Tek što je iz VD prešao u redovno zvanje, kerber Demokrata Lazar Šćepanović, u duhu karađorđevskih Obznana, objavio je da će 35 osoba biti procesuirano zbog toga što su ljetos, ispred Vile Gorica, protestovali zbog sramotne odluke da se Trinaestojulska nagrada dodijeli dvojici četnika i negatora crnogorskoga identiteta. Sraman i ogavan čin, vrijedan prezira, gađenja i oštrog odgovora u vidu građanske neposlušnosti.
Nesposobni policijski aparat koji umjesto da štiti građane od kriminala, slobodne ljude kriminalizuje, a među njima kako nezvanično saznajemo i dekana FCJK Aleksandra Radomana, Aidu Petrović, Oskara Hutera, i mnoge druge istaknute pojedince i pojedinke koji se ne libe četničinama pokazati prkos.
Zato ovaj postupak osuđujemo i obećavamo da ćete širiti spisak jer ovo vaše unezvijereno ponašanje može samo proizvesti bunt slobodnih građana. Pitamo te sluge Demokrata i potrčke primitivnog uma Borisa Bogdanovića - što činite ovo od ljudi? Zar vi koji ste štitili horde koje su lovile turske građane po Podgorici imate obraza da nekome spočitate iskazivanje građanske neposlušnosti?
Vi, bastaduri, koji ste trovali i tukli nenaoružani narod, a među njima starce i žene?
Zato vam kao partizani 1941. poručujemo pjesnikovim stihovima: kud su šćele potrpezne kučke?
O jadu ćemo vas zabavit.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kud su krenule sluge Demokrata iz policije?

Uz mnoge druge lažibajke koje je progutala naša glasačka prostota svih vjera i nacija, aktuelni režim dokopao se vlasti i uz pomoć narativa o obnovi tradicije. U jednoj od kanonskih knjiga crnogorske tradicije, "Primjerima čojstva i junaštva" Marka Miljanova, u poznatoj priči o Leki Ivanovu, kazuje se kako je Lekina šćer čuvši pucnjavu blizu kuće ocu kazala: "Eno ljuđi đe ćeraju čoeka", na što joj je otac odgovorio: "Otvori vrata tome što bježi, a zatvori tome što ćera!" Nije ni pitao ko koga ni zašto ćera, ali je sudbinu kompletne familije podredio zaštiti onoga koji je spas potražio pod njegovim krovom.
Da današnji obnovitelji tradicije ne samo veze s tom tradicijom nemaju no joj se svakim svojim postupkom potvrđuju kao antipod, svjedoče ovih dana podgoričke ulice na kojima se progone, prebijaju i na linč pozivaju oni što su krov nad glavom potražili u Crnoj Gori.&nbsp;
Uzaludna su demagoška izvrtanja stvarnosti da oni koji se protive fašističkoj antimuslimanskoj histeriji nemaju nikakve empatije za momka koji je zadobio lake tjelesne povrede od nekolicine migranata. Vinovnici toga mrskoga događaja imaju svoje ime i prezime, a - kako smo naknadno viđeli - nijesu čak ni Turci nego trojica Azerbejdžanaca i jedan Turčin. Da demonstranti pružaju podršku povrijeđenome i traže zaštitu građana od države, nosili bi transparente s imenima vinovnika, a ne bi klicali progonu Turaka iz Crne Gore.&nbsp;
Ako je bista četničkoga koljača za crnogorskoga premijera Spajića bila seoska tema, duh Pavla Đurišića pušten da slobodno šeta ulicama glavnoga grada nametnuo se kao gradska tema. A tu su temu nametnule Spajićeve kolege s raznih nivoa vlasti koje su pozivima na naoružavanje i samoorganizovanje okuražile građane na islamofobne izlive fašizma. Slika od policije uza zid postrojenih Turaka koju smo "na blic" viđeli samo jenastavak akcije koju sprovode za mir zabrinuti građani što šire nemir podgoričkim ulicama. Spajićevo ekspresno ukidanje bezviznoga režima s Turskom svojevrsna im je potvrda da je Crna Gora ugrožena turskim migrantima. Ko ne zna za nebrojena klanovska ubistva, za razne naoružane kriminalce koji kad zatreba sarađuju i s policijom kao u vrijeme protesta na Belvederu, ko ne zna da je uho građana sviklo na sirenu policije i službe hitne pomoći, pomislio bi da je stoljetni mir prvi put narušen prije neku noć bahatim nasiljem nekolicine migranata. Ko ne zna da su i vlast i za mir zabrinuti građani šutke ispratili jeziva ubistva 23 Cetinjana, možda bi sad zaista povjerovao u poruke medijskih trovačnica da je ovđe riječ o iznuđenom očuvanju mira i bezbjednosti.
Tužilačka i policijska aktivnost usmjerena ovih dana na građane koji na ulicama pozivaju na linč Turaka jeftini su zastor iza kojega se želi prikriti stvarna odgovornost i plan onih koji su izveli motkama naoružane ljude na ulice. Umjesto da procesuiraju sve partijske, državne i gradske funkcionere koji su pozvali na ulične nemire, na oružje i na tobožnju samoodbranu protiv izmaštanih stotinu hiljada Turaka koji ugrožavaju Crnu Goru, tužilaštvo i policija prikrivaju da nije riječ o spontanim okupljanjima već o planskim i naručenim aktivnostima.
Da nije ovđe riječ samo o migrantima iz Turske ili prevashodno o njima, objasnio nam je i istaknuti kulturni stvaralac Milutin Mićović porukom da se sve ovo zbiva zbog "nedostatka Gorskoga vijenca", koji on očito čita u maniru popa Mića iz istoimenoga djela.
Ulice Podgorice više nijesu mjesto za noćnu šetnju. Ne zbog Turaka no zbog onih koji su Crnu Goru oslobodili prvo od antifašizma a sad je oslobađaju od Turaka - bez sumnje prije od onih domaćih no od stranih. U domaće Turke, valjda više to ne treba objašnjavati, spadaju svi kojima Vučić nije predśednik, kojima Čiča Draža i Pavle Đurišić nijesu heroji, kojima 1918. godina nije jubilarna. Po zakonima te oslobodilačke vlasti - u Crnoj Gori svi su nevini dok se ne dokaže da su Turci ili Crnogorci.
Vlast u Crnoj Gori ne čine samo DF, Demokrate i PES. Neodvojivi dio te vlasti čini partija Ervina Ibrahimovića i albanske partije. Oni koji su ih glasali na sljedećim izborima ne smiju zaboraviti da im ni ulični izliv islamofobije, ksenofobije i fašistički izlivi bijesa prema makar dijelu onih koje predstavljaju nijesu bili dovoljni da napušte tu vlast ili da je makar uslove procesuiranjem stvarnih krivaca za nabujali fašizam. Gradskim temama koje im je gazda nametnuo oni se bave "po seljački".

Kad seoske teme ustupe mjesto gradskima

Povodom neviđenoga pritiska tužilačke grupe na medije koji nijesu na beogradskome platnom spisku ministrica Vujović izjavila je: "Sloboda medija je sloboda da objavljujete ono što mislite da treba, ali sa slobodom dolazi i velika odgovornost."
Te bi odgovornosti, koja se odnosi i na slobodu govora uopšte, prije drugih morala biti svjesna naša ministrica kad je u istoj izjavi istakla da "nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresom koji se desio kada se ta naredba za sprovođenje istrage izdala – to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori”. Ko je raspirivao vjersku mržnju, prema kojoj je to nacionalnoj skupini ispoljavana mržnja na targetiranim medijima - to nam gđa ministrica nije saopštila. Ako je više puta isticani antidržavni i anticivilizacijski karakter litijaškoga pokreta za našu gđu ministricu vjerska i nacionalna mržnja, onda je njeno tolkovanje stvarnosti promašeno bezlijeka.
Očito da naša gđa ministrica, kao fanatični sljedbenik svetosavske ideologije, ne zna da pravoslavlje nije isto što i svetosavlje. Ili možda ona ipak ima u vidu neke tekstove koji su objavljeni protiv pravoslavne dogme ili protiv srpskoga etničkoga i nacionalnoga korpusa? Ako ih ima, zbog odgovornosti koju potcrtava morala bi ih navesti.
Što se državne arhitektonike tiče, tu bi joj već prije svega trebalo preporučiti kakav stariji rječnik manje poznatih riječi jer ovi savremeni teško da tu riječ tumače kao manje poznatu iako je njeno značenje našoj ministrici očita nepoznanica.
Kao dokaz da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena naša borkinja za medijska prava i slobode navodi: "Nijedan ni urednik, ni novinar – koliko sam ja vidjela – nijesu na optuženičkoj klupi, ali su dio te jedne hijerarhije, jedne priče o kojoj nam govori Specijalno državno tužilaštvo." Dakle, krivi su, ali
blagoizvoljenijem Demokrata nijesu na optuženičkoj klupi.
Mora da se naša ministrica vodila načelom slobode medija kad je preskočila pomenuti neke druge medije koji su ne samo u Crnoj Gori no i na mnogo širem prostoru prepoznati kao medijska trovačnica, kao raspirivač nacionalne i vjerske mržnje, kao platforma za širenje maligne ruske propagande.

Koju to vjeru i naciju ministrica kulture šiti od crnogorskih medija?

Ako pitate ChatGPT što je organizovana kriminalna grupa, dobićete ovo tumačenje: "Organizovani kriminal predstavlja jedan od najozbiljnijih bezbjednosnih i društvenih problema savremenog svijeta. Njegove posljedice nijesu samo ekonomske, već i političke, socijalne i moralne, jer podrivaju povjerenje građana u institucije i vladavinu prava. 
 
Organizovana kriminalna grupa (OKG) označava stabilno udruženje više lica koja djeluju dogovoreno i planski sa ciljem da vrše teža krivična djela radi sticanja koristi, najčešće materijalne. Takve grupe imaju unutrašnju strukturu, hijerarhiju, podjelu uloga i često koriste nasilje, korupciju ili zastrašivanje radi zaštite svojih interesa i izbjegavanja zakonske odgovornosti."
Ko i površno prati crnogorsku društvenu scenu teško da može izbjeći zaključak da djelovi našega tužilaštva djeluju kao organizovana kriminalna grupa.
Ima li makar tri člana koja udruženo djeluju? Ima. Ostavlja li ekonomske, moralne i socijalne posljedice na one protiv kojih djeluje? Ostavlja. Podriva li povjerenje građana u institucije i vladavinu prava? Podriva. Ima li hijerarhiju i plan? Ima. Djeluje li organizovano? Djeluje. Služi li se zastrašivanjem? Služi obilato.
Suviše je freško da bismo zaboravili: Da bi se iz tužilaštva uklonio Milivoje Katnić, izmijenjen je zakon kojim je on prisilno penzionisan. Kako penzionisanje Milivoja Katnića nije zadovoljilo potrebe OKG, Katnić je skandaloznom optužnicom faktički osuđen bez suda na smrt u spuškome zatvoru - uprkos tome što je sva crnogorska javnost svjedočila da nema nikakvih indicija da bi Milivoje Katnić ikad pobjegao iz zemlje čak i pred takvom optužnicom takvoga tužilaštva. Kao dio navodne OKG čiji je gdin Katnić član na sličan je način moralno diskreditovan i tužilac Saša Čađenović. Nije li indikativno što je gdin Čađenović uhapšen nepunih neđelju dana pred istek roka za predaju nove optužnice u slučaju "Državni udar" i time, kao i tužiteljica Nastić, zapravo skrajnut s toga slučaja? Kao dio navodne OKG i gdin Čađenović i gdin Katnić terete se zbog saradnje s kavačkim kriminalnim klanom uprkos tome što su i jedan i drugi sprovodili akcije protiv toga klana koji je, kako svjedoči sky prepiska, planirao njihove likvidacije i likvidacije članova njihovih porodica.
Članovi tužilačke OKG nedavno su suspendovali i moralno diskreditovali, kao članicu navodne kriminalne grupe, i tužiteljicu Andrijanu Nastić koja je, prema pisanju medija, predstavljala opasnost za stvarno rasvjetljavanje okolnosti dva masovna ubistva na Cetinju. Sličnu javnu i medijsku dehumanizaciju prošla je i Jelena Perović, direktorica ASK, koja rad institucije kojom upravlja nije pristala staviti u službu aktuelne marionetske vlasti u Crnoj Gori.
Tretirajući SPC faktički kao državnu crkvu u Crnoj Gori, odnosno svetosavlje kao državnu religiju, tužilačka OKG se potonjom optužnicom predstavila kao servis te religijsko-političke organizacije, odnosno servis litijaškoga pokreta koji je bio i antidržavni i antizakonski jer je bio formalno usmjeren protiv legitimno usvojenoga Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Premda nije dobila željeni sudski epilog, jedna nedavna akcija našega tužilaštva bila je usmjerena protiv prof. dr Bobana Batrićevića zbog njegove kritike djelovanja SPC u Crnoj Gori i regionu, zasnovane isključivo na citiranju predstavnikā te crkve.
Najnovija optužnica ogledni je primjer staljinističkoga progona koji se kroz medijsko-tužilačku spregu sprovodi nad jednim biznismenom, tužiteljicom, bivšim funkcionerima bezbjednosnoga sektora, funkcionerom najjače opozicione partije te najpoznatijim mimerom kritičarem vlasti uz difamaciju urednikā svih procrnogorskih medija s mogućnošću proširenja optužnice na sve kritičare vlasti koji su u proteklome periodu imali pisanu telefonsku komunikaciju. Ta potonja optužnica kriminalizuje i privatna ćaskanja na račun Amfilohija Radovića, čije monstruozne javne poruke poput onih "bio proklet tri puta i tri hiljade puta" ili "živo meso od njega otpadalo" te otvorena i javna saradnja s ratnim zločincima nije nikad bila predmet pravosudnoga gonjenja.
Sasvim jasnu figurativnu poruku da treba odrati novinara koji se ostvario kao sluga tuđih državnih interesa potonja optužnica tretira maltene kao poziv na njegovo ubistvo. I dok u današnjoj Crnoj Gori svaki drugi osnovac šeta s ajfonom u džepu, navodni poklon mobilnoga telefona marke Samsung lideru najjače opozicione partije tretira se kao ogledni slučaj podmićivanja.
Sve ove akcije bile bi izvan očiju javnosti da tužilačko-policijska predstava hapšenja s lisicama na rukama uz pratnju maskiranih uniformisanih osoba nije javnosti plasirana posredstvom kamera uslužnih medija. No i te kamere tek su djeličak akcije dehumanizacije i diskreditacije ljudi protiv kojih se udruženom akcijom bori beogradska posluga na vlasti u Crnoj Gori i crnogorsko tužilaštvo, čiji je faktički PR tzv. novinarka Jelena Jovanović, koju sky prepiska razotkriva kao članicu zvanično najjačega kriminalnog klana u Crnoj Gori koji je posredstvom nje uticao i utiče na kreiranje javnoga mnjenja u zemlji.
Teško je zamisliti da i u ovako sluđenoj i zatupljenoj zemlji ima nekoga kome je moglo promaći da naša tužilačka OKG nije uspjela pronaći ništa sporno ni pravosudno zanimljivo u djelovanju aktuelnih državnih funkcionera (računajući tu i djelovanje funkcionera državne crkve) ili u djelovanju medija koji imaju ulogu propagandne platforme te vlasti, poput recimo RTCG (čiji direktor i Savjet ne padaju ni pod teretom pravosnažnih sudskih odluka), Borba, In4S ili latinične verzije In4S - Vijesti.
Još je teže razumjeti ćutnju tužilaca koji su svjesni da je makar progon njihovih dojučerašnjih kolega M 
Katnića, S. Čađenovića i A. Nastić politički motivisana kriminalna akcija te da je progon urednika slobodnih medija protivustavno zastrašivanje u cilju ukidanja slobode govora.
Ne zaboravimo: u doba Đukanovićeve neviđene diktature tužilaštvo je procesuiralo drugoga politički najjačega čovjeka u državi - Svetozara Marovića, drugoga čovjeka bogoboračke Đukanovićeve partije, te gradonačelnike iz Đukanovićeve partije. Može li iko od onih koji su 30. avgusta 2020. širom otvorili vrata velikosrpskome fašizmu kod nas zamisliti danas procesuiranje bilo kojega značajnijeg funkcionera vlasti?

OKG tužilaštvo

Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije – poručio je prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić na omažu crnogorskom intelektualcu i jednom od potonjih utemeljivača crnogorske kulturne montenegristike koji je danas održan u okviru Cetinjskih filoloških dana. Čirgić je decidan da Perović, ni krajem osamdesetih i početkom devedesetih - kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi – da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravdu iz svoje porodične prošlosti. - Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom – ustvrdio je Čirgić. On je ukazao i da je zalaganje za pravo na postojanje crnogorske književnosti, jezika i kulture značilo osuditi sebe na izolaciju, progon iz svemoćne partije, ali i na žig nacionaliste, separatiste i sličnih titula koje je takvima dodjeljivala ondašnja „služba“. - Perović je za svoga dugoga vijeka, pune 93 godine, ostavio značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Imao je bezbroj prilika da poklekne, no ni u jednoj se nije ni okliznuo – istakao je Čirgić.&nbsp; Perović je, prema njegovim riječima, bio rijetka pojava među Crnogorcima i na crnogorskoj javnoj sceni.&nbsp; - No, sedamdeset godina njegovog predanog emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao, omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac – on je bio sve ono što oni nikad neće biti – jasan je Čirgić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250918180920_2f98f505ced6c2a413a9cd03cf46ed8f41b8ae959cddecd098e32408d56d5bf1" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću "> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Kako je kazao dekan Aleksandar Radoman, odlaskom Perovića Crna Gora je igubila izuzetnoga kulturnog pregaoca i hrabroga intelektualca kojemu je i u najtežim vremenima bastalo braniti crnogorski identitet, kulturu i jezik, ali i vrijednosti građanskoga i multikulturnoga društva. - O brojnim pitanjima vezanim za crnogorski identitet, jezik i kulturu Perović se osobito često oglašavao tokom devedesetih godina 20. vijeka, bilo u ondašnjim opozicionim glasilima i kulturnim časopisima, bilo saopštenjima Crnogorskog PEN centra. I u tim njegovim apelima za očuvanje i afirmaciju crnogorskoga identiteta, kao i protiv rata na prostorima tadašnje Jugoslavije, nesumnjivo, povjesno svjedočaštvo kako zlim vremenima, tako i jedne istinski humane i emancipatorske misije – navodi Radoman.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250918180924_58a5d801efeb0d389897fd218a6f982319ea427701c1d0f468cbe3ce59fda8d7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj )</figcaption> </figure>  Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Vladimir Vojinović je podsjetio na to da je Perović dobio nagradu „Risto Ratković“ za knjigu „Gladno oko“ iz 1976. godine, te da ju je vratio 1993. kada je Radovan Karadžić dobio tu nagradu. Perović je, kako je naglasio Vojinović, bio jedan od onih koji su čuvali obraz Crnoj Gori. - Sreten Perović je sa svojim koleginicama i kolegama – pjesnicima, prozaistima, dramskim piscima – devedesetih godina u Crnoj Gori, kada je bjesnio rat, stajao na strani onih koji su se suprotstavljali zlu – zaključio je Vojinović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250918180924_502b85cb3832f1d4918c96be4d5c81deed7746e119e97c21e16f61d2dc19f8b8" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Omaž Sretenu Peroviću"> <figcaption>Omaž Sretenu Peroviću(Photo: Portal ETV/Vjera Ljuljđuraj)</figcaption> </figure>

Vjera Ljuljđuraj

Perović imao bezbroj prilika da poklekne, a ni u jednoj se nije ni okliznuo

Nakon verbalnog sukoba s popom Beogradske patrijaršije u Brčelima ekspresno je priveden Nenad Nikaljević i određeno mu zadržavanje od 24 sata. Jutros je u policiji zadržana i njegova supruga.
Narodna milicija i tužilaštvo, pomislili bi naivni, rade svoj posao na održavanju javnog reda i mira. Samo kad selektivna pravda ne bi bila najgora nepravda. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela. I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova.
Vidite, za ovu vlast, za ovo sramno tužilaštvo i policiju, teške riječi Nenada Nikaljevića upućene provokatoru u mantiji su besprizorni krimen, no za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo.
To vam je, dakle, mjera pravde na koju nas ćeraju da se naviknemo. Pravde u kojoj će se cijela Crna Gora pretvoriti u Kolašinski zatvor Pavla Đurišića a Beogradska patrijaršija zamijeniti i sudsku i zakonodavnu i izvršnu vlast. Ako im to mi dozvolimo!

Selektivna pravda

Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.&nbsp;
Sreten Perović (1932-2025) za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika. Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravedu iz svoje porodične prošlosti. Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad &nbsp;nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.&nbsp;
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku. No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća Ministarstva kulture i drugih ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti. &nbsp;
Slava mu!
Autor je prodekan na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić

Čirgić: Perović ostavio značajan i neizbrisiv trag

Nakon današnje izjave episkopa CS Metodija da će spomenik koljača Pavla Đurišića na čijim je zločinačkim rukama krv više od deset hiljada nevinih ljudi unijeti u crkvu u kojoj će se, kako veli, ljudi okupljati u Pavlovo ime niko se više ne može praviti mutav i neznaven kad je u pitanju zločinačka misija Crkve Srbije. Da, Crkve Srbije a ne Srpske pravoslavne crkve, jer je prilikom otkrivanja spomenika monstrumu Đurišiću i faktičke najave njegove beatifikacije intonirana himna države Srbije.
U hrišćanskim crkvama, u monoteističkim hramovima uopšte, ljudi se okupljaju u ime Božije. Na poziv ne koga drago no na poziv episkopa Crkve Srbije ljudi će se u beranskoj crkvi okupljati ne u Božije ime no u ime koljača Pavla Đurišića, čije su zasluge: etničko čišćenje muslimana, brutalna borba protiv antifašista boraca i njihovih jataka, služenje nacistima i fašistima te rad na utapanju Crne Gore u Veliku Srbiju kao konačni cilj četničkoga pokreta.
Postupak episkopa Metodija svjedoči o tome da Crkva Srbije nije hrišćanska nego četnička, suštinski antihrišćanska i antiteistička jer krši makar četiri od ukupno deset Božijih zapovijesti. Pritom uvodi antiteističko idolopoklonstvo čovjeku koji spada u sâm svrh svjetskih zlikovaca Drugoga svjetskoga rata.
Građani Crne Gore koje je godinama zavodila ta satanistička sekta koja količinom prolivene nevine krvi za Veliku Srbiju mjeri martirstvo svojih svetaca i velikomučenika moraju osvijestiti misiju te pseudohrišćanske religijske institucije i makar joj prezirom iskazati odnos koji joj Crna Gora duguje. U suprotnom, saučesnici ste promotera zločina, genocida i etničkoga čišćenja, pastva ste crkve koja se okuplja ne u Božije no u Pavlovo ime, kako to reče jedan od prvosveštenika - Metodije Ostojić.
Hitnu reakciju na njegove izjave treba tražiti od svih političkih faktora - kako onih koji su juče, s pozivom na zakon a ne na istorijske činjenice, tražili uklanjanje spomenika tako i čelnika bezbjednosnog sektora iz reda Demokrata koji su izgleda biber sprej potrošili uoči trinaestojulskoga protesta pa nemaju čime razagnati rulju koja podriva ustavne temelje crnogorskoga društva i slavi heroje nestanka crnogorske države.

Neophodna je hitna reakcija povodom djelovanja episkopa CS Metodija

U moru skandala kojima nas svakodnevno obasipa aktuelni marionetski režim u Crnoj Gori, gotovo da je neprimijećeno prošla još jedna, ovaj put međunarodna provokacija u režiji Demokrata. Ministarstvo odbrane Crne Gore, na čijem je čelu Dragan Krapović, odbilo je zvanični poziv Republike Hrvatske da pošalje vojnu delegaciju na obilježavanje 30-godišnjice vojne operacije Oluja.
Zašto je ovo prvorazredni međunarodni skandal?
1. Crna Gora je danas članica najsnažnije vojno-bezbjednosne alijanse na svijetu – NATO. Dakle, Crna Gora i Hrvatska danas su saveznice pa bi to trebalo da znači da ne samo da dijele zajedničke odbrambene interese već i poštuju zajedničke principe i vrijednosti. Jedan od tih principa je i nepovredivost državnih granica te obaveza svih članica Alijanse da u slučaju spoljnjega napada na neku od članica sve države članice reaguju.&nbsp;
Da su, recimo, 1991. godine Hrvatska i Crna Gora bile članice NATO, Crna Gora bi bila u obavezi da se uključi u odbranu državnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Hrvatske, čiju je gotovo trećinu teritorije tokom 1991. godine okupirala Jugoslovenska narodna armija, mimo svih zakona i Ustava tada odumiruće SFRJ. Nažalost, uloga Crne Gore u agresiji na Hrvatsku 1991. godine bila je sramna, budući da je savezništvom sa zločinačkom politikom Slobodana Miloševića legitimisala agresiju i – napadom na Dubrovnik, u kojem su učestvovale pretežno jedinice mobilisane u Crnoj Gori – na sebe preuzela ulogu agresora.&nbsp;
Zbog te i takve uloge današnja Crna Gora morala bi iskazivati posebnu senzibilnost prema onima koji su u toj agresiji bili žrtve i nikako ne pristajati na reafirmaciju propagandnih matrica Miloševićeva režima. Nasuprot tome, dio režima, u prvom redu Demokrate,danas svakodnevno obnavljaju Miloševićev legat – istorijskim revizionizmom, guranjem prijedloga da se ratnim zločincima poput Pavla Bulatovića dodijele ulice, submisivnim odnosom prema promoterima velikosrpskog hegemonizma ili aktima koje se u Hrvatskoj mogu tumačiti kao neprijateljski, kao što je tzv. Rezolucija o Jasenovcu.&nbsp;
Kad iz punih usta govore o pogubnoj politici „bivšega režima“, Demokrate zapravo isključivo misle na epohu od 1997. do 2020. godine, premda je upravo period od 1990. do 1997, godine najmračniji dio novije crnogorske istorije, vrijeme kad se Crnom Gorom upravljalo s kanabea zločinca Slobodana Miloševića, kad je uvučena u tri rata, kad je kriminal zaposio ulice, privreda razorena a društvo inficirano virusom neofašizma.&nbsp;
Ponikli u omladinskom pogonu SNP-a, partije koju je u Crnoj Gori instalirao Milošević, Demokrate se danas s nostalgijom priśećaju toga perioda, čineći s pozicije moći sve da obnove njegove tekovine, što im – zasad, doduše, bez ratova – lijepo polazi za rukom. I danas se, naime, Crnom Gorom upravlja s kanabea beogradskoga autokrate, i danas se crna hronika svakodnevno puni novim „uspjesima“ Demokrata, privreda se razara a virus novofašizma nanovo prijeti da opustoši crnogorsko društvo.
2. Nakon što je tokom 1991. godine Jugoslovenska narodna armija – stavljajući se pod komandu Slobodana Miloševića – vojnom agresijom zapośela gotovo trećinu teritorije Republike Hrvatske, uz razaranje Vukovara, Dubrovnika i brojnih drugih gradova, s okupiranih teritorija djelova śeverne Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije i Baranje proćerano je, po podacima tužilaštva Suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, oko 220.000 građana Hrvatske nesrpskoga porijekla.&nbsp;
U avgustu 1991. godine pod pokroviteljstvom Savjeta ministara Evropske ekonomske zajednice formirana je Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji, poznata pod imenom Badinterova komisija, koja je tako nazvana po njezinom predśedniku Robertu Badinteru, predśedniku Ustavnoga savjeta Francuske. Zadatak Komisije bio je da rješava pravne sporove u vezi s raspadom SFRJ.&nbsp;
Već krajem novembra 1991. godine Badinterova komisija konstatovala je da je SFRJ u procesu raspada, a u mišljenjima koja su uslijedila konstatovana je i nepovredivost granica republika bivše Jugoslavije, čime je otvorena mogućnost da bivše republike, u skladu s mišljenjima koja su formulisana za svaku od njih pojedinačno, ostvare nezavisnost u granicama koje su imale u SFRJ. Sve članice Evropske unije priznale su nezavisnost Hrvatske 15. januara 1992. godine, a hrvatska se zastava 22. maja 1992. godine zavijorila i pred śedištem Ujedinjenih nacija na Ist Riveru.&nbsp;
O marionetskoj paradržavi Republici Srpskoj Krajini, koju je Milošević uspostavio na dijelu teritorije Hrvatske, najbolje govori to što su dva njezina predśednika – Milan Babić i Milan Martić – od strane Međunarodnoga suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđena na višedecenijske kazne za ratne zločine kao dio udruženoga zločinačkoga poduhvata koji je „imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem nasilnog ukljanjanja nesrpskog stanovništva koje je nastanjivalo područja pod njegovom kontrolom“. Treći krajiški predśednik Goran Hadžić preminuo je tokom suđenja.&nbsp;
Danas nema nikakve sumnje da je paradržavna tvorevina koja je tri i po godine postojala na trećini teritorije Hrvatske bila instalirana te finansijski i logistički održavana iz Beograda. Uostalom, oficiri Srpske vojske Krajine platu su primali s posebne budžetske linije Vojske Jugoslavije, a učešće Službe državne bezbjednosti Srbije u agresiji dokumentovano je i presudom Međunarodnoga rezidualnog mehanizma (MMKS) za krivične sudove u Hagu tadašnjim čelnicima SDB-a Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Stanišić i Simatović tvorci su tzv. crvenih beretki, jedinice koja je pod njihovom komandom a pod raznim imenima i s različitim lokalnim komandantima učestvovala u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;
3. Operacija Oluja legitimna je vojna akcija kojom je jedna međunarodno priznata država obnovila suverenitet na dijelu svoje okupirane teritorije. Sprovedena je nakon što su iscrpljena sredstva za mirno rješavanje spora, budući da je vojni i politički vrh tzv. Republike Srpske Krajine odbio Plan Z-4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj nudio izuzetno visok stepen autonomije.&nbsp;
Hrvatska danas s pravom obilježava događaj koji joj je omogućio povratak suvereniteta na okupiranim teritorijama u Dalmaciji, Liki, Kordunu i Baniji te omogućio da se otvori proces mirne reintegracije Baranje i Istočne Slavonije. Time je, tri i po godine nakon što je stekla međunarodno priznanje Republika Hrvatska potvrdila svoj teritorijalni integritet, u granicama u kojima je i priznata.&nbsp;
Rezultati operacije bili su povoljni i za Bosnu i Hercegovinu, budući da je bihaćka enklava koja je od proljeća 1992. u izuzetno teškim prilikama opstajala u potpunom okruženju Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, avgusta 1995. prestala biti u neprijateljskome obruču. Tokom operacije Oluja, nažalost, poginuo je legendarni heroj odbrane bihaćkoga džepa – general Izet Nanić. Dok vojni i politički segment operacije nije moguće osporiti, ostaje otvoreno pitanje njezinih demografskih i humanitarnih posljedica. Činjenica je da je najveći dio srpskoga stanovništva tokom operacije napuštio svoje domove.&nbsp;
Po procjeni UN-a riječ je o 150.000 do 200.000 stanovnika. No, isto tako, činjenica je i da je naredbu o evakuaciji stanovništva s prostora śeverne Dalmacije i Like 4. 8. 1995. godine u 16:45 donio tzv. predśednik Republike Milan Martić. Miloševićeva marioneta koja je učestvovala u pobunjivanju srpskoga stanovništva u djelovima Hrvatske, osoba koja je od strane Međunarodnoga tribunala pravosnažno osuđena na 35 godina za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, potpisala je i naredbu o evakuaciji srpskoga stanovništva, pokrećući tako humanitarnu katastrofu širokih razmjera.&nbsp;
Presudom Međunarodnoga suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije 2012. odbačena je optužnica protiv generala Anta Gotovine i Mladena Markača za učešće u zločinačkome poduhvatu, čime je skinuta hipoteka s Oluje kao organizovane akcije iseljavanja i likvidacije srpskoga stanovništva iz Hrvatske. Brojnim zločinima počinjenim u toku i nakon operacije bavi se hrvatsko pravosuđe.&nbsp;
Do 2012. godine, kad je izrečena oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, za djela protiv imovine, masovno paljenje, ubistva i ratne zločine na sudovima u Republici Hrvatskoj osuđeno je 2380 osoba, no pitanje posljedica operacije zahtijeva puni angažman pravosudnih vlasti na otkrivanju nestalih te procesuiranju zločina.
Ako je Crna Gora danas okrenuta u punom kapacitetu ispunjenju uslova za pristupanje Evropskoj uniji, onda je jedan od ključnih izazova pred kojim se nalazi – suočavanje s prošlošću. Suočavanje s negativnom ulogom države u prvoj polovini 90-ih godina i njezina nedvosmislena osuda jedan je od neophodnih koraka u tome procesu.&nbsp;
No aktuelni režim, zaklanjajući se iza parola o EU integracijama, poseže za suprotnim procesom forsirajući gotovo svakodnevno istorijski revizionizam te relativizaciju ili slavljenje ratnih zločinaca i zločina kao poželjne društvene vrijednosti. U tom poslu svoju podmuklu ulogu igra upravo Miloševićev podmladak okupljen u Demokratama, pa iz toga ugla treba čitati i Krapovićevu odluku da umjesto razvijanja dobrosuśedskih i partnerskih odnosa s Republikom Hrvatskom posegne za ignorisanjem poziva i otvorenim provokacijama.&nbsp;

Kako Demokrate obnavljaju legat Slobodana Miloševića

Prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, Adnan Čirgić za Portal ETV je kazao da sve što Crnu Goru čini državom, svi elementi identiteta danas su na udaru više nego ikad.
- Nijesu to više samo crnogorski jezik, istorija, nacija, kultura i sl. Na udaru su i državne granice jer gotovo svakodnevno svjedočimo javnim porukama o ujedinjenju tobožnjih srpskih država ili o nemogućnosti opstanka ‘avnojevskih granica Crne Gore’ - kaže on.
<h2>BEOGRAD JE CENTAR UDARA NA CRNU GORU</h2>
Nema više, kako dodaje, nikoga kome može biti nejasno ko to udara na crnogorske državne i nacionalne temelje. Centar je toga udara i danas đe je bio i prije sto godina – u Beogradu.
- A udara se posredstvom uslužnih institucija i pojedinaca u Crnoj Gori. Djelovali oni kroz političke partije, kriminalne grupe ili u mantijama Srpske crkve – cilj im je potpuno isti. Razoriti ne samo crnogorsko građansko ustrojstvo nego razoriti i pamet građana, ućerati strah, ukinuti slobodu riječi, ukinuti pravo na protest, na javno okupljanje, stvarnu tradiciju zamijeniti fabrikovanom rusko-srpskom tradicijom itd - navodi Čirgić u izjavi za Portal ETV.
Prema njegovim riječima, krajnji je cilj obesmisliti postojanje države Crne Gore i svesti nacionalne Crnogorce na zanemarljivu etničku skupinu u sopstvenoj državi.
- Suštinska vlast u Crnoj Gori pripada deklarisanome četničkom vojvodi Andriji Mandiću posredstvom kojega se Crnom Gorom vlada iz Beograda. Ko zna koje su osnove četničke ideologije, ne može mu biti nejasno koji su ciljevi Andrije Mandića. I ne samo njega no i svih nosilaca vlasti koji mu saslužuju u toj đavoljoj raboti - navodi sagovornik Portala ETV.
Pitali smo Čirgića šta danas misli o jednoj izjavi njegovoj od prije nekoliko godina.
Naime, tada je Čirgić kazao “da je jedini lijek za najezdu bjelaško-četničke ideologije koja je okupirala Crnu Goru objedinjavanje svih procrnogorskih partija i partija manjinskih naroda, te svih nevladinih i građanskih udruženja u jedan blok – blok za odbranu onih vrijednosti koje su pobijedile na referendumu 2006.
Je li moguće da se to danas desi i što ako se to, ipak, ne dogodi?
Čirgić je jasan - I dalje vjeruje da je to jedini put ka oslobođenju.
- Nažalost, na osnovu onoga čemu svakodnevno svjedočimo, teško je prognozirati kad će svi ti pobrojani subjekti prevazići strahove ili odlučiti da izađu iz zone komfora i suprotstave se najsofisticiranijoj okupaciji u istoriji Crne Gore - navodi on.
<h2>CRVENA LINIJA</h2>
Napominje kako je teško reći što bi to mogla biti crvena linija za te subjekte.
- Za političke predstavnike Bošnjaka nije to ni negatorski odnos prema genocidu u Srebrenici, ni glorifikacija monstrumā potonjega rata – Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ili faktička beatifikacija Pavla Đurišića. Za političke predstavnike Albanaca nije to ni odnos ove vlasti prema Kosovu i onima koji su Kosovarima pružili utočište pred sigurnom smrću koja ih je čekala od onih koje su oni danas politički prigrlili - podvlači Čirgić.
Smatra da za dobar dio civilnoga sektora nije to ni svakodnevno brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava, ni činjenica da u današnjoj Crnoj Gori mre politički zatočenik Milivoje Katnić, čija je krivica što je prije nepunu deceniju otkrio veleizdajničku zavjeru današnjih najviših predstavnika vlasti.
- Za crnogorsku akademsku zajednicu (ako takva uopšte postoji) nije to ni činjenica da je na čelu jedinoga državnog univerziteta rusko-srpski agent koji je prije deset godina objašnjavao kako posredstvom uticaja SPC dovesti Crnu Goru u položaj u kome se danas nalazi, ili činjenica da je potpredśednik Vlade Crne Gore koji je zadužen za obrazovanje prepoznatljiv samo po negaciji Crne Gore i glorifikaciji anticrnogorskoga četničkoga pokreta - jasan je sagovornik Portala ETV.
<h2>VLAST HOĆE DA UNIŠTI CRNU GORU</h2>
Za opoziciju, dodaje, nije to ni neskrivena namjera vlasti da uništi Crnu Goru – i politički, i ekonomski, i kulturno, da poništi slavni referendumski rezultat i od crnogorske države načini srpsku teritoriju u kojoj će, kao u rezervatima, živjeti oni koji se ne uklapaju u ideološko-političku matricu vlasti. Prije svega su to Crnogorci, ali nema sumnje da će sudbinu Crnogoraca podijeliti i ostali nesrbi.
- Ubijeđen sam, međutim, da se to neće desiti, jer velikosrpski fašizam ulazi u novu, brutalniju fazu. A ta će faza neminovno proizvesti reakciju. Možda to neće biti reakcija onih koje danas prepoznajemo na javnoj sceni, nego ćemo svjedočiti novim iskrama koje će izazvati ti velikosrpski udari o crnogorski kamen - ocjenjuje on.
Kako kaže, često pominjemo antifašizam kao temeljnu vrijednost društva.
- Mislim da je taj antifašizam samo dio crnogorske hiljadugodišnje slobodarske tradicije. Slobodarstvo je, po mome sudu, jedna od glavnih odlika crnogorskoga društva. To slobodarstvo očito danas ne budi ni opozicija, ni akademska zajednica, ni nevladin sektor. Ali mu svakodnevno svjedočimo kroz građansku neposlušnost izdajničkim ili zločinačkim namjerama vlasti. Zato vjerujem da će to slobodarstvo probuditi upravo ova vlast – i to onaj njezin najgori dio – bivši DF i Demokrate, i da će se kao odgovor na njihovu brutalnost izroditi novi oslobodilački pokret koji će objediniti sve kojima je na srcu ova zemlja i spokojan život u njoj - poručio je Čirgić u razgovoru za Portal ETV.

Miraš Dušević

Čirgić: Brutalnost Demokrata i bvšeg DF-a izazvaće rađanje novog oslobodilačkog pokreta koji će okupiti sve kojima je Crna Gora u srcu

Ministri finansija Evropske unije su se složili da od jula naredne godine uvedu privremenu taksu od tri eura po pošiljci na sve male pakete koji stižu iz Kine i drugih zemalja van Evropske unije.
Taj režim biće prelazno rješenje do 2028. godine, kada stupa na snagu novi carinski sistem sa trajnim carinama za pakete vrijednosti ispod 150 eura, za koje se do sada nijesu plaćale dažbine, prenose agencije.
Privremena taksa uvedena je pod pritiskom Francuske, a ministar finansija te zemlje Rolan Leskir poručio je da male pošiljke koje su oslobođene carina predstavljaju nelojalnu konkurenciju tradicionalnoj trgovini i da je bilo vrijeme da se uvede paušalna naknada.
Cilj nove mjere je, kako ističu evropski ministri, da se obezbijedi ravnopravnija konkurencija evropskim kompanijama, koje godinama trpe zbog ogromnog priliva jeftinih pošiljaka kineskih onlajn prodavnica kao što su Šejn, Temu i Aliekspres.
Prema podacima Evropske unije, broj paketa iz Kine vrijednih manje od 150 eura porastao je sa 1,9 milijardi u 2023. na 4,2 milijarde u prošloj godini, što čini čak 91 odsto takvih pošiljaka.
Evropski zvaničnici, takođe, upozoravaju da veliki dio robe iz Kine ne zadovoljava standarde kvaliteta, zaštite potrošača i zaštite životne sredine.
Nova pravila se formalno odnose na sve pakete iz trećih zemalja van EU vrijednosti do 150 eura, gdje spadaju i Srbija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Turska i druge države.

Paketi iz Kine će biti malo skuplji

Policija Novog Južnog Velsa potvrdila je kako je u pucnjavi na plaži Bondi u Sidneju ubijeno 10 osoba, uključujući jednog napadača, piše Index. Drugi napadač je u pritvoru i povrijeđen je.
Hitna pomoć potvrdila je da je 18 osoba u bolnici, a bolničari još uvijek pružaju pomoć drugima na mjestu događaja. Na plaži Bondi održavao se događaj povodom prvog dana jevrejske proslave Hanuke.

Pucnjava u Sidneju: Deset osoba ubijeno, među njima i napadač

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentirano je 15 saobraćajnih nezgoda, u kojima su dvije osobe povrijeđene teže, a devet lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da je u Podgorici evidentirano devet saobraćajnih nezgoda, a u Budvi dvije.
U Kolašinu, Baru, Kotoru i Pljevljima evidentirana je po jedna saobraćajna nezgoda.
Izdato je 407 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 70 prekršajnih prijava.
Policija je oduzela sedam pari registarskih tablica.

Za 24 sata 15 saobraćajnih nezgoda, dvije osobe teže povrijeđene

Službenici Uprave policije, u okviru pojačanih aktivnosti usmjerenih na sprečavanje i otkrivanje zloupotrebe opojnih droga, sa posebnim akcentom na suzbijanje ulične prodaje narkotika na teritoriji Regionalnog centra bezbjednosti „Sjever“, lišili su slobode jedno operativno interesantno lice u Rožajama, dok je u Beranama protiv jednog lica podnijeta prekršajna prijava.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, u Rožajama je lišen slobode J.F., zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
Sumnja se da je J.F. jednom licu, za određeni novčani iznos, prodao dva manja pakovanja sa sadržajem za koji se sumnja da je opojna droga kokain, a koja su tom prilikom pronađena i oduzeta.
Osumnjičeni će, uz krivičnu prijavu, u zakonskom roku biti priveden državnom tužiocu u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju na dalju nadležnost.
U drugom slučaju, policijski službenici su u Beranama, prilikom kontrole vozila kojim je upravljao S.K. iz Podgorice, pronašli manje pakovanje sa sadržajem za koji se sumnja da je opojna droga marihuana.
Protiv ovog lica biće podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga.
Iz Uprave policije poručuju da će nastaviti sa intenziviranim aktivnostima na suzbijanju zloupotrebe narkotika, u cilju zaštite zdravlja i bezbjednosti građana.

Rožaje: Uhapšeno operativno interesantno lice zbog ulične prodaje narkotika

Glavnoj policijskoj inspektorki u Odjeljenju za unutrašnju kontrolu rada policije Nataši Asanović uručeno je rješenje o otkazu zbog navodnog neopravdanog izostanka sa posla duže od pet radnih dana, iako se radi o periodu kada je na snazi bilo rješenje o njenoj suspenziji, odnosno privremenom udaljenju sa posla. Međutim, u krivičnoj prijavi podnijetoj 11. decembra protiv ministra, šefa Unutrašnje kontrole i drugih lica u MUP-u, Asanović ukazuje na niz, kako tvrdi, nezakonitosti koje su pratile ovaj postupak, posebno apostrofirajući to što je optužena za neopravdan izostanak s posla u danima kada je na snazi bila odluka o njenoj suspenziji, odnosno udaljenju sa posla. - Na samom dnu rješenja, iznad potpisa okrivljenog ministra, od strane prvostepenog organa ili postupajućeg službenog lica, kao ministar unutrašnjih poslova naveden je Danilo Šćepanović, a ne Danilo Šaranović, kako mu je valjda još prezime, što je bruka vijeka, da u svom rješenju ne mogu potrefiti makar prezime svog ministra. Samo po tom osnovu i razlogu, osporeno prvostepeno rješenje je neispravno i potpuno ništavno - &nbsp;ocijenjeno je u krivičnoj prijavi, u koju je "Dan" imao uvid.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251213101248_4d55a6d3f9af9f75325adc4a411e4bb8a8c3ff13c9147aaca951040a91fb3fb9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251213101248_4d55a6d3f9af9f75325adc4a411e4bb8a8c3ff13c9147aaca951040a91fb3fb9" data-rendition-name="original" width="1200" height="834" loading="lazy" alt="rješenje"> <figcaption>Foto: DanDan</figcaption> </figure>  U prijavi se navodi da je svima poznato da za 30 godina rada Asanović nije zloupotrijebila ni cent, "ali joj se svete jer je skrenula pažnju na zloupotrebe u MUP-u po pitanju zloupotrebe službenih kola, zloupotrebe komisija koje se plaćaju...". Prema tvrdnjama iz krivične prijave, rješenjem koje je Šaranović donio 9. maja ove godine Asanović su oduzeti službena značka, legitimacija, oružje i ključevi od kancelarije, što joj nikada nije vraćeno, niti je pozvana da joj se vrate sredstva za rad ili da dođe na posao. U prijavi je ukazano da Asanović, zbog prirode posla, mogla da radi samo sa službenom legitimacijom i značkom. - To rješenje potvrđeno je rješenjem Komisije za žalbe 3. jula i ono je i dalje na snazi u momentu donošenja predloga o prestanku radnog odnosa i do dana podnošenja prijave - piše u prijavi. Na raspravu pozvana dva dana kasnije U krivičnoj prijavi je ukazano da se o prestanku radnog odnosa ne može odlučivati po skraćenom postupku, kako je to navedeno u prvostepenom rješenju, uz pitanje zašto su u tom slučaju zakazivali usmenu raspravu i "zakasnjelim pozivom pozivali žalilju da učestvuje u postupku". U prijavi se navodi da je Asanović 22. oktobra dobila poziv za usmenu raspravu, a da je u njemu navedeno da je rasprava zakazana za 20. oktobar, odnosno dva dana prije nego što joj je poziv uručen. Tužiocima su u prijavi ukazali i da je MUP ignorisao sva njihova obraćanja (zahtjev za razmatranje i prepisivanje spisa, ponovno uručenje poziva i ostavljanje roka od osam dana u cilju pripreme za raspravu, zahtjev za slobodan pristup informacijama).

Zabranili joj da dolazi na posao, pa je otpustili zbog izostanka sa posla

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš dobio je juče na dar rever značku sa crnogorskom državnom zastavom od šefa Odborničkog kluba u pljevaljskom parlamentu Marka Tošića u znak podrške što je ovaj na svečanoj večeri Udruženja Pljevljaka u Sarajevu uživao, kako se to vidi na snimku koji je nedavno objavio Portal ETV, uz pjesmu „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. - Svi smo ispratili Vašu nedavnu posjetu Sarajevu, a svima je posebno privuklo pažnju to kako ste iz sveg srca pjevali – „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Tako da, kada je gospodin (Andrija) Mandić postao i Crnogorac i suverenista i evropejac, nekako se očekuje da ćete i Vi krenuti tim njegovim putem. Zato sam ja odlučio da Vam poklonim ovu rever zastavu Crne Gore, jer u prethodnom periodu ste po potrebi isticali zastave brojnih država i mislim da je, konačno došlo vrijeme da i ovu našu najljepšu crnogorsku zastavu istaknete. Što se kaže – uzdravlje je nosili – kazao je Tošić u pljevaljskom parlamentu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251212231232_0d770b9ccba6cd61d544f34c06a1ffe708457a8cc3a4c1f01bf793ade032d026.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251212231232_0d770b9ccba6cd61d544f34c06a1ffe708457a8cc3a4c1f01bf793ade032d026" data-rendition-name="original" width="2664" height="1200" loading="lazy" alt="Marko Tošić na dar Dariu Vranešu donio značku sa državnom zastavom Crne Gore"><figcaption>Marko Tošić na dar Dariu Vranešu donio značku sa državnom zastavom Crne Gore(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  Vraneš je prihvatio Tošićev poklon, što su mnogi odbornici ispratili glasnim smijehom. - Kolega Tošiću u pravu ste, eto da se slažemo i Vi i ja u jednom – istina je da nebo nije nigdje plavo kao iznad Crne Gore i to jeste tako. Ne iznad Montenegra, nego iznad Crne Gore i to je razlika između vaše i naše politike – kazao je Vraneš. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu Vraneš se pohvalio na društvenoj mreži Instagram 6. decembra, kada je objavio fotografiju i napisao da je poziv dobio od predsjednika Udruženja Alena Sulejmanovića. Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju, Sulejmanović koji nije odgovorio na naše pitanje o motivima poziva Vranešu da bude gost Udruženja, oglasio se dva dana kasnije na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima – saopštio je, pored ostalog Sulejmanović, uz konstataciju da Vranešov dolazak u Sarajevo smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“.

Vraneš: Istina je da nebo nigdje nije plavo kao iznad Crne Gore

Crna Gora zatvoriće pet poglavlja na Međuvladinoj konferenciji 16. decembra, nakon intenzivne diplomatske misije premijera Milojka Spajića i njegovog tima, javio je dopisnik RTCG iz Brisela. Kako javlja TVCG, sve zemlje članice saglasne su da Crna Gora treba da zatvori planiranih pet poglavlja.
Crna Gora će zatvoriti poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom: poglavlje 3 (Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga), poglavlje 4 (Slobodno kretanje kapitala) i poglavlje 6 (Pravo privrednih društava). Iako je Francuska na jučerašnjoj sjednici Radne grupe Savjeta EU – COELA blokirala zatvaranje poglavlja 11 (Poljoprivreda i ruralni razvoj) i 13 (Ribarstvo), kako javlja TVCG, zemlje članice ipak će dati zeleno svjetlo i za njih.
Premijer Spajić, kako je najavljeno, dolazi 16. decembra u Brisel, gdje će na konferenciji za medije nakon formalne ceremonije zatvaranja poglavlja govoriti sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.

Dobre vijesti iz Brisela: Crna Gora ipak zatvara pet poglavlja do kraja godine?

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš dostavio je Portalu ETV pozivno pismo predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića da prisustvuje tradicionalnoj svečanoj večeri ove organizacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, demantujući Sulejmanovićeve tvrdnje na društvenoj mreži Fejsbuk da Vraneš nije bio lično pozvan već da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“.&nbsp; - Ako ovo nije poziv za lično prisustvo, onda ne znam šta jeste. Gospodin Sulejmanović da ne zloupotrebljava Udruženje Pljevljaka u Sarajevu u političke svrhe. Uvijek ću štiti interese Pljevalja i Crne Gore i beskompromisno se boriti protiv zloupotreba izbornog procesa – saopštio je Vraneš u reagovanju dostavljenom našem portalu. Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, dva dana kasnije na Fejsbuku je napisao da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. - ... Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika Opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk. Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je on. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Pozivno pismo, međutim, kaže drugačije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025121314120_fab58c5ef4a72744bd8d94f496483718e9d93b1219ffa058e3334c1dbec4c41a" data-rendition-name="original" width="1114" height="1600" loading="lazy" alt="pismo"> <figcaption>Ilustracija – Pozivno pismo Udruženja Pljevljaka u Sarajevu</figcaption> </figure>  - Istovremeno očekujemo da „Dan Pljevalja u Sarajevu“ svojim prisustvom uveliča predsjendik Općine g. Vraneš Dario sa svojim saradnicima i da nam tom prilikom predstavi naša Pljevlja danas, kao i budući razvoj sa prijedlozima i sugestijama kako Pljevljaci iz dijaspore mogu pomoći u realizaciji planova razvoja našeg zavičaja – piše, pored ostalog, u pozivnom pismu koje je Portalu ETV na uvid dostavio Vraneš. A njegovo gostovanje na večeri u Sarajevu izazvalo je veliku pažnju, ne samo u Pljevljima, već i među iseljenicima koji su bili na večeri. Tako se na snimku koji je Portalu ETV dostavio čitalac čuje komentar: „Dario u Sarajevu“, a na kojem se vidi Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Mnogi su, međutim, ogorčeni što je Vraneš pozvan, a zbog ksenofobnih ispada prema Bošnjacima/Muslimanima i veličanja fašističkog četničkog pokreta koji je na teritoriji Pljevalja tokom Drugog svjetskog rata počinio jezive zločine. Četnici Pavla Đurišića 1943. napravili su pokolj u tom kraju, kada su klali i bebe u kolijevkama.&nbsp; Vraneš u kabinetu drži minijaturu biste četničkog vođe zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića. U izbornom danu 30. avgusta 2020. godine, tada zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“... A njegovo gostovanje kod sarajevskih Pljevljaka inspirisalo je šefa Odborničkog kluba Demokratske partije socijalista Marka Tošića da juče, tokom sjednice Skupštine opštine, Vranešu daruje rever značku sa državnom zastavom Crne Gore. - Svi smo ispratili Vašu nedavnu posjetu Sarajevu, a svima je posebno privuklo pažnju to kako ste iz sveg srca pjevali – „niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. Tako da, kada je gospodin (Andrija) Mandić postao i Crnogorac i suverenista i evropejac, nekako se očekuje da ćete i Vi krenuti tim njegovim putem. Zato sam ja odlučio da Vam poklonim ovu rever zastavu Crne Gore, jer u prethodnom periodu ste po potrebi isticali zastave brojnih država i mislim da je, konačno došlo vrijeme da i ovu našu najljepšu crnogorsku zastavu istaknete. Što se kaže – uzdravlje je nosili – kazao je Tošić u pljevaljskom parlamentu. Vraneš je prihvatio Tošićev poklon. - Kolega Tošiću u pravu ste, eto da se slažemo i Vi i ja u jednom – istina je da nebo nije nigdje plavo kao iznad Crne Gore i to jeste tako. Ne iznad Montenegra, nego iznad Crne Gore i to je razlika između vaše i naše politike – kazao je Vraneš.&nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp;

Tag: adnan-cirgic