Iković: Dok se opštine utrkuju da uđu u UNESCO rezervat, mi izbjegavamo šansu za razvoj

UNESCO rezervati obuhvataju svega pet odsto teritorije planete Zemlje. Mi smo bili prepoznati kao jedno od oko 800 takvih područja u svijetu – zamislite, jedan od 800. Određeni projekti koji su loši ne bi bili odobreni upravo zato što ste dio rezervata, dok bi određeni krediti od velikog značaja, za prečišćavanje otpadnih voda ili razvoj infrastrukture, bilo da je riječ o vodosnabdijevanju ili nečemu drugom, bili odobravani po hitnom postupku upravo zbog statusa UNESCO rezervata – rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E ekološki aktivista Vuk Iković.

Sinoć je prvi put organizovao tribinu nakon što je rijeka Zeta proglašena Parkom prirode. Kaže da je to učinio jer je neko morao da preuzme tu inicijativu, te da se nada da će narednu tribinu organizovati predsjednik Opštine Danilovgrad.

Park prirode proglašen je kako bi svima bilo bolje, ističe Iković. Zbog toga su uvedena određena ograničenja, ali i predviđene koristi. Ograničenja se, kako kaže, primjenjuju, dok koristi još nema, zbog čega je nezadovoljstvo građana opravdano.

– Ovu tribinu organizovao sam prije svega iz odgovornosti prema sugrađanima, da im kažem šta je istina, koje su činjenice i kakvo je stanje na terenu. Moramo da shvatimo da nije ni Vuk, niti bilo koji drugi pojedinac taj koji postavlja ograničenja i prepreke, već postoje zakon i urbanistički plan kojih se moramo pridržavati. Ja, recimo, ne mogu da kupim trg i na njemu izgradim restoran, jer to urbanistički plan ne dozvoljava. Ako poštujemo planove i zakone, imamo red, pravnu sigurnost i, naravno, napredak – rekao je Iković.

Dodaje da je najveće nezadovoljstvo građana izraženo u drugoj zoni, gdje gradnja nije dozvoljena, te smatra da je neophodno građanima objasniti šta jeste, a šta nije moguće.

Imovinu građanima, objašnjava Iković, niko ne može oduzeti, zbog čega je bilo važno objasniti da se donošenjem urbanističkog plana i proglašenjem Parka prirode definiše namjena prostora.

– Možete imati deset parcela, a da su samo dvije građevinske. Imao sam nekoliko poziva građana upravo ovih dana sa pitanjem mogu li graditi na određenim parcelama, jer im je rečeno da ih Park u tome sprječava. Kada pogledam katastarsku osnovu, ispostavi se da su te parcele uglavnom poljoprivredno zemljište na kojem gradnja nije dozvoljena prema urbanističkom planu. Naravno, ima i parcela u drugoj zoni. Plan kaže da moramo ostaviti dio prostora za gradnju, dio za plodno zemljište koje daje hranu, dio za čistu pitku vodu, a dio za šume, jer svi zavisimo od tog prostora. Ako sve betoniramo, možda ćemo od toga živjeti do kraja svog života, ali pitanje je hoće li moći da žive oni koji dolaze poslije nas – istakao je Iković.

Poručuje da je kancelarija u kojoj radi kao odbornik otvorena četvrtkom za građane, kako bi zajednički tražili rješenja, jer se dijalogom i konkretnim aktivnostima problemi lakše prevazilaze.

Dodaje da svako nosi svoju odgovornost, pa tako za Park prirode odgovornost snose oni na čijoj se teritoriji nalazi. Smatra da bi prvi ljudi izvršne i zakonodavne vlasti trebalo da iniciraju dijalog i rješenja.

– Sinoć smo prvi put vidjeli otvoren razgovor između Agencije za zaštitu životne sredine i Opštine Danilovgrad. Zar oni ne mogu sami među sobom da se dogovaraju, nego građani moraju da slušaju rasprave koje su trebalo da budu završene na radionicama koje su organizovale institucije? Dobro je što su građani mogli da čuju ekološkog inspektora, predstavnike Ministarstva, Opštine Danilovgrad i nevladinog sektora koji se stručno bavi tim pitanjima. Dobro je što je dijalog pokrenut, ali mi je žao što je bilo dosta ljudi koji nijesu htjeli da čuju rješenja, namjerno ili nenamjerno, manje je bitno. Odluku o proglašenju Parka prirode nije mogao donijeti ni Janko, ni Marko, ni Vuk. Donijela ju je većina odbornika u lokalnim parlamentima Opštine Danilovgrad i Glavnog grada, a potom je potvrdila Vlada. Veoma je loše što se ta odluka ne sprovodi, jer nijesu usvojeni plan upravljanja ni formirana služba zaštite. Da jesu, komunikacija sa građanima bila bi mnogo lakša, jer su građani obično dio upravljačke strukture jednog parka prirode – rekao je Iković.

Prema njegovim riječima, Opština Danilovgrad propustila je priliku da postane dio prestižnog međunarodnog dobra i dobije status UNESCO rezervata.

– Ili iz straha, ili iz neznanja, ili namjerno, obustavljen je ulazak rijeke Zete i dijela Bjelopavlićke ravnice u UNESCO rezervat. Sinoć je predstavnica Ministarstva ekologije lijepo objasnila da bi jedino što bi bilo zabranjeno u tom rezervatu bila gradnja nuklearne elektrane. Postoje brojni podsticaji, a prema sadašnjim pravilima Danilovgrad može tražiti ulazak u UNESCO rezervat tek za deset godina, kada bude podnesen izvještaj o radu rezervata. To je druga procedura, koju UNESCO najčešće odbija, jer je riječ o ad hok postupku koji zahtijeva veliko pravno znanje, poznavanje upravljanja društvenim djelatnostima i ekologije. Dok se opštine utrkuju da uđu u UNESCO rezervat, mi izbjegavamo šansu za razvoj. Brojni fondovi dostupni su upravo zbog činjenice da se nalazite u okviru pet odsto teritorije svijeta koja ima taj status. Mi smo bili prepoznati kao jedno od oko 800 takvih područja. Zamislite da ste jedan od 800 u svijetu. Loši projekti ne bi bili odobravani, dok bi važni krediti za prečišćavanje otpadnih voda i razvoj infrastrukture bili odobravani po hitnom postupku upravo zato što ste dio UNESCO rezervata – naglasio je Iković.

Govoreći o projektu Velje brdo, Iković smatra da se političarima žuri ne zato da bi ostvarili rezultat, već kako javnost i struka ne bi imali dovoljno vremena da ukažu na važne činjenice.

– Onaj ko brine o Podgorici i državi ne bi smio ni da pomisli da Velje brdo postane zona sa 40.000 stanovnika, odnosno pola Nikšića. To znači da pravite novi grad u glavnom gradu. Povećanje broja novih zgrada u Podgorici nije rješenje, jer već imate desetine praznih stanova – zaključio je Iković.