Zabranjeno sportsko odijevanje i ponašanje
Medijski radnici koji su vazda bili oličenje slobode, pokreta, donosioci novog, u RTCG su upravo indirektno optuženi da ne znaju kako se odijevati. Obezbjeđenje im je korektor. Tu će uskoro konkurisati Belestre, Versaće, a nije teško pretpostaviti da je i Beneton zainteresovan. Kako bi prepoznali sportsku odjeću. Do sad je ekipa na ulazu bila spremna da život da, zaustavi neprijatelja, napadača, a sad mora i konfekcijski djelovati, protiv kolega koje u stvari treba da štite. Radi ugleda i dostojanstva, stoji na pokretnoj porti. Mnogi koji smo decenijama bili uzor, dolaskom 2 -3 x nezakonitog direktora postadosmo opasni. Nošnjom. Da bi ironija bila jača, ne smijemo se, naznačava, oblačiti kao za plažu - ako se za plažu oblači. Svašta se tajanstveno dešava po zgradi, pristup ograničen, pa je možda mjera izrečena s pravom!
Projektovana navalica radnika sa šlaufom i maskom primorala je Borisa Raonića da promoviše zaštitare kao mjerodavne za profesionalni imidž. Valjalo bi vjerovatno i neku školu za to završiti pa bi bilo interesantno da drugarima s portirnice pogledamo kvalifikacije, kako bi tražili od njih savjet što nositi sjutra, i da vidimo ko je najstručniji u tom pravcu. Eto takve misli implicira novina zalijepljena na ulaznim vratima. S potpisom Borisa Raonića. Poznatog po balansiranju. Ne za odjeću.
Program nije važan, nego pravilnik
Je li iko na posao došao u kupaćim, pitah, ko ovdje ulazi kao u more (gluposti)? Iako ne piše trenerka na mojim čakširama, nema nijedna, crta, natpis, dobri šef službe obezbjeđenja, a sad i estetike, iako nijeste očito sa džoginga ili power liftinga, procijeniće da ste neprikladni. A mogli su pustiti brojne koji su vraćeni, s tim da obrate pažnju sljedećeg puta. Važniji od odjeće je urađen posao, u srećno doba. A sad nebitno, može program stati, direktor demonstrira moć. Kukajući inače javno zbog urota. Umjesto da obrće kritičare, privlači simpatije, izazivajući još jači revolt. Što pomišljaju tako vraćeni s praga svoje firme osim poželjeti to i inicijatoru. „Prijatnog radnog okruženja“. Lavina sudanija sluti mu okruženje mnogo manje prijatno.
Do te ure on će po svome, pa gatam: podići će ustanak protiv mode podređenih. Nema da se vidi pupak, pirsing, tetovaža, zlatni zub, a frizura i manikir će dobiti kontrolišući odjeljak u pravilniku. Na primjer, niko ne smije ćelav na posao (osim njega naravno) jer to je golotinja. Otvaraju se i dodatne dileme. Može li muško da nosi suknju? Da li tako narušavamo dignitet direktora? Hoće li provjeravati popove ako dođu u mantijama. Hoće li je podići sveštenom licu, ako je uopšte, ili će otkrivati sportsko-morsku garderobu ispod pipanjem? Predlažem da nam pretresaju i torbe, kamere, lap topove, možda pronesemo nešto da se krišom unutra presvučemo. Tješi što donji veš nije zabranjen!
Nametač „Pravilnika o unutrašnjem radu“ mogao ga je ispoštovati i ranije. I bilo koji pravilnik s primanjem kakvo grabi. Ali nije. Bez obzira na medijski ambijent beskrupulozno sužava odjevni repertoar kolektivu s prosječnom platom daleko ispod republičkog prosjeka. Liči na uvođenje uniforme. Obilježje dogme. Ograničavanju slobode govora u Nacionalnom emiteru priključuje se evo redukcija odijevanja a očekujem i kretanja. Kao na šestom. Što sve ima na tom spratu znaju samo probrani. Zaštićeni kodom.
Papagaj ili Meksikanac, odaberite sami
„Ugled i dostojanstvo RTCG je, kao nikada u svojoj 80-to godišnjoj istoriji, narušeno dolaskom nezakonitog direktora Borisa Raonića, tako da je trenerka i patike ne mogu dodatno urušiti“ napisao mi je jedan kolega saznavši za desportivizaciju osoblja.
Kad se pogleda iz drugog ugla, glamurozni nam naredbodavac skoro svakog dana dolazi u stvari obučen za plažu. U zimskom periodu. Problem je što je to radio i u ljetnjem. Dolazio u šortsu i majici u elitni kafić na službeni susret sa damom koju prvi put vidi u životu. Pitala ga je li na odmoru, ali reče „radim“ i „vruće je“. Sljedeći put neka obuče odijelo zatražila je. Jer „GENERALNI DIREKTOR TAKO NE DOLAZI NA POSAO“ sasula mu u oči i pitala „vidiš li kako zgledaš, kao papagaj, i neki glumac iz meksikanskih porno filmova krajem sedamdesetih“? (Nisam trebao ovo napisati, jer će ga zločesti sad prozvati Meksikancem. ☹ )
Rezime
Sjutra ću na rabotu u gaćama radničkim s košuljom, moram. Đavo mi ne da mira pa ću se natrljati s faktorom 50. Ako prepoznaju da ću na plažu - svaka čast!
Časlav Vujotić