Malo je zemalja u slovenskome svijetu koje su dijalektološki i etnološki tako dobro izučene kao što je to slučaj s Crnom Gorom. Teško je naći ma koji segment crnogorske tradicijske kulture (u najširem značenju te riječi) da o njemu ne postoje makar zapisi ako ne i čitave studije. Pa ipak, uprkos svemu tome, prośečni crnogorski građanin o toj tradiciji uglavnom ne zna ništa.
I taj podatak sam po sebi ne bi bio posebno ni zanimljiv ni neobičan da baš u naše doba nije tako izražen narativ o oživljavanju stare tradicije koja je, kako se to najčešće kaže, potisnuta i zabranjena u mrsko bogoboračko i ateističko doba socijalizma. Premda bi se na ovu temu mogao napraviti čitav jedan godišnji ciklus kolumni koje bi pokazale kako današnji „tradicionalisti“ zapravo stvaraju novu tradiciju koja ništi njihovu tradicijsku baštinu za koju se bajagi bore, za ovu priliku uzeću samo dva freška slučaja.
1.Prvi se tiče nedavnoga „tradicionalnog“ plivanja za bogojavljenski krst. Ciklus božićnih praznika, koji su ovđe dok su tradicionalno svetkovani, čuvali najdublju paleobalkansku starinu, završavali su se zaboravljenim Vodokršćem koje se danas naziva Bogojavljenje. „Vodokršće – zimi oko pršte“ – izreka je koja svjedoči o starini svetkovanja toga dana koji pada nakon praznovanja zimskoga solsticijuma, kad nastupa polugodište u kojem je dan duži od noći. Uzalud bi se muka namučio svaki koji bi u nepreglednoj etnografskoj literaturi o Crnoj Gori pokušao naći potvrde o plivanju za krstom u nabujalim crnogorskim rijekama, što je običaj uspostavljen potonjih dvadesetak godina kao tobožnje oživljavanje tradicije koju su komunisti ćušnuli u zaborav.
Etnografska literatura pokazuje da je umjesto današnjega (crkvenoga) naziva Bogojavljenje prije mrskoga komunističkoga perioda bio zastupljen naziv Vodokršće, a običaji i obredi uz taj dan potvrđuju prethrišćansku starinu. Pavle Rovinski navodi da se na taj dan strogo posti („jednoniči“), a doma se donosi voda koja je osveštana uoči toga dana i pridaje joj se osobita svetost. „Ona ima takvu snagu kao sveto pričešće, grijeh je ako se drži u kući više od tri dana i zbog toga je drugog dana piju svi u porodici. Pri tome se pridržavaju sljedećeg: stavljaju na pod sjekiru, okrenuvši oštricu prema sebi i koraknu desnom nogom na nju. A licem gledaju prema istoku govoreći: 'Vo imja Otca i Sina i Svetoga Duha', srknu malo, prekrste se, i tako tri puta. Tako mora da postupi svaki u porodici, od malog do najvišeg, i muškarci i žene.“
Ako se uzmu u obzir u etnologiji i antropologiji odavno poznate činjenice o značaju śekire i śečiva u tradicijskim vjerovanjima Crnogoraca, jasno je da je riječ o prethrišćanskoj starini kojom se završava ciklus zimskih svetkovina koje su u starobalkanskoj tradiciji bile posvećene nekadašnjemu vrhovnom božanstvu pa u antici preslojene u „dies natalis Solis invicti“ te u srednjem vijeku preslojene u hrišćanski praznik.
No koje god značenje kroz različita duga vremenska razdoblja imale, te svetkovine nijesu poznavale skakanje u nabujalu lednu vodu kako bi se što prije stiglo do krsta koji toplo obučen i sa suva baca sveštenik. Crnogorska tradicija poznavala je različite vrste takmičenja mladića, ali taj vid na ovome prostoru nije zabilježen. Ko je zbilja zainteresovan za obnovu tradicije hrišćanskoga proslavljanja praznika božićnjega ciklusa, koji se završava Bogojavljenjem / Vodokršćem, u praksi koju mu danas nudi SPC u Crnoj Gori neće naći ništa tradicijsko. U cetinjskim Zapisima 1931, dakle u karađorđevićevsko doba koje je sve samo ne komunističko, V. Vlahović bilježi da crnogorska tradicijska shvatanja o Hristu i hrišćanstvu nijesu jevanđeljska nego narodna, tj. nijesu zasnovana na kanonu nego na predanju. U tome pogledu tradicija je zbilja održana do danas.
Zato je vjerovatno sa stanovišta „tradicionaliste“ koji na Bogojavljenje skače u lednu vodu značajniji podatak da je taj čin proglašen nematerijalnim nasljeđem Srbije od podataka o stvarnoj crnogorskoj tradiciji vezanoj za taj praznik.
V. Vlahović 1931. bilježi da cijelo narodno „znanje o Hristu, moglo bi se svesti na ovo: da je Božji sin, da se rodio od Djeve na Božić, kršten na Bogojavljenje od sv. Jovana, da je razapet na krstu, uskrsao na Uskrs. (...) Narod zna za Sv. Pismo, kune se na Jevanđelju, a kad ih pitate šta tamo piše, ne zna vam reći.“ Sa stanovišta današnjega vjerujućeg pravoslavnog Crnogorca izgleda da je bitnije držati se srpstva nego Jevanđelja. Praktikovanje srpstva mjera je takve religioznosti.
2.Da isto vrijedi i za crnogorske muslimane, viđeće se iz sljedećega primjera. Nedavno je objavljena vijest da je Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori uputilo inicijativu RTCG za formiranje Redakcije za radio-televizijski program na bosanskome jeziku. Time se valjda čuva kulturna tradicija Bošnjaka u Crnoj Gori. Iz takve inicijative moralo bi se zaključiti da su u potonjih dvadesetak godina, otkad su u velikoj mjeri crnogorski muslimani prihvatili za nacionalno ime naziv kojim je do XIX vijeka označavano stanovništvo Bosne (bez obzira na religijsku pripadnost) i za ime svoga maternjega jezika prihvatili ime državnoga jezika Bosne, stvorene tolike komunikacijske prepreke u odnosu na one koji govore državnim jezikom Crne Gore da više ne mogu pratiti emisije s nacionalnom frekvencijom.
Takva bi pojava odista bila raritet na globalnome nivou kad bi bila tačna. Međutim, kako se iz bogate lingvističke literature o jeziku u Crnoj Gori (koja broji preko deset hiljada bibliografskih jedinica) zna da su ovđe u viševjekovnoj upotrebi samo dva jezika – crnogorska varijanta štokavskoga i albanski, to inicijativu Bošnjačkoga vijeća čini ne samo besmislenom no i po građansko državno ustrojstvo štetnom u onoj mjeri u kojoj su to štetne i velikosrpske inicijative za prekrajanje društvenoga uređenja Crne Gore.
Među crnogorskim štokavcima ne samo da nema komunikacijskih prepreka nego sva dosadašnja lingvistička istraživanja pokazuju da nacionalno raslojavanje stanovništva nema svoga odraza u jeziku, što se najbolje vidi iz činjenice da isti jezik članovi iste familije mogu nazivati različitim imenima. To imenovanje međutim o samome jeziku ne govori ništa.
Stoga se imenovanje jezika na popisu stanovništva ne može uzimati kao lingvistička činjenica, no kao rezultat političko-propagandne djelatnosti različitih zainteresovanih struktura u Crnoj Gori. Ukratko, insistiranje na uvođenju emisija na bosanskome jeziku u okviru RTCG nije motivisano očuvanjem tradicije jer jezička tradicija crnogorskih muslimana, ma kako se nacionalno iskazivali, nije bosanska nego crnogorska. Još je manje to insistiranje motivisano stvarnom potrebom bošnjačkoga nacionalnog korpusa da lakše prati sadržaje s državnom frekvencijom jer, sudeći po djelovanju bošnjačke političko-ideološke elite, u Crnoj Gori savladane su sve srpsko-bošnjačke komunikacijske prepreke.
Da rezimiram. Srpski kulturno-politički pokret od polovine XIX vijeka naovamo u Crnoj Gori djeluje s istim ciljem – saobražavanja Crne Gore srpskome kulturnom i političkom (državnom) korpusu. Navodna retradicionalizacija koja je ovđe na djelu, a koja je prikazana kroz primjer plivanja za bogojavljenski krst, dio je toga projekta. Iza insistiranja na obnovi ili očuvanju po pravilu se na crnogorskome prostoru kriju tuđe nacionalističke težnje. Takve su težnje do našega milenijuma uglavnom bile vezane za velikosrpski nacionalni program. Danas se na crnogorskome prostoru, međutim, preklapa više tuđih nacionalnih interesa.
Ako je dugotrajno tradicionalističko tretiranje Crnogoraca kao isključivo pravoslavne nacije dovelo u naše doba do procesa stvaranja Bošnjaka i onđe đe takvo nacionalno izjašnjavanje nije imalo nikakva oslonca u tradiciji, kao što je recimo slučaj u Baru i Podgorici, najnovija insistiranja na tome da je bosanski jezik jezik i Bošnjaka u Crnoj Gori nijesu ništa drugo do kopiranje velikosrpske matrice koja je bez ikakva utemeljenja ne samo u tradiciji no i u realnosti koju živimo. Prihvatanje takvih inicijativa, koje se hrane zajedničkim interesima političkih predstavnika Srba i Bošnjaka, neminovno vodi ne samo asimilaciji Crnogoraca (koja je ovđe izražena više no i u jednoj drugoj evropskoj zemlji) no rasparčavanju društva do nivoa nemogućega suživota. Kad je u pitanju inicijativa Bošnjačkoga vijeća u Crnoj Gori, treba reći da je ona i antibosanska jer ne polazi od toga da je bosanski jezik i u istorijskome i u savremenom smislu jezik bosanske države, već ga, po ugledu na pansrpsku i panhrvatsku matricu, tretira kao jezik bošnjačke nacije negirajući tako integritet bosanske države. Uostalom, da nije tako, da nije riječ o jeziku bosanske države nego bošnjačke nacije, ne bi se zvao bosanski nego bošnjački.

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Naša drevna dvadesetogodišnja tradicija

Oglasila se organizovana grupa koja se predstavlja kao Mitropolija crnogorsko-primorska da pozove nadležne organe kako biše reagovali povodom navodnoga rasizma, šovinizma, diskriminacije i antisrpske i anticrkvene i mržnje trojice profesora "jedne cetinjske vanuniverzitetske visokoškolske ustanove" izbjegavajući da napišu puni naziv te ustanove jer bi tada vjerovatno sa stanovišta svetosavlja zapali u jeres napisavši *crnogorski jezik*.&nbsp;
Za razliku od njih, mi navodimo tačan naziv njihove organizovane klerikalne grupe - Mitropolija crnogorsko-primorska, ne objašnjavajući nonsens toga naziva jer je i Crnogorsko primorje valjda dio Crne Gore.
Kao i obično, pisci saopštenja organizacije koja se potpisuje kao MCP zaobilaze istinu, manipulišu i konstruišu alternativne svjetove u kojima su navodno oni diskriminisani i izloženi aparthejdu. Niko nije osporio bilo čije pravo da, recimo, koristi Državni arhiv. Ovđe je posrijedi nešto drugo.&nbsp;
Umjesto da se, primjera radi, kroz program za stručno osposobljavanje u transparentnoj proceduri obezbijedi zainteresovanima sticanje znanja i vještina za obavljanje arhivskoga posla, ovđe se jedna organizacija koja pritom u svojem djelovanju dokazuje antidržavni (a i anticrkveni) karakter stavlja iznad zakona, i to kao jedina organizacija čijim emisarima Državni arhiv u netransparentnoj proceduri, samo na osnovu samovolje direktora, omogućava pristup i rad u Arhivu. Time se toj organizaciji daje višak prava koja drugima nijesu dostupna.
Pokušavajući da pakt koji su sklopili s direktorom Državnoga arhiva Crne Gore prikažu kao sasvim običnu saradnju, oni u odavno razrađenome maniru nastoje dehumanizovati i zastrašiti svoje kritičare jer - svima je to jasno - moć je u njihovim rukama. A kad gođ su svetosavci došli do moći, oni su tu moć i javno demonstrirali - nekad s Arkanom ispred manastira, nekad s mašinkama i tenkovima, a u novije doba i suzavcima, gumenim mecima i šok bombama kao u slučaju ustoličenja šefa organizovane "crnogorsko-primorske" grupe o kojoj je riječ.
No da vrnemo raspravu u tok iz kojega je potekla, a iz kojega bi MCP htjela da je izmjesti. Direktor Državnoga arhiva Crne Gore zloupotrijebio je svoju moć i dopuštio volonterski angažman popovima organizovane grupe koja se oglasila. Aferim mu! Kako smo i ranije kazali, mi nemamo ingerencija da ga u tome spriječimo.&nbsp;
Imamo, međutim, slobodu da popovima volonterima preporučimo da koristeći se fondovima Državnoga arhiva pokušaju rasvijetliti ulogu MCP u Drugom svjetskom ratu, doprinos njihovih prethodnika antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi te zasluge onih koji su u novije doba stekli status svetaca u SPC, poput Joanikija Lipovca, Popa Mace, Popa Šiljka i sličnih podvižnika koje je ta organizacija podnjivila.
Do tada upućujemo MCP da se pozabavi slučajevima seksualnoga zlostavljanja u svojim redovima, poput onoga o kojemu su mediji danas izvijestili.

Portal ETV

1084x550

Odgovor Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore, kazali su dekan na Faluketetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, prodekan Adnan Čirgić i profesor Boban Batrićević odgovarajući na prozivke direktora Državnog arhiva Crne Gore Danila Mrvaljevića.
Mrvaljević je na mreži Fejsbuk Radomana, Čirgića i Batrićevića oslovio s “babetine”, te dodao da mu je drago da "idu trojica na njega" jer "pojedinačno nijesu dorasli".&nbsp;
Reagovanje Čirgića, Radomana i Batrićevića prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Da nije bilo najnovijeg Fejsbuk izbljuvka direktora Državnoga arhiva Crne Gore, pitanje na osnovu kojih referenci je izabran na tu poziciju i dalje bi bilo misterija. Novo javno uneređivanje direktora DACG razriješilo je tu misteriju. A evo o čemu je riječ. Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore.&nbsp;
U toj misiji po svoj prilici im se logičnim učinilo da tom sistemu neizostavno mora pripadati i Državni arhiv. Jer čemu bi ti vražji arhivi inače služili do da čuvaju neke tajne. Što bi bio smisao arhivistike ako ne da čuva i pothranjuje konspirativne spise koji u datom momentu mogu poslužiti da se neko kompromituje i difamira. Od ekipice koju krase sumnjive diplome i odsustvo radnog staža u bilo kom poslu a objedinjava je patološki resentiman i mržnja prema 2006. godini, bilo bi nepravedno očekivati da išta drugo i misle o arhivu.
E tu dolazimo do pitanja referenci našeg direktora. Ako je arhiv mjesto đe se pohranjuju tajne i kuvaju intrige ko bi mogao biti bolji direktor arhiva od lokalne mutikaše. Otud njegov ispljuvak počinje s babetinama, nastavlja glasinama, vrhuni prijetnjama (u maniru B. B. - imamo saznanja, bolje da ih ne obznanimo) i okončava pljuvačinom. Pritom okađen doktrinom poltrona aktuelnog režima o svetoj i moralnoj borbi protiv bivše vlasti. Samo s ljudima koji nikad nijesu bili dio niti jedne vlasti. Ostavljamo stoga direktora i kolektivno i individualno da bazdi u svom budžaku intriga i mržnje okružen ekipom najbizarnijih i najbesprizornijih tipova koje je crnogorska politika ikad viđela saglasni s njim u jednom - u moru ližisana aktuelnog režima zbilja nije ničim zamiritao da ga izdvojimo.
Što se pak tiče onoga da mu je drago što trojica idu na njega, da bude jasno: nijedan od nas ne ide na njega. Nijesmo mi muve pa da idemo na Danila Mrvaljevića.
Javnost ćemo pošteđeti dalje polemike s direktorom DACG jer nam namjera nije ni bila da s njime polemišemo no da ga pozovemo, u vezi sa saopštenjem grupe građana, da se priśeti dužnosti direktora državne ustanove koja mu je povjerena. Budući da je svojom pisanijom potvrdio sve ono što svo Cetinje o njemu misli, nema razloga da se dalje glibamo. Nemamo ingerencija da ga spriječimo u njegovim očitim izdajničkim namjerama.
Adnan Čirgić
Boban Batrićević
Aleksandar Radoman

Ko o čemu - kanavaca o moralu

Da je grupa građana Cetinja rasvijetlila namjere kolaboracije Državnoga arhiva Crne Gore s organizovanom svetosavskom grupom iz Cetinjskoga manastira, potvrdio je u svome demantiju krpom i bradom direktor Državnoga arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević.
Premda smo u obraćanju, povodom saopštenja grupe građana Cetinja, na kraju ostavili nadu da bi direktor Arhiva ipak mogao svome partijskom identitetu nadrediti onaj nacionalni i profesionalni, on je jučerašnjim demantijem pokazao da je beznadežan slučaj.
Šepureći se nekakvim dostignućima taj je slučaj optužio FCJK da za njegova mandata nijesu ponudili nikakav zajednički projekat instituciji koju on predvodi. Naravno da nijesmo jer izvan protokolarnih obaveza FCJK ne sarađuje niti će sarađivati s velikosrpskim kolaborantima.
Mrvaljević veli kako nije potpisao nikakav ugovor sa SPC nego je riječ o otvaranju vrata za volontiranje nekakvih arhivista iz SPC. Dakle, otvorio je vrata Državnoga arhiva Crne Gore onima što ovih dana skrivaju kip Pavla Đurišića kao što su prije 90-ih godina gostili i skrivali razne četničke zlikovce od Arkana do Radovana Karadžića. S takvima mi ne možemo imati zajedničkih projekata.
Doživljavajući DACG po modelu "Arhiv - to sam ja", Danilo Mrvaljević je svoju viziju ustanove projektovao i na nas koji se nijesmo obratili javnosti u ime FCJK no kao slobodni građani, u sopstveno ime.
Zaludu se Mrvaljević muči da naš tekst prikaže kao optužbe na račun zapošljenih u Arhivu. Zna se ko je, po nesreći crnogorske arhivistike, glava krovne arhivske institucije u Crnoj Gori. Ni crna joj krpa ne može pokrit sramotu.
Kad ga mi napadamo, veli Mrvaljević, onda je siguran da je na dobrome putu. Put onih s kojima Mrvaljević polemiše osvijetljen je lučom crnogorskoga slobodarstva. Na putu gdina Mrvaljevića svijetlo ćoruša Jovana Markuša.

Kanavaca kao sudbina

Beogradski službenici u Crnoj Gori, i oni u mantijama i oni u civilu, mora da su procijenili da više nema potrebe da se doma ukrivaju da im je cilj revitalizacija fašističkih i kvislinških pokreta iz sredine XX vijeka.
Dok Andrija Mandić na inostranim susretima još uvijek divani o evropskome putu Crne Gore, uz domaći aneks "ali dostojanstveno" i "uspravne kičme", očita je procjena da je biračko tijelo toliko sluđeno i neznaveno da ne samo da neće reagovati na ponižavanje antifašističkih tekovina no ni na ponižavanje slobodarske tradicije a i slobode uopšte.
Kako drugačije shvatiti procesuiranje ljudi s mirnih građanskih protesta te kriminalizaciju slobode javno izgovorene riječi i šikaniranje urednika nezavisnih medija, poput jučerašnjega saslušavanja Tinke Đuranović i telefonskoga poziva na tužilačko saslušanje Draška Đuranovića.
Dok je slučaj Milivoja Katnića još poodavno razotkrio da je crnogorsko tužilaštvo postalo servis vlasti koja se sadistički sveti čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio zavjereničku i veleizdajničku ulogu onoga u čijim je rukama cjelokupna državna vlast, jučerašnji poziv Policije, po nalogu Tužilaštva, Predragu Boljeviću i Veselinu Raduloviću na saslušanje povodom govora mržnje iskazanoga kroz transparent "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali" potvrda je metastaze velikosrpstva i fašizma u Crnoj Gori.
Ko išta zna nije mu nepoznato da su ta dva zločinačka kvislinška pokreta, iza kojih stoje klanja, masovna ubijanja, etnička čišćenja i zvjerski ratni zločini, djelovala kao nacističko-fašistička posluga na teritoriji bivše Jugoslavije ubijajući ne samo oslobodilačku partizansku vojsku no i nejač i civile.
Ko išta zna o Drugome svjetskome ratu nije mu nepoznato da se ta zločinačka banda kukavički povukla krajem rata tražeći spas kod "saveznika", a zapravo povlačeći se kao prirepak nacističke vojske, te da je u toj bježaniji bilo i paktiranja i saradnje. (Na stranu to što je u njihovim kolonama bilo i onih koji nijesu krvavili ruke i koji su bježali zbog lokalnih neprilika, a kroz čije primjere relativizatori istorije žele prikazati četnike kao nevine žrtve partizana i komunista. Ovđe je riječ o četničkome i o ustaškome pokretu.)
Dakle, u transparentu koji su gospoda Boljević i Radulović okačili povodom jučerašnjega protesta na Gorici nema ništa sporno. U njemu je lapidarno iskazana konačna istina o okupatorskim slugama iz Drugoga svjetskoga rata.
Umjesto da se Tužilaštvo i Policija bave porukama mržnje koje svakodnevno serviraju beogradski službenici u civilu i u mantijama, umjesto da se bavi povampirenjem četništva koje je sinonim za zločin na crnogorskome prostoru, umjesto da potraži kip Pavla Đurišića i prizove pravdi sve one koji ga promovišu kao heroja, oni slijede agendu Srpske crkve u Crnoj Gori, čiju je predvodnik u toku Drugoga svjetskoga rata klicao dučeu i fireru, a čiji je aktuelni predvodnik po ugledu na njega takvoga odabrao svoje duhovno ime, oni siju strah saslušanjima, privođenjima, biber sprejom i dimnim bombama onima koji Crnu Gore žele viđeti kao slobodno, prosperitetno, antifašističko, evropsko, građansko i pluralno društvo.
Da, ustaše i četnici, zajedno ste bježali. Da, sudeći po kipu Pavla Đurišića koji i danas bježi, bježanija je imanentna četnicima kad im se pokažu zubi.
Pozivamo stoga crnogorske građane da preplave društvene mreže porukom naših navijača: "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". A onda neka nas pozovu na saslušanja i neka se uvjere da imamo što da im kažemo.

Imaju li Tužilaštvo i Policija dokaz da kvislinzi nijesu bježali nakon '44?

Autori Crnogorskog jezika za II razred gimnazije Adnan Čirgić i Jelena Šušanj reagovali su povodom optužbi Nezavisnog sindikata policije da su u njihovom udžbeniku policajci predstavljeni kao nepismeni, neobrazovani i glupi i da su na taj način stvorili odbojnost djece prema ovoj profesiji i ljudima koji nose uniformu.
Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Nezavisni sindikat policije reagovao je na vic koji je objavljen u našem udžbeniku za crnogorski jezik za 2. razred gimnazije. Podržavamo nastojanje Sindikata da se udžbenici bolje provjeravaju, da se rade po najvišim etičkim uzusima i da – da dodamo kritiku udžbeniku, iako se oni time ne bave – traju što kraće, jer samo tako mogu pratiti aktuelna saznanja i društveni i tehnološki razvoj.
Kad smo to rekli, obaveza nam je reći i sljedeće: da policija često nije zaštitnik, već progonitelj građana, mnogo snažnije govori prekomjerna upotreba sile kojoj su skloni – od momenta kad su prebijali Mija Martinovića, do skorijih slučajeva kad su dozvolili da zatvorenik bude višekratno silovan u zatvoru; kad su u manitom činu u septembarsku zoru otrovali Cetinje suzavcem; kad su nekontrolisano i neprofesionalno zasipali biber sprejom direktno u oči učesnike posve nenasilnoga protesta protiv fašizma, zloupotrebe državnih nagrada i ugrožavanja dostojanstva crnogorske države i antifašističke tradicije; ili kad su progonili i nehumano pribijali uza zid bez ikakva opravdana povoda turske državljane s boravištem u Crnoj Gori samo zato što su – Turci.
Ili, naročito, kad nijesu radili svoj posao tokom dva jeziva masakra na Cetinju!
Stoga, ne može jedan vic, koji je prije 15 godina bio dio usmene predaje (dakle, koji nijesmo izmislili), ugroziti status i ugled policijskih službenika koliko to mogu sami sebi uraditi upravo oni koji danas nose tu uniformu. I reklo bi se da imaju razloga za stid, ako ga zaista ośećaju, no to nema nikakve veze s nama.
Stoga se ovaj medijski sastav i njegov interesantan tajming ne može tumačiti drugačije osim kao manipulativna strategija skretanja teme i progona autora koji ovih dana žestoko kritikuju rad policije.&nbsp;
Da pojasnimo, objavili smo vic o policajcima, u kojem smo pokazali da policajci promišljaju o pravopisu dok pišu zapisnik i da su pritom simpatično snalažljivi i dovitljivi. Sve suprotno onome što u svojem reagovanju podmeće Nezavisni sindikat policije - ili jednostavno pokazuje da ne razumije suštinu napisanoga.
Takođe, u duhu dobronamjernosti, iako nude materijala, nećemo preispitivati pismenost sastava koji je Nezavisni sindikat policije dostavio medijima, mada bismo ga mogli upotrijebiti za vježbu iz stilistike, morfologije ili sintakse, ili prije svega kritičke analize diskursa i primjene manipulativnih strategija na pozicijama moći. Ali ćemo postaviti legitimno pitanje kakva je to policija kad joj je trebalo čitavih 15 godina da taj – kako ga propagandistički predstavljaju – „akt mržnje i netrpeljivosti“ otkriju ili (ne) shvate.
Adnan Čirgić i Jelena Šušanj&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 89.2111%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnezavisni-sindikat-policije-udzbenik-za-gimnaziju-prikazuje-policajce-kao-nepismene-neobrazovane-i-glupe&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

Šušanj i Čirgić: Ne može jedan vic ugroziti status i ugled policijskih službenika koliko to mogu sami sebi uraditi upravo oni koji danas nose tu uniformu

Tek što je iz VD prešao u redovno zvanje, kerber Demokrata Lazar Šćepanović, u duhu karađorđevskih Obznana, objavio je da će 35 osoba biti procesuirano zbog toga što su ljetos, ispred Vile Gorica, protestovali zbog sramotne odluke da se Trinaestojulska nagrada dodijeli dvojici četnika i negatora crnogorskoga identiteta. Sraman i ogavan čin, vrijedan prezira, gađenja i oštrog odgovora u vidu građanske neposlušnosti.
Nesposobni policijski aparat koji umjesto da štiti građane od kriminala, slobodne ljude kriminalizuje, a među njima kako nezvanično saznajemo i dekana FCJK Aleksandra Radomana, Aidu Petrović, Oskara Hutera, i mnoge druge istaknute pojedince i pojedinke koji se ne libe četničinama pokazati prkos.
Zato ovaj postupak osuđujemo i obećavamo da ćete širiti spisak jer ovo vaše unezvijereno ponašanje može samo proizvesti bunt slobodnih građana. Pitamo te sluge Demokrata i potrčke primitivnog uma Borisa Bogdanovića - što činite ovo od ljudi? Zar vi koji ste štitili horde koje su lovile turske građane po Podgorici imate obraza da nekome spočitate iskazivanje građanske neposlušnosti?
Vi, bastaduri, koji ste trovali i tukli nenaoružani narod, a među njima starce i žene?
Zato vam kao partizani 1941. poručujemo pjesnikovim stihovima: kud su šćele potrpezne kučke?
O jadu ćemo vas zabavit.

Kud su krenule sluge Demokrata iz policije?

Uz mnoge druge lažibajke koje je progutala naša glasačka prostota svih vjera i nacija, aktuelni režim dokopao se vlasti i uz pomoć narativa o obnovi tradicije. U jednoj od kanonskih knjiga crnogorske tradicije, "Primjerima čojstva i junaštva" Marka Miljanova, u poznatoj priči o Leki Ivanovu, kazuje se kako je Lekina šćer čuvši pucnjavu blizu kuće ocu kazala: "Eno ljuđi đe ćeraju čoeka", na što joj je otac odgovorio: "Otvori vrata tome što bježi, a zatvori tome što ćera!" Nije ni pitao ko koga ni zašto ćera, ali je sudbinu kompletne familije podredio zaštiti onoga koji je spas potražio pod njegovim krovom.
Da današnji obnovitelji tradicije ne samo veze s tom tradicijom nemaju no joj se svakim svojim postupkom potvrđuju kao antipod, svjedoče ovih dana podgoričke ulice na kojima se progone, prebijaju i na linč pozivaju oni što su krov nad glavom potražili u Crnoj Gori.&nbsp;
Uzaludna su demagoška izvrtanja stvarnosti da oni koji se protive fašističkoj antimuslimanskoj histeriji nemaju nikakve empatije za momka koji je zadobio lake tjelesne povrede od nekolicine migranata. Vinovnici toga mrskoga događaja imaju svoje ime i prezime, a - kako smo naknadno viđeli - nijesu čak ni Turci nego trojica Azerbejdžanaca i jedan Turčin. Da demonstranti pružaju podršku povrijeđenome i traže zaštitu građana od države, nosili bi transparente s imenima vinovnika, a ne bi klicali progonu Turaka iz Crne Gore.&nbsp;
Ako je bista četničkoga koljača za crnogorskoga premijera Spajića bila seoska tema, duh Pavla Đurišića pušten da slobodno šeta ulicama glavnoga grada nametnuo se kao gradska tema. A tu su temu nametnule Spajićeve kolege s raznih nivoa vlasti koje su pozivima na naoružavanje i samoorganizovanje okuražile građane na islamofobne izlive fašizma. Slika od policije uza zid postrojenih Turaka koju smo "na blic" viđeli samo jenastavak akcije koju sprovode za mir zabrinuti građani što šire nemir podgoričkim ulicama. Spajićevo ekspresno ukidanje bezviznoga režima s Turskom svojevrsna im je potvrda da je Crna Gora ugrožena turskim migrantima. Ko ne zna za nebrojena klanovska ubistva, za razne naoružane kriminalce koji kad zatreba sarađuju i s policijom kao u vrijeme protesta na Belvederu, ko ne zna da je uho građana sviklo na sirenu policije i službe hitne pomoći, pomislio bi da je stoljetni mir prvi put narušen prije neku noć bahatim nasiljem nekolicine migranata. Ko ne zna da su i vlast i za mir zabrinuti građani šutke ispratili jeziva ubistva 23 Cetinjana, možda bi sad zaista povjerovao u poruke medijskih trovačnica da je ovđe riječ o iznuđenom očuvanju mira i bezbjednosti.
Tužilačka i policijska aktivnost usmjerena ovih dana na građane koji na ulicama pozivaju na linč Turaka jeftini su zastor iza kojega se želi prikriti stvarna odgovornost i plan onih koji su izveli motkama naoružane ljude na ulice. Umjesto da procesuiraju sve partijske, državne i gradske funkcionere koji su pozvali na ulične nemire, na oružje i na tobožnju samoodbranu protiv izmaštanih stotinu hiljada Turaka koji ugrožavaju Crnu Goru, tužilaštvo i policija prikrivaju da nije riječ o spontanim okupljanjima već o planskim i naručenim aktivnostima.
Da nije ovđe riječ samo o migrantima iz Turske ili prevashodno o njima, objasnio nam je i istaknuti kulturni stvaralac Milutin Mićović porukom da se sve ovo zbiva zbog "nedostatka Gorskoga vijenca", koji on očito čita u maniru popa Mića iz istoimenoga djela.
Ulice Podgorice više nijesu mjesto za noćnu šetnju. Ne zbog Turaka no zbog onih koji su Crnu Goru oslobodili prvo od antifašizma a sad je oslobađaju od Turaka - bez sumnje prije od onih domaćih no od stranih. U domaće Turke, valjda više to ne treba objašnjavati, spadaju svi kojima Vučić nije predśednik, kojima Čiča Draža i Pavle Đurišić nijesu heroji, kojima 1918. godina nije jubilarna. Po zakonima te oslobodilačke vlasti - u Crnoj Gori svi su nevini dok se ne dokaže da su Turci ili Crnogorci.
Vlast u Crnoj Gori ne čine samo DF, Demokrate i PES. Neodvojivi dio te vlasti čini partija Ervina Ibrahimovića i albanske partije. Oni koji su ih glasali na sljedećim izborima ne smiju zaboraviti da im ni ulični izliv islamofobije, ksenofobije i fašistički izlivi bijesa prema makar dijelu onih koje predstavljaju nijesu bili dovoljni da napušte tu vlast ili da je makar uslove procesuiranjem stvarnih krivaca za nabujali fašizam. Gradskim temama koje im je gazda nametnuo oni se bave "po seljački".

Kad seoske teme ustupe mjesto gradskima

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Ako pitate ChatGPT što je organizovana kriminalna grupa, dobićete ovo tumačenje: "Organizovani kriminal predstavlja jedan od najozbiljnijih bezbjednosnih i društvenih problema savremenog svijeta. Njegove posljedice nijesu samo ekonomske, već i političke, socijalne i moralne, jer podrivaju povjerenje građana u institucije i vladavinu prava. 
 
Organizovana kriminalna grupa (OKG) označava stabilno udruženje više lica koja djeluju dogovoreno i planski sa ciljem da vrše teža krivična djela radi sticanja koristi, najčešće materijalne. Takve grupe imaju unutrašnju strukturu, hijerarhiju, podjelu uloga i često koriste nasilje, korupciju ili zastrašivanje radi zaštite svojih interesa i izbjegavanja zakonske odgovornosti."
Ko i površno prati crnogorsku društvenu scenu teško da može izbjeći zaključak da djelovi našega tužilaštva djeluju kao organizovana kriminalna grupa.
Ima li makar tri člana koja udruženo djeluju? Ima. Ostavlja li ekonomske, moralne i socijalne posljedice na one protiv kojih djeluje? Ostavlja. Podriva li povjerenje građana u institucije i vladavinu prava? Podriva. Ima li hijerarhiju i plan? Ima. Djeluje li organizovano? Djeluje. Služi li se zastrašivanjem? Služi obilato.
Suviše je freško da bismo zaboravili: Da bi se iz tužilaštva uklonio Milivoje Katnić, izmijenjen je zakon kojim je on prisilno penzionisan. Kako penzionisanje Milivoja Katnića nije zadovoljilo potrebe OKG, Katnić je skandaloznom optužnicom faktički osuđen bez suda na smrt u spuškome zatvoru - uprkos tome što je sva crnogorska javnost svjedočila da nema nikakvih indicija da bi Milivoje Katnić ikad pobjegao iz zemlje čak i pred takvom optužnicom takvoga tužilaštva. Kao dio navodne OKG čiji je gdin Katnić član na sličan je način moralno diskreditovan i tužilac Saša Čađenović. Nije li indikativno što je gdin Čađenović uhapšen nepunih neđelju dana pred istek roka za predaju nove optužnice u slučaju "Državni udar" i time, kao i tužiteljica Nastić, zapravo skrajnut s toga slučaja? Kao dio navodne OKG i gdin Čađenović i gdin Katnić terete se zbog saradnje s kavačkim kriminalnim klanom uprkos tome što su i jedan i drugi sprovodili akcije protiv toga klana koji je, kako svjedoči sky prepiska, planirao njihove likvidacije i likvidacije članova njihovih porodica.
Članovi tužilačke OKG nedavno su suspendovali i moralno diskreditovali, kao članicu navodne kriminalne grupe, i tužiteljicu Andrijanu Nastić koja je, prema pisanju medija, predstavljala opasnost za stvarno rasvjetljavanje okolnosti dva masovna ubistva na Cetinju. Sličnu javnu i medijsku dehumanizaciju prošla je i Jelena Perović, direktorica ASK, koja rad institucije kojom upravlja nije pristala staviti u službu aktuelne marionetske vlasti u Crnoj Gori.
Tretirajući SPC faktički kao državnu crkvu u Crnoj Gori, odnosno svetosavlje kao državnu religiju, tužilačka OKG se potonjom optužnicom predstavila kao servis te religijsko-političke organizacije, odnosno servis litijaškoga pokreta koji je bio i antidržavni i antizakonski jer je bio formalno usmjeren protiv legitimno usvojenoga Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Premda nije dobila željeni sudski epilog, jedna nedavna akcija našega tužilaštva bila je usmjerena protiv prof. dr Bobana Batrićevića zbog njegove kritike djelovanja SPC u Crnoj Gori i regionu, zasnovane isključivo na citiranju predstavnikā te crkve.
Najnovija optužnica ogledni je primjer staljinističkoga progona koji se kroz medijsko-tužilačku spregu sprovodi nad jednim biznismenom, tužiteljicom, bivšim funkcionerima bezbjednosnoga sektora, funkcionerom najjače opozicione partije te najpoznatijim mimerom kritičarem vlasti uz difamaciju urednikā svih procrnogorskih medija s mogućnošću proširenja optužnice na sve kritičare vlasti koji su u proteklome periodu imali pisanu telefonsku komunikaciju. Ta potonja optužnica kriminalizuje i privatna ćaskanja na račun Amfilohija Radovića, čije monstruozne javne poruke poput onih "bio proklet tri puta i tri hiljade puta" ili "živo meso od njega otpadalo" te otvorena i javna saradnja s ratnim zločincima nije nikad bila predmet pravosudnoga gonjenja.
Sasvim jasnu figurativnu poruku da treba odrati novinara koji se ostvario kao sluga tuđih državnih interesa potonja optužnica tretira maltene kao poziv na njegovo ubistvo. I dok u današnjoj Crnoj Gori svaki drugi osnovac šeta s ajfonom u džepu, navodni poklon mobilnoga telefona marke Samsung lideru najjače opozicione partije tretira se kao ogledni slučaj podmićivanja.
Sve ove akcije bile bi izvan očiju javnosti da tužilačko-policijska predstava hapšenja s lisicama na rukama uz pratnju maskiranih uniformisanih osoba nije javnosti plasirana posredstvom kamera uslužnih medija. No i te kamere tek su djeličak akcije dehumanizacije i diskreditacije ljudi protiv kojih se udruženom akcijom bori beogradska posluga na vlasti u Crnoj Gori i crnogorsko tužilaštvo, čiji je faktički PR tzv. novinarka Jelena Jovanović, koju sky prepiska razotkriva kao članicu zvanično najjačega kriminalnog klana u Crnoj Gori koji je posredstvom nje uticao i utiče na kreiranje javnoga mnjenja u zemlji.
Teško je zamisliti da i u ovako sluđenoj i zatupljenoj zemlji ima nekoga kome je moglo promaći da naša tužilačka OKG nije uspjela pronaći ništa sporno ni pravosudno zanimljivo u djelovanju aktuelnih državnih funkcionera (računajući tu i djelovanje funkcionera državne crkve) ili u djelovanju medija koji imaju ulogu propagandne platforme te vlasti, poput recimo RTCG (čiji direktor i Savjet ne padaju ni pod teretom pravosnažnih sudskih odluka), Borba, In4S ili latinične verzije In4S - Vijesti.
Još je teže razumjeti ćutnju tužilaca koji su svjesni da je makar progon njihovih dojučerašnjih kolega M 
Katnića, S. Čađenovića i A. Nastić politički motivisana kriminalna akcija te da je progon urednika slobodnih medija protivustavno zastrašivanje u cilju ukidanja slobode govora.
Ne zaboravimo: u doba Đukanovićeve neviđene diktature tužilaštvo je procesuiralo drugoga politički najjačega čovjeka u državi - Svetozara Marovića, drugoga čovjeka bogoboračke Đukanovićeve partije, te gradonačelnike iz Đukanovićeve partije. Može li iko od onih koji su 30. avgusta 2020. širom otvorili vrata velikosrpskome fašizmu kod nas zamisliti danas procesuiranje bilo kojega značajnijeg funkcionera vlasti?

OKG tužilaštvo

Košarkaši SC Derbija poraženi su večeras u Splitu od istoimenog hrvatskog tima nakon produžetka 102:94, u utakmici 16. kola A grupe Admiralbet ABA lige.
Utakmica je u regularnom toku završena neriješeno 85:85.
Podgorički sastav upisao je 12. poraz i propustio dobru šansu da naprave korak ka opstanku.
Split je i u regularnom toku bio bliži trijumfu, imao je prednost od 19 poena u drugoj, a 16 poena u trećoj četvrtini.
Odličan posljednji dio meča vratio ih je u život i doveo u situaciju da sanjaju veliki preokret.
Uspjeli su da izbore produžetak, u kojem je domaćin bio bolji.
Najefikasniji u podgoričkom timu bio je Aleksa Ilić sa 31 poenom, a imao je i 11 skokova.
Darijus Džonson je ubacio 16, Matic Rebec 12, a Mateo Drežnjak 11 poena.
Kod Splićana istakao se Antonio Jordano sa 32 pogotka.

SC Derbi nakon produžetka poražen u Splitu

Poslanik DPS Ivan Vuković zatražio je reakciju policije, nakon što su mu na društvenim mrežama upućene prijetnje.
- "Ništa roba" i "lupež" su, valjda, uvrede koje neko ko se bavi politikom ima obavezu da istrpi pa, makar, prethodno prosto čestitao zatvaranje poglavlja u pregovorima s EU. 'Stasao za gepek' nisam baš siguran - kazao je Vuković u objavi.
Vuković je dodao i da bi bio zahvalan ukoliko bi policija reagovala.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fpg_citizen%2Fstatus%2F2015901357186723995%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2015901357186723995%7Ctwgr%5Ed9cfeb85e6e3a3bd193bf2bbb790d40e846f5f18%7Ctwcon%5Es1_c10&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vuković: "Ništa roba" i "lupež" uvrede su koje moram istrpiti, "stasao za gepek" nijesam siguran

Rukometaši Danske prvi su polufinalisti Evropskog prvenstva.
Danska je večeras u Herningu, u trećem kolu glavne runde, pobijedila Njemačku 31:26 i kolo prije takmičenja u grupi osigurala plasman među četiri najbolja tima.
Obje selekcije uoči posljednjeg kola imaju po šest bodova.
Šansu da napravi odlučujući korak propustila je Francuska, koja je u trećem kolu prve grupe poražena od Španije 26:22.
Bez pobjednika završen je duel Portugala i Norveške 35:35 i tim remijem obje selekcije i definitivno ostale su bez šansi za polufinale.
Sjutra su na programu mečevi trećeg kola druge grupe. Sastaće se: Švajcarska - Island (15.30), Slovenija - Hrvatska (18.00) i Švedska - Mađarska (20.30).

Danska prvi polufinalista EP

Sve je počelo jako loše i pogrešno. I, ja odmah na startu želim svaku ženu da ohrabrim i da zamolim da se oslobodimo te teorije da smo mi dame i gospođe, i mi ćemo biti dame i gospođe i prećutaćemo kada nas neko napadne, kazala je za Web televiziju <a href="https://www.dan.co.me/vijesti/politika/uskoro-na-portalu-dan-intervju-sa-mirjanom-pajkovic-5334686">Dana </a>Mirjana Pajković, bivša direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinska prava.
Ona kaže da je ona tu napravila prvu grešku i da je to ono što najviše zamjera sebi.
– Jer kada sam sam ja bila izložena onom ekstremnom nasilju koje sam objavila na društvenim mrežama gdje je meni prvi čovjek uz predsjednika države, prvi nekadašnji čovjek ANB, vrlo uporno i dugotrajno u toku cijelog razgovora rekao da mi neće biti mjesta i života i Crnoj Gori, da će moj šef vidjeti nešto što mene kompromituje, gdje mi jasno i direktno priprijetio da za mene ima kompromitujući materijal zašto sam ja to u tom trenutku prećutala. On je to meni rekao lično nakon što sam ja odbila da postupim onako kako je on on mene tražio. Ja moram ovdje kao pravnica da kažem da naši zakoni nijesu toliko savremeni, da su zločini savremeniji od zakonskih uredbi. Primjera radi kada vas neko ucjenjuje. Neko moćniji će vam tražiti neku uslugu, neko ponašanje koje vi u tom trenutku ne želite, a ako to odbijete da učinite nekom ko je oličenje najvećeg državnog autoriteta. Vas neće neko fizički udariti, ovo je 21. vijek, ali vam hoće vrlo jasno uništavati život po svim osnovama. On mi je dao do znanja to u razgovoru. Ja sam i željela da odbijem susret sa njim. Pozivam sve državne funcionere, moćnike, da vode računa kako razgovaraju sa običnim građanima. Morate da razumijete da neko ko je bitna figiura u bezbjednosnom sektoru priprijeti da će vam kada-tad nanijeti štetu zbog toga što ga nijeste ispoštavali, da li je moj osjećaj straha nerealan. On je utemeljen. Nijesam u tom trenutku svjesna sadržine materijala kojim mi je prijetio. Želim da javnost razumije da svi imamo neku privatnost koju ne želimo da nam se vidi. Znala sam da ima, i kroz neka ranija iskustva sa njim da on sa pozicije moći koju je imao prosto jeste na izvoru informacija – kazala je Pajković.

Pajković: Bila sam izložena ekstremnom nasilju

Sport

Rakčević: Odbrana bila ispod nivoa, treba nam selektor koji poznaje mentalitet igrača

Kolumne

Taoci mita, sluge fantazije

Politika

Živković: Artikulisati crnogorski interes i dogovore graditi unutar države, nijesmo saglasni sa izdašnom donacijom za SPC, ali vjerujemo u započeto partnerstvo u Budvi

Tag: adnan-cirgic