Uz mnoge druge lažibajke koje je progutala naša glasačka prostota svih vjera i nacija, aktuelni režim dokopao se vlasti i uz pomoć narativa o obnovi tradicije. U jednoj od kanonskih knjiga crnogorske tradicije, "Primjerima čojstva i junaštva" Marka Miljanova, u poznatoj priči o Leki Ivanovu, kazuje se kako je Lekina šćer čuvši pucnjavu blizu kuće ocu kazala: "Eno ljuđi đe ćeraju čoeka", na što joj je otac odgovorio: "Otvori vrata tome što bježi, a zatvori tome što ćera!" Nije ni pitao ko koga ni zašto ćera, ali je sudbinu kompletne familije podredio zaštiti onoga koji je spas potražio pod njegovim krovom.
Da današnji obnovitelji tradicije ne samo veze s tom tradicijom nemaju no joj se svakim svojim postupkom potvrđuju kao antipod, svjedoče ovih dana podgoričke ulice na kojima se progone, prebijaju i na linč pozivaju oni što su krov nad glavom potražili u Crnoj Gori.&nbsp;
Uzaludna su demagoška izvrtanja stvarnosti da oni koji se protive fašističkoj antimuslimanskoj histeriji nemaju nikakve empatije za momka koji je zadobio lake tjelesne povrede od nekolicine migranata. Vinovnici toga mrskoga događaja imaju svoje ime i prezime, a - kako smo naknadno viđeli - nijesu čak ni Turci nego trojica Azerbejdžanaca i jedan Turčin. Da demonstranti pružaju podršku povrijeđenome i traže zaštitu građana od države, nosili bi transparente s imenima vinovnika, a ne bi klicali progonu Turaka iz Crne Gore.&nbsp;
Ako je bista četničkoga koljača za crnogorskoga premijera Spajića bila seoska tema, duh Pavla Đurišića pušten da slobodno šeta ulicama glavnoga grada nametnuo se kao gradska tema. A tu su temu nametnule Spajićeve kolege s raznih nivoa vlasti koje su pozivima na naoružavanje i samoorganizovanje okuražile građane na islamofobne izlive fašizma. Slika od policije uza zid postrojenih Turaka koju smo "na blic" viđeli samo jenastavak akcije koju sprovode za mir zabrinuti građani što šire nemir podgoričkim ulicama. Spajićevo ekspresno ukidanje bezviznoga režima s Turskom svojevrsna im je potvrda da je Crna Gora ugrožena turskim migrantima. Ko ne zna za nebrojena klanovska ubistva, za razne naoružane kriminalce koji kad zatreba sarađuju i s policijom kao u vrijeme protesta na Belvederu, ko ne zna da je uho građana sviklo na sirenu policije i službe hitne pomoći, pomislio bi da je stoljetni mir prvi put narušen prije neku noć bahatim nasiljem nekolicine migranata. Ko ne zna da su i vlast i za mir zabrinuti građani šutke ispratili jeziva ubistva 23 Cetinjana, možda bi sad zaista povjerovao u poruke medijskih trovačnica da je ovđe riječ o iznuđenom očuvanju mira i bezbjednosti.
Tužilačka i policijska aktivnost usmjerena ovih dana na građane koji na ulicama pozivaju na linč Turaka jeftini su zastor iza kojega se želi prikriti stvarna odgovornost i plan onih koji su izveli motkama naoružane ljude na ulice. Umjesto da procesuiraju sve partijske, državne i gradske funkcionere koji su pozvali na ulične nemire, na oružje i na tobožnju samoodbranu protiv izmaštanih stotinu hiljada Turaka koji ugrožavaju Crnu Goru, tužilaštvo i policija prikrivaju da nije riječ o spontanim okupljanjima već o planskim i naručenim aktivnostima.
Da nije ovđe riječ samo o migrantima iz Turske ili prevashodno o njima, objasnio nam je i istaknuti kulturni stvaralac Milutin Mićović porukom da se sve ovo zbiva zbog "nedostatka Gorskoga vijenca", koji on očito čita u maniru popa Mića iz istoimenoga djela.
Ulice Podgorice više nijesu mjesto za noćnu šetnju. Ne zbog Turaka no zbog onih koji su Crnu Goru oslobodili prvo od antifašizma a sad je oslobađaju od Turaka - bez sumnje prije od onih domaćih no od stranih. U domaće Turke, valjda više to ne treba objašnjavati, spadaju svi kojima Vučić nije predśednik, kojima Čiča Draža i Pavle Đurišić nijesu heroji, kojima 1918. godina nije jubilarna. Po zakonima te oslobodilačke vlasti - u Crnoj Gori svi su nevini dok se ne dokaže da su Turci ili Crnogorci.
Vlast u Crnoj Gori ne čine samo DF, Demokrate i PES. Neodvojivi dio te vlasti čini partija Ervina Ibrahimovića i albanske partije. Oni koji su ih glasali na sljedećim izborima ne smiju zaboraviti da im ni ulični izliv islamofobije, ksenofobije i fašistički izlivi bijesa prema makar dijelu onih koje predstavljaju nijesu bili dovoljni da napušte tu vlast ili da je makar uslove procesuiranjem stvarnih krivaca za nabujali fašizam. Gradskim temama koje im je gazda nametnuo oni se bave "po seljački".

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kad seoske teme ustupe mjesto gradskima

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Ako pitate ChatGPT što je organizovana kriminalna grupa, dobićete ovo tumačenje: "Organizovani kriminal predstavlja jedan od najozbiljnijih bezbjednosnih i društvenih problema savremenog svijeta. Njegove posljedice nijesu samo ekonomske, već i političke, socijalne i moralne, jer podrivaju povjerenje građana u institucije i vladavinu prava. 
 
Organizovana kriminalna grupa (OKG) označava stabilno udruženje više lica koja djeluju dogovoreno i planski sa ciljem da vrše teža krivična djela radi sticanja koristi, najčešće materijalne. Takve grupe imaju unutrašnju strukturu, hijerarhiju, podjelu uloga i često koriste nasilje, korupciju ili zastrašivanje radi zaštite svojih interesa i izbjegavanja zakonske odgovornosti."
Ko i površno prati crnogorsku društvenu scenu teško da može izbjeći zaključak da djelovi našega tužilaštva djeluju kao organizovana kriminalna grupa.
Ima li makar tri člana koja udruženo djeluju? Ima. Ostavlja li ekonomske, moralne i socijalne posljedice na one protiv kojih djeluje? Ostavlja. Podriva li povjerenje građana u institucije i vladavinu prava? Podriva. Ima li hijerarhiju i plan? Ima. Djeluje li organizovano? Djeluje. Služi li se zastrašivanjem? Služi obilato.
Suviše je freško da bismo zaboravili: Da bi se iz tužilaštva uklonio Milivoje Katnić, izmijenjen je zakon kojim je on prisilno penzionisan. Kako penzionisanje Milivoja Katnića nije zadovoljilo potrebe OKG, Katnić je skandaloznom optužnicom faktički osuđen bez suda na smrt u spuškome zatvoru - uprkos tome što je sva crnogorska javnost svjedočila da nema nikakvih indicija da bi Milivoje Katnić ikad pobjegao iz zemlje čak i pred takvom optužnicom takvoga tužilaštva. Kao dio navodne OKG čiji je gdin Katnić član na sličan je način moralno diskreditovan i tužilac Saša Čađenović. Nije li indikativno što je gdin Čađenović uhapšen nepunih neđelju dana pred istek roka za predaju nove optužnice u slučaju "Državni udar" i time, kao i tužiteljica Nastić, zapravo skrajnut s toga slučaja? Kao dio navodne OKG i gdin Čađenović i gdin Katnić terete se zbog saradnje s kavačkim kriminalnim klanom uprkos tome što su i jedan i drugi sprovodili akcije protiv toga klana koji je, kako svjedoči sky prepiska, planirao njihove likvidacije i likvidacije članova njihovih porodica.
Članovi tužilačke OKG nedavno su suspendovali i moralno diskreditovali, kao članicu navodne kriminalne grupe, i tužiteljicu Andrijanu Nastić koja je, prema pisanju medija, predstavljala opasnost za stvarno rasvjetljavanje okolnosti dva masovna ubistva na Cetinju. Sličnu javnu i medijsku dehumanizaciju prošla je i Jelena Perović, direktorica ASK, koja rad institucije kojom upravlja nije pristala staviti u službu aktuelne marionetske vlasti u Crnoj Gori.
Tretirajući SPC faktički kao državnu crkvu u Crnoj Gori, odnosno svetosavlje kao državnu religiju, tužilačka OKG se potonjom optužnicom predstavila kao servis te religijsko-političke organizacije, odnosno servis litijaškoga pokreta koji je bio i antidržavni i antizakonski jer je bio formalno usmjeren protiv legitimno usvojenoga Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Premda nije dobila željeni sudski epilog, jedna nedavna akcija našega tužilaštva bila je usmjerena protiv prof. dr Bobana Batrićevića zbog njegove kritike djelovanja SPC u Crnoj Gori i regionu, zasnovane isključivo na citiranju predstavnikā te crkve.
Najnovija optužnica ogledni je primjer staljinističkoga progona koji se kroz medijsko-tužilačku spregu sprovodi nad jednim biznismenom, tužiteljicom, bivšim funkcionerima bezbjednosnoga sektora, funkcionerom najjače opozicione partije te najpoznatijim mimerom kritičarem vlasti uz difamaciju urednikā svih procrnogorskih medija s mogućnošću proširenja optužnice na sve kritičare vlasti koji su u proteklome periodu imali pisanu telefonsku komunikaciju. Ta potonja optužnica kriminalizuje i privatna ćaskanja na račun Amfilohija Radovića, čije monstruozne javne poruke poput onih "bio proklet tri puta i tri hiljade puta" ili "živo meso od njega otpadalo" te otvorena i javna saradnja s ratnim zločincima nije nikad bila predmet pravosudnoga gonjenja.
Sasvim jasnu figurativnu poruku da treba odrati novinara koji se ostvario kao sluga tuđih državnih interesa potonja optužnica tretira maltene kao poziv na njegovo ubistvo. I dok u današnjoj Crnoj Gori svaki drugi osnovac šeta s ajfonom u džepu, navodni poklon mobilnoga telefona marke Samsung lideru najjače opozicione partije tretira se kao ogledni slučaj podmićivanja.
Sve ove akcije bile bi izvan očiju javnosti da tužilačko-policijska predstava hapšenja s lisicama na rukama uz pratnju maskiranih uniformisanih osoba nije javnosti plasirana posredstvom kamera uslužnih medija. No i te kamere tek su djeličak akcije dehumanizacije i diskreditacije ljudi protiv kojih se udruženom akcijom bori beogradska posluga na vlasti u Crnoj Gori i crnogorsko tužilaštvo, čiji je faktički PR tzv. novinarka Jelena Jovanović, koju sky prepiska razotkriva kao članicu zvanično najjačega kriminalnog klana u Crnoj Gori koji je posredstvom nje uticao i utiče na kreiranje javnoga mnjenja u zemlji.
Teško je zamisliti da i u ovako sluđenoj i zatupljenoj zemlji ima nekoga kome je moglo promaći da naša tužilačka OKG nije uspjela pronaći ništa sporno ni pravosudno zanimljivo u djelovanju aktuelnih državnih funkcionera (računajući tu i djelovanje funkcionera državne crkve) ili u djelovanju medija koji imaju ulogu propagandne platforme te vlasti, poput recimo RTCG (čiji direktor i Savjet ne padaju ni pod teretom pravosnažnih sudskih odluka), Borba, In4S ili latinične verzije In4S - Vijesti.
Još je teže razumjeti ćutnju tužilaca koji su svjesni da je makar progon njihovih dojučerašnjih kolega M 
Katnića, S. Čađenovića i A. Nastić politički motivisana kriminalna akcija te da je progon urednika slobodnih medija protivustavno zastrašivanje u cilju ukidanja slobode govora.
Ne zaboravimo: u doba Đukanovićeve neviđene diktature tužilaštvo je procesuiralo drugoga politički najjačega čovjeka u državi - Svetozara Marovića, drugoga čovjeka bogoboračke Đukanovićeve partije, te gradonačelnike iz Đukanovićeve partije. Može li iko od onih koji su 30. avgusta 2020. širom otvorili vrata velikosrpskome fašizmu kod nas zamisliti danas procesuiranje bilo kojega značajnijeg funkcionera vlasti?

OKG tužilaštvo

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

1250x600

1084x550

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.&nbsp;
Sreten Perović (1932-2025) za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika. Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravedu iz svoje porodične prošlosti. Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad &nbsp;nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.&nbsp;
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku. No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća Ministarstva kulture i drugih ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti. &nbsp;
Slava mu!
Autor je prodekan na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić

Čirgić: Perović ostavio značajan i neizbrisiv trag

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Adnan Čirgić za Portal ETV je kazao da sve što Crnu Goru čini državom, svi elementi identiteta danas su na udaru više nego ikad.
- Nijesu to više samo crnogorski jezik, istorija, nacija, kultura i sl. Na udaru su i državne granice jer gotovo svakodnevno svjedočimo javnim porukama o ujedinjenju tobožnjih srpskih država ili o nemogućnosti opstanka ‘avnojevskih granica Crne Gore’ - kaže on.
<h2>BEOGRAD JE CENTAR UDARA NA CRNU GORU</h2>
Nema više, kako dodaje, nikoga kome može biti nejasno ko to udara na crnogorske državne i nacionalne temelje. Centar je toga udara i danas đe je bio i prije sto godina – u Beogradu.
- A udara se posredstvom uslužnih institucija i pojedinaca u Crnoj Gori. Djelovali oni kroz političke partije, kriminalne grupe ili u mantijama Srpske crkve – cilj im je potpuno isti. Razoriti ne samo crnogorsko građansko ustrojstvo nego razoriti i pamet građana, ućerati strah, ukinuti slobodu riječi, ukinuti pravo na protest, na javno okupljanje, stvarnu tradiciju zamijeniti fabrikovanom rusko-srpskom tradicijom itd - navodi Čirgić u izjavi za Portal ETV.
Prema njegovim riječima, krajnji je cilj obesmisliti postojanje države Crne Gore i svesti nacionalne Crnogorce na zanemarljivu etničku skupinu u sopstvenoj državi.
- Suštinska vlast u Crnoj Gori pripada deklarisanome četničkom vojvodi Andriji Mandiću posredstvom kojega se Crnom Gorom vlada iz Beograda. Ko zna koje su osnove četničke ideologije, ne može mu biti nejasno koji su ciljevi Andrije Mandića. I ne samo njega no i svih nosilaca vlasti koji mu saslužuju u toj đavoljoj raboti - navodi sagovornik Portala ETV.
Pitali smo Čirgića šta danas misli o jednoj izjavi njegovoj od prije nekoliko godina.
Naime, tada je Čirgić kazao “da je jedini lijek za najezdu bjelaško-četničke ideologije koja je okupirala Crnu Goru objedinjavanje svih procrnogorskih partija i partija manjinskih naroda, te svih nevladinih i građanskih udruženja u jedan blok – blok za odbranu onih vrijednosti koje su pobijedile na referendumu 2006.
Je li moguće da se to danas desi i što ako se to, ipak, ne dogodi?
Čirgić je jasan - I dalje vjeruje da je to jedini put ka oslobođenju.
- Nažalost, na osnovu onoga čemu svakodnevno svjedočimo, teško je prognozirati kad će svi ti pobrojani subjekti prevazići strahove ili odlučiti da izađu iz zone komfora i suprotstave se najsofisticiranijoj okupaciji u istoriji Crne Gore - navodi on.
<h2>CRVENA LINIJA</h2>
Napominje kako je teško reći što bi to mogla biti crvena linija za te subjekte.
- Za političke predstavnike Bošnjaka nije to ni negatorski odnos prema genocidu u Srebrenici, ni glorifikacija monstrumā potonjega rata – Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ili faktička beatifikacija Pavla Đurišića. Za političke predstavnike Albanaca nije to ni odnos ove vlasti prema Kosovu i onima koji su Kosovarima pružili utočište pred sigurnom smrću koja ih je čekala od onih koje su oni danas politički prigrlili - podvlači Čirgić.
Smatra da za dobar dio civilnoga sektora nije to ni svakodnevno brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava, ni činjenica da u današnjoj Crnoj Gori mre politički zatočenik Milivoje Katnić, čija je krivica što je prije nepunu deceniju otkrio veleizdajničku zavjeru današnjih najviših predstavnika vlasti.
- Za crnogorsku akademsku zajednicu (ako takva uopšte postoji) nije to ni činjenica da je na čelu jedinoga državnog univerziteta rusko-srpski agent koji je prije deset godina objašnjavao kako posredstvom uticaja SPC dovesti Crnu Goru u položaj u kome se danas nalazi, ili činjenica da je potpredśednik Vlade Crne Gore koji je zadužen za obrazovanje prepoznatljiv samo po negaciji Crne Gore i glorifikaciji anticrnogorskoga četničkoga pokreta - jasan je sagovornik Portala ETV.
<h2>VLAST HOĆE DA UNIŠTI CRNU GORU</h2>
Za opoziciju, dodaje, nije to ni neskrivena namjera vlasti da uništi Crnu Goru – i politički, i ekonomski, i kulturno, da poništi slavni referendumski rezultat i od crnogorske države načini srpsku teritoriju u kojoj će, kao u rezervatima, živjeti oni koji se ne uklapaju u ideološko-političku matricu vlasti. Prije svega su to Crnogorci, ali nema sumnje da će sudbinu Crnogoraca podijeliti i ostali nesrbi.
- Ubijeđen sam, međutim, da se to neće desiti, jer velikosrpski fašizam ulazi u novu, brutalniju fazu. A ta će faza neminovno proizvesti reakciju. Možda to neće biti reakcija onih koje danas prepoznajemo na javnoj sceni, nego ćemo svjedočiti novim iskrama koje će izazvati ti velikosrpski udari o crnogorski kamen - ocjenjuje on.
Kako kaže, često pominjemo antifašizam kao temeljnu vrijednost društva.
- Mislim da je taj antifašizam samo dio crnogorske hiljadugodišnje slobodarske tradicije. Slobodarstvo je, po mome sudu, jedna od glavnih odlika crnogorskoga društva. To slobodarstvo očito danas ne budi ni opozicija, ni akademska zajednica, ni nevladin sektor. Ali mu svakodnevno svjedočimo kroz građansku neposlušnost izdajničkim ili zločinačkim namjerama vlasti. Zato vjerujem da će to slobodarstvo probuditi upravo ova vlast – i to onaj njezin najgori dio – bivši DF i Demokrate, i da će se kao odgovor na njihovu brutalnost izroditi novi oslobodilački pokret koji će objediniti sve kojima je na srcu ova zemlja i spokojan život u njoj - poručio je Čirgić u razgovoru za Portal ETV.

Miraš Dušević

Čirgić: Brutalnost Demokrata i bvšeg DF-a izazvaće rađanje novog oslobodilačkog pokreta koji će okupiti sve kojima je Crna Gora u srcu

U savremenim demokratskim društvima, sloboda medija podrazumijeva ne samo pravo na izvještavanje, već i obavezu odgovornog, istinitog i etičkog odnosa prema javnoj riječi. Kada se medijski prostor pretvori u poligon za širenje mržnje, targetiranje neistomišljenika i brutalnu propagandu autoritarnih ideologija, tada više ne govorimo o medijima već o propagandnim mehanizmima sa zadatkom da obesmisle istinu, demonizuju kritičko mišljenje i relativizuju osnovna ljudska prava.
Takvu ulogu u Crnoj Gori, već godinama unazad, besprizorno i sistematski obavlja portal IN4S. U proteklim danima, ovaj propagandni servis poznat po agresivnoj promociji velikosrpske i proruske političke agende, orkestrirao je još jedan brutalni napad - ovoga puta na profesora FCJK Adnana Čirgića, predśednika Crnogorskoga PEN centra. Povod za ovu hajku bilo je saopštenje PEN-a kojim se traži poštovanje ljudskih prava bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji se, prema dostupnim informacijama, nalazi u krajnje teškom zdravstvenom stanju zbog sovjetske prakse tužioca Šoškića i uprave UIKS-a.
Zamjerka koja se Čirgiću i njegovim kolegama stavlja na teret jeste to što se usuđuju da dignu glas protiv institucionalne represije i za poštovanje osnovnih ljudskih prava. IN4S, međutim, u maniru najgorih autoritarnih režima, reaguje upravo onako kako se u prošlosti reagovalo na moralni autoritet: pokušajem njegove kompromitacije, javnim linčom i sistematskom demonizacijom.
Ono što posebno zabrinjava jeste metodologija napada. Tekstovi IN4S-a nijesu puke kritike, oni predstavljaju oblik digitalnog linča, oblikovanog u skladu s obrascima poznatim iz ruskih i srpskih propagandnih brloga: difamacija, ruganje, iskrivljavanje stvarnosti, te organizovana dehumanizacija mete. Ne treba zanemariti ni dugoročnu kampanju protiv FCJK i svih koji se zalažu za crnogorsku jezičku, kulturnu i političku samobitnost, jer za njih, svaki oblik evropske orijentacije i građanske demokratije predstavlja neprijateljsku ideologiju.
Važno je takođe razobličiti iluziju da se ovim sadržajima upravlja isključivo iz krugova koje simbolizuje rektor Božović. Medijski inženjering koji IN4S sprovodi godinama unazad ima jasne političke, ideološke i bezbjednosne korijene, a Gojko Raičević, koji bradom i stomakom stoji iza tehničkog i uređivačkog aparata ovoga glasila, samo je jedan od vidljivih eksponenata tog agenturnog sistema finansiranog od crnih fondova duboke srpske države koja rovari mir na Balkanu. Njegov javni i ideološki profil, izgrađen na ekstremnom nacionalizmu i šovinističkim obrascima, razotkriva prirodu propagande koju IN4S proizvodi.
U tom smislu, IN4S je više od medijske aberacije, on je simptom duboke političke patologije koja ne priznaje pluralizam, ne priznaje ljudska prava, ne priznaje civilizacijski okvir moderne Crne Gore. U njegovim tekstovima ne nalazimo tragove novinarstva, već mehanizme javnog huškanja koje podśeća na najgore propagandne prakse iz XX vijeka. Nije preuveličano povući paralelu sa ozloglašenim Völkischer Beobachterom (da nam se ne naljuti polupismeni g. Simunović iz NSD) nacističkim glasilom koje je označavalo "neprijatelje naroda", pripremajući ih za društvenu i fizičku eliminaciju.
Zato je nužno da se akademska, medijska i civilna zajednica u Crnoj Gori suprotstavi ovakvom govoru mržnje i političkoj instrumentalizaciji medija. Jer ćutnja pred ovakvim pojavama nije neutralnost, to je saučesništvo.
Ako se ne usprotivimo danas, śutra će se ova logika nasilja preseliti i na druge sfere društva, produbljujući polarizaciju i otvarajući prostor za novu autoritarnu regresiju. A cijena koju će društvo platiti za taj istorijski pad biće previsoka.
P. S. Svjetska PEN porodica se prvi put globalno ujedinila kao antifašistička akcija, posredstvom velikana poput Tomasa Mana. I to je očigledno ono što anonimnim autorima još jedne hajke na Adnana Čirgića posebno smeta, demaskirajući njihovu u osnovi fašističku prirodu. Zato im poručujemo - nema te sile koja će PEN centar skrenuti s antifašističke staze niti tog anonimnog huškača koji će ućutkati slobodomisleće građane poput Adnana Čirgića!

Medijska patologija kao instrument političke represije: slučaj IN4S i napad na Adnana Čirgića

Svjetski program za hranu Ujedinjenih nacija (WFP) upozorio je danas da bi u djelovima Kameruna glad mogla dostići katastrofalne nivoe ako se ne ispuni cilj finansiranja od najmanje 57,5 miliona eura.
Predstavnik WFP za Kamerun i Sao Tome i Prinsipe Đanluka Ferera rekao je u Jaundeu, glavnom gradu Kameruna, da bi napredak postignut u borbi protiv gladi mogao biti poništen bez adekvatnog finansiranja.
- Bez ovog finansiranja, većina aktivnosti koje WFP i partneri sprovode moraće da se zaustave, što donosi niz rizika- rekao je Ferera.
Prema izvještaju Norveškog savjeta za izbjeglice od početka ove godine, kriza raseljavanja u Kamerunu je najviše zapostavljena u svijetu.
Zemlja se suočava sa nekoliko ozbiljnih kriza: pobunom džihadista Boko Harama na sjeveru, separatističkim ustankom u dva regiona engleskog govornog područja, i prilivom izbjeglica iz Centralnoafričke Republike na istoku.
Te krize, u kombinaciji sa klimatskim šokovima, stvorile su krizu raseljavanja i pogoršale opasnost od gladi.
Preko 3,3 miliona ljudi treba humanitarnu pomoć, a više od dva miliona je interno raseljeno, prema podacima WFP.
Ferera je rekao da zbog nedostatka sredstava počev od januara više od 52.000 djece neće dobijati školske obroke.
WFP će takođe smanjiti operacije, zbog čega će možda zatvoriti pet kancelarija u Kamerunu.
To će dovesti preko pola miliona ljudi u opasnost od gubitka pomoći u hrani.
- Dakle, možda ćemo se vratiti unazad umjesto da idemo naprijed- rekao je Ferera.
WFP je 2022. dobio finansiranje u vrijednosti od oko 91 milion eura za Kamerun, ali ove godine taj iznos je samo 17 miliona eura.
Manjak u finansijama nastao je nakon što je Trampova administracija ukinula velika sredstva za stranu pomoć, koja je 2023. iznosila oko 55 milijardi eura.
To je i posljednja godina sa dostupnim podacima o američkoj stranoj pomoći.
Za Trampovu administraciju, zatvaranje Agencije za međunarodni razvoj (USAID) bio je razlog za slavlje.
U julu ove godine, državni sekretar Marko Rubio rekao je da USAID od kraja Hladnog rata ima malo toga što može da predstavi kao uspjeh.
Međutim, u istraživanju u medicinskom časopisu "Lanset" istog mjeseca, naučnici su naveli da su programi USAID samo u prve dvije decenije spriječili 91 milion smrtnih slučajeva.

Svjetski program za hranu UN: Kamerunu prijeti katastrofalna glad ako se ne obezbijedi 57 miliona eura

Kako bi se sakrio iza Ministarstva ekonomskog razvoja i državnih kompanija i pokušao razvodniti odgovornost, svjestan katastrofalne odluke koju donosi, predsjednik Vlade Milojko Spajić sačinio je dokument koji je u zgradi Vlade pojedinačno potpisalo više državnih organa i Opština Budva sa investitorima Adriatic Properties, Aidway Investment Limited i Amanresorts menagment- naveli su večeras iz Građanskog pokreta URA.
Podsjetimo, kabinet predsjednika Vlade &nbsp;reagovao je povodom tvrdnji lidera GP URA Dritana Abazovića da je Vlada u tajnosti potpisala ugovor sa kompanijama Adriatic Properties i Aman, kojim je omogućena izgradnja kondo hotela u Miločerskom parku. Iz Vlade su naveli &nbsp;da nikakav dokument nije potpisan i da ne postoji „ekskluziva“, te da Abazović pokušava predstaviti kao tajno nešto što se već duže vrijeme pojavljuje u medijima.
Abazović je u podkastu „Petak sa Dritanom“ tvrdio da je ugovor potpisan tajno i kritikovao Vladu zbog nedostatka javnog predstavljanja dokumenta.
Iz URE su večeras dodali da će u ovom procesu očigledno biti posla i za Specijalno državno tužilaštvo jer je Spajić u bijegu od odgovornosti u potpisnike dokumenta dodao i kompanije koje ranije nijesu potpisale ni osnovni ugovor ni aneks.
&nbsp;Zato je važno, navode oni, &nbsp;da predsjednik Vlade odgovori na sljedeća pitanja:
- Ko je potpisao sporni dokument u ime Ministarstva ekonomskog razvoja i da li je potpis na to stavljen u Spajićevom kabinetu?
- Ko je potpisao u ime HTP Budvanska rivijera, da li je potpis stavljen u Vašem prisustvu i da li njen odbor bira Vlada Crne Gore?
- Ko je potpisao u ime HTP Miločer, ko je izuzeo mišljenje iz Odbora, a ko izuzeo mišljenje i da li je potpis stavljen u Vašen prisustvu?
- Ko je potpisao dokument u ime Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, da li je potpis stavljen u Vašem prisustvu. ko je zbog ovog čina podnio ostavku, a ko zbog iste vrši pritisak na članove ove državne kompanije?
- Ko je potpisao u ime Sveti Stefan hoteli AD, ko je izuzeo mišljenje iz Odbora, a ko izuzeo mišljenje i da li je potpis stavljen u Vašen prisustvu?", dodaju iz URE.
Jasno je, kažu iz URE, da je premijer Spajić, inače poznat po svom svojim istinama, uhvaćen na djelu. Pokušava od građana da sakrije nepobitne činjenice a to mu neće poći za rukom.&nbsp;
- Pokažite dokument ili javno saopštite da odustajete od gradnje stanova u Miločerskom parku- zaključili su iz URE.

URA: Uhvaćeni ste na djelu, predstavnici državnih kompanija dolazili u zgradu Vlade i potpisivali tajno - pokažite dokument ili javno saopštite da odustajete od njega

Frenk Geri, jedan od najpoznatijih arhitekata 20. vijeka, preminuo je u 96. godini, saopštio je portparol kompanije Gehry Partners.
Geri je bio kanadski i američki arhitekta i dizajner. Više njegovih zgrada, uključujući i njegovu privatnu rezidenciju u Santa Moniki, u Kaliforniji, postale su atrakcije, prenosi &nbsp;CNN.
Geri se istakao 1970-ih svojim prepoznatljivim stilom koji je kombinovao svakodnevne materijale sa složenim, dinamičnim strukturama. Njegov pristup arhitekturi opisan je kao "dekonstruktivistički", iako se on sam opirao kategorizaciji.
Njegova djela se smatraju jednim od najvažnijih savremenih arhitektonskih djela, a časopis Veniti fer nazvao ga je „najvažnijim arhitektom našeg doba“.
Geri je bio poznat po svojim postmodernim dizajnima i po korišćenju smjelih, nekonvencionalnih oblika i materijala.
Njegova najpoznatija djela uključuju muzej Gugenhajm u Bilbau, u Španiji, koncertnu dvoranu Volta Diznija u Los Anđelesu i fondaciju Luj Viton u Parizu. Ove zgrade karakterišu njihovi skulpturalni, često talasasti eksterijeri i inovativna upotreba materijala kao što su titanijum i nerđajući čelik.
Tokom svoje karijere, Geri je dobio brojne nagrade i priznanja, uključujući Prickerovu nagradu za arhitekturu 1989. godine, koja se smatra najvišim priznanjem u ovoj oblasti. Takođe je nagrađen Nacionalnom medaljom za umjetnost i Predsjedničkom medaljom za slobodu u Sjedinjenim Državama.
Gerijev uticaj se proteže i izvan arhitekture - dizajnirao je namještaj, nakit i flaše za alkoholna pića.

Preminuo Frenk Geri: Projektovao zgradu muzeja Gugenhajm, Kuću koja pleše, Fejsbukov kamp...

Bavarska stranka CSU želi poništiti odluku Evropske unije o zabrani prodaje novih automobila na klasičan pogon nakon 2035. godine.
Lošim vijestima iz Njemačke nema kraja. Suprotno optimističnim predizbornim najavama njemačkog kancelara Fridriha Mercа, ekonomska kriza u Njemačkoj dodatno se produbljuje. Njemačka privreda, najveća u Evropskoj uniji, nalazi se u slobodnom padu, dok savezna vlada ne reaguje sa dovoljno odlučnosti, dramatično upozorava predsjednik Federacije njemačke industrije (BDI) Piter Lajbinger, naglašavajući da njemačka privreda prolazi kroz najdublju krizu od osnivanja Savezne Republike 1949. godine. Dok privreda stagnira već četvrtu godinu zaredom, industrija se, usljed ruskog rata protiv Ukrajine i gubitka jeftinih ruskih energenata, suočava sa visokim energetskim troškovima, padom potražnje na ključnim izvoznim tržištima i agresivnom kineskom konkurencijom, koja je bacila na koljena njemačku automobilsku industriju, perjanicu tamošnje privrede. Na sve to nadovezao se i Trampov trgovinski rat, koji upravo Njemačku, kao najveću evropsku izvoznicu, pogađa najteže. Neki stručnjaci situaciju u kojoj se našla njemačka privreda opisuju kao „savršenu oluju“. Ovo nije prolazna recesija uobičajena za kapitalizam, već višestruka strukturna kriza koja zahtijeva transformaciju cjelokupnog razvojnog modela.
Ugledni Fajnenšel tajms nedavno se zapitao da li je uopšte još moguće zaustaviti pad njemačke industrije. Njemačka industrijska proizvodnja, uprkos djelimičnom septembarskom oporavku, ostala je na nivoima iz 2005. godine. Industrijska moć Njemačke zasniva se na automobilskoj i hemijskoj industriji te na mašinstvu, a sve tri grane teško su pogođene visokim cijenama energije, kineskom konkurencijom koja ubrzano preuzima segment električnih automobila, baterija i solarnih tehnologija, dok istovremeno moraju sprovoditi skupu i zahtjevnu zelenu tranziciju, koja dodatno narušava njihovu konkurentnost. Bavarski CSU, sestrinska stranka vladajućeg CDU-a, želi poništiti odluku Evropske unije o zabrani prodaje novih automobila na klasičan pogon nakon 2035. godine, iako i iz automobilske industrije upozoravaju da stalna promjena pravila stvara nesigurnost, posebno u industriji koja planira dugoročno. Iako se plinska kriza postepeno smirila, Njemačka je, čini se, trajno izgubila jeftinu rusku energiju kao svoju najveću industrijsku prednost, posebno u hemijskoj industriji i metalurgiji. Ipak, neki u Njemačkoj, pa i u redovima vladajuće koalicije, nadaju se brzoj obnovi energetske saradnje s Rusijom nakon okončanja rata. Njemačka se suočava i sa ozbiljnim demografskim padom, budući da procjene pokazuju da će do 2035. privredi nedostajati više od sedam miliona radnika, što će dovesti do dodatnog pada produktivnosti, smanjene inovativnosti i povećanja troškova rada. Već sada njemačka privreda trpi snažno tehnološko zaostajanje. Njemačka je prvo izgubila jeftin ruski gas i rusko tržište, a potom se suočila sa naglim tehnološkim skokom Kine, čije su posljedice takođe bile izrazito teške za njemačku industriju.
Njemačko „ekonomsko čudo“, koje je u proteklim decenijama pretvorilo tu državu u vodeću ekonomsku i političku silu Evrope, počivalo je na globalizaciji i slobodnom svjetskom tržištu, relativnoj geopolitičkoj stabilnosti i snažnoj potražnji iz Kine, prema kojoj se tadašnja kancelarka Anđela Merkel okrenula tokom velike ekonomske i dužničke krize s početka prošlog desetljeća, kada su periferni i južni članovi Evropske unije — inače pouzdana tržišta za njemačke proizvođače automobila — bili teško pogođeni. Ništa od toga danas više ne postoji. Povratkom Donalda Trampa u Bijelu kuću vratio se i protekcionizam, i to u još većem obimu nego tokom njegovog prvog mandata, dok kineska potražnja slabi, jer Kina razvija sopstveno tržište i okreće se drugim destinacijama, želeći smanjiti zavisnost od zapadnih potrošača uoči očekivane eskalacije trgovinskog rata sa Sjedinjenim Državama.
Kancelar Merc obećavao je brzi oporavak i novi ekonomski zamah zahvaljujući snažnom povećanju javne potrošnje te ulaganjima u odbranu i infrastrukturu, ali se čini da pokretanje njemačke ekonomije ide presporo i uz brojne zastoje i prepreke na gotovo svakom koraku, što ponovo potvrđuje duboko ukorijenjene probleme, preveliku birokratiju i opterećujuću regulaciju koja sputava njemačku privredu. Njemačka i dalje čeka svoj novi ekonomski model, bez kojeg nema ni potpunog izlaska iz istorijske ekonomske krize sa kojom se suočava, uprkos statusu nominalno vodeće evropske ekonomije.

Njemačka ekonomija u najvećoj krizi od Drugog svjetskog rata

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Janović: Moje mimoilaženje sa DPS-om trajalo godinama, jedina konstanta je da sam svoj

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Građani Cetinja, koji mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu zahtijevajući odgovornost nadležnih za dva masovna ubistva koja su se desila u njihovom gradu, ocijenili su da je odbornik Građanskog pokreta URA Slavko Šole Janković pokazao je duboko nerazumijevanje tragedije koja je pogodila njihov grad, ali i nerazumijevanje razloga zbog kojih već jedanaest mjeseci istrajavaju u blokadama.
On je ocijenio da "moramo svi zajedno zamoliti ljude sa Kruševog ždrijela da se nađe drugačiji oblik djelovanja", a građani Cetinja su na to kazali da su od čovjeka koji je Cetinjanin i koji dolazi iz političkog okvira u kojem je njegov partijski kolega rukovodio sektorom bezbjednosti u vrijeme prvog masakra u Medovini, očekivali makar minimum moralne odgovornosti, da se zauzme za istinu, za žrtve, za svoj grad.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 69.8487%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjankovic-moramo-svi-zajedno-zamoliti-ljude-sa-krusevog-zdrijela-da-se-nade-drugaciji-oblik-djelovanja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- To se nije dogodilo. Umjesto toga, Janković sada „roni suze“ za 23 nevina života, ali svoje saosjećanje nespretno i pogubno usmjerava ka onima koji su „na mukama u kolonama“, a ne ka porodicama koje su izgubile najmilije, niti ka građanima koji se već mjesecima mirno i uporno bore da se istina o tragedijama na Cetinju konačno sazna i da se odgovornost utvrdi - naveli su oni.
Posebno ih je, kažu, potresla rečenica u kojoj Janković apeluje da se „nađe drugačiji oblik djelovanja, da ne uništavamo svoj grad“.
- Podsjećamo ga da mu od 12. avgusta 2022. godine pa do danas niko nije branio da kao odbornik pokrene inicijative, mehanizme i politički pritisak kako bi istina i pravda ugledale svjetlo dana, ako je to zaista želio. Niko mu nije zabranio da dođe na Kruševo ždrijelo, da stane uz porodice žrtava, da sa njima razgovara, da se oglasi, da postavi pitanja, da zahtijeva odgovornost - jasni su oni.
A pogotovo mu, dodaju, ništa nije branilo da to uradi makar zbog četvoro nevine đece čiji su životi ugašeni na kućnom pragu, u njihovom domu.
- Voljeli bismo da nam Janković, kao odbornik čiji je to posao, iznese sopstvenu strategiju nastavka života i mogućeg prevazilaženja krize u našem gradu. U svemu ovome je i vrlo simptomatično da se Janković javlja u trenutku najavljene radikalizacije, a mi umjesto tri sata, protestujemo sat vremena, sa promijenjenim terminom u vremenu kada je stradala prva žrtva Medovine - naveli su građani Cetinja.
Isto tako je, cijene oni, jako simptomatično da dolazi od čovjeka koji je "krunski svjedok traljavog vođenja istrage na masakru 1.1.2025. kada je prvi ušao u kafanu Velestovo".

Cetinjani sa Kruševog ždrijela: Janković pokazao duboko nerazumijevanje tragedije koja je pogodila naš grad

Albanski forum će u narednim danima uputiti u skupštinsku proceduru jedinstveni Predlog zakona o godišnjem dodatku, kojim se uvodi obaveza da na kraju svake godine, i to da svaki zaposleni u Crnoj Gori dobije dodatak u visini od 50% prosječne zarade i svaki penzioner u Crnoj Gori dobije dodatak u visini od 50% prosječne penzije.
- Ovaj godišnji dodatak isplaćivaće se uz decembarsku zaradu i decembarsku penziju, i biće u potpunosti oslobođen svih poreza i doprinosa, državnih i lokalnih. Time se osigurava da puni iznos završi kod građana, bez ikakvog umanjenja i bez administrativnih opterećenja, navodi Nik Đeljošaj, predsjednik Albanskog foruma.
Cilj zakona je,dodaje, jasan: da radnici i penzioneri, dvije kategorije koje nose i koje su nosile razvoj Crne Gore, dobiju snažnu i direktnu finansijsku podršku baš u periodu kada su troškovi najveći krajem godine.
- Ovo je evropski standard i model socijalne politike koji Albanski forum predlaže kao novu praksu u Crnoj Gori: pravovremenu, pravednu i univerzalnu pomoć svim domaćinstvima. S obzirom na važnost i hitnost ove mjere, očekujem od predsjednika Skupštine Crne Gore da zakaže posebnu sjednicu posvećenu samo ovom zakonu, kako bi parlament omogućio da se dodatak isplati već ove godine, zajedno sa decembarskim primanjima, poručio je Đeljošaj.
Naši radnici i penzioneri, ističe, ne smiju čekati sljedeću godinu da bi dobili podršku koja im je potrebna danas.
- Albanski forum ovim zakonom pokazuje da je posvećen stvarnim potrebama građana: životnom standardu, ekonomskoj sigurnosti, pravednoj raspodjeli i poštovanju svih koji doprinose društvu. Pozivamo sve poslaničke klubove da podrže zakon, jer on nije partijski, već društveni interes, zakon koji koristi svakom radniku i svakom penzioneru u Crnoj Gori, istakao je Đeljošaj.
U narednim danima, poslanici Albanskog foruma formalno će predati predlog u skupštinsku proceduru.
- Radnici i penzioneri moraju biti u centru ekonomske politike. To je poruka ovog zakona i poruka Albanskog foruma, zaključuje se u saopštenju.

Tag: adnan-cirgic