„Da ne bude greške, Izrael planira Gazu bez Palestinaca“: Gardijan analizira krhko primirje na Bliskom istoku

Sporazum o prekidu vatre između Izraela i Hamasa je ušao u drugu nedjelju. Tokom protekla dva vikenda, Hamas je predao sedam izraelskih talaca u zamjenu za oslobađanje skoro 300 Palestinaca koji se drže u izraelskim zatvorima, a već su u toku pripreme za dvostruku razmjenu sljedećeg vikenda

Ali nije sve prošlo bez problema. Dva dana kasnije, izraelski vojnici su otvorili vatru na palestinske civile dok su pokušavali da se vrate u svoje domove u blizini južne granice Gaze, ubivši jedno dijete.

Ovog vikenda, Hamas je odlučio da oslobodi samo vojnike, uprkos tome što je pristao da prvo oslobodi sve preostale civile – žene i djecu.

Izraelske snage su tada odložile povratak stotina hiljada raseljenih Palestinaca u sjevernu Gazu, dok je Hamas odugovlačio sa obavještavanjem Izraela koliko je preostalih talaca koje treba razmijeniti žive ili mrtve.

Ovo je ipak sve brzo bilo regulisano, ukazuje u analizi za Gardijan Ben Rajf, viši urednik u časopisu +972.

Dodaje da ne treba imati iluzija o tome kuda ovaj dogovor vodi. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu ne namjerava da dovede do trajnog prekida vatre. Niti namjerava da u potpunosti povuče izraelske trupe iz pojasa Gaze.

A Donald Tramp, kome su mnogi brzo pripisali zasluge da je primorao Netanjahua da pristane na prekid vatre, neće ga spriječiti.

Prvo kontekst. Za one koji obraćaju pažnju, prilično je nesporno da je Netanjahu namjerno opstruirao pregovore o prekidu vatre u Gazi tokom prošle godine.

Optužen je za odlaganje pregovaračkih samita, za zaobilaženje ratnog kabineta da bi minimizirao mandat izraelskih pregovarača, za odbacivanje sporazuma postignutih tokom sastanaka kabineta, za invaziju na posljednji civilni bastion Gaze, Rafu, kada je dogovor postignut na stolu, naduvavajući jaz između pozicija Izraela i Hamasa i proizvoljno dodajući nove „crvene linije“ nakon što je Hamas prihvatio prethodne uslove Izraela.

Sada kada je on na kraju pristao na prekid vatre – bilo zbog pritiska Trampa ili njegovih političkih kalkulacija – porodice izraelskih talaca strahuju da bi Netanjahu mogao da napusti njihove najmilije kako bi nastavio rat.

Imaju dobar razlog da se plaše. Čak i prije nego što je izraelska vlada zvanično odobrila sporazum o prekidu vatre 18. januara, pojavili su se izvještaji koji dovode u sumnju Netanjahuovu posvećenost njegovoj punoj realizaciji.

Premijer je očigledno pristao na zahtjev izraelskog ministra finansija krajnje desnice Bezalela Smotriča da se borbe nastave nakon što je protekla prva od tri faze primirja. Iako se Netanjahu uzdržao da to javno prizna, izvori prisutni u tim diskusijama, kao i novinari bliski Netanjahuu, istakli su da su šanse da sporazum dostigne drugu fazu blizu nule.

Zašto je Netanjahu naizgled kapitulirao pred Smotričem? Iz istog razloga zbog kojeg je uopšte nerado pristao na prekid vatre: Smotrič je prijetio da će srušiti vladu.

Nakon što je Itamar Ben-Gvir, krajnje desničarski ministar za nacionalnu bezbijednost, povukao svoju stranku iz vladajuće koalicije kao odgovor na odobrenje sporazuma od strane izraelskog bezbjednosnog kabineta, Netanjahu je ostao sa vrlo tankom većinom u parlamentu.

Nedavne ankete pokazuju da bi premijer imao poteškoća da se vrati na vlast ukoliko bi izbori bili održani danas. Dakle, njegov politički opstanak i njegova sposobnost da se odbrani od završetka suđenja za korupciju i odgovornost za moguće propuste uoči napada 7. oktobra sada počivaju u rukama čovjeka čija je vizija za Gazu – trajna izraelska kontrola i etničko čišćenje Palestinaca.

U toj ambiciji, Smotrič je izgleda našao saveznika u novom stanaru Bijele kuće.

Govorite o vjerovatno milion i po ljudi, a mi samo očistimo cijelu stvar i kažemo: ‘Znate, gotovo je'“, rekao je Tramp novinarima tokom vikenda, sugerišući da bi stanovnici Gaze mogli da budu trajno preseljeni u Egipat ili Jordan.

Prema visokim izraelskim zvaničnicima, ovo nije bio lapsus. Zaista, neki izvještaji sugerišu da Netanjahu pozitivno gleda na tu ideju, a Trampov zvaničnik za tranziciju već je iznio mogućnost privremenog preseljenja ljudi iz Gaze u Indoneziju.

Tramp je u velikoj mjeri bio nepovezan u samom sporazumu. Na dan inauguracije, priznao je da „nije uvjeren“ da će se on održati, dodajući da „to nije naš rat, to je njihov rat“.

Sam Netanjahu tvrdi da je od Trampa i Džoa Bajdena dobio uvjeravanja da će SAD dati Izraelu punu podršku za nastavak napada na Gazu ukoliko pregovori propadnu uoči druge faze (Trampov novi izaslanik za Bliski istok, Stiv Vitkof, nije ovo ni potvrdio ni demantovao).

Tramp je, takođe, odobrio nastavak isporuke bombi od 900 kilograma Izraelu koje je Bajdenova administracija zaustavila zbog zabrinutosti o tome kako se one koriste u Gazi.

U međuvremenu, Trampov izbor za ambasadora u Izraelu, Majk Hakabi, ranije je izrazio stav da „zaista ne postoji takva stvar kao što je Palestinac“. To je čovjek za koga mnogi očekuju da će primorati Netanijahua da se drži primirja i omogući obnovu Gaze pod palestinskom samoupravom.

Pregovarači iz Izraela i Hamasa trebalo bi 3. februara da počnu da ‘peglaju’ detalje uoči druge faze prekida vatre.

Ovo će Netanjahuu pružiti savršenu priliku da prekine pregovore, okrivi Hamas i nastavi rat ako tako odluči. Međunarodna zajednica, koja je stajala po strani 15 mjeseci dok je Izrael usitnjavao Gazu i ubijao stanovnike, mora da iskoristi svako oruđe u svom arsenalu kako bi osigurala da se sporazum održi.

Prošle nedjelje, Netanjahu je odbacio obavezu svoje vlade da povuče izraelske snage iz Libana u roku od 60 dana, iako je okrivio Libanski sud.

Čini se da ga vrlo malo sprečava da učini isto, i još gore, u Gazi. Posljedice za dva miliona Palestinaca koji tek počinju da sakupljaju komadiće svojih uništenih života bile bi razorne.

Moguće je da Tramp sada razmatra ideju o masovnom protjerivanju iz Gaze (ili, Smotričevim jezikom, „dobrovoljnoj emigraciji“) kako bi smirio krajnju desnicu i omogućio Netanjahuu da dovede do kraja primirje uz obećanje da veće „pobjede“ dolaze. U svakom slučaju, normalizacija palestinske raspoloživosti čini ovo nevjerovatno opasnom prekretnicom, u kojoj se nijedan scenario ne može odbaciti.