Odnos prema spomenicima zapravo je odnos prema prošlim generacijama i vrijednostima koje su te generacije baštinile - rekao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, istoričar Adnan Prekić.
Skrnavljenje spomenika kulture, iscijepane zastave i nemaran odnos prema kulturno istorijskom naslijeđu Crne Gore ne isključuju političke poruke i , kaže Prekić, najčešće je riječ o vandalizmu.
- To je suština odnosa i nekih novih generacija prema onome što je memoralizacija i odnos prema kulturnom naslijeđu, između ostalog i naslijeđe prema nekoj spomeničkoj kulturi koja je zamišljena kao jedna vrsta veze između nekih prošlih vremena, nekih prošlih generacija, naslijeđe tih generacija i onoga što bi poruke tih generacija trebalo da znače ovim generacijama koje danas žive. Takav odnos, čini mi se, da dovoljno govori o tome da mi nemamo tu svijest i da ne razumijemo te poruke koje u suštini svaki spomenik treba da nosi sa sobom- rekao je Prekić.
Smatra da bi odnos prema spomenicima trebao da bude odnos jednog društva prema prošlosti i vrijednostima koje su prošle generacije živjele.
- Nijesam siguran da mi imamo taj odnos, jer do skoro smo imali uzročno posljedičan odnos prema spomeničkom naslijeđu - svaka generacija je rušila spomenike prethodne generacije. Tako je bilo sa prvim spomenikom koji je podignut na Cetinju 1861. godine. To je inače spomenik koji je podignut u znak sjećanja na Vasojeviće koji su krenuli u Srbiju da se bore za interese Crne Gore i za oslobođenje Srbije i na taj način knjaz Nikola je htio da pokaže i odnos prema Vasojevićima, ali i odnos prema tom djelu. Međutim, taj isti spomenik je srušen kasnije iz potpuno drugih razloga, zato što je tada na vlasti prilikom tog spomenika bila dinastija Obrenović, kasnije su došli Karađorđevići i prilikom srpskog kralja Karađorđevića Cetinju taj spomenik je srušen. Nešto kasnije istom Aleksandru Karađorđeviću nakon njegove smrti je podignut spomenik na Cetinju koji je srušen početkom Drugog svjetskog rata. U centru Podgorice imamo primjere spomenika velikom vojvodi Mirku i crnogorskim ratnicima koji je bio srušen neposredno nakon Podgoričke skupštine i upravo su to ovi dani kada referiramo na te događaje- istakao je Prekić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Prekić: Odnos prema spomenicima predstavlja odnos jednog društva prema prošlosti i vrijednostima koje su baštinile prošle generacije

U posljednjem izvještaju Evropske komisije Crna Gora ocijenjena je najbolje od svih kandidata za članstvo u Evropsku uniju (EU). Istovremeno, antizapadne snage u našoj zemlji jače su nego ikada u 21. vijeku i širenju njihovog uticaja za sada ne nazire kraj.
U razogovoru za Analitiku, istoričar Adnan Prekić ističe kako je konačan cilj ovih desničarskih i klerikalnih politika izmjena Ustava i pretvaranje Crne Gore iz građansku u državu naroda.
- Za tu temu i model etno-federalizacije crnogorskog društva, siguran sam naći ćete sagovornike u većini nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Oni vjeruju da je dovoljno zaštititi sopstveni identitet i živjeti izolovan od drugih. Naravno da je to pogrešan pristup i da savremena Crna Gora može biti održiva samo kao građansko i interkulturno društvo spremno da prihvati vrijednosti savremene zapadne civilizacije - poručio je Prekić.
<h2>Desničarske i klerikalne strukture nemaju odgovore na savremene izazove</h2>
Upozorava i kako ne treba sumnjati da će desničarske i klerikalne strukture crnogorskog društva i dalje istrajno raditi na tom zadatku ali se, prema njegovim riječima, u mnogim istorijskim periodima, pa i proteklih nekoliko godina pokazalo da su dometi tih politika jako ograničeni.&nbsp;
- I pored savršenih geopolitičkih okolnosti koje su im išle na ruku, neiscrpnih materijalnih i medijskih resursa, oni nijesu uspjeli da etabliraju skoro nijednu temeljnu ideju njihovog programa. Naprotiv, da bi se dokopali vlasti i privilegija pristali su na konvertitstvo, odrekli se političkih i vrijednosnih stavova za koje su se zalagali, samo da bi došli na vlast - podsjeća Prekić.&nbsp;
Niko ozbiljan, kaže, nema dilemu o njihovim stvarnim i krajnjim namjerama, ali dodaje da njihovo prihvatanje ideološkog i političkog konvertitstva ukazuje da nemaju program i ideje koje mogu pružiti odgovore na savremene izazove crnogorskog društva.&nbsp;
- To u konačnom potvrđuju i posljednje poruke iz Brisela, da EU ne želi da vidi ruske trojanske konje u novim članicama. Takav stav slikovito objašnjava suštinu problema, ali istovremeno i ukazuje na jednu vrstu cinizma i simplifikacije cijelog procesa od strane EU, koja upravo sa takvim akterima aktivno sarađuje, podržava ih i normalizuje njihove političke ideje - ističe Prekić.
<h2>Aktuelni pristup Evropske unije Balkanu više puta doživio propast</h2>
Zemlje EU, navodi sagovornik Analitike, imaju legitimno pravo da same procjenjuju ko su njihovi partneri i što je najbolje za interese Unije ali ih, kaže, uvijek treba podsjećati da je takva politika na Balkanu više puta doživjela propast.&nbsp;
- Tako je bilo krajem 80-ih i u prvoj polovini 90-ih kada je Slobodan Milošević bio ključni partner međunarodne zajednice, a posljednjih 15 godina ta uloga namijenjena je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Međutim, u oba slučaja takva politika našla se u ćorsokaku jer kao što je nemoguće od vuka napraviti vegetarijanca, nemoguće je od desničara i nacionaliste napraviti konstruktivnog partnera, spremnog da prihvati vrijednosti zapadne civilizacije - smatra Prekić.&nbsp;
Čini mu se, kako dodaje, da se i u Crnoj Gori pravi ista greška kroz pokušaje stvaranja lažnih asimetrija između boraca protiv korupcije i organizovanog kriminala, s jedne strane, i onih koji to navodno podržavaju, s druge. Asimetrija je, navodi naš sagovornik, između umjerenih političara okrenutih budućnosti i nacionalista za koje se tvrdi da prave podjele među građanima.&nbsp;
- Tako smo došli u paradoksalnu situaciju da se oni koji su se od 90-ih zalagali za vrijednosti savremene evropske civilizacije, demokratiju, ljudske slobode i pluralizam, optužuju za radikalizam i antievropske stavove, dok su promoteri nacionalističkih politika, borci protiv EU i NATO-a, podržavaoci politike ratnih zločina i genocida – danas najveći zagovornici evropskih vrijednosti. Ponavljam, naši međunarodni partneri imaju pravo na svoje izbore, kao i na svoje interese, ali je naša obaveza da ih podsjećamo da je takav pristup doživio propast 90-ih, i da takav pristup i danas neminovno vodi istom ishodu - poručuje Prekić.
<h2>Prozapadna orijentacija Crne Gore incident, a ne pravilo</h2>
Sagovornik Analitike naglašava i da je u istorijskom razvoju Crne Gore prozapadna orijentacija incident, a nikako pravilo.
- Nije mi jasno zašto ta teza izaziva nelagodu u dijelu crnogorske javnosti, jer se ona može potvrditi čak i kroz površnu istorijsku analizu koja bi mogla započeti od podjele Rimskog carstva na Istočno i Zapadno, te nastaviti kroz nasljeđe Vizantijskog, a zatim i Osmanskog carstva - kaže Prekić.
Dodaje kako još od srednjeg vijeka možemo tražiti argumente koji afirmišu tezu da je prozapadna orijentacija Crne Gore – incident, a ne pravilo.&nbsp;
- Konačno, oslobodilački pokret protiv Osmanskog carstva razvijao se uz podršku Rusije, koja je predano i uz podršku lokalnih državnih i političkih elita Crne Gore u korijenu uništavala svaki pokušaj Crne Gore da se okrene prema nekom savezniku sa Zapada. Guvernadurska porodica Radonjić tragično je završila sudbinu pokušavajući da Crnu Goru okrene nekom međunarodnom savezniku sa zapada, a sličnu sudbinu je doživio i knjaz Danilo koji je nakon Krimskog rata, na Pariskoj mirovnoj konferenciji pokušao da međunarodno-pravni status Crne Gore riješi uz podršku Francuske - podsjeća Prekić.
Ističe kako je najveći zatočenik tih ideja bez sumnje knjaz Nikola koji je, napominje on, nakon posjete Petrovgradu 1869. godine postao ključni ruski saveznik na Balkanu.&nbsp;
- Knjaz je povjerovao u obećanja ruskog dvora da će postati obnovitelj Dušanovog carstva (tokom posjete na poklon je od ruskog cara Aleksandra II dobio lažnu sablju srpskog kralja Milutina) i kompletan politički i državni rad stavio je u funkciju ruskih geopolitičkih interesa. Kada je shvatio da od ruskih obećanja neće biti ništa, bilo je kasno, a nakon potpisivanja Vojne konvencije 1910, bio je samo posmatrač već unaprijed dogovorenih procesa - navodi Prekić.&nbsp;
Slične stvari su se, kaže, dešavale i u 20. vijeku.&nbsp;
- Tokom jugoslovenskog sukoba sa SSSR-om 1948. godine, najveći broj pristalica rigidnih staljinističkih ideja dolazilo je iz Crne Gore - napominje Prekić.
Ukazuje da smo pet decenija kasnije ponovo pokazali potpunu nezainteresovanost za vrijednosti zapadne civilizacije.&nbsp;
- U vrijeme rušenja hladnoratovske ideološke paradigme umjesto demokratije, političkog pluralizma i ljudskih sloboda, birali smo: autokratiju, rat i nacionalizam. Prvi ozbiljniji otklon od tog nasljeđa, uz razumijevanje i prihvatanje vrijednosti zapadne civilizacije desio se nakon sukoba sa Miloševićem 1998, kada su definisane ključne vrijednosne koordinate savremene Crne Gore koje su bile ugaoni kamen u procesu obnove državnosti. Čak i ovako površna istorijska retrospektiva mislim da potvrđuje početnu tezu da je prozapadna orijentacija Crne Gore ipak incident, a ne pravilo - stava je Prekić.
<h2>Savremene Crne Gore nema bez njenih antifašističkih tradicija</h2>
U nedavnom intervjuu povodom izlaska knjige „Bolesni od prošlosti“ u izdanju Analitike, Prekić je, između ostalog, kazao je da su „činjenice irelevantne, bitna je interpretacija“. U tom kontekstu zanimalo nas je kako antifašistička Crna Gora da nametne pravu interpretaciju prošlosti kada s druge strane ima suparnika sa znatno većim resursima, ljudskim i finansijskim?&nbsp;
- Nijesam siguran da bi bilo koji pristup koji polazi od teze „nametanja“ nekog mišljenja mogao biti uspješan. Dekonstrukcija i relativizacija antifašističkog nasljeđa je smišljen, koordinisan i usmjeravan proces, zbog čega se u javnosti sa razlogom stiče utisak da taj narativ postaje dominantan - ocijenio je Prekić.&nbsp;
Međutim, ističe kako desničarski i klerikalni narativ koji nam se nudi kao zamjena za antifašističke vrijednosti nema nijedan odgovor na savremene izazove ovog društva.&nbsp;
- Model komunikacije koji konstruisane narative i interpretacije postavlja iznad istine i činjenica ne može biti održiv jer će prije ili kasnije urušiti pouzdanost sopstvenog javnog diskursa. Bilo bi pogubno koristititi iste te metode u pokušaju afirmisanja antifašističkog nasljeđa. Naprotiv, potrebno je samo jasno artikulisati te ideje i objasniti mladim ljudima njihovu univerzalnu vrijednost i sadržaj čime bi se stvorili uslovi da se mladi mogu identifikovati sa tim idejama, razumjeti ih i u konačnom usvojiti - objašnjava Prekić.
Navodi da su nedavni događaji sa izborom novog gradonačelnika Njujorka najbolji primjer kako se treba boriti protiv konzervativnih i desničarskih ideja.&nbsp;
- Potrebno je samo uspostaviti jasne, razumljive i prilagođene modele komunikacije sa mladima i nemam nikakvu sumnju da će oni te poruke razumjeti jer savremene Crne Gore nema bez njenih antifašističkih tradicija i bez onoga što antifašizam predstavlja u savremenom društvu - kaže on.&nbsp;
<h2>Desničarski potencijal nije imanentan samo jednoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici</h2>
Osvrnuvši se na nedavne proteste u Podgorici tokom kojih su se čule ksenofobne poruke upućene državljanima Turske, Prekić je ocijenio kako ova okupljanja i parole, nažalost, predstavljaju većinsku Crnu Goru.
- Već sam govorio o istorijskom nasljeđu ovog prostora, koji je u značajnoj mjeri oblikovao te procese. Dodatni problem generiše potreba ogromnog broja ljudi da budu lojalni prošlosti. Oni je gotovo po pravilu, promišljaju iz perspektive onih istorijskih procesa u kojima je započeto neprijateljstvo prema njihovom identitetu - objašnjava sagovornik Analitike.
Da ne bude dileme, dodaje on, desničarski potencijal o kome govori, nije imanentan samo jednoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici.&nbsp;
- Naprotiv, ti vrijednosni modeli duboko su ukorijenjeni u svim segmentima društva i kao takvi mnogo su dublji i složeniji. Zbog toga konstantna posvećenost afirmisanju savremenih, demokratskih vrijednosti treba da bude zadatak cijelog društva. Ključna uloga u tom procesu pripada obrazovanju, ali ništa manju odgovornost nemaju ni akademska zajednica, civilno društvo i mediji. Ipak, prvi korak u tom pravcu je razumijevanje dubine problema, a ne ukrivanje iza parola i samoobmanjivanje - zaključio je Prekić.&nbsp;

Prekić: EU u regionu ponavlja greške iz 90-ih, nemoguće je od desničara i nacionaliste napraviti konstruktivnog partnera

Nova knjiga crnogorskog istoričara Adnana Prekića, pod naslovom “Bolesni od prošlosti”, predstavljena je večeras pred brojnom publikom u sali DODEST KIC-a „Budo Tomović“ u Podgorici.
O knjizi objavljenoj u izdanju Portala Analitika, ali i o njenom značaju za savremeno razumijevanje crnogorske istorije, sa autorom je razgovarala novinarka Zvezdana Kovač.
<h2>Poziv na dublje promišljanje odnosa društva prema sopstvenoj prošlosti&nbsp;</h2>
Autor se posjetiocima promocije obratio riječima o suštinskoj poruci knjige, ističući da “Bolesni od prošlosti” nije samo zbirka eseja o istoriji, već poziv na dublje promišljanje odnosa društva prema sopstvenoj prošlosti.
On je poručio da suština njegovog pristupa nije u lojalnosti naciji ili ideologiji, već u dosljednosti naučnoj istini i kritičkom promišljanju istorijskih činjenica.
- Volio bih da me ljudi prepoznaju kao nekoga ko nije lojalan naciji niti ideološkim kontekstima, jer lojalnost često vodi u destrukciju. Uvijek sam se trudio da izbjegavam tu vrstu pripadnosti, već da se vodim onim što je naučna istina i metodologija - kazao je Prekić.
Prošlost se, kako je naglasio, ne može promijeniti, a oni koji misle da mogu, ukazuje da u suštini stvaraju istoriju revizionizma za generacije koje dolaze.
- Nažalost, naše društvo, kao i mnoga druga, i dalje je suviše lojalno prošlosti, vjerujući da će izgubiti ravnotežu ako se od nje odmakne. Duboko sam uvjeren da to nije tako — istorija ne treba da bude izraz lojalnosti prema prošlosti, već prostor u kojem se razvija kritička misao i odgovoran odnos prema onome što je bilo - poručio je, između ostalog, Prekić.
<h2>Tekstovi iz knjige danas aktuelniji nego u trenutku kada su nastajali</h2>
Govoreći o nastanku knjige, pojasnio da su tekstovi nastali kao reakcija na pojavu istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, te da je prvi tekst objavljen u aprilu 2018, povodom događaja u Budvi koji je, kako je istakao, po prvi put dobio institucionalnu podršku lokalnih vlasti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FP8QlgM84TcQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
- I sama knjiga je nastala kao reakcija na istorijski revizionizam. Povod za prvi tekst bila je proslava tzv. oslobođenja Budve 2018. godine, koju je podržala opština Budva. Vjerovao sam da će suočavanje s činjenicama navesti ljude da naprave korak unazad, ali se pokazalo suprotno – da smo taj revizionistički narativ dodatno unaprijedili. Danas su, paradoksalno, tekstovi iz ove knjige možda aktuelniji nego u trenutku kada su nastajali - primijetio je Prekić.
<h2>Preskočene lekcije vraćaju se kao bumerang</h2>
Upozorio je i da su preskočene lekcije iz prošlosti ono što društva, prije ili kasnije, sustiže kao svojevrsni istorijski bumerang.
- Naš odnos prema prošlosti podsjeća na priču o Njemcima šezdesetih godina — mogli su da ostanu na formalnim izvinjenjima, ali bi im se to kad-tad vratilo. Mislim da i mi danas proživljavamo sličan proces - naglasio je on.&nbsp;
Kako je dodao, crnogorski otklon od nacionalističke i šovinističke politike devedesetih godina bio je više formalne nego suštinske prirode.
- Isti ljudi koji su tada podržavali ratove i agresiju, ubrzo su postali zagovornici evropskih vrijednosti. To pokazuje koliko su površne promjene kada nisu praćene stvarnim suočavanjem s prošlošću - ukazao je Prekić.
I kroz večerašnju promociju knjige “Bolesni od prošlosti” još jednom je potvrđeno da promišljanje prošlosti nije pitanje nostalgije, već zrelosti jednog društva da se suoči sa sobom.

500x500

1084x550

Prekić: Prošlost se ne može promijeniti, oni koji misle da mogu stvaraju istoriju revizionizma za generacije koje dolaze

Aktuelna dešavanja u Crnoj Gori udžbenički su primjer islamofobije - ocijenio je istoričar i univerzitetski profesor Adnan Prekić poslije incidenta na Zabjelu u kojem je jedan Podgoričanin povrijeđen, turski državljani privedeni, a nakon što su uslijedila ksenofobična okupljanja ulicama Podgorice u kojima se poziva na ubijanje i protjerivanje Turaka.
Prekić je, gostujući u Drugačijoj radio vezi na Anteni M, poručio da niko ne bi ni trebalo da ima dileme kuda to vodi.
- Mislim da je ovo moglo da iznenadi samo nekoga ko nije želio da vidi istinu. O tome sam često i ranije govorio. Mislim da su one slike koje smo gledali na ulicama u suštini većinska Crna Gora i da je to ono što mi sebi ne želimo da priznamo - smatra istoričar.
<h2>ZABLUDA</h2>
Često, kaže, govori da su ljudi, zamišljeni u neke romantičarske demokratske ideje, sami sebe, a onda i one oko sebe, ubijedili da je Crna Gora demokratska, prozapadna, pluralistička zemlja.
- Mislim da je to jedna velika zabluda, zato što je u istorijskom razvoju Crne Gore prozapadna orjentacija incident, a nikako pravilo - istakao je Prekić.
Prozapadna orjentacija Crne Gore nije, cijeni on, urađena sistemski - već je sve bazirano na parolama.
- Mislim da tu odgovornost snose političke elite. Prije svega one koje su bile na vlasti prije 2020. godine, zato što se stvari nijesu rješavale suštinski. Emancipacija i demokratizacija društva nije bila suštinska i stvarna nego je više bila na nivou forme i parole. Druga strana političkog spektra je ono što se dešavalo nakon 2020. godine, kada imamo dolazak na vlast desničara i konzervativaca, od kojih se ove stvari mogu očekivati. Treća kategorija su oni koji su normalizovali ovo - objašnjava Prekić.
<h2>ODGOVORNOST PARTIJA MANJE BROJNIH NARODA I EU PARTNERA</h2>
On odgovornost vidi i kod partija manje brojnih naroda.
- Zato što su oni posljednji koji su imali pravo da normalizuju ono što je desničarski narativ. Međutim, i tu imamo problem. Problem klerikalnog, desničarskog potencijala u Crnoj Gori ne možemo samo vezati za jednu nacionalnu grupu, kako se često postavlja problem. To su nam i ove posljednje demonstracije pokazale - naveo je Prekić.
U ovim izlivima fašizma smo, ukazuje on, u prvim redovima imali i likove koji su nosili majice Krsta Zrnova Popovića.
- Tu vi vidite da je taj desničarski potencijal jednako jak i u dijelu srpskog nacionalnog korpusa, i crnogorskog, i bošnjačkog i albanskog. Tako da mislim da je taj problem mnogo veći i opasniji. Ono što smo vidjeli na ulicama je po mom dubokom uvjerenju većinska Crna Gora - rekao je Prekić.
Nije mala odgovornost, podvlači Prekić, ni evropskih partnera.
- Naši međunarodni partneri uporno pokušavaju od vuka da naprave vegetarijanca. To je nemoguće. I dok ne budu insistirali na onome što su vrijednosti, ove stvari će ići u ovom pravcu i meni tu nema ništa nepoznato ni nejasno, nego je to samo posljedica onoga što smo gledali u prethodnom periodu - jasan je istoričar.
Crnogorsko društvo bi trebalo, poručuje, da prizna da boluje od prošlosti, ali je, smatra on, problem što mi to još ne želimo da priznamo.
- Kreiranje društvene platforme, zasnovane na obrazovanju, nauci i zdravom sistemu vrijednosti, uz prihvatanje problema i suočavanje sa prošlošću je jedini put do ozdravljenja crnogorskog društva - stava je istoričar.
<h2>SPORNA NAGRADA KARADŽIĆU TREBALO DA OSTANE KAO PEČAT JEDNOG VREMENA</h2>
Osvrnuvši se i na oduzimanje književne nagrade presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, Prekić je rekao da mu je nije trebalo oduzeti jer bi ona trebalo da ostane kao pečat jednog vremena.
- Isto kao što će ova odluka predsjednika (Jakova) Milatovića da dodijeli orden Amfilohiju ostati pečat jednog vremena i istorijska činjenica, koja će pokazati karakter, namjere i suštinu političkih elita na vlasti. Jer ono što revizionisti ne razumiju je da, ono što je prošlost, oni ne mogu izmijeniti. Ali će svojim djelovanjem ostaviti dovoljno materijala nekim budućim istoričarima da svjedoče i da pišu o vremenu u kojem smo mi živjeli. Sve to jeste teško i mučno, ali je djelotvorno - naglasio je Prekić.
Dobro je, dodaje on, što se sve ovo dešava - jer su konačno maske pale.
Siguran je da ove retrogradne ideje i njihovi propagatori nikada ne mogu pobijediti, ali je problem, ističe on, što će štetu koju one prave, morati da plate građani.

Prekić: Aktuelna dešavanja su udžbenički primjer islamofobije

Nova knjiga crnogorskog istoričara Adnana Prekića pod naslovom “Bolesni od prošlosti” biće predstavljena u ponedjeljak, 3. novembra, u 19 sati, u sali DODEST, KIC-a "Budo Tomović" u Podgorici.&nbsp;
O knjizi objavljenoj u izdanju Portala Analitika, ali i temama koje su obrađene u njoj, sa autorom će razgovarati Zvezdana Kovač.
Knjiga “Bolesni od prošlosti” zbirka je od 35 istorijskih eseja, koja donosi promišljanja o savremenim tumačenjima prošlosti i načinu na koji istorija oblikuje društvenu i političku stvarnost Crne Gore.&nbsp;
Naziv knjige simbolično ukazuje na opsesivnost i upornost onih koji pokušavaju da istoriju podrede ideološkim i političkim ciljevima, a kako autor u predgovoru navodi, osnovna funkcija ove zbirke istorijskih eseja je da objasni potrebu za nenaučnom revizijom istorije.&nbsp;
Autor podsjeća da svako društvo ima potrebu da bude lojalno svojoj prošlosti i da joj pridaje i ona blistava značenja koja ona unistinu nema, ali oni koji se profesionalno bave istorijom uglavnom su u stanju da razlikuju političku mitologiju od nauke, i politizovanu istorijsku konstrukciju od istine, a da se u Crnoj Gori takve razlike teško uočavaju.

Promocija knjige Adnana Prekića u Dodestu: "Bolesni od prošlosti" 3. novembra pred podgoričkom publikom

Ne postoji zakon, niti zakonska norma koja može promijeniti ono što su naučno utvrđene činjenice o nasilnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji 1918. godine. Zbog toga je u cijeloj priči važnije analizirati motive vladajuće većine da otvoreno uđe u proces istorijskog revizionizma.
To je za Pobjedu kazao Adnan Prekić, profesor na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, komentarišući višednevnu polemiku povodom najavljenih izmjena Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš koji su stigli pred poslanike Skupštine Crne Gore.
<h2>PRIJEDLOZI</h2>
Premijer Milojka Spajića najavio je da će dinastija Petrović-Njegoš, odnosno njeni nasljednici, do kraja godine u potpunosti biti rehabilitovana kroz izmjene zakonskog akta kojim se reguliše odnos države prema toj vladarskoj porodici.
No, nakon što su u skupštinsku proceduru stigli prijedlozi za izmjenu Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš, usvojenog 2011. godine ali nikada do kraja sprovedenog, otvorila su se i pitanja političke pozadine takvih poteza. Poslanici PES-a Gordan Stojović i Miloša Pižurice pokušali su da ospore karakter aneksije Crne Gore 1918. godine predloživši da se pojam „nasilna“ izbaci iz člana zakona u kome se opisuju istorijske činjenice prisajedinjenja i detronizovanja dinastije Petrović-Njegoš. To pravdaju potrebom da se „smire strasti i pronađu novi kompromisi“, barem je tako rečeno princu Nikoli...
<h2>ČINJENICE</h2>
Prekić ističe kako je apsolutno siguran da su ova, kao i sve prethodne vlasti koje su nastojale zakonima propisati i oblikovati istorijsku istinu, krenule pogrešnim putem.
- Zbog toga je u cijeloj priči važnije analizirati motive vladajuće većine da otvoreno uđe u proces istorijskog revizionizma – istakao je on.
Takođe smatra smiješnim iznijete teze da se radi o jezičkim usaglašavanjima, jer je njih demantovao i sam nasljednik dinastije Petrović-Njegoš.
- Princ Nikola je kazao da je termin „nasilna aneksija“ još 2011. godine izazvao polemike i spriječio da zakon bude usvojen većinom glasova poslanika. Po toj logici, cilj princa Nikole je da ovaj zakon dobije apsolutnu podršku svih poslaničkih grupa. Zbog toga ostaje nejasno zašto je princ pristao na brisanje stava o „nasilnoj aneksiji“, jer je očigledno da upravo zbog toga neće biti saglasnosti poslanika o ovom zakonu – ukazao je Prekić.
Sagovornik Pobjede je rekao i da „razumije potrebu kraljevske porodice da ima rezidenciju“, jer je to „obaveza ove države prema njima“.
- Međutim, ne razumijem spremnost da se zbog toga prave neprincipijelni kompromisi i ulazi u otvoren proces istorijskog
revizionizma. Kao što sam i kazao na početku, nema tog zakona, niti političkog dogovora koji će promijeniti ono što su naučno utvrđene činjenice o nasilnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji 1918. godine – zaključio je Prekić za naš list.
<h2>STAV RADONJIĆA</h2>
Da je to samo vrh „ledenog brijega“ problema ukazao je u svom tekstu-komentaru objavljenom u Pobjedi i naš eminentni istoričar Radovan Radonjić, koji smatra da bi premijer Spajić mogao naići na brojne prepreke pri „realizaciji svog obećanja povodom vraćanja sjaja i ugleda“ crnogorskoj dinastiji.
On je podsjetio da je politička grupacija, kojoj pripada i Spajić, na vlasti od parlamentarnih izbora 30. septembra 2020. godine, označavajući to pobjedom „petrovićke Crne Gore“.
- Ako će da afirmiše nešto „autentično petrovićko“, ne može, jer ga vladajuća većina već uveliko živi, čak ga je u ponečemu i nadišla. Ako će da mijenja nešto u svom „petrovićkom biću i bitku“, ne može ni to, jer tada njihova Crna Gora ne bi bila „petrovićka“ nego neka ili nečija drugo i pokazalo bi se da oni nijesu „petrovićki“, nego neki drugi – naglasio je Radonjić u tekstu.
Promišljajući dalje, smatra da ne bi bilo mudro ako premijer pokuša da budu „i vuk sit i ovce na broju“, jer „Bog ne dozvoljava mogućnost da se sjedi na dvije stolice“.
- Posvađati se s Bogom i crkvom, ne ide ni to, jer ko bi vam onda bio kadrovik, politički i etički uzor kome obavezno ljubite ruke i u koga biste se kleli i imali svaki oslonac – dodao je Radonjić.
On zato ukazuje da „u društvu gdje se ima puna međusobna saglasnost, podrška i udružena djelatnost države i crkve, posebno strane crkve kakav je slučaj u Crnoj Gori danas, ne postoji uragan koji može da razbije žabokrečinu pod kojom ona umire“.
Da aktuelna vladajuća koalicija, najavljenim izmjenama, daje novi doprinos urušavanju države i državotvorne politike, moglo zaključiti i iz komentara pojedinih opozicionih poslanika i aktivista na uklanjanje pojma „nasilan“ iz termina „nasilna aneksija“.
Ali, nijesu svi bili „na tom fonu“, jer i među njima ima onih koji, poput predlagača izmjena zakona, smatraju da aneksija ne može biti ništa drugo do nasilna, ali izostavljajući opštepoznati primjer Bosne i Hercegovine koju je Austrougarska mirno anektirala 1909. godine na osnovu sporazuma koji je tada potpisala sa Otomanskom imperijom.
Princ Nikola je, očigledno, smatrao moralnom i društvenom obavezom da javnost upozna sa svojom stranom priče, pa je u jučerašnjem obraćanju iznio mnogo toga što mu „leži na srcu“ vezano za njegov 35-godišnji angažman za mir i ljudska prava na prostoru nekadašnje Jugoslavije, a zatim i za priznanje nezavisne Crne Gore.
- Sukobi i politička rivalstva, koji razdiru našu dragu Crnu Goru, obilježili su sve to vrijeme, i ponovo konstatujem da je teško izbjeći njihov uticaj – naveo je on, podsjećajući kako se sedam godina radilo na aktuelnom tekstu Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš, „čiji je najbitniji rezultat bio moralna i istorijska rehabilitacija naše dinastije“.
No, kako je dodao, bilo mu je najvažnije da je „pravda ukazana dinastiji koja je branila slobodu, čast i nezavisnost Crne Gore“.
- Već tada je termin „nasilna“ izazvao polemike i spriječio da zakon bude usvojen većinom glasova poslanika... Za mene, tada kao i danas, riječ „aneksija“ ostaje istorijska činjenica koja je izbrisala Crnu Goru sa mapa i bacila moju porodicu u bol izgnanstva. Što se ostalog tiče, prepuštam istoričarima da raspravljaju o događajima koji su se desili prije skoro 127 godina – napisao je on u obraćanju javnosti.
Ipak, ukazuje da se izmjenama zakona predviđa brisanje riječi „nasilna“, a zadržava termin „aneksija“, koji, „to već sam po sebi podrazumijeva“.
- Možda ćete me smatrati naivnim, ali namjera predsjednika Vlade da smiri strasti i pronađe nove kompromise učinila mi se iskrenom. Imati
u svojoj zemlji svoj dom, onaj koji je pripadao mom đedu Mirku, a u kojem je rođen moj otac Mihajlo, za mene i moju porodicu predstavlja jedno pravedno poštovanje odredbi zakona iz 2011. godine, koje nijesu bile sprovedene evo već 15 godina – dodao je on, uz komentar da su „međusobne rane teško premostive“.
I pored toga, nada se da će aktuelna polemika o izmjenama zakona, „konačno započeti konstruktivni dijalozi“.
- Svom snagom i ubjeđenjem pozivam glasove koji će tražiti ono što nas spaja, a ne ono što nas razdvaja. Lično, mnogo više brinem o budućnosti Crne Gore nego o njenoj bolnoj prošlosti, koju, nažalost, ne možemo promijeniti – istakao je on, te zaključio da „ime Petrović-Njegoš treba da ujedinjuje Crnogorce, a ne da ih razdvaja“.
Stavove princa Nikole javno je podržao i jedan od predlagača izmjena zakona Gordan Stojović, koji smatra da nasljednik dinastije Petrović-Njegoš „pozdravlja zakon koji ispravlja nepravdu“.
- Njegove riječi podsjećaju sve nas da je revizija ovog zakona postala neophodna, jer prethodne vlasti nikada nijesu ispunile ono što su potpisale. Najvažnija obaveza, dodjeljivanje rezidencije porodici Petrović-Njegoš, ostala je mrtvo slovo na papiru više od decenije – kazao je on.
Ambasador i vanjskopolitički komentator Pobjede Miodrag Vlahović, sa druge stane, izjavu princa Nikole vidi kao nerelevantnu u odnosu na ono što se dešavalo prije 107 godina.
- Princ treba (odavno) da ima rezidenciju. Ali, to ne može biti ni izgovor, ni cijena za istorijski revizionizam koji treba da eliminiše sjećanje na tragične događaje iz prošlosti – naveo je on, te zaključio da je Nikola II „posljednji čovjek koji može zagovarati budućnost izgrađenu na lažnoj i izbrisanoj istoriji“.
<h2>Predviđene izmjene</h2>
Aktuelni zakon kojim se uređuju pitanja od značaja za potomke dinastije Petrović-Njegoš donesen je 12. jula 2011. godine „radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović-Njegoš, koja je detronizovana aktom nasilne aneksije Kraljevine Crne Gore iz 1918. godine. Njima je utvrđeno da „tradiciju dinastije nastavljaju potomci kralja Nikole I po muškoj liniji i njihove supruge“, konkretno Nikola II Mihailov Petrović-Njegoš.
Takođe, ovlašćenjem od strane predsjednika države, Skupštine ili Vlade mogu obavljati pojedine protokolarne i nepolitičke poslove, potomci mogu steći crnogorsko državljanstvo bez obaveze otpusta iz državljanstva druge države i obratno. Za prvih sedam godina rada Fondacije Petrović-Njegoš predviđen je ukupan budžet od 4,3 miliona eura, dok „predstavnik dinastije ima pravo na mjesečna primanja u visini mjesečne bruto zarade predsjednika Crne Gore“.
Potomcima se daje na korišćenje kuća kralja Nikole u Njegušima, izgradiće im se i dati u svojinu kuća na Cetinju i stan u Podgorici. Za potrebe obavljanja poslova, imaće isključivo pravo korišćenja prvog sprata Dvorca na Kruševcu u Podgorici, a za protokolarne potrebe i prizemlja.
Izmijenjenim odredbama, tradiciju može da nastavi i najstarije žensko dijete. Za rad Fondacije predviđena je godišnja apanaža od 100.000 eura, počevši od 2027. godine. Ali, zato će Dvorac na Kruševcu u glavnom gradu u potpunosti pripasti dinastiji sa kompletnim pripadajućim zemljištem, dok će rekonstrukciju i opremanje finansirati država od naredne godine. Stan u Podgorici takođe će ostati naslednicima, dok će najavljeni plac i kuća na Cetinju ponovo biti državno vlasništvo.

Prekić: Nejasno zašto je princ Nikola pristao na brisanje termina "nasilna aneksija"

Poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Uglješa Urošević reagovao je na saopštenje Adnana Prekića, člana Glavnog odbora Demokratske partije socijalista (DPS), poručivši da Prekić „očigledno pokušava da pobjegne od realnosti“.
- Iako je cjelokupna javnost upoznata sa karakterom bivšeg režima, Prekić vjerovatno nije registrovao dokaze koji ukazuju da su za vrijeme vlasti DPS-a bezbjednosne službe pisale grafite kojima se vrijeđaju i zastrašuju manjinski narodi, a istovremeno te poruke podmetale drugima - naveo je Urošević.
On je dodao da Prekić „kao što nije vidio te objelodanjene činjenice, vjerovatno do danas nije saznao ni da je Putin bio saveznik DPS-a i Mila Đukanovića u ‘teškim vremenima’“.
- A ko zna šta će se još dodatno otkriti - zaključio je Urošević.

Urošević: Prekić pokušava da pobjegne od realnosti

Negatori genocida, čuvari tradicije zločina, sljedbenici Vladimira Putina, promoteri revizionizma i grobari istine, u koordinisanoj medijskoj telenoveli brane ambasadorku U.S.A. od Darka Šukovića i Antene M, napisao je na mreži X istoričar i profesor na Univerzitetu Crne Gore, Adnan Prekić.
- Savršen okvir za sve paradokse savremene Crne Gore- naveo je on.
 
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAdnanPrekic%2Fstatus%2F1977000740045701506%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1977000740045701506%7Ctwgr%5E150f039a594c050d151d888220c05075e379efec%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Prekić: Negatori genocida, čuvari tradicije zločina, sljedbenici Putina i grobari istine brane ambasadorku USA od Darka Šukovića i Antene M

Prvom i Drugom svjetskom ratu prethodio je niz manjih sukoba, pa se čini da se nijesu izvukle pouke iz istorije, rekao je istoričar Adnan Prekić, gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, povodom Međunarodnog dana mira. Ujedinjene nacije su zagovarale koncept multilateralizma i bile brana takvim sukobima, ali sada, kako kaže Prekić, svjedočimo eroziji povjerenja u tu instituciju.
- Dvadeseti vijek je vijek ratova i to je opšteprihvaćena činjenica. Tu su dva svjetska rata, Hladni rat, mnogi drugi ratovi. Međutim, činjenica je da danas živimo u doba preko 60 aktivnih sukoba, sve posmatramo preko medija, što znači da se ta činjenica normalizovala. Nažalost, imamo četiri ili pet regionalnih sukoba u kojima svakog dana gine na hiljade ljudi. Živimo u društvu u kojem jedna informacija smjenjuje drugu i čini se da to što svakog dana gine na desetine djece ili ljudi neće biti u prvom planu, jer na drugom mjestu postoji neki sličan sukob. U tom smislu, čini mi se da smo normalizovali te stvari – da kao zajednica ne samo da nemamo empatiju, nego nemamo nikakav odnos prema tome koliko su ti sukobi opasni i koliko nas vode prema crvenim linijama - &nbsp;rekao je Prekić.
On podsjeća da su i Prvom i Drugom svjetskom ratu prethodili manji sukobi koji su nagovještavali kuda svijet ide, pa se, kako kaže, istorija i generisanje sukoba koji dolaze ne razumiju dovoljno.
- Mi ne razumijemo šta iz prošlosti treba da učimo, nego to bagatelišemo i ne koristimo - istakao je Prekić.
Prema njegovim riječima, problem je u ljudima – jer su informacije svima dostupne, što u 20. vijeku nije bio slučaj, pa tada nije bilo moguće sagledati širi kontekst događaja. „Danas je neinformisanost loš izgovor“, naglašava Prekić.
- Tu ima odgovornosti za sve, a ja volim da se pođe od samog sebe i da svako od nas traži odgovornost u svom ličnom doprinosu zajednici. Mi tu pravimo grešku i kada razmišljamo o demokratiji i vrijednostima savremenog svijeta. Razmišljamo samo o našim pravima, a mnogo manje o onome što je dio odgovornosti - naglasio je Prekić.
On smatra da se svijet polako odriče koncepta multilateralizma i vraća srednjovjekovnom modelu, u kojem se dvije države dogovaraju isključivo o svojim odnosima.
- Posljednjih petnaestak godina svjedočimo potpunoj eroziji povjerenja u međunarodne institucije i njihovoj marginalizaciji. Upravo sada u Njujorku traje godišnje zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, koje bi trebalo da bude najznačajniji događaj u tom kontekstu, međutim nijesam siguran da je to tako - zaključio je Prekić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtIh5Um9-ank&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Prekić: Mi razmišljamo samo o našim pravima, a mnogo manje o onome što je dio odgovornosti

Analiza emisije “Ljudi i događaji” ukazuje na ozbiljne koncepcijske i uredničke propuste – umjesto naučno-obrazovne uloge, emisiju obilježava politička i ideološka pristrasnost, selektivna prezentacija informacija, afirmisanje revizionističkih tumačenja i marginalizacija crnogorskog identiteta, što dovodi u pitanje sposobnost javnog servisa da objektivno informiše i obrazuje javnost, dio je nalaza publikacije “Emisija „Ljudi i događaji“ - analiza (ne)ispunjenih standarda javnog servisa RTCG”, autora dr Adnana Prekića,&nbsp;
Analiza je, kako navode u saopštenju iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) urađena u okviru njihovog projekta projekta „Mediji za demokratiju – Jačanje nezavisnosti RTCG-a za budućnost Crne Gore“ uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije.
Imala je za cilj, kako navode, procjenu edukativne vrijednosti sadržaja i usklađenosti sa standardima naučno-obrazovnog programa ove emisije, uključujući prisutnost politizacije, senzacionalizma i mitologije.&nbsp;
Kako su saopštili iz CGO, istraživanje je obuhvatilo 2431 objavu, fokusiranu na istorijske događaje, ličnosti i teme iz kulture, nauke i sporta.&nbsp;
Korišćeni su kvalitativni i kvantitativni pristupi kako bi se identifikovali dominantni narativi, naglašene ili zanemarene teme i prateće interpretacije. Rezultati su klasifikovani u pet tematskih cjelina.
Posebno brine, ističu, marginalizacija crnogorskog istorijskog i kulturnog identiteta - od ukupno 2431 objave, tokom 2024. godine, svega 21 odsto se odnosi na teme koje su direktno povezane sa Crnom Gorom.&nbsp;
Izostavljeni su, kako kažu, &nbsp;neki od ključnih događaja iz crnogorske istorije, poput proglašenja Crne Gore za Kraljevinu, bitke na Carevom lazu, Krusima, Vučijem dolu i Fundini informacije o Božićnom ustanku 1919. godine i referendumu o državno – pravnom statusu Crne Gore 1992. godine, uloge zvanične Crne Gore u procesu raspada SFRJ početkom 90-ih, ali i informacije o nasljeđu Dukljansko – barske nadbiskupije.
- Dodatni problem u prezentaciji i interpretaciji je i izbor objavljenih sadržaja, koji je često zasnovan na poluinformacijama i selektivnom prikazu činjenica, što stvara iskrivljenu slika istorijskih događaja. Na primjer, informacije o najznačajnijim crnogorskim vladarima su uglavnom nepotpune, fokusirane na trivijalne i irelevantne detalje iz njihove biografije, čime se onemogućava široko i kontekstualizovano sagledavanje njihove istorijske uloge i značaja za crnogorsku tradiciju, kulturu i istoriju... Selektivan odnos prema formativnim događajima crnogorske istorije, nasljeđa i tradicije, ostaje ključni nedostatak sadržaja emisije - ocjenjuje Prekić.
Konstatuje se, ističu iz CGO, i pristup identitetskog i kulturnog skrivanja crnogorskog nasljeđa koje se odnosi na prisvajanje ličnosti iz crnogorske istorije i njihovo pozicioniranje u kontekstu srpskog nacionalnog i kulturnog prostora.
- Ništa manje kontroverzno nije ni tretiranje antifašističkog nasljeđa Crne Gore. Trinaestojulski ustanak i formiranje ZAVNO Crne Gore i Boke, kao istorijske prekretnice koje simbolizuju otpor fašizmu i temelje državnosti Crne Gore u savremenom obliku, predstavljeni su marginalno, površno ili su izostavljeni, čime se doprinosi trendu potiskivanja antifašizma kao temelja crnogorske moderne istorije – kazali su kiz Centra za građansko obrazovanje.&nbsp;
Kad je riječ o 90-ih godinama, dodaju, umjesto pružanja cjelovitog i istorijski odgovornog prikaza događaja koji su oblikovali države bivše Jugoslavije, kroz revizionistički pristup se relativizuju ratni zločini.
- U sadržaju ove emisije nijesu adekvatno objašnjeni najnačajniji događaji vezani za naslijeđe 90-ih, a izostavljeni su i centralni događaji tog perioda na prostoru Crne Gore. To je problematičan izbor, jer suočavanje sa prošlošću je ključni mehanizam za izgradnju i unaprjeđenje multikulturnog društva, a ignorisanje tih tema spriječava razumijevanje istorijskih trauma i ometa proces pomirenja. Nepojmivo je da u informacijama o naslijeđu 90-ih nema nijedne riječ o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Herceg Novog, logoru Morinj, blokadi Pljevalja od strane paravojnih formacija u avgustu 1992. godine, zločinu u Bukovici i Kaluđerskom lazu. Jedina informacija iz ove cjeline je ona o otmici u Štrpcima, ali je i ona nepotpuna - nema informacije ko je zaustavio voz u stanici Štrpci, pod čijom komandom su bile snage koje su izvršile zločin, kako su okončale svoje živote žrtve i šta je rezultat sudskog procesa za zločin u Štrpcima - pojašnjava Prekić.
Iz CGO smatraju da su snažan politički i ideološki uticaj na informacije koje se plasiraju kroz ovu emisiju evidentne i u odnosu sa susjedima.&nbsp;
Kako navode, u informaciji o proglašenju nezavisnosti Kosova se ne koristi zvaničan naziv ove države - Republika Kosovo, pod kojim je priznata i od države Crne Gore, već termin “pokrajina Kosovo i Metohija”, a svaka peta informacija o Hrvatskoj referira na nasljeđe Nezavisne države Hrvatske (NDH).
Istovremeno, naglašavaju da se, od ukupno 2431 objave, nijedna ne odnosi na problematizaciju zločina četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
- Kod informacija vezanih za Ukrajinu afirmiše se proruska imperijalistička propaganda. “U informaciji od 18. marta govori se o navodnom “prisajedinjenju” Krima Rusiji, bez objašnjenja da je taj čin učinjen mimo svih međunarodnih pravila i da se radi o agresiji na jednu suverenu državu. Nema informacija o ruskoj agresiji na Ukrajinu iz 2022. godine, ali su autori emisije otvoreno propagirali prorusku kampanju koja dehumanizuje Ukrajinu i njeno stanovništvo. Na primjer, u informaciji od 2. maja je navedeno da su “pripadnici ukrajinskih radikalnih desničarskih organizacija” izazvali požar u Odesi u kome je poginulo “48 proruskih demonstranata dok je više od 200 ranjeno”. Politička pristrasnost u ovoj informaciji naslanja se na rusku propagandu koja Ukrajince predstavlja kao desničare i fašiste koji napadaju mirne demonstrante. Aneksija Krima se prikazuje kao legitiman čin povratka teritorija, “koje je Hruščov 1954. predao Ukrajini”, dok se ukrajinska strana označava kao agresivna i ekstremna, a Rusi se opisuju kao žrtve - navodi Prekić.
U analizi emisije „Ljudi i događaji“ kako su saopštili iz CGO, niz je primjera neobjektivnosti i izostanka šireg konteksta pri obradi istorijski i politički osjetljivih tema što iskrivljuje percepciju prošlosti.&nbsp;
Uz to, dodaju, zapostavljeni su sadržaji koji se tiču crnogorske istorije, kulture i antifašističkog nasljeđa, a posebno brinu politizovane i revizionističke interpretacije događaja iz 90-ih u bivšoj Jugoslaviji, kao i agresije Rusije na Ukrajinu.&nbsp;
- Stoga, ova emisija ne ispunjava osnovne standarde naučno – obrazovnog programa, koji zahtijevaju tačnost, uravnoteženost i odgovornost prema gledaocima – ističe se u saopštenju.&nbsp;
Analiza nudi i niz konstruktivnih preporuka kako bi emisija "Ljudi i događaji" na RTCG-u ispunila svoju naučno-obrazovnu svrhu i doprinosila razvoju kritičkog mišljenja. To uključuje mehanizme stručne i programske kontrole, uz obaveznu recenziju sadržaja radi osiguranja objektivnosti i kvaliteta.&nbsp;
- Takođe, RTCG mora obezbijediti veću zastupljenost crnogorske istorije i kulture, profesionalnu i kontekstualizovanu selekciju informacija, te principijelan pristup antifašističkom nasljeđu i događajima iz 90-ih kako bi služio javnom interesu, a ne reprodukciji ideološki motivisanih konstrukcija – ističe se u saopštenju.&nbsp;

1250x600

CGO: Analiza emisije “Ljudi i događaji” -analiza (ne)ispunjenih standarda RTCG-a

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je danas u Londonu, nakon sastanka sa evropskim liderima, da je američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka i da Amerika traži kompromis, ali je poručio da „nema kompromisa kada je riječ o teritoriji“.
- Ukrajina nema pravo – ni prema Ustavu, ni prema međunarodnom pravu, ni prema moralnom zakonu – da odustane od svojih teritorija“, rekao je Zelenski i najavio da će Ukrajina revidirati aktuelni nacrt američkog mirovnog predloga i predaće ga Vašingtonu „vjerovatno u utorak uveče - &nbsp;prenosi Index.
Govoreći o obnovi zemlje, Zelenski je poručio da je ključno pitanje finansiranje i da se mora uzeti u obzir stav Evrope, koja „ima presudnu ulogu“.
- Učešće Evrope u tim pregovorima je ključno - rekao je Zelenski i dodao da je odluka o kreditima za reparacije isključivo na Evropskoj komisiji.
Predsjednik Ukrajine je istakao razliku u pristupu Kijeva i Vašingtona.
- Tramp ima svoju viziju okončanja rata, koja se razlikuje od ukrajinske. Sjedinjene Države žele da rat završi, ali za Ukrajinu su ključni uslovi pod kojima će se to desiti - istakao je i naglasio da bezbjednosne garancije mora potvrditi američki Kongres.

Zelenski: Američki mirovni plan sada smanjen na 20 tačaka, nema kompromisa kada je riječ o teritoriji

Nakon što je sudija za istragu ukinuo pritvor biznismenima Ranku Uboviću i Vladanu Ivanoviću Specijalno tužilaštvo se žalilo Apelacionom sudu na takvu odluku, uz tvrdnju da je takva odluka nezakonita. Taj slučaj je zaokupio pažnju i jedan je od interesantnijih, smatra advokat Marko Radović, a ukidanje pritvora biznismenima Ranku Uboviću i Vladanu Ivanoviću je zakonita odluka, pa ga je, dodaje on, iznenadilo reagovanje SDT-a.
- Iz ugla objektivnog posmatrača smatram da se radi o jednoj apsolutno čistoj pravnoj situaciji i zakonitoj odluci, jednostavno sud nije imao prostor, odnosno sudija za istragu da postupi na drugačiji način nego što je postupio. Problematizovano je kasnije jedno pitanje od strane SDT-a kao nadležnog tužilaštva u tom postupku, koje se inače protivilo prijedlogu za odbrane za ukidanje tog pritvora - a to je da li je ta odluka mogla da bude izvršena prije njene pravosnažnosti. Kao neko ko drži da poznaje odredbe ZKP-a, ko se bavi time i ko sarađuje sa tim ljudima iz SDT-a i profesionalno ih uvažavam, moram priznati da me iznenadilo to njihovo saopštenje - naveo je Radović. 
 
Radi se, decidan je on, o odluci koja je zakonita. 
 
- I apsolutno žalba SDT-a kao nezadovoljne strane u tom slučaju ne odlaže izvršenje te odluke, s obzirom da je pritvor bio određen zbog opasnosti uticaja na svjedoke, saslušanjem posljednjeg svjedoka otpao je pritvorski osnov i sudija za istragu je, shodno svom ovlašćenju iz člana 178 ZKP-a, donio jedinu moguću odluku - rekao je Radović u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E.
<h2>SUDIJA JEDINO MOGAO DA UKINE PRITVOR</h2>
Podsjetio je i na odredbu člana 174 ZKP-a koja je opšteg karaktera i koja propisuje da će se pritvor odmah ukinuti u toku cijelog trajanja postupka čim prestanu razlozi za njegovo dalje trajanje, što se desilo u pomenutom slučaju. 
 
- Radi se o jednom specifičnom slučaju gdje je pritvor određen od strane sudije za istragu upravo po tom pritvorskom osnovu, a nijesu prihvaćeni pritvorski osnovi iz tačke 1 i 4 člana 175 stav 1 ZKP-a i upravo mi je taj slučaj zbog toga zaokupio pažnju, jer je SDT nezadovoljno takvom odlukom izjavilo žalbu u krivičnom vanpretresnom vijeću Višeg suda koje je potvrdilo takvu odluku. Nakon isteka pritvora od 30 dana, koliko on može trajati po rješenju sudije za istragu, SDT je neuvažavajući autoritet pravosnažne sudske odluke zatražilo produženje pritvora i po onim tačkama u odnosu na koje je pravosnažno rješenje od strane sudije za istragu, a kasnije i krivičnog vanpretresnog vijeća: da ne postoje ti pritvorski osnovi - naveo je on. 
 
Jedan slučaj je, ističe on, Ivanović - a drugi je Ubović. 
 
- Iako se radi o povezanom predmetu SDT je, nakon što je krivično vanpretresno vijeće odbilo prijedlog tužilaštva da se produži pritvor jer se radi o presuđenoj stvari, produženje pritvora traži iz istih onih razloga iz kojih je traženo i određivanje pritvora i po tom osnovu je izjavilo žalbu Apelacionom sudu koja je u odnosu na Ivanovića uvažena, predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje - u kom slučaju je Viši sud ponovo bio stava da pritvor ne treba produžavati po tom osnovu... Dok je u odnosu na okrivljenog Ubovića izjavljena žalba po kojoj još nije odlučeno od strane Apelacionog suda. Tu se desila upravo ta interesantna situacija - ističe Radović. 
 
Jedino što je sudija za istragu mogao, jasan je Radović, jeste da ukine pritvor. 
 
- U trenutku dok se čekalo odlučivanje, odnosno slanje predmeta u Apelacioni sud radi odlučivanja po žalbi SDT-a na rješenje Višeg suda o produženju pritvora da je istekao pritvor po pritvorskom osnovu po kome je pritvor tekao, jer u trenutku kada je sudija za istragu odlučivao o prijedlogu odbrane okrivljenih Ivanovića i Ubovića da se ukine pritvor pravosnažno je egzistirao samo pritvorski osnov iz tačke 2 i kažem vam ne vidim šta je drugo mogao da uradi sudija istragu bez da ukine pritvor - istakao je Radović.
<h2>PRITVOR POSTAO GOTOVO PRAVILO</h2>
Advokat ukazuje i na činjenicu da je pritvor postao gotovo pravilo, iako smatra da se situacija pred Višim sudom kao prvostepenim organom, kako kaže, počinje mijenjati u pozitivnom smjeru. 
 
- Upravo ovakve situacije koje su se desile u odnosu na okrivljene Ivanovića i Ubovića, situacija koja se desila nedavno u odnosu na Mijajlovića, situacija koja se ranije desila u odnosu na okrivljenog Zorana Lazovića, negdje stvara bojazan da kad odu stvari u nadležnost krivičnog vijeća Apelacionog suda, mislim na KVŽ njihovo vijeće, da se onda stvari otrgnu kontroli i da onda što se tiče pritvora postaje sve moguće - naveo je on. 
 
Nažalost, Apelacioni sud je, cijeni on, kreirao takvu praksu koja je bila nezamisliva ranije. 
 
- I počeo da radi stvari koje su bile nezamislive ranije, upravo su ovi primjeri najbolja potvrda ovoga što vam iznosim i možda je zbog toga Viši sud uvidio da kako krene priča o strane sudije za istragu, odnosno prilikom odlučivanja o prijedlogu tužilaštva za određivanje pritvora, da će umnogome zavisiti i dalji tok događaja. U tom smislu smatram da su jako značajne odluke Višeg suda nedavno donijete u predmetima protiv policijskih službenika i protiv pojedinih okrivljenih iz predmeta okrivljenog Mijajlovića da se odrede mjere nadzora, koje su odluke potvrđene i od strane krivičnog vanpretresnog vijeća, kojih mjera se okrivljeni apsolutno uredno pridržavaju i kojim mjerama se ostvaruje ona svrha koja se u mnogim drugim slučajevima ostvaruje bespotrebno pritvorom - naglasio je Radović.
<h2>SKAJ PREDMETI - VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI</h2>
Advokat se osvrnuo i na korištenje Skaj aplikacije kao dokaza u Crnoj Gori počev od marta 2021.godine i ukazuje da je sama njena aktuelnost najbolja potvrda je li to ili nije dokaz. 
 
- Vjerujte mi da je to čisto, da je to po zakonu i da to može tako ne bi bila ovolika polemika i ne bi se svako malo donosile odluke od strane pojedinih sudova kojima se upravo afirmiše priča koju priča odbrana u Crnoj Gori i mi kao branioci, odnosno advokati, da se radi o dokazu koji ne može da se koristi kao dokaz u krivičnom postupku. Međutim, jednak ili možda veći problem u ovom trenutku je način na koji se koristi Sky u krivičnom postupku, nepouzdanost podataka sa Skaj ECC aplikacije i problemi koje je Skaj napravio u odnosu na sudske postupke, jer vjerujte mi: taj broj predmeta i način upotrebe Skaja, bojim se da je pravosudnim organima u Crnoj Gori donio mnogo veću, pod tim podrazumijevam i istražne organe, štetu nego što je korist - zaključio je Radović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dik9owYHX3TM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radović: Ukidanje pritvora Uboviću i Ivanoviću zakonita i jedina moguća odluka, žalba SDT-a ne odlaže izvršenje odluke

Grupa nevladinih organizacija izrazila je zabrinutost povodom odluke tužiteljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Jelene Protić, koja je, kako navode, nakon saslušanja pustila na slobodu dvojicu maloljetnika iz &nbsp;Srbije koji se sumnjiče za pokušaj ubistva šesnaestogodišnjeg H.M. iz Herceg Novog i pozvala vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića da da ispita ovaj slučaj.
U NVO Crnogorski forum, NVO Centar za istrage, monitoring, antikorupciju i vladavinu prava (CIMAP), NVO Udruženje mladih „Alternativa“, Organization for Protection of Human Rights and International Cooperation – Amnesty, te NVO Centar za razvoj umjetnosti „Hellaephoria" kažu da su osumnjičeni ubrzo napustili Crnu Goru i postali nedostupni organima gonjenja, iako im je bila izrečena zabrana napuštanja države.
- Postupanje Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, odnosno tužiteljke Jelene Protić, u predmetu pokušaja ubistva šesnaestogodišnjeg H.M. &nbsp;iz Herceg Novog, predstavlja presedan, grubo kršenje zakona, prava žrtve i međunarodnih pravnih normi. Okrivljeni za pokušaj ubistva, A.P. (17) i L.M. (17), oba državljani Srbije, nakon davanja izjava, pušteni su da se brane sa slobode uz zabranu napuštanja Crne Gore, nakon čega su napustili teritoriju Crne Gore i postali nedostupni organima gonjenja. &nbsp;Do danas nisu procesuirani od strane pravosuđa, iako se događaj desio još u avgustu, 2025 godine. Advokati odbrane okrivljenih, Željko Đukanović i Ranko Radonjić su tražili od tužiteljke Protić da donese odluku da se njihovim klijentima, omogući suđenje u Srbiji (?!) - naveli su u ovim NVO.
Oni ističu da je optuženi napadač u izjavi policiji i VDT-u, na pitanje zbog čega je napao i nožem izbo, baš maloljetnog H.M. a ne nekog drugog, odgovorio da je razlog napada bio, to što je taj mladić imao „crnogorski naglasak”.
- Prema važećem Zakonu o krivičnom postupku Crne Gore, pritvor se može odrediti kada, postoji osnovana sumnja da će osumnjičeni pobjeći (što se i dogodilo), kada postoji opasnost da će uticati na svjedoke i kada postoji mogućnost ponavljanja krivičnog djela. Uprkos jasnom ispunjenju ovih uslova, tužiteljka Jelena Protić je osumnjičene neopravdano pustila na slobodu, što predstavlja neprofesionalan, neodgovoran i zakonski neutemeljen potez, koji je doveo do direktne opstrukcije krivičnog postupka - naveli su u NVO sektoru.
Očigledno je, cijene oni, da je Više državno tužilaštvo iz Podgorice, u konkretnom slučaju nije postupalo ni objektivno, ni ispravno, a ni u skladu sa zakonom, prilikom određivanja mjera protiv okrivljenih za ovo teško krivično djelo.&nbsp;
- Tužiteljka Jelena Protić nije saslušala ni sve svjedoke, kao ni oštećenog, niti je provela službenu radnju uzimanja iskaza od njih, a pustila je okrivljene na slobodu, koji sada mogu nesmetano da utiču na svjedoke, da međusobno usaglašavaju odbranu, pa čak i da se nikad i ne pojave na sudu. &nbsp;Smatramo, da je i tu okolnost potrebno detaljno i podrobno ispitati. Na čemu je ova tužiteljka zasnovala takvu odluku, javnost, ali i žrtva ostali su uskraćeni za bilo kavo suvislo objašnjenje - naveli su u NVO sektoru.
Treći učesnik i inicijator cijelog događaja koji je, prema njihovim riječima, i započeo napad gađanjem opštećenog bakljom, uopšte nije optužen i procesuiran.
- Odnosno nije obuhvaćen optužnicom, kao učesnik, već je samo saslušan kao svjedok u postupku pred VDT-om (?!) Više državno Tužilaštvo se nije bavilo ni ispitivanjem profila i ranijeg ponašanja počinilaca, dobijanju činjenica i informacija o kakvim se licima zapravo radi i da li se ona, u zemlji iz koje dolaze, nalaze u policijskoj evidenciji, kao lica koja su sklona vršenju krivičnih djela, zanemarujući tako i Socta dokument. Prema našim saznanjima i informacijama do kojih smo došli, upravo se radi o povratnicima, te da se isti vode u policijskoj evidenciji Republike Srbije, kao socijalno zapuštena lica, koja su asocijalna i sklona vršenju krivičnih djela - naveli su oni.
Smatraju da je izostala i efikasna naredba VDT u sprovođenju policijskih radnji.
- Pa je tako istim licima omogućeno da se nakon izvršenja teškog krivičnog djela, udalje sa lica mjesta, a jednom od njih (L. M. koji je i uoptrebio hladno oružje i nanio teške tjelesne povrede opasne po život), data je mogućnost da tek nakon dva dana skrivanja, bude lociran i &nbsp;priveden u OB H. Novi i saslušan na same okolnosti napada. Pored niza, namjernih ili slučajnih propusta tužiteljke Protić u kvalifikaciji izvršenja ovog teškog krivičnog djela, ista je propustila da ovo krivično djelo kvalifikuje po članu 404. Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim je propisano da je krivično djelo izvršeno u grupi ili više lica na organizovan i unaprijed smišljen način, te da tužiteljka, nije cijenila ni okolnosti, da je ovo teško krivično djelo učinjeno prema maloljetnom licu, na posebno brutalan način - istakli su u NVO sektoru.
Ovakvim postupanjem prekršeni su, ističu oni, i međunarodni pravni akti koji garantuju pravo na pravično suđenje.
- Među kojima posebno izdvajamo, Član 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), Član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP) - dodali su oni.
U oba dokumenta jasno je, kako su kazali, garantovano pravo žrtve na efikasnu istragu i procesuiranje odgovornih, na pristup pravdi bez diskriminacije i pravično, nepristrasno i blagovremeno suđenje.
- Međutim, ovde je urađeno sve suprotno, pa su u ovom slučaju grubo prekšene međunarodne norme i izvršena institucionalna diskriminacija žrtve. Žrtva ovog brutalnog napada, šesnaestogodišnji H.M. , je zadobio teške tjelesne povrede opasne po život, bio je izboden nožem u predjelu bubrega, zadobio je i višestruke povrede glave palicom, bio je životno ugrožen, i samo zahvaljujući brzoj reakciji prolaznika izbjegnuta je tragedija. Nakon nepuna dva mjeseca oštećeni H.M. je ponovo operisan jer je kao posledicu ranjavanja imao novu komplikaciju. Pored toga, ovakav događaj i postupanje pomenute tužiteljke, samo po sebi, težak je udar na osjećaj sigurnosti, mentalni i fizički integritet osobe koja ga je preživjela i ostala bez pravne, institucionalme i druge zaštite - istakli su u NVO sektoru.
Ovakav postupak Tužiteljke Protić, prema njihovim riječima, predstavlja jedno od najgrubljih kršenja tužilačke etike i prava građanina na pravnu zaštitu i primjenu međunarodnih profesionalnih i pravnih standarda.
- Na ovaj način se produbljuje i produžava institucionalno nasilje nad žrtvom. Iako je tužilac slučaj kvalifikovao kao krivično djelo ubistvo u pokušaju, okrivljenima nije odredila pritvor već ih je pustila da se brane sa slobode, čak i da napuste zemlju, a njihova dostupnost organima gonjenja, postane upitna. Umjesto da institucije stanu u zaštitu žrtve, povrijeđena su njegova osnovna ljudska prava, dok su napadači pušteni da slobodno napuste državu i postanu nedostupni organima gonjenja - naveli su oni.
Decidni su da je puštanjem osumnjičenih na slobodu stvorena mogućnost opstrukcije postupka i realna opasnost da utvrđivanje činjenica bude ozbiljno kontaminiran određenim intervencijama okrivljenih.
- ... Da okrivljeni usaglase izjave i utiču ili izvrše pritisak na svjedoke, te &nbsp;da cijeli postupak bude osujećen ili obustavljen zbog njihove nedostupnosti. Ovakav postupak predstavlja udar na vladavinu prava i flagrantno ugrožavanje funkcionalnosti pravosudnog sistema Crne Gore - dodali su u saopštenju.
Zato zahtijevaju hitnu istragu i odgovornost tužiteljke Jelene Protić, zbog sumnje u teške propuste u radu i moguće zloupotrebe položaja, sa svim elementima korupcije.
- Njeno izuzeće iz dalje faze postupka. Reviziju odluke o puštanju na slobodu okrivljenih &nbsp;i raspisivanje međunarodne potjernice za optuženma. Tražimo zaštitu prava oštećenog/žrtve H.M. i njegove porodice, kroz sve raspoložive pravne mehanizme, uključujući obraćanje međunarodnim tijelima, pravno savjetovanje i podršku. Tražimo da se naloži hapšenje i izručenje osumnjičenih iz Republike Srbije, Crnoj Gori putem međunarodne pravne pomoći i putem INTERPOL-a. Zahtijevamo zaštitu svih svjedoka u predmetu od potencijalnog zastrašivanja ili pritisaka, kao i reakciju Vrhovnog državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, radi vraćanja povjerenja građana u pravosudni sistem koji je na ovaj način ugrožen i izložen ozbiljnoj kompromitaciji - naglasili su u saopštenju.
Tužiteljka Protić je, dodaju, morala cijeniti da je pokušaj ubistva zbog drugog i drugačijeg odnosno mržnje prema crnogorskom narodu i crnogorskom identitetu koji predstavlja crnogorski jezik.
- Jer je potreba za nasiljem izazvana, po priznanju napadača zbog ,,crnogorskog akcenta" što upućuje na mržnju po nacionalnoj osnovi. Motiv nekog ko je došao iz druge zemlje, da napada zbog nacionalnog Crnogorca u sred Crne Gore &nbsp;je smjelost za napad, jer je napadač računao na podršku da izbjegne sankciju i to su i posljedice, zašto se napadaju i ugrožavaju životi Crnogorcima u Crnoj Gori, a napadači, strani državljani, prolaze bez ikakve sankcije. Zato tužiteljka Protić nesavjesnim postupanjem i propuštanjem, dokazuje da je ona ta, koja ne smije biti dalje uključena i voditi procese koji su joj povjereni. Ovakav slučaj ne smije ostati bez reakcije nadležnih - dodali su u NVO sektoru.
Ako institucije zakažu u zaštiti djece i žrtava nasilja, upozoravaju oni, šalje se poruka da su napadi, pokušaji ubistava i bjekstva nekažnjivi.
- Ova sramna odluka Višeg državnog tužilaštva, konkretno tužiteljke Protić, mora biti preispitana, a odgovorni sankcionisani. Tražimo izuzeće tužiteljke Jelene Protić iz ovog slučaja i dalje faze postupka, iz razloga već učinjenih propusta u istrazi i mišljenja smo da, ukoliko ova tužiteljka bude učestvovala i dalje u njemu, "može biti ozbiljno kontaminiran određenim intervencijama od strane okrivljenih, njihovih srodnika i članova porodice okrivljenih” - naveli su oni.
Vrhovnog državnog tružioca Milorada Markovića su pozvali da ispita je li tužiteljka Protić postupala objektivno, ispravno i u skladu sa zakonom prilikom, kada nije odredila nikakve mjere protiv osumnjičenih ih pustila na slobodu, te da o tim rezultatima obavijesti zainteresovanu javnost i građane, čijim novcem su, kako su naglasili, i plaćeni.

Grupa NVO: Tužiteljka pustila na slobodu maloljetnike iz Srbije koji se sumnjiče za pokušaj ubistva tinejdžera, VDT da ispita slučaj

Neformalna građanska asocijacija STEGA saopštila je nakon vanredne sjednice svojih redakcija da je postupanje policije prema 35 građana, koji su protestovali povodom dodjele Trinaestojulske nagrade, „skandalozno i neprihvatljivo“.
Iz STEGA-e navode da su građani procesuirani „samo zato što su slobodno izrazili protivljenje odluci o dodjeli najvećeg državnog priznanja“, te da se time, kako tvrde, ugrožava pravo na slobodu okupljanja i izražavanja.
- Iako se, prema navodima u medijima, Osnovno državno tužilaštvo nakon uvida u predmete izjasnilo da nema elemenata krivičnog djela, policija nastavlja sa pokretanjem postupaka protiv građana. Ovo predstavlja zastrašivanje javnosti i nedopustivo ograničavanje građanskih sloboda - navodi se u saopštenju.
Iz ove organizacije ističu da im se obratilo više građana zabrinutih zbog novonastalih informacija, te da će im STEGA pružiti pravnu podršku, posebno onima koji su nakon postupanja policije potražili medicinsku pomoć.
U saopštenju se navodi i da je objavljivanje policijskih informacija vremenski podudarno sa najavom STEGA-e o obilježavanju 19. decembra na Gorici, te se postavlja pitanje „da li je riječ o poruci da je kritički odnos prema potezima vlasti nedopustiv“.
STEGA je najavila da će:
- zatražiti hitan sastanak sa šefom Delegacije EU u Crnoj Gori, Oanom Kristinom Popom;
- obavijestiti ambasade država KVINTE;
- obratiti se domaćim i međunarodnim organizacijama koje se bave ljudskim pravima;
- Ovakvi postupci neće zaustaviti pripreme obilježavanja Dana oslobođenja Podgorice na Gorici“, poručili su iz ove organizacije.

STEGA: Odnos policije skandalozan, procesuiranje građana zbog protesta udar na osnovna prava

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Tag: adnan-prekic