Prekić: Opasnost od velikosrpskog hegemonizma u Crnoj Gori konstatovana 1928. godine

Tek 1928. na IV Kongresu KPJ se definiše Crna Gora kao jedna od posebnih jedinica federalističkog sistema. Tada se konstatuje i opasnost od velikosrpskog hegemonizma koji je bilo moguće primijeniti u Crnoj Gori, kazao je istoričar Adnan Prekić sa Filozofskog fakulteta u okviru pratećeg programa festivala „Bookiranje“ na panel-diskusiji na temu „Sve boje nacionalizma“, prenosi Fokalizator.

Na pitanje koje je faze prošao crnogorski identitet za vrijeme Jugoslavije, a posebno u periodu pred referendum, Prekić je kazao od državotvorne ideje koja je bila aktuelna u prvoj polovini 19. vijeka.

- I kao prva državotvorna ideja koja se pojavljuje na ovom prostoru, ona se pojavljuje za vrijeme Petra II i knjaza Danila i to je ta ideja o obnavljanju Ivanbegovine. Tu se misli na državu Ivana Crnojevića i to je ta neka prva ideja o obnavljanju nekog teritorijalnog integriteta i neke državnosti - rekao je Prekić, te objasnio da je smrt Danilova dokaz dometa te ideje.

1918. godina je, prema njegovim riječima bila posebno razočaravajuća, a zatim je došao komunizam koji je imao jako utemeljenje u Crnoj Gori. Tek 1928. na IV Kongresu KPJ se definiše Crna Gora kao jedna od posebnih jedinica federalističkog sistema. Tada se konstatuje i opasnost od velikosrpskog hegemonizma koji je bilo moguće primijeniti u Crnoj Gori.

- Dolazimo do maja 1945. godine i do onog čuvenog teksta u Borbi Milovana Đilasa gdje on pokušava da definiše šta je to crnogorska nacija i crnogorska nacionalna zajednica. Tu imamo definisanje tog nekog koncepta dualnosti. U pojednostavljenoj verziji Đilas kaže da crnogorski i srpski narod pripadaju istoj etničkoj zajednici, ali da je kroz istorijske procese cg narod izgradio svoju nacionalnu samobitnost i da samim tim ima pravo na svoju naciju - istakao je Prekić.

Kad govorimo o nacionalnim identitetima u Jugoslavijama treba krenuti od toga odakle narodi i nacije dolaze u tu Jugoslaviju, istakao je profesor Hrvoje Klasić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema njegovim riječima, Jugoslavija nije imala šanse prije nego što je nastala jer nije bila ono što se smatralo da će biti.

- Nakon Austrougarske, nakon Osmanskog carstva to će biti prostor za južnoslavensku braću u kojoj ćemo biti ravnopravni, u kojoj ćemo imati jednake mogućnosti razvoja, jednake mogućnosti kadrovskih rješenja, jednake mogućnosti vjerskih obilježavanja i vjerovanja… To se nije dogodilo od 1918. godine. 1945. je pokušala to na drugi način riješiti, no vidjeli smo kako je to završilo. Niti insistiranje na bratsvu i jedinstvu, niti silna borba protiv nacionalizma nije uspjela, nego je u principu gurala pod tepih neke stvari koje su se nakupljale i osamdesetih godina eksplodirale - rekao je Klasić.

Direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević osvrnula se na ulogu identiteskih pitanja kroz procese političkih previranja.

- Mislim da su osjetljiva, intimna identitetska pitanja svih ovih godina bila predmet teških zloupotreba od strane političkih aktera i nastavljaju to da budu i danas. Naravno, tome se prilazilo na različite načine. Osvrnuću se na period od obnove nezavisnosti. Mi smo u tom periodu propustili priliku kao društvo, a cijenim da tu najveću odgovornost nose i donosioci odluka, da ulože i ono što je bio njihov potencijal, i njihovi resursi u osnaživanje identiteta, u zaokruživanje svih identitetskih i osnova i okvira, i izgradnju institucija. Cijenu plaćamo danas, jer društvo koje nije tu vrstu stabilnosti uspostavilo vrlo lako je prodrmati, vrlo je lako je izazivati ovu vrstu zemljotresa kojoj svjedočimo - rekla je Uljarević.

Ona je dodala da nas je neko prije pet ili deset godina jesmo li mi religijsko društvo ili ne, to ne bismo mogli da stavimo u crnogorski kontekst.

- U međuvremenu smo dobili nešto što je najbliže nekom estradnom izrazu religije. On zapravo najopasnije zloupotrebljava ta identitetska osjećanja - smatra Uljarević.