„Tajna količina, još tajnija cijena“: Kineske supersonične rakete u Vojsci Srbije

Beograd je od Pekinga kupio supersonične balističke rakete, potvrdio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, dok susjedna Hrvatska traži reakciju NATO-a.

Srbija je tom kupovinom, poslije Pakistana, postala prva država kojoj je Kina isporučila rakete CM-400, velike razorne moći.

I, prema međunarodno dostupnim registrima naoružanja, jedina u Evropi koja ih posjeduje, dok su joj u okruženju države članice NATO-a.

U regionu se zato „upalio radar“, jer ciljevi ovih raketa, velike razorne moći, mogu biti udaljeni i nekoliko stotina kilometara.

Aleksandar Vučić, sa druge strane, tvrdi da Srbija nema namjeru nikoga da napada, dok ističe da Vojska ima „značajan broj raketa i da će ih imati još više“.

Ne odgovara, međutim, koliko ih je, kada su nabavljene i koliko ih je Srbija platila Kini, dok Beograd sa Pekingom produbljuje vojnu saradnju, uprkos kritikama Zapada.

Na pitanja o detaljima nabavke novog kineskog naoružanja do objave teksta za RSE nijesu odgovorili Predsjedništvo i Vlada Srbije, niti Ministarstvo odbrane.

Komentari do sada nijesu stigli ni iz Evropske unije, američkog Stejt departmenta (State Department) i sjedišta NATO-a.

Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da Zapad „neće ćutati“ na odluku vlasti u Srbiji da izaberu Kinu kao partnera za nabavku hipersoničnih raketa.

- To je politički izbor Aleksandra Vučića. Kina mu pruža podršku, dok on kupuje kinesko oružje. Nabavka je zapravo instrument spoljne politike, mehanizam kojim ulazite u čvrst, strateški odnos na nivou država i očekujete određeni nivo razumijevanja i podrške za svoje interese - opisuje on.

Radić ističe i da Srbija, kao država koja nije dio NATO-a, ne bi mogla ni da očekuje da ovako razorno oružje kupi na Zapadu, od neke od država članica.

- Vi, i kada ste unutar NATO-a, limitirani ste kako ćete i kada dobiti neka sredstva, a kamoli kada nijeste. Kina je, sa druge strane, spremna da proda tehnološka dostignuća koja druge zemlje neće da prodaju ili ih ne posjeduju - dodaje on.

Peking je, prema posljednjim podacima, najveći vojni snabdjevač Beograda – gotovo dvije trećine naoružanja stiglo je iz Kine u proteklih pet godina.

Iako su Evropska unija i Sjedinjene Američke Države više puta upozoravale vlasti u Srbiji na opasnosti produbljivanja vojne saradnje sa Kinom, konkretnije mjere su do sada izostajale.

Čemu služe rakete CM-400?

Vojni analitičar Aleksandar Radić rakete CM-400 opisuje kao sredstva velikog dometa i velike vatrene moći, koja, kako kaže, „daleko nadmašuju sve što je do sada imala Vojska Srbije“.

- Ovo je drastičan iskorak u odnosu na dosadašnje mogućnosti. Srbija ima ofanzivne kapacitete, jer su dometi ovih sredstava gotovo ravni balističkim raketama iz vremena Hladnog rata - dodaje on.

Domet kineskih raketa CM-400 može biti i do 400 kilometara.

Ali pretpostavlja se da je verzija za strano tržište, sa oznakom CM-400 AKG koju posjeduje i Srbija, manjeg dometa – oko 250 kilometara.

Time ove rakete mogu da gađaju udaljene ciljeve bez opasnosti da se nađu u dometu neprijateljske protivvazdušne odbrane.

Srbija je prva evropska zemlja koja je nabavila kineske dronove CH-92 i CH-95, te PVO sisteme FK-3 i HQ-17.

Ovi projektili, prema specifikacijama, pri kraju svoje putanje ka meti dostižu brzinu od oko pet maha, što je petostruka brzina zvuka.

- Zato je takvo sredstvo veoma teško oboriti. Nije nemoguće, ali je u praksi odbrana od takvih sredstava veoma težak zadatak - ocjenjuje Radić.

Ističe i da se ovakve rakete smatraju sredstvom odvraćanja od eventualnog napada.

Napominje i da u okruženju nema zemalja „koje bi imale sredstvo uzvratnog udara“ ili protivvazdušni sistem koji bi bio efikasan u odbrani od takve rakete.

Zato je, kaže, pojava ovih raketa u posjedu Vojske Srbije otvorila pitanja u regionu – šta to treba da znači i da li bi jačanje ofanzivnog potencijala moglo da se tumači kao direktna prijetnja.

Ali naglašava da Srbija „nema kapacitet“ da nekoga napadne.

- Nije riječ o sredstvima, već o atmosferi i istorijskom momentu. Jer Srbija je okružena članicama NATO-a, jedini mogući scenario rata u ovom trenutku bio bi rat protiv NATO-a. Dakle, ne postoji ništa što bi bila indicija da Srbija ima agresivne namjere - dodaje on.

Smatra da će, zbog toga, kineske rakete služiti za „psihološko-propagandnu igru u regionu“ i rasprave ko šta ima od oružja i „ko kome prijeti“.

„Alarm u Zagrebu“

Od država regiona, na nabavku kineskih supersoničnih raketa prva je reagovala Hrvatska.

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je 12. marta da će Zagreb tim povodom razgovarati sa NATO saveznicima i upozoriti ih na „novost u arsenalu Vojske Srbije“.

Dodao je da ne očekuje „da bi posjedovanje takvog veoma ozbiljnog oružja moglo u bilo kojoj varijanti doći u situaciju da se koristi prema susjednim zemljama, Hrvatskoj ili nekoj drugoj“.

Prije toga je i hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić rekao da se nada da će rakete „ostati u skladištu gdje im je i mjesto“.

Na društvenim mrežama i u hrvatskim medijima raspravljalo se o dometu rakete, kojoj je dat nadimak „zagrepčanka“, uz pitanje da li bi mogle da dosegnu ciljeve u glavnom gradu Hrvatske.

- Zagreb neće odlučivati šta će Srbija da ima – bio je komentar predsjednika Srbije na reakcije iz Zagreba.

Reagujući na Plenkovićevu izjavu, Vučić je 12. marta za RTS naveo da se Srbija „sprema da bude napadnuta od strane saveza koji formiraju Priština, Tirana i Zagreb“.

- Mi ne možemo da napadamo NATO zemlje, a i Albanija i Hrvatska su NATO zemlje. Niti želimo da ih napadamo. Ali mislim da su njima to jedine namjere. Samo čekaju trenutak. Srbija ima dovoljno odvraćajuće snage za dvije zemlje i jedan entitet - rekao je on.

Hrvatska, Albanija i Kosovo su u martu 2025. potpisali Deklaraciju o saradnji u oblasti odbrane i bezbjednosti, što su srpski zvaničnici opisali kao prijetnju po bezbjednost Srbije.

Vučić je rekao da mu je Plenković, u razgovoru sredinom februara, rekao da vojna saradnja Hrvatske sa Albanijom i Kosovom nije usmjerena protiv Srbije.

- Saslušao sam ga i to je to. Ali, da li i dalje imam tu dozu nelagode i straha? Imam - dodao je.

Prema Vučićevoj ocjeni, Srbija ima korektne i dobre odnose sa NATO-om. Ali je ponovio da neće pristupiti toj vojnoj alijansi.

Kako je Vučić potvrdio da Srbija ima supersonične rakete?

Vučićeva potvrda na javnom servisu da je Srbija kupila kineske supersonične rakete dolazi nakon što su na jednom specijalizovanom vojnom forumu prethodnih dana objavljene fotografije borbenih aviona MiG-29 u letu sa „novim teretom“.

Jedan avion je, kako je navedeno, nosio kineske rakete sa oznakom CM-400 AKG.

Aleksandar Radić navodi da je fotografije u blizini vojnog aerodroma Batajnica kod Beograda napravio „anonimni entuzijasta“ i objavio ih na forumu.

Ističe da su „fotografi entuzijasti“, kako se nazivaju u vojnim krugovima, čest izvor podataka o tome šta posjeduju armije zemalja širom svijeta.

- To nije slučaj samo u Srbiji, već i u Sjedinjenim Državama. Uobičajeno je i nije protivzakonito. Čak i u Kini, gdje biste očekivali zatvoreniji sistem, gotovo svakodnevno se pojavljuju snimci njihovih novih aviona nove generacije, koje su napravili entuzijasti - opisuje.

- Na fotografiji se vide rakete koje su vrlo vjerovatno školske, pretpostavljam da je riječ o provjeri gabarita i ponašanja MiG-29 u letu sa takvim teretom, jer nijesu namenski projektovane za taj avion - dodaje.

U intervjuu za javni servis predsjednik Srbije potvrdio je da je vojska „uspješno izvršila integraciju“ kineske rakete na ruske borbene avione koje posjeduje.

Ali to, prema fotografijama, nije jedino novo kinesko oružje.

Na borbenom avionu uočena je i planirajuća avio-bomba LS-6, takođe kineske proizvodnje.

Ove bombe, prema opisu Aleksandra Radića, omogućavaju da avioni sa velike udaljenosti „precizno ili relativno precizno“ pogađaju mete.

- To su sredstva veoma solidnog dometa: šezdeset, sedamdeset kilometara - dodaje on.

Predsjednik Srbije, međutim, nije želio da kaže koliko je novog naoružanja kupljeno od Kine i po kojoj cijeni.

- Strašno su skupe rakete. Mi smo dobili mali popust - poručio je.

- Količina tajna, a cijena još tajnija - ocjenjuje Aleksandar Radić.

Ali Srbija je, u skladu sa međunarodnim konvencijama, dužna da prijavljuje uvoz ovakvih sistema naoružanja.

Ko ima kineske rakete CM-400?

Prema podacima Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) iz Stokholma, supersonične rakete CM-400, odnosno verziju CM-400AKG, od Kine je do sada kupio Pakistan.

Od 2010, kada su poručene, pa do 2019. godine, Pakistanu je isporučeno 100 ovih raketa.

Prema ovom registru, nijedna država Evropske unije posljednjih godina nije kupovala sisteme naoružanja iz Kine.

U trgovini oružjem glavni partneri Pekinga su u Africi i Aziji, uz jačanje vojne saradnje sa Rusijom.

Dok vlast u Srbiji i dalje „balansira“ između Istoka i Zapada, pojačavaju se pritisci iz Brisela da Srbija uskladi svoju spoljnu bezbjednosnu politiku sa evropskom.

Iako sa EU pregovara o članstvu od 2014, otvaranje pregovaračkih poglavlja stagnira – od 2021. nije otvoreno nijedno.

- Iz EU, kao saveza, insistira se na poštovanju elemenata zajedničke spoljne i odbrambene politike. Tu Srbija dolazi u konflikt između ambicije da ide ka Evropi i želje da posjeduje ofanzivni kapacitet kineskog porijekla - ocjenjuje Aleksandar Radić.

Jednom kada Srbija postane članica EU, svi sporazumi sa trećim državama moraće da se raskinu, uključujući i sporazume sa Kinom.

Od dronova do protivvazdušnih sistema

Vojnici Srbije već operišu kineskim naoružanjem – od borbenih dronova do raketnog protivvazdušnog sistema FK-3.

Dronovi CH92-A predstavljeni su 2020. godine i to je bila prva nabavka iz Kine koja je ušla u borbeni sastav Vojske.

Srbija je tada postala prva evropska država koja je uvezla kinesku vazduhoplovnu opremu.

Potom su uslijedile nabavke borbenih dronova CH-95, kao i protivvazdušnih sistema FK-3 i HQ-17.

Nakon vojne parade u Pekingu, na kojoj je u septembru prošle godine bio gost kineskog predsjednika Si Đinpinga, Vučić je izjavio da je gledao „šta bi bilo zanimljivo da se nabavi za potrebe Vojske Srbije“.

Tada su, kako je rekao, zvaničnici Srbije razgovarali sa predstavnicima više od deset kineskih vojnih kompanija, ali nije naveo više detalja.

Tri mjeseca kasnije, nakon sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost, Vučić je najavio da će Srbija u narednih godinu i po dana udvostručiti vojne kapacitete.

Nije, međutim, precizirao šta će od naoružanja biti nabavljeno iz inostranstva.

Prema podacima SIPRI-ja, u proteklih pet godina Srbija je najviše oružja uvezla upravo iz Kine (61 odsto), zatim iz Francuske (12 odsto) i Rusije (7 odsto).

U posljednje dvije godine domaća namjenska industrija uvezla je iz Kine robu vrijednu najmanje 240 miliona eura.

To pokazuju carinski podaci u koje je Radio Slobodna Evropa imao uvid za 2024. i prvu polovinu 2025. godine.