U organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje sinoć je održana promocija knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja" autora Slobodana Čukića. Promocija je upriličena u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, a o knjizi su govorili Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i autor. Moderatorka programa bila je Irena Delja. Adnan Čirgić je istakao da knjiga daleko nadilazi tematiku označenu naslovom.&nbsp; - Na preko 300 stranica, bogato ilustrovana fotografijama s autorovih terenskih istraživanja, knjiga istražuje značaj zmije u tradicijskoj kulturi, kult zmije kod Ilira te specifičnu pojavu zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima širom Crne Gore - naveo je Čirgić.&nbsp; On je apostrofirao da je Čukić obišao 450 grobalja i registrovao 36 lokaliteta sa zmijskim predstavama na nadgrobnim spomenicima, čime je značajno dopunio postojeće etnološke i antropološke studije.&nbsp; Istakao je da knjiga nudi dublji uvid u simbole i vjerovanja koja su stoljećima oblikovala duhovni i kulturni pejzaž ovog prostora.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Adnan Čirgić i Slobodan Čukić"> </figure>  - Ovo je knjiga nastala na osnovu terenskoga istraživanja koje je obuhvatilo teritoriju cijele Crne Gore, terenskoga istraživanja čijim se obimom malo koji istraživač prije Čukića može pohvaliti. To je knjiga entuzijaste koji možda ni na kraju, nakon pripreme knjige za štampu, kao ni na početku istraživanja, nije bio svjestan značaja rezultata do kojih je došao. A oni su po svemu takvi da bi mogli služiti na čast i timu stručnjaka koje bi okupila specijalizovana institucija, onako kako one to kod nas nikad ne rade niti su radile - naglasio je Čirgić. Aleksandar Radoman je knjigu ocijenio kao izuzetan istraživački poduhvat koji rasvjetljava nepoznati segment crnogorske pogrebne običajnosti. Kazao je da se knjiga temelji na iscrpnom terenskom radu i analizi dostupne etnološke i etnografske građe, pri čemu autor donosi nove primjere i spoznaje koje potvrđuju, proširuju ili koriguju ranija saznanja.&nbsp; Takođe je istakao interdisciplinarni pristup autora, koji je spojio etnologiju, antropologiju i istoriju kako bi pružio cjelovitu sliku ovog fenomena.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> </figure>  - Čukićeva knjiga nije dragocjena samo zbog prezentacije nalaza vrijednih terenskih istraživanja. Manirom rijetkoga erudite Čukić je u ovoj knjizi ponudio i širi kontekst istraživane pojave, upućujući na poziciju zmije u tradicijskoj kulturi Crnogoraca, ulogu zmijara i magijsko-iscjeliteljskih praksi, starinu kulta zmije na Zapadnome Balkanu i brojne druge fenomene koji uokviruju centralni istraživački problem – prikaz apotropejskih zmija na nadgrobnim spomenicima u Crnoj Gori - zaključio je Radoman. Autor Slobodan Čukić govorio je o svojoj višegodišnjoj istraživačkoj potrazi i metodologiji koju je koristio u analizi zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima. Posebno je ukazao na kulturni kontinuitet između ilirskih vjerovanja i kasnijih pogrebnih praksi u Crnoj Gori, kao i na institucionalnu nezainteresovanost za očuvanje ove vrste materijalne baštine.&nbsp; Napomenuo je da su mnogi od ovih spomenika danas zapušteni ili ugroženi, te da je neophodno preduzeti konkretne korake u njihovoj zaštiti i dokumentovanju. Izdavač knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori" koja predstavlja značajan doprinos crnogorskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji je Pobjeda.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Na Cetinju promovisana knjiga Slobodana Čukića "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori"

Potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj dio je političkog establišmenta koji predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić - ustvrdio je prodekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čigrić u izjavi za Antenu M. U tom kontekstu, kako je ocijenio, bi trebalo posmatrati i izjavu Camaja koji je za Radio Crne Gore poručio da Crnoj Gori ne bi štetilo da ima više službenih jezika kao što i ne šteti Švajcarskoj koja ima tri službena jezika.
- Poređenje Crne Gore sa Švajcarskom motivisano je demagogijom Nikole Camaja koji očito nastoji prikriti stvarne motive Andrije Mandića. Cilj je jasan - obesmisliti Crnu Goru najprije kao građansku državu, u čemu je vladajuća elita već postigla krupne korake, a onda je obesmisliti i kao državu kroz etno-nacionalistička čerečenja. Etnofederalizacija Crne Gore zapravo je samo instrument za nestanak Crne Gore i Crnogoraca. Što se tiče jezika koji se u Crnoj Gori izvorno govore, nauka poznaje samo dva. To su crnogorski jezik, kojim faktički govori većina stanovništva u Crnoj Gori - bez obzira na to kako ga imenuju jer nacionalni samoiskaz ovđe nema odraza u jeziku, i albanski jezik kao jezik albanske autohtone manjine u Crnoj Gori. Što se tiče ustavne definicije jezika, ona je u Crnoj Gori fleksibilnija od ijedne druge države na Balkanu i nije zasnovana na naučnim no na političkim faktima - kazao je profesor na FCJK.
Čirgić podsjeća da službeni status u Crnoj Gori pored crnogorskog imaju i albanski, bosanski, hrvatski i srpski jezik. Ističe da je definicija srpskog jezika u Ustavu Crne Gore ista kao u Ustavu Srbije - to je jezik u službenoj upotrebi.
- Ne vjerujem da ima više ikog ko je nesvjestan deplasiranosti Mandićeve tobožnje argumentacije o podređenom položaju srpskog jezika u Crnoj Gori. I ne samo Mandićeve no i Mandićevih političkih partnera koji su zaboravili krvavu baštinu Mandićeve politike iza koje stoje etnička čišćenja onih čija nacionalna prava danas tobože zastupa Nikola Camaj, Ervin Ibrahimović i njima slični - navodi Čirgić.
Na pitanje kakav bi bio status crnogorskog u slučaju uvođenja više službenih jezika, Čirgić odgovara da crnogorski jezik više ne bi bio državni jezik Crne Gore, nego samo jezik projektovane crnogorske nacionalne manjine u Crnoj Gori jer bi Crnogorci to i postali usvajanjem najavljenih dvojnih državljanstava.
- Tome na ruku idu i zahtjevi bošnjačkih nacionalnih predstavnika u Crnoj Gori koji bosanski jezik, kao jezik bosanske države kojim suštinski govore stanovnici Bosne - bez obzira na različito nacionalno deklarisanje, žele tumačiti kao bošnjački jezik, što je dio velikosrpske strategije još od momenta kad je s početka 90-ih godina taj jezik standardizovan i taj naziv (bosanski) vraćen u opticaj. Glavni politički cilj Andrije Mandića jeste obnova onoga što su njegovi ideološki preci bili postigli 1918. Zato je svaka njegova inicijativa s tim ciljem skopčana. To ne može zamagliti ni činjenica da se ovoga puta taj cilj sprovodi uz asistenciju dijela albanskih i bošnjačkih političara u Crnoj Gori - kazao je Čirgić.&nbsp;

Čirgić: Camaj dio Mandićevog političkog establišmenta, crnogorski bi postao jezik projektovane crnogorske nacionalne manjine

Nije da se već duže vrijeme nijesmo libili osvrta na uređivačku politiku CdM-a, posebno osvrta na neke kolumn(ist)e na tome portalu. Namjerno velimo "neke" jer nijesu ni svi kolumnisti ni sve kolumne za (negativni) osvrt.
Nije potrebno filološko obrazovanje da se kod nekih CdM kolumnista uoči jasna razlika između kolumni đe sami biraju pristup i temu i kolumni koje su razrada zadate teme i pristupa.
Kad jednom ovo zlo prođe, ili kad CdM promijeni uređivačku politiku, nema sumnje da se u knjigama - zbirkama njihovih eseja neće naći nijedna kolumna koju su izradili na zadatu temu. Stideći se tuđe sramote i ne želeći da učestvujemo u njihovoj akciji srozavanja sopstvenoga ugleda, ne samo da smo javnost šteđeli osvrta no nijesmo odgovarali ni na vrlo česte upite zbunjenih čitalaca koji su navikli na usklađenost stavova i težnji nas nekolicine komentatora i kritičara javnoga života u Crnoj Gori.
Jedan CdM-ov kolumnist, čije tekstove publika može pratiti svakoga radnog dana od 7.50, veli jutros ovako: "Tokom litija i do izbora 2020. godina vrlo malo ljudi u javnom prostoru je direktno i javno kritikovalo SPC i istupalo protiv srpskog nacionalizma. Sve se mijenja 2020. godine kada mnogi gube sinekure i pozicije i kad im se daje radni zadatak." Na prvoj rečenici odista mu se ne bi moglo zamjeriti, dok bi se o drugoj moglo diskutovati jer nije mali broj onih koji su se i nakon 2020. prišutali a očekivalo bi se da se glasnu.
No ovđe nije riječ o tome. Riječ je o nedostatku skrupula kolumniste koji u opisani kontekst smješta Đorđa Šćepovića za kojega veli da je "neki pjesnik Šćepović za koga niko nikad nije čuo, na čije su me tekstove isto uputili juče. Taj je momak dokaz toga da DPS nikad nije bio dobar u pronalasku talenata. Prvo su ga, koliko vidim sad, uhljebili u Gradskoj, đe je vodio neku bizarnu emisiju.&nbsp;
Sada piše tekstove sa radnog mjesta u nekoj od biblioteka đe ga je isto uhljebio DPS i đe mu ne smeta da śedi sa kolegama četničkim mimerima koje su uhljebili ovi drugi. Sve dok je državnih para i ugovora za stalno, dotle će uhljebnička kamaraderija carovati međuljudskim odnosima u Crnoj Gori."
Da vidimo sad koliko je kolumnisti stalo do činjenica.
Pjesnik Đorđe Šćepović, autor nekoliko knjiga poezije, pripovjedaka i kolumni, do 2020. godine, tj. dokle je DPS bio glavni konstituent vlasti u Crnoj Gori, svoje sinekure i uhljebljenja sticao je kao zapošljeni u jednoj podgoričkoj kladionici.
Kao kulturni stvaralac kojemu nije bila po ukusu ondašnja kulturna politika nije polučio nijednu književnu niti kakvu drugu državnu nagradu u Crnoj Goru. Kao profesor crnogorskoga jezika i književnosti taj sinekurist i uhljeb nije na konkursu u podgoričkoj gimnaziji mogao parirati ni jednome Radomanu Čečoviću, a riječ je o avgustu 2020, dakle prije trijumfa litijaške kontrarevolucije.
Kad je postao novinar Gradske TV, u njegovim "bizarnim emisijama" učestvovali su uglavnom oni koji su se glaskali i protiv vlasti i protiv litija i prije avgusta 2020. godine, a među njima i potpisnici ovoga teksta. Kad je nakon smjene vlasti u Podgorici, izvršena političko-ideološka čistka, taj uhljeb Šćepović sklonjen je iz Gradske TV. Nije dakle prigrlio sinekuru. Vratio se svojem primarnom radnom mjestu u podgoričkoj biblioteci, kojom upravlja Slavica Ilinčić, koaliciona partnerica PES vlasti na svim nivoima.
Bilo bi pristojno da kolumnist, ako zbilja misli da nastavi kako je započeo, pojasni javnosti sve slučajeve Šćepovićeve kolaboracije s današnjom vlašću koja se na CdM-u promoviše te ilustruje kako je to Šćepović uhljeb ove vlasti. Tako što prima platu od države s čijom institucijom ima sklopljen ugovor o radu? Tako što prima platu iz državnoga budžeta radeći u javnoj ustanovi? Onda nema zapošljenoga u javnome sektoru niti penzionera koji nije sinekurist, kolaborant, uhljeb.
Šćepovićevi su tekstovi javno dostupni, makar oni na Anteni M.
Oni s Gradske TV uredno su izbrisani s portala, ali ih CdM-ov kolumnist može naći u Šćepovićevoj zbirci eseja "Vrijeme Juda". Neće se naravno iznenaditi ako onđe nađe tekstove u kojima se kritikuje ne samo nekadašnja DPS vlast no i doskorašnje DPS opoziciono djelovanje.
Neće se iznenaditi jer ih neće tražiti budući da mu cilj kolumne nije bio doći do istine no ispuniti propagandistički zadatak da zbunjivanjem javnosti diskredituje jučerašnju Šćepovićevu kritiku kolaboracije CdM-a s aktuelnom vlašću u Crnoj Gori. Jer kad radiš za Milojka, radiš i za Mandića s kojim Milojkov PES dijeli vlast na svim nivoima.
Pravdanja jednoga drugog kolumniste poput onih da nedavni intervju s Mujovićem nije intervju s funkcionerom PES vlasti no s gradonačelnikom samo su jeftina demagogija. Što onda ne bi uradili intervju i s Dariom Vranešom i Markom Kovačevićem i Milom Božovićem i Stevanom Katićem? I oni su gradonačelnici, a nijesu grđi od svježe okupanoga Mujovića. Još je jeftinije pominjanje kolumni Dušana Pajovića u kojima se kritikuje i PES i DPS jer te kolumne najčešće imaju ulogu smokvina lista preko sve vidnije sramote CdM-a.
Da se razumijemo. Legitimno je biti reklamna platforma vlasti Mikija Spajića. Premda, kako rekosmo, nijesmo toliko naivni - reklama Spajiću reklama je Mandiću. Ali nemojmo se sprdati i jeftinu propagandistiku odijevati plaštom etike i profesionalizma, uz hinjenu ogorčenost. Jer jutrošnji napad na pisca Đorđa Šćepovića nije ni etički ni profesionalan. Uprkos tome što će kolumnist i u ovome viđeti dokaz za udruženu zavjeru DPS-a, nacionalista i zlih duhova što su se ustremili na pravo njegova medija da postojano služi režimu.
Ne bi začudilo da uslijedi i kakav hakerski napad na njegov portal ili kakva anonimna prijetnja njemu lično. Sve to ide kao dio simulakruma koji kolumnist konstruiše ne bi li i samoga sebe uvjerio da je vječita žrtva. Ali ne žrtva blagorodnoga čuvstva no opozicije.
A Crna Gora je valjda jedino mjesto na svijetu đe si uhljeb, poltron i sinekurist kad podržavaš opoziciju, a nezavisni intelektualac, ekspert i stručnjak kad služiš vlasti.
Žaleći što smo se morali upuštiti u ovaj dugo izbjegavani osvrt na koji nas je obavezivala solidarnost s beskurupulozno opanjkanim kolegom i prijateljem Đorđem Šćepovićem, nadamo se da će se kolumnisti CdM-a śetiti da i đaci u osnovnoj školi imaju mogućnost izbora temâ pri izradi pismenih zadataka. Bilo bi dobro i za njih i za cjelokupnu javnost da od gazde zahtijevaju pravo na izbor i time sačuvaju ugled koji sami sebi ugrožavaju.&nbsp;

Milojkovi CdM propagandisti

Cetinje je na novogodišnji dan pogodila užasna tragedija koja je nanovo otvorila svježe rane od prethodne tragedije na Medovini. Zadesilo je Cetinje ono što može zadesiti bilo koji grad na svijetu, pa i gradove u najsređenijim zemljama, kao što je Norveška, npr.
No ono što je ispratilo i što i dalje prati vijest o cetinjskome masakru teško da je zabilježeno bilo đe drugo na kugli zemaljskoj. Zato monstruozni zločin i dalje traje i vrše ga svi oni koji se slade ili ga relativizuju.
Da vidimo prvo ko ga relativizuje. Relativizuje ga kompletan vrh bezbjednosnoga sektora u državi koji ne smatra da ima makar moralnu odgovornost zbog nesposobnosti da zaustavi, spriječi ili likvidira masovnoga ubicu koji je samoubistvom - nakon šest sati "potrage" - prekinuo svoju monstruoznu akciju.
Relativizuje ga ta ista "elita" koja studentski protest pokušava predstaviti kao podzemnu akciju bivše vlasti. Relativizuje ga apsolutno odsustvo odgovornosti te beskrupulozne klike koja, ne osvrćući se na bol unesrećenih porodica, upoređuje broj žrtava cetinjskoga masakra s brojem neriješenih ubistava iz vakta bivše vlasti.
Ne poštuje ga crnogorska vlast koja nije našla za shodno da se makar prisustvom komemorativnoj śednici simbolično solidariše s porodicama ubijenih i oda poštu tragično nastradalim nedužnim ljudima i đeci. Njihova neljudska nesposobnost da pokažu empatiju, kad već ne umiju pokazati odgovornost, empatiju koju je pokazao čak i pas čije su slike kružile društvenim mrežama, ne može se nazvati ni paśom.
Ništa novo ne mogu reći o toj gomili beskrupuloznih mediokriteta koji su dobili ulogu destruktora ove države. Ali to ne znači da smijemo ćutati, kako su to sugerisali njihovi internet demagozi, jer cetinjskim majkama nijesu đeca stradala od groma no od masovnoga ubice kojega država nije bila sposobna spriječiti i za tu nesposobnost ne prihvata odgovornost.
A odraz je te nesposobnosti činjenica da je na Cetinju, koje ova vlast godinama predstavlja kao leglo ubica, kriminalaca, kao rezervat za kriminalne klanove, na novodišnji dan bilo svega devet policajaca, a čak ni toliko na ulici!
Još grđi od onih koji relativizuju monstruozni zločin jesu oni koji se slade. Gomile anonimnih sljedbenika ove vlasti i gomile onih koje je podnjivila ideologija što je razorila i bivšu zajedničku državu sladile su se učinku monstruma i pozivale na nove pohode koji će smanjiti broj cetinjskih "ludaka", "budala", "ustaša" i sličnih već uobičajenih naziva za stanovnike Cetinja.
Neću, svjesno neću kazati odakle ta mržnja prema Cetinju i prema Cetinjanima i ko je generiše jer je odveć znano i jer neću davati materijala fukari da ovaj tekst poveže s nacionalizmom. Neću ni premijerovu populističku akciju razoružavanja građana povezivati sa sličnim akcijama iz 1918. Sin sam lovca i ljubitelja oružja koji mi od svoga oružja nije ostavio ništa jer je znao da me to ne interesuje. Prvi put sam zažalio zbog toga 1. januara ove godine jer ni ja, kao ni većina nenaoružanih, ne bismo imali čime zaštiti svoju đecu da je monstrum došao na naša vrata, a od države se više ne nadamo zaštiti. Jer država ne štiti građane.
Država štiti i nagrađuje one koji se slade tragediji nedužno stradalih. Jedan od takvih je Milutin Mićović, dobitnik jedne od najviših državnih nagrada, koji je nekoliko dana pred tragediju na društvenim mrežama objavio: "Bez vatrenog oružja čovjek je ništa. I Bog se javlja kroz oganj." A tragediju na Cetinju isti je Mićović ispratio pjesmom P. Vukića: "O nesrećni grade, pun zlobe i mržnje, / nečovječnog duha, bez srca i duše, / nek ti Gospod sudi u pepelu, plamu, / sinovima tvojim što dušmanu služe. / Krv sopstvene djece zastava je tvoja, / ponos tvoj su jame i kosti sinova, / što ih plaše tvoji heroji naroda, / izdanak si strave i ukletog roda. / O simbole tame! Ukleta Sodomo! / Služila si paklu, u pakao hodi, / na zgarištu tvome nek se nekad rodi / krstonosna pravda i narod Gospodnji."
Monstrum je ubio 12 nedužnih građana, od čega dva dječaka. Monstruozniji je od njega Mićović koji je taj neopisivi zločin propratio ovakvom "pjesmom".
Hoće li Mićović naići na osudu od strane nosilaca ove vlasti čiji je formalni šef nedavno pozivao svoje ratne drugove na otkopavanje oružja? Hoće li Spajićeva akcija razoružavanja obuhvatiti te Mandićeve ratnike na čekanju? Ako im za identifikaciju botova koji se slade cetinjskome krvavom piru treba vrijeme i osposobljenost, što će poduzeti prema onima koji, poput Mićovića, to čine pod punim imenom i prezimenom? Ili onima drugima koji, pod imenom i prezimenom, u svešteničkoj odori, cetinjsku nesreću tolkuju kao Njegoševo prokletstvo koje će se razriješiti podizanjem kapele na Lovćenu?
Što s onima koji nam serviraju besramna objašnjenja dijagnoze kolektivne cetinjske šizofrenije i ludila? Što s medijskim trovačem s najdužim stažom u Crnoj Gori, Emilom Labudovićem, koji jutros na In4S-u veli: "Жао ми је Цетиња. Жао ми је његовог стрмоглавог пада с ловћенске висине у каљугу и бљузгавицу у којој је немогуће оставити људски траг. Жао ми је Цетиња. Жао ми је црнила његовог мрака који је загасио сјај његове сјајне прошлости, његових Обилића медаља, сјајних тока и џефердара, Ордена Хероја… Жао ми је сломљених крила његових орлова над Орловим кршем. (...) Жао ми је Цетиња и жао ми је сваке ружне мисли и сваке грке ријечи којима сам често тумачио његов деценијски удес и његову несрећу. Жао ми је Цетиња које је давно погинуло, Цетиња које је извршило самоубиство, погодивши себе посред срца. Жао ми је Цетиња јер су га унаказили, уназадили и свалили на дно дна баш они који су га, наводно, највише бранили. Бранили од кога и од чега?"
Tovari ovakvih gadosti objavljuju se ovih dana umjesto čitulja za ubijene, tovari monstruozne sladostrasti i propagande koja suštinski masovne ubice abolira krivice tobožnjim prokletstvom koje je sustiglo građane čija je jedina krivica što su - nebitno da li s ponosom ili po nevolji - stanovnici istorijske prijestonice Crne Gore koja se ne miri s propadanjem kojemu svjedoči duže od jednoga vijeka.
Onima kojima savjest ne brani da relativizuju tragediju monstruoznoga čina, onima koji su lišeni svakoga ośećaja odgovornosti, onima čiji fanovi recituju stihove o crnogorskoj "Sodomi", onima što svojom moralnom obavezom nijesu smatrali ni da prisustvuju komemoraciji žrtvama - e njima takvima ne može smetati da spontanu studentsku reakciju i poziv na odgovornost obrljaju navodnim podzemnim akcijama bivše vlasti. Iz njih progovara strah. Strah od studenata koji su pokazali da su bolji od svojih profesora koji su masovno otćutali ne samo ovaj monstruozni zločin no i sve drugo što je dovelo do stanja u kojem građani ośećaju potpunu nezaštićenost, nezaštićenost golog života.

Cetinjski zločin - relativizacija odgovornosti i demonizacija Cetinjana

Tužni i s dubokim ośećanjem bola zbog cetinjskih tragedija, pridružujemo se apelu studentske inicijative "Kamo śutra" koja će organizovati okupljanja na Cetinju i Podgorici kako bi se stradanju nevinih sistemski stalo na put.
Iako smo ijetki na policiju, Ministarstvo unutrašnjih poslova, premijera i predśednika skupštine zbog njihovog neozbiljnog i neprimjerenog ponašanja u ovom teškom trenutku, smatramo da śutrašnji skup nikako ne smije biti ni partijska ni dnevnopolitička tribina, već jasno izražen građanski stav povodom tegobne, užasne i uznemirujuće situacije u kojoj se nalazi naše društvo, a posebno grad Cetinje.
Zbog pijeteta prema žrtvama treba suzbiti svako nasilje i izlive opravdane frustracije prema ljudima koji su zaduženi za našu bezbjednost. O tome je studentska inicijativa izrekla svoj stav i mi taj stav u potpunosti pozdravljamo.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 84.0737%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fna-cetinju-sjutra-dvanaest-minuta-tisine-u-podgorici-protest-ispred-mup-a&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Najvažnije je da našom brojnošću pokažemo jedinstvo u želji da naša zemlja bude bezbjedna te da pozovomo na odgovornost ljude koji neprofesionalno obavljaju zahtjevne poslove, što direktno utiče na ośećaj nesigurnosti kod svih nas, bez obzira na našu političku, vjersku ili nacionalnu pripadnost.
Na kraju, koristimo priliku pozvati svu akademsku zajednicu da podrži studente bez kalkulisanja jer uvijek moramo biti uz našu budućnost.
A onima koji su tragično izgubili živote na Cetinju, neka je vječna slava i mir.

1250x600

Śutra mirno i dostojanstveno, zbog žrtava

Vjerovatno u novijoj istoriji Srbije nije bilo skupljega i dugotrajnijega projekta od projekta posrbljavanja Crne Gore. Hiljade knjiga i studija iz svih mogućih oblasti, bataljon uslužnih stvaralaca - od ostvarenih naučnika do najbjednijih piskarala, gomila dobro plaćenih domaćih izdajnika, nebrojena agenturna mreža kroz decenije, crnogorski kadar školovan za razdržavljenje Crne Gore, u novije doba desetine medija i sila popova koji se hvale da ih je više no vojnika, izborni i litijaški šetači, visoki političari u Crnoj Gori i bez sumnje dobro plaćen lobi za rad na Zapadu i još koješta što bi me udaljilo od teme. 
Nije da velikosrpska propaganda nije dala rezultate, ali su ti rezultati u odnosu na zacrtani cilj, sudeći po ishodu popisa stanovništva, ipak samo - ćorak, i ništa više.
Na čelo Crne Gore Vučić je postavio četničkoga vojvodu Mandića, a on redom ispod sebe bataljon marioneta od Spajića do kooperativnoga Ibrahimovića i njemu sličnih. Pa i pored toga ni sva lokalna i državna preduzeća đe su nemilice zapošljavali svoje birače ni svi silni popovi ni uslužni mediji ni svi šoškići i novovići, pa ni sasvim opravdana sumnja u vjerodostojnost obrade popisnih podataka - nijesu dali osnova da pokrenu najavljene ustavne promjene koje bi se ticale uvođenja srpskoga kao službenoga jezika u Crnoj Gori. 
Ni dugogodišnja nezainteresovanost suverenističkih političkih elita za nacionalnu emancipaciju stanovništva ni izostanak procrnogorske propagande uoči potonjega popisa ni sasvim siguran udio Crnogoraca koji su ovoga puta bojkotovali popis zbog toga što njime u konačnici upravljaju putinovski i vučićevski politički bojovnici - sve to nije pomoglo da se dođe do natpolovične većine tobožnjih govornika srpskoga jezika u Crnoj Gori niti da u srpski nacionalni korpus prebače više od trećine ukupnoga stanovništva.
Nema sumnje da i ovakvi rezultati popisa ni približno ne odgovaraju stvarnome stanju i da ih ne treba prihvatiti s obzirom na društveno-politički ambijent u kojem je taj popis sproveden i s obzirom na činjenicu kakva je politička "elita" upravljala tim procesom. Ali i ovakvi kakvi su - ti popisni rezultati (baš kao i potonji izbori u Podgorici) potvrđuju da Crna Gora, iako je okupirana, ipak nije pokorena. 
Nikad ovoliko besprizornih izdajnika i beogradskih podložnika nije defilovalo crnogorskom političkom scenom a da su gazdi grđi rezultat isporučivali. Kako su im puna usta Njegoša i petrovićevske Crne Gore, ovi stihovi kao da su njima inspirisani:
"Viđi posla cara opakoga, /
koga đavo o svačemu uči: /
“Crnu Goru pokorit ne mogu /
ma nikako da je sasvim moja." Ili, opet u duhu naaaarodne tradicije koju naša politička elita pokušava oživjeti, Vučićev je ulog u CG već davno opjevan: "Žali bože tri oke sapuna / što potroši bula na Arapa."
Na kraju, ovaj popisni rezultat mora biti jasna poruka i ohrabrenje građanskoj i procrnogorskoj eliti, i kulturnoj i političkoj.

Vučićeve zaludnje muke

Na potpunu ogoljenost vlasti da se brutalno obračunaju sa svojim kritičarima, ta vlast odgovara demogoškim diskursom o približavanju Crne Gore Evropskoj unije, o boljem standardu, evropskim vrijednostima i tako dalje, dok na čelu jedinoga državnoga univerziteta u Crnoj Gori, na sramotu crnogorske akademske zajednice, stoji čovjek koji je prije nekoliko godina javno izlagao o potencijalu Srpske pravoslavne crkve za širenje malignog ruskog uticaja i utapanju Crne Gore u sferu Putinovog uticaja - ocijenio je predsjednik crnogorskog PEN centra Adnan Čirgić.
On je, na panelu "Proces" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, kazao da crnogorske institucije, prije svega univerziteti i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, nijesu njegovale ni kritičko mišljenje, niti razvijale svijest o evropskim vrijednostima kojima je stremila Crna Gora.
- Mogao bi PEN centar kao druge institucije da zažmuri na povampireni fašizam u kojem se guši crnogorsko društvo i ograničiti svoj rad samo na promociju knjiga i pisaca. Time bi kolaborantski ignorisali stvarnost koju živimo. Međutim, crnogorski PEN centar osnovan je devedestih godina kao odgovor grupe pisaca i intelektualaca na šovinističku politiku Slobodana Miloševića, a onda se u postreferendumsko doba obonovljenih evropskih vrijednosti aktivnosti PEN-a prilično uglasle, jer se u obnovljenoj državi očekivali da će dotadašnji neformalni emancipatorski rad nastaviti novoosnovane ili kadrovski obnovljene institucije.Zato je u jeku litijaškog pokreta obnovljen rad crnogorskog PEN centra kako bi nadomjestio umukli glas crnogorskih institucija koje su četiri godine upregnute u šovnističku politiku Beograda i Mosvke - naveo je Čirgić.
<h2>Zaštita slobode govora</h2>
Jedan od osnovnih ciljeva je zaštita slobode govore i zato su, kako je kazao, među organizatorima susreta. Posljednjih godina, koliko god ograničen bio rad jednog PEN centra, trude se da ukažu na brutalno kršenje ljudskih prava ne samo njihovih članova, nego i javnih djelatnika koji su meta vlasti zbog javne kritike te vlasti.
- Tako je bivši premijer Dritan Abazović sa skupštinske govornice mahao fotografijom uglednog pisca Milorada Popovića pred kamerama prije dvije godine, zbog bunta na Cetinju prijetilo se višemjesečnom robiju potpredsjedniku PEN-a Sretenu Vujoviću, tužiteljka je pokrenula postupak pred sudom protiv Bobana Batrićevića zbog citiranja skaradnih izjava velikodostojnika SPC kojima se veliča Putinova Rusija i slave ratni zločinci iz Drugoga svjetskoga rata, lutka sa likom Andreja Nikolaidisa spaljena je na hercegnovskom karnevalu i to zato što je kritičar vlasti - rekao je Čirgić.
Nema nijednog kritičara vlasti koji, kako je istakao, nije u kontinuitetu žrtva besprizornih, demonizujućih tekstova u medijima koje kontroliše vlast.
- U pronalaženju osnova za produženje pritvora Katniću, uslužno tužilaštvo koristi se neviđenim mjerama, pa mu se na teret stavlja i to što je komunicirao sa uglednim crnogorskim novinarima i piscima, koji se i sami tako sofisticirano optužuju za veze sa navodnim kriminalcima - rekao je Čirgić.
Osnivačica i predsjednica Helšinskog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da je nova vlast za vrlo kratko vrijeme uspjela da promijeni krvnu sliku Crne Gore i da zarobi cijelo društvo.&nbsp;
- U tome je učestvovala partija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i posebno Srpska pravoslavna crkva. Najupečatljiviji primjer je svakako tužilac Katnić koji se već duže vrijeme bez pravnog osnova drži u pritvoru. Glavni je razlog je što je osudio sve oni koji su bili involvirani u državni puč 2016. Može se s razlogom tvrditi da je on svojevrsni politički zatvorenik čija su elementarna ljudska prava dovedena u pitanje - istakla je Biserko.
U ovome su, kako dodaje, stradali i mnogi novinari koji su se kritički odnosili prema vlasti.
- Oni su izloženi različitim medijskim kampanjama. Većina medija u Crnoj Gori je pod kontrolom Beograda, tu stradavaju ljudi koji glasno postavljaju pitanja i čiji zdrav razum iziskuje otpor takvoj vlasti. Posljednji izbori u Podgorici i Kotoru pokazuju da se taj otpor mijenja i da je pitanje vremena kada će se Crna Gora vratiti na put kojim je krenula - ka Evropi - smatra Biserko.
<h2>Hibridni rat</h2>
Srpski političar i advokat Aleksandar Olenik rekao je da u Srbiji nema ovoliko vidljive političke protivnike, ali da ima puno aktivista koji rade strašno značajne stvari na terenu.
- Oni se optužuju za napad na ustavno uređenje, jer pozivaju na protest, a onda slijedi oduzimanje telefona, pritvaranje, pretresanje. Suštinski to je isto što se dešava u Crnoj Gori, samo na drugi način. Crvena linija podjele je članstvo Crne Gore u NATO-u i to je cilj nas manjine u Srbiji da ako želi da opstane i postane moderno društvo mora prvo da postane članica NATO-a, pa onda Evropske unije, jer nam je bezbjednost ugrožena - rekao je Olenik.
U ovom trenutku, prema njegovim riječima, nije ugrožen teritorijalni integritet, baš zbog NATO-a, ali je suverenitet Crne Gore u velikoj količini doveden u pitanje, jer se, kako je kazao, najvažnije odluke ne donose u državnim organima u Crnoj Gori nego u Beogradu.
- Jer oni koji vladaju ovdje idu po mišljenje u Beograd i u Srpsku pravoslavnu crkvu - naveo je Olenik.
Kosovski političar i advokat Azem Vlasi poručio je učesnicima konferencije da dok bude ljudi poput njih, dok bude slobodnih intelektualaca, novinara, onih koji dižu glas protiv nepravde, pritisaka koji se vrše sa strane ili iznutra na suverenitet, nezavisnost, dostojanstvo i integritet Crne Gore, ima nade za Crnu Gori i za sve njene građane.
- Očigledno je, svi to vidimo i sa strane, da se protiv Crne Gore vodi svojesvrstan hibridni rat. Crna Gora je pod pritiscima svega spolja i iznutr akoji bi da je devastiraju, da dovode u pitanje njenu bezavisnost i integritet. Maltretiranje ljudi poput ovoga što se čini Milivoju Katniću, pritisak na slobodne novinare da oni ućute, kampanja protiv ljudi iz politike koji su bitno doprinijeli obnovi nezavisnosti i državnog suvereniteta Crne Gore.. Nadam se da dok bude ljudi poput vas, a ima i ih i u regiji, takve snage neće uspjeti u svojim nakanama. Mi na Kosovu pažljivo pratimo što se događa u nama prijateljskoj Crnoj Gori - rekao je Vlasi.
<h2>Zajednički cilj - odgovornost</h2>
Humanitarni aktivista Vlado Bogdanić rekao je da mu je jako važno izraziti solidarnost i poštovanje uz rečenicu koju dijeli sa ljudima u nevoljama ovog tipa.
- Mislim pritom na ono što se dešava u Bjelorusiji. Dio ovoga što ću reći posvećujem Mariji Kalasnikovoj, koja je bez legitimnog procesa osuđena na 10 godina robije u toj državi. Parafraziraću Albera Kamija koji je rekao da se bijeda ovog vijeka ogleda u tome da je do juče trebalo opravdavati nedjela, da od danas dobra djela - naveo je Bogdanić.
Dodaje da kad god se ljudi okupljaju oko neke istinite, važne situacije, ali kad se krene onda se ne smije samo početi nego izgurati stvari do kraja.
- Biti sa vama je privilegija, ali izboriti se za ono što je zajednički cilj - a to je odgovornost - lako je početi, a puno teže nastaviti - kazao je Bogdanić.
Obećao je da će sa svoje strane sve što zna staviti na raspolaganje svima i posebno najugroženijima.
- Ovo što će se okončati deklaracijom ne smije ostati unutar ovog kruga, ovo je par ekselans evropski događaj. Nema dvojbe da je ovo što se događa u Crnoj Gori direktan atak na evropske vrijednosti - ocijenio je Bogdanić.
Smatra da je ovo ozbiljna nevolja s obzirom na odnos snaga, vrijeme i kontekst i to da "veliki vrlo često gledaju na ovo kako gledaju".
- Važno je vrlo ono što ljudi sami naprave. Važno je onome što ćemo mi učiniti. To me naučilo proteklih 50 godina. Ako se sam postaviš kreativno, duhovito, angažirano, dugačije će te cijeniti - kazao je Bogdanić.
Hrvatski advokat Ante Nobilo rekao je da je, nakon što je dublje ušao u kazneni postupak protiv Katnića, njegov čvrsti zaključak da se radi o montaži tužilaštva i da ne raspolažu bilo kakvim dokazima protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca.
- Što reći o postupku u kom nijedan svjedok koje je tužilaštvo predložilo i saslušalo ne tereti Katnića. Ne ulazeći u analizu samog predmeta, kao ilustraciju koja odlično ocrtava karakter ovog kaznenog postupka, ispričaću vam razloga zbog kojeg se drži u pritvoru - opasnost od bijega i opasnost od dovršenja krivičnog djela. Kod prvog razloga navodi se da je Katnić povezan sa Zvicerom, šefom kavačkog kriminalnog klana, koji je i sam u bijegu, koji ima logistiku i koji bi Katniću mogao pomoći u njegovom bijegu iz Crne Gore. Kod drugog razloga navodi se da je Katnić prijetio tom istom Zviceru da će ga ubiti ako on ubije jednog njegovog policajca, pa je zbog sprečavanja ubistva Zvicera njega potrebno držati u zatvoru - naveo je Nobilo.
<h2>"U avgustu 2020. smo imali moždani udar"</h2>
Crnogorski advokat Nikola Martinović kazao je da je gungla koja se danas zakotrljala biti lavina u sljedećem periodu, koja će prekinuti u budućnosti mogućnost da se u Crnoj Gori dešavaju postupci kakvi se danas vode protiv Milivoja Katnića i Zorana Lazovića.&nbsp;
- Kako sam pravnik i moje obrazovanje je pravničko, moj um je struktuiran da misli pravnički, reći ću da pravo i pravda su uvijek odraz društva, a ovi postupci protiv Katnića i Lazovića govore da smo mi danas društvo bez slobode i zato nemamo predstavnika ni vlasti ni institucija, jer se oni za svoje karijere boje. A bojati se za svoju karijeru je i odraz ličnosti i situacije u kojoj se nalazite - ocijneio je Martinović.
Protiv Katnića se, prema njegovim riječima, ne vodi postupak zbog onoga što je napisano u narebdi za sprovođenje istrage.
- Mozaik događaja od 2016, od čuvenog pokšaja državnog udara, pokazuje da su korijeni tog postupka u 2016. godini. Svi pravnici koji se bave krivičnim pravom znaju da državni udar nije krivično djelo. Pokušaj državnog udara je krivično djelo, a ako državni udar uspije onda su zavjerenici vlasti i niko sebe ne goni. Pokušaj državnog udara kada je spriječen predstavlja krivično djelo, kada je završen on je onda najčešće oslobođenje, kako ga državna vlast predstavi - rekao je Martinović.
U avgustu 2020. smo, prema njegovim riječima, moždani udar od kojeg se Crna Gora još nije oporavila jer svi vide što radi vladajuća većina.
- Mi smo država u kojoj je premijer bio Dritan Abazović za kojeg postoji pravosnažna odluka da je u vrijeme kada je bio predsjednik Vlade vršio diskrimaciju osoba koje se osumnjičene za neko krivično djelo. Nemate premijera u Evropi za kojeg je insitucija sistema rekla da diskriminiše ljude - kazao je Martinović.
Govoreći o formalnoj otpužbi protiv Katnića naveo je da mu se na teret stavlja da je dozvolio, sa Lazovićem, da dvije osobe za koje se smatra da imaju kriminalne aktivnosti - Belivuk i Miljković - dolaze u Crnu Goru i da oni to dozvoljavaju.
- Zaboravlja se i previđa se da je zbog tog događaja protiv Katnića i Lazovića bila podnijeta krivična prijava, da je razmatrana i da je nadležni tužilac iz tužilaštva, žena je bila tužilac, odbacio to. Prijava je išla po kontroli u Vrhovno državno tužilaštvo i tamo je potvrđeno. Odluka je jednom raspravljena i to na način da tu nema kriminalnog djela. Žena koja je takvu odluku donijela bila je pod pritiskom, hrabro je dala iskaz i nije odstupila od svog stava, i sada svako treba da se pita o čemu se tu radi. Oni koji su donijeli odluku da nema krivičnog djela stoje pri tome, te institucije su i dalje na neki način žive, ali se njihove odluke ne poštuju. Tužilac Šoškić iako ima odluku Vrhovnog državnog tužilaštva i svoje koleginice o istom slučaju, bez novih dokaza, vodi istragu i tamniči i Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Svemu tome uzrok je njihova aktivnost oko slučaja "državni udar" - istakao je Martinović.
<h2>"Istina ne može biti isključena"</h2>
Treba, prema njegovim riječima, imati na umu da tužilaštvo ne posjeduje nijedan dokaz da su Miljković ili Belivuk izvršili za vrijeme boravka u Crnoj Gori bilo kakvo krivično djelo.
- Naprotiv, za cijelo vrijeme boravka u Crnoj Gori bili su opservirani od crnogorske policije i u tom trenutku, gle čuda, na njih je spreman atentat. Crnogorska policija je u to vrijeme uhapsila osobe koje današnje tužilaštvo takože goni za namjeru ubistva Belivuka i Miljkovića. Ne treba zanemariti kontekst vremena u kom su njih dvojica boravili u Crnoj Gori. Oni dolaze iz Beograda, Beograd ih ne zadržava iako su na popisu bezbjednosno-interesantnih lica, ali u vrijeme kada dolaze u Crnu Goru niko u Srbiji ne pokreće postupak protiv Belivuka za krivična djela za koja je danas osumnjičen - naveo je Martinović.
Smatra da je Belivuk iz Beograda poslat u Crnu Goru kako bi ovdje bio likvidiran, kako mu se ne bi sudilo u Srbiji za ono za šta mu se danas sudi, a to su vrlo teški zločini.
- Suđenje nije problematično, problematično je ono što Belivuk govori, a on iznosi ozbiljne optužbe protiv vlasti u Srbiji. On govori o sprezi navijačkih grupa i vlasti. Ničega od toga ne bi bilo da je Belivuk tada kada je došao u Crnu Goru likvidiran. Naravno da bi bilo manje nevolja za srpsku vlast. Sve ovo može voditi zaključku da je dio uticaja i želje da se Katnić skloni iz društvenog života, a očigledno i sa lica zemlje, dirigovan iz Beograda. Nemojte zaboraviti da je protiv Katnića pokrenuta hajka prije krivičnog postupka - ocijenio je Martinović.
Njegovo vjerovanje je da istina može biti zanemarena, ali da ne može biti isključena.
- Istina o kojoj sam vam govorio doći će na naplatu. Oni koji to danas to ne vide osjetiće u budućnosti. Kao što Slobodan Milošević ili Radovan Karadžić nikada nisu mogli vjerovati da će završiti u Hagu, a završili su tamo. Ovolika količina nepravde, zlobe i mržnje nije viđena u Crnoj Gori od 1948. godine - zaključio je Martinović.
Hrabrost, kako dodaje, treba da bude dio svakoga od nas.
- Treba da kažemo istinu, ma koliko u nekom trenutku to bilo teško - poručio je Martinović.
<h2>Pozornost međunarodne zajednice</h2>
Dobitnica Nobelove nagrade za mir i advokatica za ljudska prava u Ukrajini Oleksandra Vjačeslavivna Matvičuk rekla je da međunarodna zajednica pomno prati slučaj Katnića.
Predstavnica Amnesti internešenala Elifa Kriještorac ocijenila da nema ništa plemenitije od sastajanja u ime zaštite ljudskih prava i stati iza čovjeka kome su ta ljudska prava osporena.
- Ljudskim pravima, pa iako jasno definisana, još nedostaju neki elementi koji u pravnom smislu nisu baš adekvatni ili su definisani kao apstrakcija - navela je Kriještorac.

Jasmina Beharovic

Martinović: Ovolika količina nepravde, zlobe i mržnje nije viđena u CG od 1948; Bogdanić: Nema dvojbe da je ovo što se događa u Crnoj Gori direktan atak na evropske vrijednosti

Cetinje će biti domaćin kongresa međunarodnog PEN centra, 2027. godine, najavljeno je juče na svečanosti povodom 10 godina od osnivanja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. 
Najavu da će Cetinje biti domaćin kongresu PEN centra okupljenima je saopštila ambsadorka Češke Janina Hrebičkova.
- Mislim da bi trebalo zahvaliti svima na ovom fakultetu koji su napravili to da, nakon velikih gradova na svijet, Cetinja i Crna Gora dobili priliku da budu taj grad i ta država koji će ugostiti međunaordni PEN centar - kazala je Hrebičkova. 
Dekan Aleksandar Radoman je obraćajući se brojnim zvanicama ispred FCJK rekao da profesori, ali ni studenti ove visokoškolske ustanove nijesu ćutali na društvena i politička dešavanja tokom svih 10 godina.
- Svih ovih godina tokom kojih se Crna Gora suočava sa sve snažnijom klerikalizacijom i fašizacijom društva, diktiranom od strane nosilaca vlasti, kao slijepih poslušnika beogradske patrijaršije i njoj nadređenih centara moći, koji sprovode genocidnu ideologiju srpskog fašizma, zbog kritičkog stava i glasa otpora, fakultet je stalna meta. Na te pritiske uvijek smo znali dati civilizovan i promišljen odgovor, čuvajući dignitet naš ustanove i s punom sviješću o tome da je u vremenima povampirenja ideologije krvi i tla, ova naš ustanova postala gotovo jedini institucionalni bedem razoru pluralnog društva i postulata multietničke domkratije. Ta je misija fakulteta u crnogorskom savremenom društvu od pojednake važnosti kao i misija proučavanja i promocije montenegristike - rekao je Radoman.
Bivši dekan FCJK Adnan Čirgić je, podsjećajući na vrijeme prije deset godina, rekao da su bili rijetki oni i u tadašnjoj vlasti koji su podržali osnivanje ove ustanove, a među njima je pomenuo bivšeg predjsednika države Mila Đukanovića i tadašnjeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića koji su bili među pristnima sinoć na svečanosti. 
Na svečanosti ispred FCJK bili su gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković, predstavnici političkih partija, crnogorskih insitucija, CPC i kulturnog i društvenog života Crne Gore.

Cetinje domaćin kongresa međunarodnog PEN centra 2027. godine

Taman insan pomisli da će se Ervinov ridžal, po nalogu pameti kad već neće po nalogu obraza, pokriti ušima i ućutati - da javnost ne svjedoči o javnoj sramoti Ibrahimovićeve partije upregnute u ostvarenje ciljeva Srpskoga sveta, a njemu se sviđelo pa traži još. U nemogućnosti da se izmjesti iz perspektive ograničene sopstvenim interesima naš koalicioni partner DF-a hesapi da se bez interesa ništa ne radi, pa onaj ko njih napada čini to za dobru nadnicu.
Tako se Ćoroviću priviđaju čifčije, begovi, begovat i sl. Vrhunac groteske je što bi Ibrahimovićev ridžal da drži predike o slobodi, pa mene s pozicije bega naziva čifčijom. Ne znam odista je li Ćorović iz begovske familije, ali - sudeći po tome da za njega biti slobodan znači biti uz korito vlasti - lako bi moglo biti da je i begovskoga porijekla.

Za razliku od njega, u mojoj famelji nije bilo ni begova ni čifčija niti su se priklanjali koritu. Zato su valjda - da ne svjedoče tuđoj sramoti - Podgoricu napuštili nakon Berlinskoga kongresa, a vratili se u nju nakon oslobođenja kojemu su - svi odreda, od najmlađega do najstarijega - dali svoj doprinos.

Neki su od njih i u toj oslobođenoj zemlji stekli dug staž političkih zatvorenika zbog nepristajanja na poltroneriju vlasti kakvu gaji Bošnjačka stranka. Očita je razlika u mome poimanju slobode i slobode koju nam nameću Ibrahimovićevi poklisari ispod Amfilohijeva spomenika.

Premda bi Ćorović htio preusmjeriti tok rasprave svojim fb traktatom o slobodi, čifčijama i begovima, vrnimo se ipak na suštinu stvari. A suština je u tome da Bošnjačku stranku uoči podgoričkih izbora žulja javno izrečena istina o kolaboraciji te partije s velikosrpskim strankama na vlasti u Crnoj Gori.

Dok beskrupulozno tvrde kako se nepokolebljivo drže evroatlantske politike, kako se zalažu za građansku Crnu Goru, oni zapravo drže koalicionu svijeću Vučićevim namjesnicima koji građansku državu pretvaraju u državu narodâ, što je samo međufaza u procesu stvaranja srpske države Crne Gore u kojoj će svi narodi osim srpskoga biti narodi drugoga reda.

Spomenik je takve Crne Gore upravo spomenik Amfilohiju Radoviću koji će podići Vlada Crne Gore čiji je potpredśednik ujedno predśednik Bošnjačke stranke. Ako je za tu ulogu razgradnje Crne Gore kao građanskoga društva, koje je - za razliku od BiH - nemoguće etnofederalizovati uspio Ervin Ibrahimović obezbijediti i pozdrave i čestitke iz BiH, to i dalje ne znači da to što radi nije usmjereno protiv interesa onih koje lažno predstavlja, kao što je uostalom usmjereno protiv interesa svih nesrba u Crnoj Gori.

Ako Crnom Gorom danas vlada, a vlada, četnički vojvoda Andrija Mandić kao instrument Aleksandra Vučića, što je onda drugo Bošnjačka stranka (koja s njime dijeli vlast) do četnički kolaboracionist? Što je Ibrahimovićeva preklanjska izjava da se neće spoticati preko Srebrenice radi ulaska u veleizdajničku Abazovićevu Vladu osim jasno iskazana spremnost na kolaboraciju s dušmanima onih koje tobože predstavljaju? Što je ostanak u Vladi Bošnjačke stranke nakon potpisivanja tzv. 
Temeljnoga ugovora sa SPC drugo do saučesništvo u zabijanju noža ne u leđa no u srce građanske Crne Gore? Što je izlazak sa śednice Vlade dok se usvaja odluka o dizanju spomenika Amfilohiju umjesto napuštanja takve anti-NATO, anti-EU, anti-CG, anti-islamske Vlade drugo do izraz preispoljnoga licemjerstva Bošnjačke stranke?
Neka o tome Ibrahimovićevi poklisari ne polemišu sa mnom no s onim čije su riječi: "Bolnu patnju navijesti licemjerima" jer "licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći".
O nivou licemjerstva Bošnjačke stranke ništa bolje ne svjedoči od činjenice da Bošnjačku stranku promovišu one iste strukture koje Nermina Abdića optužuju za islamizaciju Podgorice.

To licemjerstvo, uostalom, svjedoči i ova nesuvisla prostota što je u umišljaju da je beg pomislila da joj niko neće prepoznat rizu Vičićeva izmećara.

Opet o Vučićevim BS kolaboracionistima

Vlada Crne Gore na prijedlog ministrice kulture donijela je odluku o podizanju spomenika Amfilohiju Radoviću. Amfilohije Radović trideset je godina oblikovao religijski život u Crnoj Gori. Za to vrijeme drugovao je s Arkanom, s Radovanom Karadžićem, s Ratkom Mladićem, za to vrijeme naglavačke je izvrtao prošlost anatemišući oslobodilački partizanski pokret i slaveći i posvećujući četničke zločince i naci-fašističke saradnike od popa Mace preko Pavla Đurišića do Dragoljuba Mihailovića.
Za to vrijeme negirao je svaku vrijednost koja je našla mjesta u Ustavu Crne Gore: i crnogorski jezik, i crnogorsko pismo, i crnogorsku naciju, i crnogorsku kulturu, i crnogorsku državu. I baš zato, a ne uprkos tome, odlukom Vlade Crne Gore dobiće spomenik. Ova mu Vlada spomenik podiže jer sva bez razlike počiva na "vrijednostima" koje je Amfilohije "vaspostavio". Mogu nam biti sporne te "vrijednosti", može nam biti sporan i povampireni fašizam u zemlji koja se kitila slobodarskom tradicijom, ali moramo priznati da je posve prirodno da ovakva Crna Gora konačno dobije spomenik onome koji ju je baš ovakvom stvarao.&nbsp;
Bilo bi licemjerno da je ova Vlada odbila prijedlog ministrice kulture Vujović zato što je skandalozan, zato što glorifikuje čovjeka koji je Crnogorce poredio s volovima, zvao ih kopiladima, zato što je promovisao izuzetno negativan stav prema Albancima, zato što je blagosiljao ratove protiv muslimana, zato što je imao razumijevanja za genocid izvršen u Srebrenici, zato što su mu posred srca bila etnička čišćenja muslimana koje je doživljavao kao lažne ljude lažne vjere koji siju duhovnu smrt. I tako dalje. Ova Vlada baštini ideologiju koju je promovisao Amfilohije Radović. Zato nema ničega neobičnoga da svome duhovnom vođi podigne spomenik.&nbsp;
Spornija od odluke Vlade jeste odluka funkcionera Bošnjačke stranke da napušte śednicu. Zašto su Ibrahimović i njegovi ministri napuštili śednicu Vlade? Zašto im je sporna odluka da čovjek koji je stvorio premijera Vlade, čiji je Ibrahimović potpredśednik, dobije spomenik? Zašto im je sporan Amfilohije kad su im nesporni Amfilohijevi kadrovi? Zašto im je sporan Amfilohije kad im nije sporna politika koja proističe iz ideologije koju je on 30 godina u Crnoj Gori uspostavljao?
Zašto, ako im je to sporno, Ibrahimović i bratija nijesu napuštili Vladu no samo jednu śednicu kad je ta śednica samo dio agende koju Ibrahimović i njegova bratija sprovode? Zato što je Ervin Ibrahimović oličenje nezapamćenoga licemjerstva u crnogorskome političkom životu. I kad bi svi muslimani bili poput Ervina Ibrahimovića, onda bi Amfilohijeva izjava o duhovnoj smrti koju oko sebe šire lažni ljudi lažne vjere bila duboko istinita.&nbsp;
A vjera funkcionera Bošnjačke stranke odista lažna je vjera kojom nude duhovnu smrt svome članstvu i glasačima. Da je tako, neka posvjedoči činjenica da je sasvim svejedno hoćete li glasati za Andriju Mandića ili Ervina Ibrahimovića jer dobićete isti proizvod - spomenik Amfilohiju Radoviću.
"Bolnu patnju navijesti licemjerima" jer "licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći". Ne prijetim to ja no onaj u koga se lažno kunu licemjeri iz Bošnjačke stranke.

Ervinov spomenik Amfilohiju

Ministarka saobraćaja Maja Vukićević poručila je da njeno ministarstvo nije bilo nadležno ni za postavljanje ni za uklanjanje spornog znaka da je grad Peć u Srbiji, i dodala da, da je ona bilo šta naređivala u vezi sa time- on ne bi bio uklonjen.
- Na bljuvotine koje se u plasiraju kroz određene kolumne i statuse, pristojni ljudi ne obraćaju pažnju – jer su ispod svakog nivoa. Ipak, sve ima svoje granice, pa će oni koji ih plasiraju koliko sjutra dobiti priliku da ih dokažu pred nadležnim sudom- saopštila je ministarka saobraćaja na Fejsbuku.
Ministarstvo saobraćaja, ističe ona, nije ni postavljalo ni uklanjalo saobraćajni znak na kojem je pisalo da se Peć nalazi u Srbiji.&nbsp;
- Da sam ja bilo šta naredila u vezi s tim znakom – on sigurno ne bi bio uklonjen- poručila je Vukićević.
Postavljanje i uklanjanje tog znaka upravo je, smatra ona, djelo onih koji, vođeni političkom motivacijom, podmetanjem pokušavaju da nanesu štetu, ne birajući sredstva.

Vukićević: Da sam ja naredila bilo šta u vezi sa znakom da je Peć u Srbiji- on sigurno ne bi bio uklonjen

Muška rukometna reprezentacija Crne Gore pobijedila je večeras Tunis 24:20, u utakmici četvrtog kola Mediteranskog prvenstva za igrače do 17 godina. 
 
To je prvi trijumf crnogorskih rukometaša na šampionatu, u kojem su osvojili 4,5 od mogućih pet bodova. 
 
Crnu Goru su do pobjede vodili Danilo Gutić sa devet i Mihailo Jovićević sa pet golova. 
 
Crnogorski rukometaši ranije danas poraženi su od Hrvatske 27:11 i upisali treći poraz na šampionatu. 
 
Izgubili su i od Kuvajta (20:14) i Grčke (17:15). 
 
U duelu sa Hrvatskom, najefikasniji u crnogorskom timu bio je Mihailo Jovićević sa tri gola, dok su po dva postigli Oleg Šćekić, Matija Kapičić i Ognjen Pejaković. 
 
Crnogorska reprezentacija, koja nakon četiri odigrana meča ima osvojenih 7,5 bodova, u posljednjem kolu sjutra će igrati sa Italijom (14.30).

Rukomet: Prvi trijumf kadeta u Tunisu

Najmanje 26 osoba je stradalo u izraleskom napadu na okrug Šudžaja u gradu Gazi, saopštila su zdravstvene vlasti u enklavi. 
 
Desetine Palestinaca se vode kao nestali i zarobljeni ispod ruševina, javio je Times od Israel. 
 
Izraelska vojska (IDF) tvrdi da je tokom napada gađala pripadnike Hamasa, optužujući palestinsku grupa da koristi Palestince kao živi štit. 
 
Izraelska vojska poslednjih sedmica širi tampon zonu duž granica sa Pojasom Gaze, koja bi trebalo da obuhvati cijeli grad Rafu, što je oko 20 odsto enklave. 
 
IDF su, takođe, prije nekoliko sedmica izdale upozorenja o evakuaciji za cijelu oblast Rafe.

Gaza: U izraelskom napadu najmanje 26 poginulih

Britanski kraljevski par, kralj Čarls Treći i kraljica Kamila, odlučili su da tokom svog putovanja po Italiji, tokom kojeg proslavljaju dvadesetu godišnjicu braka, nenajavljeno posjete papu Franja, koji se prethodnih mjesec dana borio sa teškom upalom pluća.
Iz Bakingemske palate prenose da su kralj i kraljica bili oduševljeni što je papa bio dovoljno dobrog zdravstvenog stanja da ih primi u posjetu.
Oni su ranije planirali posjetu papi, međutim, u to vrijeme je Franjo hsopitalizovan.
Papa je Čarlsu i Kamili poželio sve najbolje za godišnjicu braka.

Kralj Čarls i kraljica Kamila došli u iznenadnu posjetu papi Franju

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

PRESUDA: Jovanović i Tomović postupale nesavjesno - krive za klevetanje Tanje Pavićević

Nauka kaže da oko deset posto čitavog čovječanstva u odrasloj dobi ima određene psihoze, poput šizofrenije, poremećaja ličnosti ili slično. Ako bi samo polovina njih došla u situaciji da odlučuje o sudbini čovječanstva, ono bi bilo u ozbiljnom problemu. A ono danas, upravo zbog toga, jeste u ozbiljnom problemu, dodatno zahvaljujući tome što imamo sve pametnije gadžete, a sve gluplje korisnike, od čije volje zavisi ko će odlučivati o njima. Pored iskustva koje ljudi već imaju sa određenim opcijama, zasnovanim na populizmu, demagogiji, lažima, prevarama, vjerskim devijacijama, nepoštovanju ustava i zakona, oni opet glasaju za populizam, laži, kršenje zakona, zloupotrebi vlasti... Poput čovjeka koji svaki put upadne u istu rupu, vjerujući da je vlast tu rupu već zakrpila.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine"><figcaption>MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine(Photo: RTCG)RTCG</figcaption></figure>  Beogradskom televizijom N1 često kruži snimak u kojem je predśednik Srbije Aleksandar Vučić pośetio neko omanje mjesto u Vojvodini. Dok šeta sa prvim čovjekom toga mjesta pita ga koliko ima stanovnika? Ovaj odgovara da po popisu ima oko šest i po hiljada, a da birača ima oko osam hiljada i sedamsto. Nije stigao ni da završi rečenicu, Vučić ga prekida „Pusti to, to nije važno“! I ne da to nije važno u Srbiji, isti princip se primjenjuje i po Crnoj Gori, posebno među pristalicama i poštovaocima takvih evropskih veličina kao što su Vučić, Orban iz Mađarske i Fico iz Slovačke. Treba li trošiti riječi na kvalifikacije o kakvim osobama i ideologijama se radi? Neprihvatljivi revanšizam Jedan od najprominentnijih srpskih pravnika, pokojni Bojan Dimitrijević, davno je upozorio srpsku javnost da, ako pobijede radikali u Srbiji, nikada ih neće skinuti sa vlasti. Ubijeđen da Srbija tada može zaboraviti na fer i poštene izbore. Pokazuje se da je to pravilo ne samo u Srbiji, već u svim državama u kojima vlada autokratska vlast jednog čovjeka, bilo da je Mađarska, Slovačka ili Turska, ili više koalicionih partnera koje povezuje jedino manijakalna želja za opstankom na vlasti, kao što je u Crnoj Gori. Ali, bez obzira da li se radi o jednom čovjeku ili koaliciji više partija, princip je isti: potpuna kontrola sve tri grane vlasti. To se postiže masovnim zapošljavanjem svojih ljudi, bez obzira na njihov stepen obrazovanja, validnost njihovih diploma, stručnost ili (ne)etičke kvalifikacije. Śeća li se neko hapšenja 14. jula 2022. godine bivših članova Upravnog odbora Plantaža „13. jul“ - Veselina Vukotića, Seada Šahmana, Boža Mihailovića, Duška Perovića i Đorđija Rajkovića, zbog „užasnog zločina“, vansudskog poravnanja u vrijednost cca 300.000 eura. Pritvor im je prvo određen 30 dana, pa produžen još dva mjeseca. Do danas nemamo optužnicu, što govori o odgovornosti SDT i sudija koji su produžavali pritvor. Uhapšeni su i držani u pritvoru iz čistog revanšizma i rušenja ugleda, što je, takođe, kažnjivo Krivičnim zakonom. Pored toga, član 162. Krivičnog zakonika propisuje u stavu 1: „Ko drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način protivpravno oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kazniće se zatvorom do jedne godine“. Niko nije odgovarao!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca" data-rendition-name="original" width="1002" height="563" loading="lazy" alt="PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"><figcaption>PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: (Foto: PR Centar))(Foto: PR Centar)</figcaption></figure>  Ako bi nabrajali sve zloupotrebe vlasti i pravosuđa, bio bi to čitav roman. Ali 'ajde da se pozabavimo najkontroverznijim hapšenjem, polovinom marta 2024. godine, bivšeg glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, načinom postupanja prema njima u bespotrebnom pritvoru, posebno Katniću, ne bi li se, tobože, otkrila sva „nepočinstva bivšeg režima“, bazirana na bljuvotinama crnogorskih i srpskih tabloida (u žargonu nužnika), kao i konačno, iz trećeg puta, prihvaćenom šupljom optužnicom krajem marta ove godine. Zloupotreba moći Član 166. Krivičnog zakona, stav 1, glasi: „Službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“. U stavu 2 piše da ako su „nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog“, „učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina“. A te itekako ozbiljne posljedice po zdravlje, dešavale su se sa Katnićem. Iskreno se nadam da Katnić neće odustati da „učinilac“ ubere plodove svoje zloupotrebe moći nakon što se nađe na slobodi. To je najbolji način da se bitange u vlasti i pravosuđu nauče redu i odstrane van. Još je, možda, teži slučaj u zdravstvenom smislu bivšeg savjetnika predśednika Crne Gore Veselina Veljovića, optuženog da je kriptovanim telefonom obavjestio kriminalca o policijskoj raciji, iako nije utvrđeno da je uopšte imao kriptovani telefon?! Osim toga, u vrijeme za koje je optužen uopšte nije bio zapošljen u policiji, pa se sumnja da se radi o običnoj namještaljki. Čovjek je prošao kroz višemjesečni pritvor, teško oboljenje i zatvorsku torturu, za koju neko mora odgovarati. Jedino tako se može stvoriti pravosuđe koje neće biti podguzna muva aktuelne vlasti. Svi koji su bespravno uhapšeni i koji kroz sudske procese dokažu svoju nevinost, ili su odslužili pritvor bez podignute optužnice, moraju pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih lica, jer je to njihova patriotska dužnost. To je jedan od načina da se protuve izbace iz pravosudnog sistema i upristoji pravosuđe. Nažalost, sve zloupotrebe u Crnoj Gori, a njih je bezbroj, dešavaju se u prilikama koje odgovaraju autoritarnim bitangama i nedemokratskim režimima koji stoje iza njih. Evropa je daleko od proklamovanih vrijednosti, u nju sve više nadire profašistički šljam, nudeći olaka rješenja i olako pronalazeći krivce, zavodeći najneobrazovaniji dio stanovništva populističkim obećanjima o njihovom „zlatnom dobu“, dok iza sebe ostavljaju korupcionaške afere i sve veću bijedu. I to sve dok se sami bogate. Zajedno sa crkvama, jer, što je stanje gore, to ljudi više traže pomoć u metafizičkim maglama. Opšte ludilo Dva najveća izazova za današnji svijet su zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu i pobjeda Donalda Trampa u Americi. Ne, ne zaboravljam genocid u Gazi, niti mu umanjujem značaj, ali on u globalnim događanjima nema težinu kao navedena dva. Nakon uvođenja nelogičnih i besmislenih carinskih stopa od strane USA, jasno je da imamo posla sa iracionalnim čovjekom, mada se to i prije toga znalo. Način na koji su određene stope, da su stope uvedene ostrvima na kojima su jedina živa bića pingvini, teatralni i pajački nastup Donalda Trampa kao „oslobodioca Amerike“, miriše na opšte ludilo koje možemo uskoro očekivati i propast trgovačkih pravila u svjetskoj trgovini. Trgovački sporazumi koji po WTO imaju otkazne rokove od šest mjeseci prekidaju se jednostrano i uvode se carinske stope koje su izračunate na komičan način, tako što se uvoz iz neke zemlje stavio u odnos sa izvozom u tu zemlju i podijelio sa dva. Koliko je to validno govori da Srbija ima deficit u robnoj razmjeni sa USA, odnosno USA ima suficit sa Srbijom i opet je Srbija dobila carinsku stopu od 37% plus opštu carinu za sve zemlje od 10%, što mu dođe 47%! Crna Gora je prošla sa opštom stopom od 10%. Odnosno, nula podijeljena sa nulom, pa podijeljeno sa dva.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp"><figcaption>SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp(Photo: AP)AP</figcaption></figure>  Amerika je već jednom, 1930. godine, pokušala da svoj deficit riješi carinskim stopama od 60%. Rezultat toga je opšta recesija u svijetu i pad proizvodnje do nivoa od tridesetak posto u odnosu na prethodno stanje. To upravo znači da svijet opet čeka velika kriza, recesija, poskupljenja, jer je za očekivati da će sve zemlje, posebno najveće ekonomije, reagovati reciprocitetom. Smiješno je očekivanje Trampa koji se nada da zemlje kojima je uveo visoke carine neće reagovati reciprocitetom, jer je on zamislio da na teret drugih jača američku ekonomiju. Njegova očekivanja da će svi potrčati da grade fabrike po Americi kako bi izbjegli velike carine je nivo malog Perice. Čak i da poneko pođe tim putem, fabrike se ne grade preko noći, niti se proizvodnja i prodaja formiraju u kratkim rokovima. Dotle će Tramp otići na smetlište istorije, iako on, pazi sad, razmišlja o trećem mandatu i još jednoj kandidaturi. Ta sorta je potpuno nevjerovatna. Kad zajaše, nema namjeru da sjaše. Dok studenti iz Srbije biciklima odlaze u Strazburg da obavijeste Evropu da žele demokratsku državu, u kojoj funkcioniše podjela vlasti, u kojoj su institucije nezavisne, mediji slobodni, ljuska prava i slobode neprikosnoveni, crnogorskim studentima je teško da pređu stotinjak metara i da poruče crnogorskoj vladi da i oni žele to isto. Ako uopšte žele? Na kraju, ne mogu da ne poručim studentima u Srbiji dok slave Dan studenata i polažu cvijeće na mjestu na kojem je ubijen Žarko Marinović iz Očinića, da skinu kokarde sa šajkača i šubara i maknu ikone i vjerske zastave, jer može Žarko da ustane iz groba i pobaca im sve to.

„Pusti to, to nije važno“

Sukob u Demokratskoj Crnoj Gori između lidera ove partije Alekse Bečića i funkcionera Moma Koprivice u susret izborima u Nikšiću sve je snažniji, a najbliži Bečićev saradnik i stranački idelog Boris Bogdanović, kako tvrde izvori Portala ETV bliski nikšićkom odboru, pokušava na sve načine da privoli uticajne članove stranke iz grada pod Trebjesom i članove Odbora da se priklone centrali i uskrate podršku svom sugrađaninu. - Polarizacija između Bečića i Bogdanovića i njihovih pristalica sa jedne strane i Koprivice i njegovih pristalica sa druge sve je snažnija. Odnosi unutar ovoga odbora su dodatno usložnjeni nakon što je Koprivica saznao da Bogdanović pokušava da lobira kod pojednih članova da promijene stranu, odnosno da se priklone centrali stranke – kažu naši sagovornici. Ističu da, bez obzira na žestok sukob Koprivice sa čelnicima stranke, u Nikšiću nije moguć „budvanski scenario“. - Koprivica je i dalje otvoreni protivnik procrnogorskog, građanskog bloka, naročito DPS-a, te nije realno očekivati da bi mogao napraviti politički zaokret nakon izbora sličan onome kakav je uradio Nikola Jovanović u Budvi – kažu oni. Bečić i Koprvica su potpredsjednici Vlade. Bečić za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, a Koprivica za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju.&nbsp; Portal ETV objavio je prije nekoliko dana da je sukob u Demokratama eskalirao do tačke bez povratka i da su Bečić i Bogrdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. &nbsp; - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – rekli su naši izvori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250301170352_a1b6eeb089871115c1c4dc1a497bb1187a58a5d5dfffbd81a508c2d6d5b9ca83" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Koprivica i Vuković"> <figcaption>„BUDVANSKI SCENARIO“ NEMOGUĆ: Momo Koprivica i Nemanja Vuković(Photo: X/Momo Koprivica)</figcaption> </figure>  M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge. Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio, jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je odlučeno da Nemanja Vuković bude, ne samo nosilac liste, već i novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Demokrate je u julu prošle godine napuštio visoki funkcioner Vladimir Martinović, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Tag: adnan-cirgic