Jedni sa drugima ili jedni pored drugih

Interkulturalizam na Zapadnom Balkanu nije samo politički koncept, već i istorijsko iskustvo zajedničkog života, kao i prostor stalnih preispitivanja - ocijenjeno je u emisiji Građanski ugao na Televiziji E, koju realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO).

O interkulturalizmu kroz istoriju i danas, njegovim društvenim i političkim dimenzijama, ali i o ulozi obrazovanja, politike i medija u oblikovanju narativa o različitosti, Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, razgovarala je sa akademicima Šerbom Rastoderom iz Crne Gore i Husnijom Kamberovićem iz Bosne i Hercegovine, Irenom Stefoskom, istoričarkom i profesoricom na univerzitetu Sv. Kiril i Metodije u Skoplju i Draganom Popovićem, istroričarem iz Beogarda.

- Interkulturalizam je često potisnut političkim interpretacijama. Zajednički život postoji, pogotovo među običnim ljudima. Bez obzira na to šta političke elite o tome misle, praksa saradnje i solidarnosti često se odvija izvan dominantnih političkih narativa - ocijenio je Husnija Kamberović.

Šerbo Rastoder je naglasio razliku između multikulturalizma i interkulturalizma, objašnjavajući da je „interkulturalizam aktivna koegzistencija različitosti dok je multikulturalizam parola“. On je ukazao da region ima snažno multikulturno nasljeđe, ali da savremena društva ne uspijevaju uvijek da to nasljeđe pretvore u osmišljene javne politike niti strateški pristup, podupirući to i primjerom Crne Gore i jaza između društvene realnosti i institucionalnog djelovanja.

Irena Stefoska je istakla da su društva regiona istorijski multikulturalna, ali da je ključno pitanje prelaska u interkulturalnu fazu, odnosno iz pasivnog postojanja različitosti u aktivnu interakciju. „Međuetnička kohabitacija nikada nije završen proces i to pitanje nikad ne možete da arhivirate kao pitanje na koje je definitivno odgovoreno“, upozorila je ona.

- U regionu se vodi dugotrajna borba oko interpretacije interkulturalizma, pri čemu nacionalističke ideologije imaju uticaja u oblikovanju političkog prostora. Njihov cilj je da se zajednice razdvoje, da se ljudi uplaše, da bi mogli lakše da vladaju - kazao je Dragan Popović, naglašavajući da bez demokratizacije društva nije moguće razvijati interkulturalne prakse. 

- U jednom sistemu koji je pretežno autoritaran, kakav je sad, na primjer, u Srbiji, kad imate jako autoritarnu vlast koja vlada strahom, koja vlada pravljanjem podjela, izazivanjem mržnje, vi nemate čak ni priliku da diskutujete o tim pitanjima - naveo je on.

U emisiji je posebno istaknuto da građansko društvo i nacionalni identiteti nijesu suprotstavljeni.

- Građansko društvo bez slobode ne možemo graditi. Sloboda pojedinca i sloboda identiteta predstavljaju komplementarne principe, a ne suprotstavljene koncepte - ukazao je Kamberović. 

Rastoder je, međutim, upozorio da balkanska društva i dalje imaju ograničen prostor za razvoj građanskog društva.

- Građansko društvo je pitanje pojedinca i bez jačanja uloge pojedinca nije moguće prevazići dominaciju kolektivnih identiteta u političkom prostoru. Da ne budem ciničan, to je ono kad svaki protivnik Jevreja ima prijatelja Jevreja i ovdje svaki protivnik nekog drugog ima prijatelja iz te zajednice.  To je folkorno. Suština života je nešto sasvim drugo - pojasnio je on.

Govoreći o političkoj instrumentalizaciji identiteta, i o tome kako političke elite često nastupaju kao jedini tumači identitetskih pitanja, čime učvršćuju vlast i produbljuju društvene podjele, Popović je ukazao da se „političke elite postavljaju kao jedini arbitri u identitetskim pitanjima i kao jedini predstavnici svojih zajednica“, ocjenjujući da to otežava otvorenu društvenu debatu.

Kamberović je upozorio na naglašene narative o nemogućnosti zajedničkog života koji su, zapravo, štetna politička konstrukcija. 

- Političke elite konstruiraju narative o tome kako interkulturalizam nije moguć, iako svakodnevna praksa pokazuje suprotno - kontinuiranu interakciju, saradnju i razmjenu među zajednicama - kazao je on.

Govoreći o ulozi istorije u savremenim društvima, Popović je rekao da istorijsko iskustvo zajedničkog života nije sporno, već da je ključno pitanje kako se to iskustvo tumači i koristi danas.

- Pitanje je kako to iskustvo transformišemo danas, šta iz njega učimo i koliko uspijevamo da se suprotstavimo revizionističkim narativima - upozorio je on, ustvrdivši da se prošlost tumači selektivno.

Rastoder je mišljenja da se prošlost ne može promijeniti, ali da se interpretacije mijenjaju. Ukazao je na razliku između naučne reinterpretacije zasnovane na novim dokazima i političkog nametanja interpretacija, upozoravajući na opasnost instrumentalizacije istorije.

Na pitanje o obrazovanju kao ključnom prostoru za razvoj interkulturalnosti, Stefoska je ukazala da svakodnevna iskustva zajedničkog života često nijesu dio nastavnih programa, jer je fokus na nacionalnim narativima, herojima i velikim događajima, što ograničava razvoj interkulturalnog razumijevanja kod mladih.

- Mi uvijek i s pravom potenciramo političke elite kao nosioce najveće moći, ali ne zaboravimo da političke elite ne mogu ništa bez intelektualnih elita, bez medijskih elita i tako dalje - podvukla je ona.

Popović je, govoreći o istorijskim primjerima, naglasio da su saradnja i konflikt paralelni procesi u istoriji regiona.

- Izbor na čemu se gradi savremena politika predstavlja vrijednosnu odluku društava. Dakle, svako područje koje je mješovito onoliko koliko je naše, naravno da ima različitih konflikata i saradnje. Vaša je sad stvar, kao ozbiljnog i modernog demokratskog društva, na čemu hoćete da gradite i sadašnost i budućnost. Naglašavanje konflikata kao dominantnog istorijskog obrasca predstavlja pojednostavljivanje koje može imati ozbiljne političke posljedice - kazao je on.

U osvrtu na iskustvo Jugoslavije, Kamberović je podsjetio kako je ideja zajedničkog života postojala i imala stvarne društvene efekte. Ukazao je da su mnogi pojedinci i zajednice unutar tog okvira ostvarivali razvoj i afirmaciju, ali i da su kasniji politički procesi pokazali krhkost tog modela i snagu nacionalističkih narativa koji su ga potisnuli.

Sagovornici su se osvrnuli i na pitanje „matičnih država“, upozoravajući da takvi koncepti mogu imati destabilizujući potencijal, posebno kada se koriste kao politički argument u identitetskim debatama. Istaknuto je da je pitanje lojalnosti državama u kojima građani žive ključno za stabilnost i razvoj građanskog društva.

Emisija je dio projekta “Zajednički otisci različitosti”, koji je finansijski podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.