Spor oko kućica na Adi Bojani: Ribari traže pravdu, institucije se pozivaju na zakon

Slučaj ribara Željka Abramovića kojem je kućica na Adi Bojani zbog, kako on tvrdi, neažurnosti institucija za rušenje, otvorio je pitanje koliko se postupak provjere i procedura na tenderu za kućice, ali i postupak njihovog rušenja obavlja u skladu sa propisima. Iz Morskog dobra ističu da se državna imovina može davati u zakup isključivo putem tendera, te da postoje zloupotrebe da se te kućice koriste za rentiranje, iako su upisane kao ribarske. Komunalna inspekcija Ulcinj navodi da postupa u skladu sa zakonom, dok iz Udruženja „Ada Bojana“ upozoravaju na nejednak tretman korisnika i nedovoljnu zaštitu tradicionalnih ribara.

Abramović je objasnio da je Komunalna inspekcija Opštine Ulcinj donijela rješenje o uklanjanju njegovog objekta – drvene kućice koja mu prevashodno služi za odlaganje ribolovne opreme. Tvrdi da se suočio sa problemima zbog neriješenog prenosa prava na kućicu na Adi Bojani, koju je dobio na poklon od danskog državljanina Klausa Kristensena. 

Kako je objasnio, ugovor o poklonu uredno je ovjeren kod notara, a zahtjev za prenos prava predao je Morskom dobru 21. aprila 2023. godine, ali odgovor do danas nije dobio. U međuvremenu je, u maju 2024. godine, donijet pravilnik kojim je, prema njegovim riječima, onemogućen dotadašnji način prenosa prava.

Abramović ističe da je istog dana zahtjev podnio i drugi građanin, koji je od istog vlasnika kupio drugu kućicu, ali je njegov zahtjev riješen i pravo prenijeto na njegovo ime.

- Njegov je bio ugovor o prodaji i taj zahtjev je završen, prava su prenijeta na njega i sljedeći ugovor je bio automatski na njegovo ime. A u mom slučaju jednostavno nije - kazao je Abramović.

Zbog neriješenog statusa kućice, kako tvrdi, našao se u nepovoljnom položaju prilikom tendera za zakup, na kojem je bio drugoplasirani. Smatra da takve situacije otvaraju prostor za zloupotrebe i ucjene.

- Problemi već počinju prije tendera. Neko razmatra to kao priliku da ostvari neku imovinsku korist, jer znamo da je to postalo način za ostvarivanje lake zarade. Izađete nekome na neku lokaciju, ponudite više, a onda slijedi dogovor koji je, u stvari, jednak ucjeni. Nalazite se u pat poziciji, ili ćete se dogovoriti ili nećete. Ako se ne dogovorite, možete doći do situacije u kojoj sam ja trenutno, a to je rušenje - naveo je Abramović.

Na osnovu izvršnog rješenja Komunalne inspekcije Opštine Ulcinj, početkom novembra pokušano je rušenje njegove kućice, ali do toga nije došlo. Abramović tvrdi da je rušenje spriječeno zahvaljujući prisustvu njegovog djeteta u objektu.

- Mislio sam da je na neki način sve završeno, ali je samo prisustvo mog djeteta u toj kući spriječilo tog dana rušenje - ispričao je Abramović.

Dodao je da je rješenje o rušenju glasilo na 3. novembar, dok su policijski službenici, komunalna policija i predstavnica Centra za socijalni rad došli 5. novembra.

Ukazao je i da je prilikom rušenja druge kućice posmatrao rad nadležnih službi, tvrdeći da je postupak bio neorganizovan i da je otpad odlagan na prostoru koji za to nije predviđen.

Rukovodilac Službe za kontrolu Javnog preduzeća „Morsko dobro“ Srđan Radić kazao je da je, prema informacijama koje ima, prepreka za prenos prava na kućicu bio novi pravilnik koji ne dozvoljava prenos po osnovu ugovora o poklonu sa stranog državljanina. Međutim, nije imao odgovor na pitanje zbog čega Morsko dobro nije odgovorilo na zahtjev podnijet još u aprilu 2023. godine, prije donošenja pravilnika, te obećao da će to provjeriti i uputitzi odgovor što prije.

Radić je naveo da to preduzeće sprovodi Program privremenih objekata koji donosi nadležno ministarstvo i da nema ovlašćenje da samostalno mijenja namjenu objekata. Prema njegovim riječima, Abramovićeva kućica nije prepoznata kao ribarski objekat, zbog čega je lokacija morala biti ponuđena na javnom tenderu.

- Mi nijesmo tu da tumačimo Program privremenih objekata, nego da ga sprovodimo. Državna imovina se može samo putem tendera davati u zakup, što smo i uradili. Da je imala drugi status ili da je gospodin Abramović uspio da izdejstvuje drugi status, onda bi situacija bila drugačija - objasnio je on.

Radić je potvrdio da je obišao Abramovićevu kućicu i da poznaje njegov rad kao ribara, navodeći da razumije situaciju u kojoj se našao, ali da kao šef kontrole mora postupati u skladu sa propisima.

Govoreći o tenderu na kojem je Abramović bio drugoplasirani, Radić je istakao da svi učesnici potpisuju izjavu kojom prihvataju uslove tenderske dokumentacije. Tvrdi i da dodatnih pet bodova, koje bi Abramović eventualno ostvario po osnovu prethodnog zakupa, ne bi promijenilo konačan ishod tendera.

„Može da se sazna, jednostavno, sva naša tenderska dokumentacija je dostupna putem slobodnog pristupa informacijama. I dan-danas može da se izvrši uvid u tu dokumentaciju i da se izračuna da li bi gospodin Abramović, ukoliko bi dobio tih pet bodova, bio prvorangirani ili ne“, kazao je Radić.

Predstavnik Komunalne inspekcije Ulcinj Benjamin Sukelić kazao je da ta služba postupa isključivo u skladu sa zakonom i da nema ovlašćenja da odlučuje o statusu privremenih objekata, niti o tenderskim postupcima koje sprovodi Morsko dobro.

- Komunalna inspekcija radi samo u skladu sa zakonskim propisima. Mi ne učestvujemo ni u izradi Programa privremenih objekata, ne odlučujemo koji će objekat kakav status da ima, niti odlučujemo u postupku po tenderu koji sprovodi Morsko dobro - objasnio je Sukelić.

Naveo je da je postupak pokrenut nakon što je Komunalna inspekcija dobila dopis Morskog dobra u oktobru prošle godine. Predmet je trajao duže od godinu dana, a tokom postupka prikupljena je dokumentacija i saslušane uključene strane.

Kako je pojasnio, subjekt inspekcijskog nadzora bio je danski državljanin Klaus Kristensen, jer pravo korišćenja kućice nije prenijeto na Abramovića, koji je tokom postupka objasnio da je objekat dobio na poklon.

- Inspektor je saslušao gospodina Abramovića, uzeo izjavu od advokata subjekta nadzora, odnosno gospodina iz Danske, prikupio dokaze od Morskog dobra i na kraju donio rješenje. Jedino rješenje koje je mogao da donese jeste da se taj objekat ukloni i da se javna površina vrati u prvobitno stanje - kazao je Sukelić.

Prema njegovim riječima, Abramović nema potrebnu dokumentaciju za korišćenje lokacije, zbog čega je donijeto rješenje o uklanjanju objekta. Objasnio je da se stranci najprije ostavlja rok da sama ukloni objekat, dok je prinudno rušenje posljednja mjera.

Dodao je da je na rješenje izjavljena žalba, ali da ona nije usvojena jer drugostepeni organ nije utvrdio nepravilnosti u postupku.

Sukelić je naveo da je tokom posljednje tri godine na području Ade Bojane uklonjeno oko 40 objekata i da se u svim sličnim slučajevima primjenjuje ista procedura.

Ipak, potvrdio je da poznaje Abramovića i da zna da kućicu koristi za potrebe ribolova.

- Znam gospodina Abramovića, znam čime se bavi, svi smo iz Ulcinja. To jeste kućica koju on koristi za ribolovne svrhe, da tamo boravi, za čamac i vjerovatno drugu opremu. Problem je što zakon ne prepoznaje tu kućicu kao ribarsku - istakao je Sukelić.

Predstavnica Udruženja „Ada Bojana“ Dijana Pelinković kazala je da to udruženje pruža podršku Abramoviću, ali i ostalim ribarima i zakupcima na Adi Bojani. Istakla je da je njegov slučaj posebno zabrinjavajući jer mu egzistencija zavisi od ribolova i kućice koju koristi.

- Mi smo mišljenja da se uvijek može naći kompromis, može se naći neki model da se to malo drugačije uradi. Želim da naglasim da Udruženje nije protiv zakona, niti države, niti zaštite prirode. Naprotiv, mi smo za to da se zakoni poštuju i da institucije preuzmu odgovornost za stanje koje se decenijama stvara na Bojani - poručila je Pelinković.

Prema njenim riječima, rušenje kućica samo je jedan od problema na Adi Bojani. Kao dugogodišnje institucionalne probleme navela je nejednak tretman korisnika, sporne tenderske procedure, nedovoljnu zaštitu tradicionalnih ribara i nekontrolisano povećanje broja objekata.

Pelinković je ukazala na značajan rast broja kućica, navodeći da ih je 2010. godine bilo 442, dok ih danas ima više od 800.

- Naravno da Ada Bojana danas liči na komercijalnu priču. Morsko dobro je osnovano 1992. godine sa ciljem zaštite tog prostora, a danas tamo imamo više od 800 kućica. Ako griješim, gospodin Radić će me ispraviti. Morsko dobro ima još 20 lokacija za izdavanje. Ja stvarno ne znam gdje će te kućice da se grade i ko snosi odgovornost za sve to - kazala je Pelinković.

Ona je postavila pitanje odgovornosti institucija za povećanje broja objekata, upozoravajući da se, prema njenoj ocjeni, Ada Bojana sve više usmjerava ka komercijalnim sadržajima, dok tradicionalni ribari nemaju odgovarajuću zaštitu.

Radić je naveo da su za samo jedan vikend znalo da nikne desetine kućica, često u vrijeme kada inspekcijski organi nijesu na terenu, kao i da su pojedini objekti građeni na sprat.

- Na terenu imamo ogroman broj nelegalnih kućica koje su vremenom, kroz izmjene, dopune, kroz nove programe, ono što prepozna Program privremenih objekata, za nas je legalno. Za to su nadležne određene komisije, koje izađu na teren, vide, ali naravno, potrebno je da bude zahtjev korisnika. Ono što bih i savjetovao gospodina Abramovića, sada je momenat, uskoro će izmjene i dopune programa važećih privremenih objekata da se vidi kroz Udruženje ribara, da se napravi inicijativa i sastanci na najvišem nivou sa organima koji donose odluku, i da se određen broj kućica na Adi Bojani ostavi, prepozna, ucrta kao ribarske kućice - poručio je Radić.

Sukelić je odbacio tvrdnje da službenici Komunalne inspekcije sa zadovoljstvom pristupaju rušenju objekata na Adi Bojani, ističući da postupaju profesionalno, bez obzira na lične stavove.

- Stvorio se pogrešan narativ u javnosti, kao da Komunalna inspekcija na neki način uživa u ovome. Ili da jednostavno treba da zanemarimo sve druge institucije i zakone i kažemo: 'Željko mi se sviđa, Željku neću da diram lokaciju.' Drugo je moje lično mišljenje kada sam kod kuće, a drugo kada sam na radnom mjestu. Ja nemam pravo da svoja osjećanja ili to da li mi se Željko sviđa ili ne sviđa utiču na postupanje. Mi moramo da ispoštujemo proceduru - zaključio je Sukelić.

Pelinković je ukazala na moguće zloupotrebe u postupcima dodjele lokacija, postavljajući pitanje kako pojedinci mogu dobiti više lokacija i da li se na taj način otvara prostor za nezakonite radnje.

- Da li Morskom dobru bude upadljivo kada neko uzme deset lokacija? Da li ta osoba živi na tih deset lokacija ili mu se davanjem tih lokacija omogućava krijumčarenje i kriminal? - upitala je Pelinković.

Naglasila je da Udruženje ne osporava pravo države da upravlja tim prostorom, ali insistira na jednakom tretmanu svih korisnika.

- Mi smo veliko udruženje, tamo ima oko 800 kućica. Ne osporavamo pravo države da upravlja tim prostorom. Ali zahtijevamo da se zakoni i drugi propisi primjenjuju jednako prema svima, da se zaštite prava dugogodišnjih korisnika i ribara i da nadležne institucije preuzmu odgovornost za odluke koje su dovele do sadašnjeg stanja - poručila je Pelinković.

Prema njenim riječima, stanje na Adi Bojani značajno se promijenilo tokom prethodnih petnaestak godina, zbog čega smatra da je neophodno utvrditi odgovornost institucija.

Radić je upozorio na zloupotrebe ribarskih kućica na Adi Bojani, tvrdeći da se veliki broj njih koristi za turističko iznajmljivanje, umjesto za ribolov.

- Mi sada pričamo o slučaju gospodina Abramovića, a niko neće da kaže da mnogo ribarskih kućica služi za rentu. Ozbiljno se radi iznajmljivanje. Uđite na internet, vidjećete da se 90 odsto kućica renta - kazao je Radić.

Objasnio je da Služba kontrole evidentira takve slučajeve i prosljeđuje ih nadležnim inspekcijskim organima, jer Morsko dobro nema upravnu nadležnost da samostalno postupa.

Radić je potom otvorio pitanje druge lokacije koju Abramović koristi na osnovu ugovora sa Morskim dobrom, a koja se nalazi u Dubravi.

Abramović je potvrdio da ima ugovor o zakupu zemljišta na lokaciji D131, gdje se nalazi vikend-kućica, ali je naglasio da objekat nije njegovo vlasništvo i da od njega nema nikakvu materijalnu korist.

- Imam ugovor sa Morskim dobrom za još jednu lokaciju, odnosno za zakup zemljišta. Tu se nalazi objekat od prethodnog vlasnika. To je moj prijatelj, ja sam zakupac zemljišta, a on je vlasnik kuće. Apsolutno nemam nikakvu materijalnu korist od te kućice - objasnio je Abramović.

Prema njegovim riječima, strah od tendera razlog je zbog kojeg pojedini vlasnici kućica ne prenose ugovore na svoje ime, već ih ostavljaju na prethodnim zakupcima.

- Samo spominjanje riječi 'tender' unosi strah kod ljudi. Mogu vam dati primjer, u mojoj okolini postoje još najmanje tri ili četiri čovjeka koji su ostavili kuće na stare zakupce, jer se jednostavno boje tendera i misle da su na taj način zaštićeni - naveo je Abramović.

Odgovarajući na ranije primjedbe Pelinković o zaštiti dugogodišnjih zakupaca, Radić je istakao da redovno plaćanje zakupa ne znači automatsko pravo na produženje ugovora nakon isteka Programa privremenih objekata.

- Istekom Programa privremenih objekata ide novi tenderski ciklus. Tako kaže zakon, ne Srđan Radić. I zato će istekom programa 2028. godine ići novi tender. To je državna imovina, nije đedovina. Zna se kako se po Zakonu o državnoj imovini daje u zakup, putem tendera, i to mora biti transparentno i javno - poručio je Radić.

On je naglasio da je Morsko dobro postupalo u skladu sa propisanom procedurom, ali je podržao inicijativu da se tradicionalnim ribarima pomogne kroz aktivnije djelovanje njihovih udruženja i saradnju sa nadležnim institucijama.

- Apsolutno sam saglasan da treba pomoći našim ribarima i da kroz aktivniju ulogu ribarskog udruženja zajednički pokušamo da riješimo ove probleme. Tu sam i ja da pomognem - zaključio je Radić.