešće se veliki broj pacijenata, i pored toga što je melanom dostupan golom oku i što je na neki način uočljiviji od drugih tumora, nažalost javlja u velikom broju slučajeva kasno. Vrlo brzo se širi, daje vrlo brzo metastaze i smrtnost je izuzetno visoka. Ukoliko bi se melanom otkrio na vrijeme tada bi izlječenje moglo da bude 95 procenata i zbog toga je značajna prevencija. &nbsp;Kampanje u maju mjesecu pokrenute su prije nekih 26 godina od strane svega šest dermatologa, a danas je hiljade dermatologa uključeno u ovaj program koji se sprovodi u preko 33 zemlje. Cilj ove kampanje je rano otkrivanje, prevencija melanoma kroz skrininge za melanom, kao i edukacija građana o značaju i buđenju svijesti o značaju melanoma - rekla je Korać.
Uzrok nastanka melanoma nije poznat, objašnjava Korać, ali se smatra da u 30 odsto slučajeva nastanka melanoma UV zračenje ima presudan uticaj, jer &nbsp;do kože dospijeva UVA, UVB i infracrveno zračenje.
- Sunčevo zračenje zna da bude jako štetno ukoliko se izlažemo suncu mnogo duže od preporučljivog, a to je u onom famoznom intervalu od 10 do 16 časova,, kao i intenzivno izlaganje suncu. Djeca do tri godine ne bi uopšte trebalo da se izlažu suncu jer je dječija koža jako osjetljiva, a te opekotine u ranom uzrastu povećavaju mogućnost nastanka melanoma i do dva, tri puta - istakla je Korać.
Poruka ovogodišnje majske kampanje podsjeća Korać, je upravo zaštita djece, te su se u tu svrhu posjećivale škole, vrtići i edukovali se roditelji o štetnosti izlaganju nezaštićene kože suncu.
Statistika broja oboljelih od melanoma u Crnoj Gori, kaže Korać, je dosta loša i ne stagnira, već se broj oboljelih od melanoma uvećava i svake godine je veći za tri do sedam posto.
- &nbsp;Što se tiče statistike u Crnoj Gori mi smo kao i većina zemalja u Evropi, ta incidenca je 10 prema 100.000 i tako da je taj broj oboljelih prošle godine u Crnoj Gori 60 osoba - zaključila je Korać.

Korać: U 30 odsto slučajeva nastanka melanoma UV zračenje ima presudan uticaj

U Gimnaziji "Podgorica" danas je održan sastanak i druženje predstavnika učeničkih parlamenata više srednjih škola iz Crne Gore. Učestvovali su učenici Gimnazije &nbsp;"Slobodan Škerović", Ekonomske škole „Mirko Vešović“, SSŠ „Ivan Uskoković“, Gimnazije „Petar I Petrović Njegoš“ iz Danilovgrada, kao i Privatne gimnazije „Podgorica“. Teme sastanka bile su: mentalno zdravlje mladih, izazovi školovanja u privatnoj školi, te obrazovanje u funkciji učenika. U prijatnoj atmosferi školskog dvorišta, predstavnici su otvoreno razmjenjivali mišljenja, ideje i stavove, pokazujući visok nivo zrelosti i spremnosti za dijalog o važnim pitanjima koja se tiču njihovog školovanja. Svi prisutni složili su se da je osnovni cilj ovakvih susreta jačanje uloge i glasa učenika u obrazovnom sistemu, kao i stvaranje snažnije međusobne povezanosti među srednjoškolcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512150520_870243f9a89b1ae33fa575ef6d2f8d4b186406882f74046967bb3375020d94a1.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512150520_870243f9a89b1ae33fa575ef6d2f8d4b186406882f74046967bb3375020d94a1" data-rendition-name="original" width="337" height="331" loading="lazy" alt="učenici"> </figure>  Sastanku je prisustvovala i Marija Gošović, direktorica Direktorata za gimnazijsko i stručno obrazovanje, koja je iznijela svoja iskustva iz perioda kada je radila sa učeničkim parlamentima i podstakla učenike da aktivno učestvuju u kreiranju boljeg školskog okruženja. Razgovor i druženje vodila je profesorica Jelena Lalović, a događaj je završen uz zajedničku želju da ovakvi susreti postanu redovna praksa, kako bi dodatno osnažili saradnju i međusobno razumijevanje učenika različitih srednjih škola u Crnoj Gori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512150520_4fa33119ad68eab039970f267bfe3a2a6237511a2a9690a140675f8b79cf2a0c.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512150520_4fa33119ad68eab039970f267bfe3a2a6237511a2a9690a140675f8b79cf2a0c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="učenici"> </figure>  &nbsp;

Iz učionica u dijalog: Neophodno jačanje glasa učenika u obrazovnom sistemu

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska grupa "Perper" sinoć je na Trgu nezavisnosti u Podgorici priredila veče za pamćenje.
Nastup cetinjske čuvene grupe na Proljećnom pazaru ispunio je trg emocijama, ritmom i snažnom energijom, a publika je uglas pjevala njihove najpoznatije hitove poput "Montenegro jazz", "Perperi i zlato", "Zastave", "Kome dolaziš u san", "Dobrovoljac", "Sa dušom od kamena"...
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F_rAocTcegpU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poseban trenutak večeri bio je izvođenje pjesme "Goro moja", koja je, kako to inače biva, dirnula sve prisutne i izazvala pravu euforiju.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FHoRX87zgKws&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Čitava atmosfera bila je prožeta zajedništvom i ljubavlju prema muzici, a Perper je još jednom pokazao zašto je navoljeniji bendo domaće scene.

VIDEO: Perper i publika u harmoniji: "Goro moja" zagrmjela jednim glasom

10.05.
15:50h
Vučem neku tjeskobu, vučem je, u meni je, guram stid pred sobom. Nikako da pristanem sve da odbacim i pazim svoga posla, pred neuređenim, nekompetentnim narativima dijela vlasti, koji obnašajući istu pokazuju tupavu, mrzilačku zlovolju. Čiji postupci determinisani averzijom prema subjektu, brukaju samu državu.
Sve neprijatne misli, neizbježna pitanja, nijema čuđenja, sputavaju me da se iz nemoći kao građanin nasmijem establišmentu, u kojem, očito, neki efemerni likovi brukajući vlasti, ispoljavaju prapotopsku glupost garniranu nezrelostima.
Pozoveš nekoga za dan, kakav je državni praznik, a onda se presabereš i na memorandumu Vlade napišeš da je prvi poziv sa sve memorandumom nevažeći i dodaš da primalac računa da nije ni poslat.
Šaljući tu poruku-poslao si sledeću:
1. Računajte građani da bulevar Jaz - Tivat, ne radi onaj ko radi i biće mu zabranjeno.
2. Kad se vozite autoputem, kojim se mi u inat ne vozimo, računajte da ga nije radio ko jeste, ako računate da ipak jeste - oburdaćemo ga.
3. Milione poreza koje plaša subjekat-primalac obavještenja, Uprava prihoda računa da nisu uplaćene jer mi taj novac inače ne koristimo.
4. Ne računajte da djeca idu u skolu "Novka Ubović", jer ona ne postoji, a ako mislite da ona postoji, ispišite ih. Jer će Vlada školu porušiti.
5. Ako neko igra u najboljoj maloj dvorani na Balkanu, pored Morače, ili neko tamo ima koncert ralunajte da niko tamo ne igra, niti pjeva. Zatvorićemo je ili ćemo je sravnati sa zemljom.
6. Ako neko šeta po njihovom parku, računajte da ne šeta.
7. Sve ceste, puteve, tunele, bulevar Tuzi - Podgorica, smatrajte nepostojećim. A ako ih vidite - loše vidite.
Ništa ne postoji, samo naši hipotalamusi koje je teško izgraditi, dograditi, proširiti. Čak i porušiti.
Takav materijal.
P.S. Ako se jedna moja intimna nada ne može dogoditi po Zakonu vjerovatnoće, dogodiće se po nekom drugom.
P.S.2 Nigdje kao U Crnoj Gori političari ne mrze, preziru, ponižavaju dio stanovništva, neke ljude, a da izgleda kao da im je do svih građana najviše stalo.