Mugoša: Vlada ne rješava problem deficita, Brisel upozorava na rizike „Euro modela“

Odnos Vlade Crne Gore prema pitanjima koja se tiču javnih finansija svodi se na konstataciju problema, ali ne i na njihovo rješavanje, ocijenio je poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša.

On je, gostujući na Anteni M, posebno ukazao na problem rekordno visokog spoljnotrgovinskog deficita.

- Fakat je u Crnoj Gori da je inflacija jednim dobrim dijelom uvozna ili uvezena. Znate da imamo ozbiljan problem sa spoljnotrgovinskim deficitom, međutim, ono što zamjeram aktuelnoj većini jeste što ništa ne radi da se taj deficit smanji. Naprotiv, zbog njihovog neaktivnog djelovanja imamo najveći spoljnotrgovinski deficit ikada. Što znači da imamo najveći uticaj uvezene inflacije ikada. Prošle godine smo, nažalost, uvezli četiri milijarde eura više robe nego što smo izvezli. Pokrivenost uvoza izvozom nam je oko 13 odsto, što znači da osam puta više uvozimo nego što izvozimo. Ove godine, prema podacima nakon devet mjeseci, imamo još gore rezultate, odnosno spoljnotrgovinski deficit veći za oko 60 miliona eura. Samo ću vam navesti nekoliko primjera koji najbolje slikovito pokazuju neaktivnost sistema - rekao je Mugoša.

Kao jedan od primjera naveo je poljoprivredu, ukazujući na veliki rast uvoza poljoprivrednih proizvoda u posljednjih nekoliko godina, uz znatno skromniji rast izvoza. Prema njegovim riječima, Crna Gora je 2019. godine uvozila poljoprivredne proizvode u vrijednosti od oko 600 miliona eura, dok je prošle godine taj iznos dostigao 1,1 milijardu eura.

- Za 500 miliona eura nam je za pet do šest godina porastao uvoz poljoprivrednih proizvoda, a izvoz je porastao samo za 50 miliona. Vi godišnje izvozite mlijeko za 30 miliona, a uvozite ga za 160 miliona. Izvozite voće i povrće za osam miliona, a samo voće uvozite za 50 miliona. Uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, osim sira, iznosi 84 miliona eura. Što znači da država, nažalost, svojim neaktivnim djelovanjem sve više uvozi inflaciju - naveo je Mugoša.

Skrenuo je pažnju i na komentare koje su juče uputili predstavnici Evropske komisije, a koji se tiču vladinog programa povećanja zarada.

- Kad govorimo o „Evro modelu“, samo tražim da ozbiljno i argumentovano diskutujemo o tome. Povećanje plata je neophodno i to svi znamo. Plate su niske, vidite i sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 2.170 eura, dok su dvije prosječne plate manje od nje. Govorimo o sindikalnoj potrošačkoj korpi. Takođe, treba povećati i penzije. Penzioneri su jedna od najugroženijih kategorija trenutno u Crnoj Gori. Sve to treba povećati, ali moramo zajedno da se dogovorimo o načinu i dinamici povećanja.

I najnoviji izvještaj Evropske komisije ukazuje upravo na rizik održivosti javnih finansija kada je u pitanju „Evro model“. Održan je i zajednički sastanak Evropskog komiteta za ekonomska i socijalna pitanja, u kojem učestvuju civilni sektor, poslodavci i sindikati. Na sastanku, koji je održan juče u Briselu, takođe je upozoreno na rizike ovog modela.

- Zbog toga želim da o tome razgovaramo otvoreno i transparentno, jer to utiče na narednih 10 do 20 godina i nije stvar ni trenutne vlasti ni trenutne opozicije. To bi trebalo da bude predmet visokog stepena konsenzusa svih relevantnih faktora - dodao je Mugoša.

Mugoša je naglasio da je neophodno zajedničko djelovanje svih učesnika u političkom životu prilikom kreiranja ekonomske politike Crne Gore, jer ona dugoročno oblikuje pravce razvoja. Zbog toga, kako je istakao, odluke koje se donose ne bi trebalo da služe kratkoročnim političkim ciljevima.

- Ovdje se, nažalost, o ekonomiji razmišlja kroz kratkoročne političke i ideološke ciljeve. Ne bi oni trebalo da imaju puni uticaj. Treba da se dogovorimo, da imamo širok stepen saglasnosti, odnosno konsenzus o tome kako ova država treba da izgleda po pitanju ekonomije u narednih 10 do 20 godina. Pa onda nova vlast može da neke sitne dijelove iznijansira - rekao je sagovornik Antene M.

Govoreći o inflaciji, podsjetio je da podatak o prosječnoj zaradi u Crnoj Gori, koja iznosi 1.040 eura, ne pokazuje stvarnu sliku životnog standarda građana, jer dvije trećine zaposlenih prima platu nižu od prosječne, dok se statistički obračun zasniva na podacima iz svega četiri odsto ukupnog broja preduzeća u državi.

- Podatak o prosječnoj zaradi skriva dosta stvari koje su povezane sa realnošću. Ako pogledate, na primjer, statističke podatke, iako ona iznosi 1.040 eura, dvije trećine zaposlenih u Crnoj Gori prima platu ispod prosjeka. Osim toga, Monstat prosječnu platu računa u preduzećima sa deset i više zaposlenih. To je standardna metodologija, međutim, u Crnoj Gori je 96 odsto ukupnog broja preduzeća sa manje od deset zaposlenih. Tako da se prosječna zarada zapravo računa na osnovu podataka iz svega četiri odsto ukupnog broja preduzeća u Crnoj Gori - naglasio je Mugoša.

On je ukazao i na to da prosječna zarada raste sporije od cijena, zbog čega građani, uprkos nominalnom povećanju plata, zapravo gube kupovnu moć. Prema njegovim riječima, posljednji podaci Monstata iz septembra pokazuju da su plate za godinu porasle 2,7 odsto, dok cijene rastu značajno brže.

- Plata raste minimalno u nominalnom iznosu, međutim, za tu minimalno povećanu platu danas možete da kupite manje nego što ste mogli prije godinu dana, kada vam je plata bila minimalno niža u nominalnom iznosu. Što znači da vam pada kupovna moć. Za svoju zaradu možete manje da kupite nego prije godinu dana - pojasnio je.

Kao jedan od pokazatelja koji bi, smatra, omogućio realniju sliku zarada u Crnoj Gori, Mugoša je naveo medijalnu zaradu, čije uvođenje traži od države već godinama. Objasnio je da ona predstavlja nivo zarade od kojeg polovina zaposlenih prima više, a polovina manje, zbog čega je, kako ocjenjuje, pouzdaniji pokazatelj od prosječne plate.

- Ako ja imam zaradu od 2.000 eura, a neko 500 eura, prosječna je 1.250 eura. Medijalna zarada je nivo zarade na kojem 50 odsto građana ima primanja iznad tog nivoa, a 50 odsto ispod njega. I ona je mnogo realniji pokazatelj. Ako uzmemo primjer uporednih zemalja, recimo, u Srbiji je prosječna zarada 1.000 eura, ali je medijalna 800 eura. U Hrvatskoj je prosječna 1.550 eura, a medijalna 1.350 eura. U Sloveniji je prosječna 1.700 eura, dok je medijalna 1.450 eura. Što znači da je medijalna zarada realniji pokazatelj i da je otprilike 200 do 250 eura niža od prosječne - precizirao je Mugoša.

Na osnovu poređenja sa tim državama, ocijenio je da bi medijalna zarada u Crnoj Gori iznosila između 800 i 850 eura, što bi, prema njegovim riječima, mnogo realnije prikazalo nivo primanja zaposlenih. Dodao je da je veliki broj građana posebno pogođen rastom cijena, a da ni opšta stopa inflacije ne odražava u potpunosti njihove stvarne troškove života.

- Ima li građanina kojem se može objasniti da su cijene u posljednjih godinu dana porasle samo pet odsto? Naravno, zavisi od toga šta koristite. Onaj ko više troši na hranu i ljekove – starija populacija i generalno veliki broj građana – suočava se sa mnogo većim povećanjima. Praktično, cijene tih roba rastu iz dana u dan. Takođe, neko više koristi prevozno sredstvo i tek je on drastičnije pogođen inflacijom, jer su, na primjer, troškovi goriva u Crnoj Gori za godinu dana porasli više od 30 odsto - istakao je Mugoša.

Mugoša je ocijenio da je statistika zanimljiva disciplina, ali da je neophodno dublje analizirati podatke kako bi se dobila stvarna slika ekonomskih prilika. Smatra da se u Crnoj Gori statistički pokazatelji uglavnom koriste površno, što, kako je naveo, posebno dolazi do izražaja kada je riječ o spoljnotrgovinskom deficitu.

Ukazao je i na to da je inflacija u Crnoj Gori značajno veća od prosječne inflacije u Evropskoj uniji, te da je godišnja inflacija u septembru bila viša nego u svim državama članicama EU osim tri. Prema podacima koje je iznio, cijene dobara u Crnoj Gori rasle su 44,7 odsto brže nego cijene dobara u EU.

- Da prevedemo na jednostavan jezik: ako ste imali zaradu od 1.000 eura i nešto kupovali za tu zaradu, u EU bi vas to koštalo 1.030 i nešto eura, dok bi vas u našoj zemlji koštalo 1.050 i nešto eura. Tako da je inflacija, osim što je dobrim dijelom uvezena, a to je fakat, posljedica i toga što država ništa ne radi, već samo pogoršava taj indikator. S druge strane, ona je posljedica problema u ekonomskoj politici u našem dvorištu - ocijenio je Mugoša.

Posebno je kritikovao odnos države prema penzionerima, navodeći da veliki broj njih živi od minimalnih primanja, dok usklađivanje penzija ne prati stvarni rast troškova života. Prema njegovim riječima, oko polovine penzionera prima minimalnu penziju od približno 460 eura, dok dvije trećine njih imaju primanja do 560 eura.

- I kad govorimo o penzijama, moram reći da zaista ne mogu da vjerujem koliko se zapostavlja ta kategorija naših sugrađana, koji sada ubiraju plodove svega onoga što su kao temelj stvarali u ovom društvu. Vi ste sad došli do toga da pola penzionera prima minimalnu penziju, oko 460 eura, a dvije trećine primaju do 560 eura. I vidite da im se penzija godišnje povećava za dva do tri odsto, a vidjeli smo da je inflacija mnogo veća, što znači da i to malo što primaju realno gubi na vrijednosti - kazao je Mugoša.

On je podsjetio da su zbog toga predložili drugačiji način usklađivanja penzija, koji bi u obzir uzimao strukturu potrošnje penzionera. Smatra da opšta stopa inflacije nije odgovarajući pokazatelj za obračun njihovih primanja, jer najveći dio novca izdvajaju za hranu, ljekove i režijske troškove.

- Mi smo zato i predložili da se drugačije radi usklađivanje. Ne mogu se penzije usklađivati sa opštim nivoom rasta cijena, jer penzioneri najviše troše na hranu, ljekove i režijske troškove. I treba da se usklađuju sa rastom troškova u tim kategorijama. A ne samo da Vlada gotovo ništa ne radi na tom polju, nego radi ono što ne bi smjela da radi, a to je da ukida doprinose za PIO - zaključio je Mugoša.