Đenero: Crna Gora mora završiti pregovore prije parlamentarnih izbora, sve drugo je preveliki rizik za ulazak u EU

Dok Evropska komisija i države članice šalju ohrabrujuće signale, upozorava se da bi svaki unutrašnji politički zastoj, posebno onaj koji bi se prelio preko izbornih ciklusa, mogao ozbiljno ugroziti dosad postignuti napredak ka članstvu u EU. Politički analitičar Davor Đenero u intervjuu za portal Standard upozorava da Crna Gora mora završiti pregovore prije parlamentarnih izbora, ističući da bi svako odgađanje nakon toga predstavljalo prevelik rizik za evropski put zemlje.

Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu evropskih integracija, u kojoj se završetak pristupnih pregovora prvi put čini realno dostižnim u kratkom roku, ali istovremeno i politički najrizičnijim. Dok Evropska komisija i države članice šalju ohrabrujuće signale, upozorava se da bi svaki unutrašnji politički zastoj, posebno onaj koji bi se prelio preko izbornih ciklusa, mogao ozbiljno ugroziti dosad postignuti napredak ka članstvu u EU. Politički analitičar Davor Đenero u intervjuu za portal Standard upozorava da Crna Gora mora završiti pregovore prije parlamentarnih izbora, ističući da bi svako odgađanje nakon toga predstavljalo prevelik rizik za evropski put zemlje.

Crna Gora je, prema ocjeni Đenera, trenutno najbliža članstvu u Evropskoj uniji među državama Zapadnog Balkana, ali istovremeno i u fazi kada se“prozor prilike” brzo sužava. U intervjuu za Standard, Đenero ističe da Evropska unija već računa na skoro završavanje pregovora i početak procesa ratifikacije, ali upozorava da je ključni uslov politička stabilnost u Podgorici tokom i nakon narednih parlamentarnih izbora.

Evropska komisija usvojila je finansijski paket za Crnu Goru, koji se tumači kao važan korak ka članstvu. Koliko je ova odluka politički značajna i da li predstavlja signal da Evropska unija zaista računa na Crnu Goru kao narednu članicu?

ĐENERO: EU zaista računa s tim da će Crna Gora uskoro završiti pristupne pregovore do kraja ove ili početka iduće godine, te da će nakon toga, ali i nakon narednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, započeti proces ratifikacije pristupnog ugovora.

Jasno je da unutar evropske administracije, ali i među državama članicama, rezerve i skepsa prema crnogorskom članstvu u Uniji „pale” nakon što je Crna Gora dobila IBAR, te je nakon toga pristupni proces postao ono što i treba da bude: pitanje prilagođavanja crnogorskog zakonodavstva acquisu, a ne više pitanje strateških interesa, političkih odnosa i kalkulacija. Naravno, ključ je bio to što je Crna Gora prepoznata kao bazično demokratska država, uz sve deficite koje nosi.

Crna Gora ima i veliku prednost, koja je u međunarodnim odnosima često i mana: mala je država koju nije skupo asimilovati u Uniju, i nema privrednu granu koja je svojim obimom relevantna na nivou Unije i koja bi mogla bitno mijenjati odnose u njoj. Ipak, pokazalo se da u nekim poglavljima pregovori mogu biti „osjetljivi, pa se činilo da bi u decembru prošle godine moglo doći do zastoja u zatvaranju poglavlja o ribarstvu i poljoprivredi, zbog francuskih rezervi i činjenice da je crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede površno odradilo posao u ta dva poglavlja.

Takve stvari više se ne bi smjele dešavati, a bilo bi dobro kad bi ozbiljni ljudi koji vode pristupni proces, prije svega ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, pa i premijer Milojko Spajić, vodili računa da pregovarači i ministri iz pojedinih resora, uglavnom oni koji pripadaju strankama koje nisu u glavnom toku evropske integracije, ubuduće ne prave probleme kakve je napravio bivši potpredsjednik Milutin Zogović. Nekoliko je „kandidata” za takav „monitoring” iz centra pregovaračkog procesa, a čini se da je najistaknutiji primjer Dragan Krapović, ministar odbrane.

Koliko je, po Vašem mišljenju, realan cilj da Crna Gora završi pristupne pregovore do kraja 2026. godine i postane članica Evropske unije u narednom budžetskom ciklusu? Šta bi moglo biti najveća prepreka?

ĐENERO: Budući da je Crna Gora do sada zatvorila samo polovinu pregovaračkih poglavlja, a da se u to ubrajaju i dva poglavlja o kojima se ne pregovara (naučna istraživanja i obrazovanje), jer ne spadaju u acquis u pravom smislu riječi, jasno je da je cilj u tom roku vrlo optimističan.

Međutim, Crna Gora je objektivno u vremenskom pritisku, u kakvom je bila i Hrvatska u ljeto 2011. godine, kada je na zadnji dan mađarskog predsjedništva uspjela završiti pristupne pregovore, a poljsko predsjedništvo, predvođeno Donaldom Tuskom, preuzelo pripremu pristupnog ugovora. Naime, krajem te godine u Hrvatskoj su održani parlamentarni izbori za koje se unaprijed znalo da će završiti pobjedom Zorana Milanovića i Socijaldemokratske partije, koja je pod njegovim vodstvom u velikoj mjeri izgubila politički identitet. Već tada je postajalo očito da je Milanović u osnovi evroskeptik i da je malo vjerovatno da bi njegova administracija (uprkos tome što je u njoj učestvovala i prvakinja hrvatskog evrooptimizma, profesorica Vesna Pusić), mogla završiti pristupne pregovore.

Štaviše, ni ratifikaciju pristupnog ugovora u parlamentima svih zemalja članica ta administracija nije bila u stanju završiti bez skandala. Njemačka je u posljednjem trenutku ratifikovala pristupni ugovor, a nakon ratifikacije Milanović je pokušao izbjeći preuzete pravne obaveze, što je moglo dovesti do ozbiljnog loma cijelog procesa. Na kraju je sporan zakon povučen, a njemačka kancelarka Angela Merkel nije prisustvovala svečanosti povodom pristupanja, čime je poslana vrlo snažna politička poruka.

Dakle, Crna Gora mora završiti pregovore prije parlamentarnih izbora, što znači da za eventualno odgađanje završetka pregovora ima možda prva dva do tri mjeseca naredne godine. Sve drugo predstavlja ulazak u preveliki rizik za Crnu Goru.

Nažalost, veliki rizik će biti i proces ratifikacije, te bi bilo izuzetno važno da i naredni mandat osvoji jasno profilisana proevropska administracija. U suprotnom bi se nakon izbora moglo dovesti u pitanje sve ono što je urađeno tokom aktuelnog mandata.

S obzirom na to da je ova godina počela protestima u Zeti i nastavila se svojevrsnom serijom političkih tenzija u režiji DF-ovca Milana Kneževića, a u određenoj vezi s politikama iz Beograda, jer se drugačije teško može tumačiti odluka da dvije jedinice lokalne samouprave (Zeta i Pljevlja) preuzimaju ustavne nadležnosti države i odlučuju o međunarodnom priznanju susjedne države, jasno je da takvi potezi i pokušaji nametanja „kvaziidentitetskih” pitanja nose ozbiljan rizik kontaminiranja pristupnog procesa.

Za sada je administracija u Podgorici iz svega izašla relativno uspješno i bez većih konflikata, ali sve do završetka ratifikacije pristupnog ugovora opasnosti od ovakvih političkih udara neće biti u potpunosti otklonjene.

Evropska komisija naglašava da proširenje ostaje proces zasnovan na zaslugama. Da li je Crna Gora danas zaista najbliža članstvu među državama Zapadnog Balkana i šta je izdvaja u odnosu na ostale kandidate?

ĐENERO: Nažalost, nije samo najbliža, nego je praktično jedina koja ima ozbiljne šanse da završi pristupne pregovore.

Kad govorimo o načelu zasluga, samo je jedna država ozbiljno oštećena u procesu pridruživanja. Sjeverna Makedonija dobila je status kandidata još prije Hrvatske, daleke 2005. godine, a tek 2022. formalno je otvorila pristupne pregovore, iako se zbog političkih blokada država članica u tom pregovaračkom procesu nije značajno pomjerila od početka.

Pritom je Sjeverna Makedonija, od Ohridskog mirovnog sporazuma 2001. do Prespanskog sporazuma 2018, pokazala duboku privrženost i vezanost za temeljne zajedničke evropske vrijednosti i evropski mirovni poredak.

Čini se da bi, osim Crne Gore, samo još Sjeverna Makedonija mogla imati ozbiljne kapacitete za proces proširenja.

Koliko bi članstvo Crne Gore bilo važno ne samo za samu državu, već i za stabilnost i geopolitičku poziciju Evropske unije na Zapadnom Balkanu, posebno u kontekstu sve izraženijeg uticaja drugih međunarodnih aktera?

ĐENERO: Ne treba pretjerivati i pripisivati neko geopolitičko značenje koje nije u centru pažnje. Naravno, za EU bi bilo neugodno kada bi Crna Gora postala „lovina” patogenog utjecaja Rusije Vladimira Putina, ili kada bi se proširio projekt „srpskog sveta”, odnosno današnja inačica „Velike Srbije”. Zato je važno da se Crna Gora, koja je za to spremna, što prije uključi u evropsku integraciju i time joj se pruži zaštita.

Da li finansijski paket, kojim se predviđa oko 3,2 milijarde eura kroz različite fondove nakon pristupanja, može biti dodatni podsticaj za sprovođenje reformi ili će ključni izazov ipak ostati politička volja unutar Crne Gore?

ĐENERO: Ključni interesi Crne Gore ne smiju prije pristupanja biti usmjereni na fondove i finansijske transfere, nego na zajedničke vrijednosti i zajedničke politike. S uključivanjem u zajedničke politike i s povezivanjem u institucije Unije otvorit će se i finansijski fondovi. Sve nove članice doživjele su istorijski ekonomski razvoj, neke su u tome bile brže, kod nekih je taj razvoj došao odgođeno, ali svi su imali velike koristi, pa nema sumnje da će ih imati i Crna Gora.

U posljednje vrijeme iz Brisela stižu optimističnije poruke kada je riječ o Crnoj Gori. Da li smatrate da se odnos Evropske unije prema politici proširenja suštinski promijenio ili je riječ prije svega o geopolitičkoj nužnosti?

ĐENERO: Ne, niti su se promijenila gledanja Unije na zemlje u pristupnom procesu, niti je u pitanju puki geopolitički interes. Crna Gora je pokazala kapacitete za pristupanje, administrativne, politčke, ekonomske. Time se promijenila njena vizura u evropskim institucijama i porasla je njena vjerodostojnost.