U CNP-u promovisana drama „Princeza Ksenija od Crne Gore“

Ogrješenje nikada ne može biti želja da se bude svoj na svome

Sa promocije (Foto: CNP/Duško Miljanić)
Sa promocije (Foto: CNP/Duško Miljanić)

Drama „Princeza Ksenija od Crne Gore”, autorke Radmile Vojvodić, promovisana je danas u Crnogorskom narodnom pozorištu povodom 27. marta - Svjetskog dana pozorišta. 

Prema riječima Ilije Subotića, direktora Crnogorskog narodnog pozorišta, inscenacijom drame „Princeza Ksenija od Crne Gore”, sad već daleke 94. godine, započeo je, između ostalog, i jedan emancipatorski proces, čiji će efekti u velikoj mjeri odrediti doživljaj pozorišne umjetnosti u Crnoj Gori s kraja 20. vijeka, s tendencijom daljeg razvijanja takve uloge teatara u crnogorskom društvu. 

- Nova premijera pokazala je da publika i dalje na temu ove predstave reaguje s posebnim emocijama, onako kako se reaguje na nikada do kraja ispričanu priču o nedaćama pojedinca, tačnije pojedinke, čiji je život prepušten velikoj i beskompromisnoj istoriji. Egzilske sudbine tu beskompromisnost možda najbolje pokazuju, zato je ta tema tako moćan alat u tumačenju istorije. U „Princezi Kseniji od Crne Gore“ ova tema dobila je nove slojeve, prije svega fokusom na sudbinu junakinje koju je zapala egzilska sudbina, a da se ni o šta nije ogriješila, jer ogrješenje nikada ne može biti želja da se bude svoj na svome - rekao je Subotić. 

Drama se, prema riječima autorke Radmile Vojvodić, preispituje i dokazuje na sceni, sa glumcima, sa publikom.

- To je živi organizam teatra. Ova knjiga sa dramom u donekle novom ruhu jeste posebna po tome što nosi dosije o izvođenju predstave. Nijesam se latila dorađivanja dramskog teksta brinući i ustanovljujući da nije dovoljno aktuelan. Naprotiv, ta tragična istorijska priča posljednjih izdanaka dinastije Petrović Njegoš i tog usuda crnogorske države i obezimanjevanja naroda u tom trenutku je i dalje živo aktuelna. Upravo iz paradoksa te žive aktuelnosti, činjenice da nas se ta priča jednako tiče kao i onda kad je napisana i igrana, htjela sam da napravim neku vrstu omaža teatru i na taj način ekspliciram stav da smo mi u pozorištu zainteresovani za sebe, da hoćemo da kažemo da mislimo o sopstvenom dejstvu, da postojimo, da nam je važno naše pozorišno postojanje - rekla je Vojvodić.

Glumica Varja Đukić, prvakinja drame CNP-a, kazala je da je za nju dragocjeno to što je imala priliku da igra princezu Kseniju u obje predstave.

- Mislim da je ovo najznačajniji dramski tekst u cjeloklupnoj istoriji crnogorske dramaturgije koji cijeli kontekst našeg bića istorijskog, nacionalnog, kulturnog, društvenog stavlja u jedan teatarski kontekst koji više nije sjećanje... Smatram da cijeloj kulturnoj teatarskoj zajednici znači što je Radmila uradila ovu vrstu dramske rekapitulacije - kazala je Đukić.

Sa promocije
Sa promocije(Photo: CNP/Duško Miljanić)Dusko_Miljanic_COPYRIGHT_Montenegro_

Profesor Janko Ljumović, urednik izdanja kazao je da mu je drago što je nacionalni teatar publikovao ovu knjigu nakon premijere. 

- Nakon više od 30 godina života drame „Princeza Ksenija od Crne Gore“, možemo slobodno reći da je dramski prvijenac Radmile Vojvodić svojom praizvedbom stekao status klasike. U kontekstu devedesetih, dramski tekst „Princeza Ksenija od Crne Gore“ je zaista iz potisnute istorije pokrenuo snagom i kreativnošću pozorišnog čina mnoge druge teme. Shodno tome, koncept ove knjige je osmišljen tako da se čitaocima ponudi knjiga koja nije samo dramski tekst već i kritičko izdanje koje materijalizuje fenomene ove predstave - kazao je Ljumović.

Prema riječima dr Ivana Medenice, profesora FDU Beograd i pozorišnog kritičara, prva asocijacija koju je imao čitajući ovu dramu jeste "fenomen pozorišta kao mašine sjećanja". 

- No, u ovoj drami nije važan samo sam mehanizam sjećanja već i to kako se iz različitih vremenskih perspektiva osvjetljava ono što je predmet sjećanja, a to je ta trauma gubitka nezavisnosti i identiteta koji se dešavaju krajem Prvog svjetskog rata. Te 1994. godine dominiralo je snažno emotivno nacionalno osjećanje, a ja bih rekao da iz vremena kada je ova druga verzija pisana iz vizure prologa dominira osjećanje rezignacije vezano za to što nas istorija nije ničemu naučila i što se iste ili slične greške ponavlaju do dana današnjeg - kazao Medenica.

Knjiga je objavljena u ediciji "Premijera".