Nova lica

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,

Ovog puta pišem Vam o sudu, presudama, Strazburu i zastavi, a ostavljam prostor i za tačku razno.

Da krenemo, ali obrnutim redosljedom.

Zastava. Đe je? Od 26. decembra prošle godine, zastava koja inače stoji na jarbolu na krovu zgrade, volšebno je nestala. Nema je. Jarbol je tu, ali nje nema. Đe je?

Ajde, i da pretpostavimo da ste je makli jer je dotrajala, vala ste imali dovoljno vremena da je zamijenite. Da ste je ponovo šili i vezli, prali i sušili, bila bi spremna. Konačno, Vi ste dužni da držite državnu zastavu tamo đe treba da stoji. Dakle, đe je?

Idemo dalje.

Da ne bi kupili trunje, kao što ste već mnogo puta uradili, da vam lično uhvatim muštuluk – Ustavni sud odbio je moju žalbu na presudu da nijesam mobingovana u RTCG! Eto! Ali… Imam i jedan dodatak. Kao što sam i ranije govorila, u slučaju ovakvog ishoda, pripremamo žalbu za Strazbur! Ako 'oćete, možete da čestitate.

I, da… Svoje sudske troškove plaćam ja. A, da vidimo ko plaća vaše? Nešto mi se čini - opet ja?

Ko zbilja plaća sudske troškove, konkretno ovog posljednjeg sudskog postupka protiv Vas i četvoro članova Savjeta? Odmah da vam kažem na mene ne računajte. Dovoljna mi je ova moja sudanija, izbrišite me slobodno. Ne zanima me i neću da plaćam! Dovoljno mi je što, ni kriva ni dužna, plaćam sudske egzibicije generalnog Borisa. Vaše vratolomije su Vaša stvar i ne interesuju me.

Pričaju mi kolege (ako nije tačno - laž čula, laž prenijela) da ste nestali u vidu „lastinog repa“ nakon odgađanja ročišta gdje ste „predmet“ tužbe Vi i kolege iz Savjeta. Ma, je li moguće? Kažu, izašli ste na neki drugi izlaz da bi izbjegli novinare? Ne mogu da vjerujem! Znači, napuštali ste sudnicu trasom - Za Nikšić preko Kragujevca? Tako nešto.

Kažu još - odgođeno ročište jer nije bilo dovoljno prostora da se smjeste svi zainteresovani koji su htjeli da prate sudski proces?

Rado bih onda predložila da sljedeća sudanija bude, recimo, u hramu Hristovog vaskrsenja, ali s obzirom na to da je tamo sad centar političkog i kulturnog života, pretpostavljam da su svi termini popunjeni, pa da vidimo neke druge varijante. Recimo neki Parohijski dom? Ili neki drugi crkveni prostor? Bogu hvala ima se toga dosta, pa da vidite nešto s njima? Znam da imate dobre relacije, pa nešto sredite, da zbog trivije ne očama ovo suđenje.

Ukazali ste se, u krupnom planu, prije dva dana u prenosu svetosavske akademije na RTCG. E, sad ne znam, da li je prenos bio upriličen jer ste Vi nazočili događaju ili smo uveli vjerski program?

Dok se to ne riješi, da pređemo na tačku razno. Vidim neke nove emisije i „nova“ lica na RTCG. Sad mi je jasno zašto stalno pominjete modernizaciju i savremene televizijske izraze. Posljednje novo lice koje ste doveli (odnosno ne Vi nego, kako čujem, Mandić lično) starije je od mene tri godine. A, ja uskoro punim 60.

Bacih pogled na autorski projekat „novog“ lica. Koliko sam skontala iz prve epizode u ovoj emisiji crtamo goste, odnosno radimo njihove karikature i provjeravamo koliko dobro znaju japanski. Što japanski, pitaće neko? Pa zbog našeg predsjednika vlade, on se školovao u Japanu.

Logično, premijer Spajić je gostovao prvi i briljirao je na japanskom. Ali, ako je ovo stalni koncept emisije, šta sa narednim gostima? Nema druge do da se ranije obavijeste pa neka ta dva tri dana uče japanski. Da se ne brukaju. Šta ćete Vi, ako Vas autor pozove? Mislim, bilo bi očekivano da budete ovjekovječeni jednim crtežom, ali šta ćete za japanski? Jer, znajući kako stojite s maternjim… strah me biće - hara-kiri!

Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.

Tanja Šuković, novinarka RTCG