Kneževićev rat za Botun: ,,Neki ćete da poginete, a neki ćemo da se vratimo...”

Prednovogodišnja drama u Botunu pretvorila se u neku vrstu političke komedije apsurda. Ne baš na nivou čuvenih ,,Mućki“ Rodnija i Del Boja; više je podsjetilo na jednog drugog televizijskog junaka, Crnog Gruju.  

Sjećate se, sigurno, one čuvene poruke: ,,Idemo u rat da se bijete. Neki ćete da poginete, a neki ćemo da se vratimo...“

KOLEKTORSKE MUKE PREGOLEME

E, dok su Zećanke i Zećani ginuli - srećom: samo virtuelno, boreći se protiv kolektora - lider Demokratske narodne partije Milan Knežević je 30. decembra najavio ekspresni izlazak iz vlasti u Podgorici i državi zbog policijske reakcije u Botunu.  

No, danas, 12. januara DNP je i dalje u vlasti. Što bi se reklo: ,,neki ćemo da se vratimo...“  

A Knežević se vratio ultimatumima, odmah nakon novogodišnjih i božićnih praznika. Novi ultimatum, ukratko, ovako glasi: da Vlada na prvoj narednoj sjednici usvoji inicijativu dvoje ministara DNP-a, Miluna Zogovića i Maje Vukićević - da se mijenja Ustav kako bi srpski jezik postao službeni, da trobojka bude proglašena narodnom zastavom i da postoji dvojno državljanstvo sa Srbijom... Ništa manje nego - tri uslova.  

A na samom kraju, DNP je tek ovlaš pomenuo tamo neki kolektor u Botunu, nešto kao – valjalo bi početi dijalog...

A ukoliko Spajić ovo ne prihvati, ako Vlada odbije, Zogović i Vukićević odmah napuštaju Vladu, četiri poslanika DNP će uskratiti podršku u parlamentu, a odbornici te partije biće protiv gradonačelnika Mujovića.  

Hoće li tako i biti?  

ULTIMATUM ZA ULTIMATUMOM

Pa, sudeći po dosadašnjem ponašanju, predsjednik Demokratske narodne parije se odavno ne opterećuje vlastitom datom riječju.  

Milan Knežević je još maja 2024. godine najavio da će uskratiti podršku Vladi Milojka Spajića, ukoliko Crna Gora podrži na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 23. maja 2024. usvojila nacrt rezolucije o Srebrenici, uz glas iz Crne Gore, kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.  

Nakon toga, DNP je ostala u vlasti.  

Početkom jula iste godine Milan Knežević je ustvrdio da DNP neće – ali baš neće - podržati rekonstrukciju Vlade, ako Spajić ne započne dijalog o normiranju srpskog kao službenog jezika. Dijaloga nije bilo, ali glasanja jeste: 23. jula poslanici Skupštine Crne Gore izglasali su rekonstrukciju Spajićevog kabineta u koji su sada ušli - i članovi Kneževićeve partije!  

I da, DNP se tako učvrstila u vlasti, prijetnjom koja je bila politički blef.

Ne, nije tu bio kraj ultimatumima. I to sve u istoj, 2024. godini.  

Septembra 2024, Knežević je u ime svoje stranke uputio još jedan ultimatum. Prvo je podsjetio da je Bošnjačka stranka obećala da će da napusti koaliciju sa DPS-om u Bijelom Polju, a onda je javno upozorio da – ako stranka Ervina Ibrahimovića ostane u savezu sa DPS-om - da Spajić mora Bošnjake da izbaci iz Vlade.  

Prošao je septembar, oktobar, novembar, protekla je 2024. godina. Prošla je i čitava, sljedeća, 2025, a u Bijelom Polju su i dalje zajednički na vlasti BS i DPS.  

DNP je ostala u vlasti. I u državnoj, i u vlasti Podgorice.  

Ako nije održao riječ toliko puta, da li je onda i novi Kneževićev ultimatum samo još jedna prizemna predstava?  

VRIJEDNOST DATE RIJEČI  

Sasvim je moguć takav rasplet. Avgustovski oslobodioci su nas navikli da njihove date riječi sami ne poštuju, osim kada je realizacija srpskog sveta u pitanju.  

Postavljanje identitetskih pitanja ispred rješavanja problema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda ukazuje da ovog puta Milan Knežević nije iskušavao samo premijera Milojka Spajića.  

Naprotiv. Mahanje trobojkom, busanje u junačka prsa srpskim jezikom, to naprasno ispostavljanje identitetskih zahtjeva, umjesto priče o Botunu, ukazuje da Milan Knežević politički testira svoje političke saveznike iz ,,srpskog sveta“ – Andriju Mandića, lidera Nove srpske demokratije, kao i Aleksu Bečića, čelnika Demokrata.  

I biće da je ova taktika usaglašena sa Kneževićevim ključnim političkim mentorom, srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.  

TEST ZA MANDIĆA, MUKE ZA KNEŽEVIĆA

Uočljivo je tokom posljednjih nekoliko mjeseci da je – umjesto Andrije Mandića - baš Milan Knežević postao glavni ljubimac srpskog vožda. Uočljivo je i da se Mandić, kao lider parlamentarne većine, nekako drži podalje od Vučića...  

Da li je inicijativa Milana Kneževića pokušaj da Mandić izvede na čistinu, ili je  zajedničke igre da se ostvari stari plan potčinjavanja Crne Gore Srbiji, samo sada novim sredstvima?  

Jedno je jasno: Kneževićev novi ultimatum teško da može proći, jer je Evropa rekla da Crna Gora sada ne treba da se zamara identitetskim pitanjima. Dakle, ako Spajić bude poštovao instrukcije Brisela, izvjesno je: Vlada broji 32 ministra, a broj Mandićevih, Bečićevih i Kneževih ministara, sve sa glasom Vladimira Jokovića, jedva prelazi trećinu.  

To znači Kneževićev novu ultimatum može da znači samo – novu kompromitaciju.  

Zato će biti interesantno posmatrati Kneževićev pokušaj kontrole štete.  

...A DA PONOVO BLEFIRAMO?

Ko zna, možda bi mogao da kopira komuniste Titove Jugoslavije? Ono iz vremena kada je vojska moćnog SSSR-a 1968. godine umarširala u Čehoslovačku. Titova Jugoslavija je tada žestoko osudila agresiju, ali su neki ovđe u Crnoj Gori otišli korak dalje. Lokalna partijska organizacija iz Pješivaca tada je Centralnom komitetu Crne Gore poslala prijedlog ultimatuma: da trupe SSSR-a u roku do 48 sati napušte teritoriju Čehoslovačke!  

Odmah je iz CK Crne Gore stiglo je kontra-pitanje: ,,A što ćemo ako Rusi ne izađu iz Čehoslovačke?“  

Malo zatečen, bistri lokalni partijac smislio je odgovor: ako do sjutra ne izađu iz Češke, prekosjutra organizujemo novi sastanak!

Možda i Milan Knežević da razmisli o nekom sličnom postupku. Recimo da kaže: ako do Vaskrsa Spajić ne odgovori, imaće DNP novi sastanak. Samo ovog puta bez Dragana Bojovića.