Crna Gora što prije da usvoji Zakon o upotrebi znakovnog jezika

Znakovni jezik je maternji gluvim osobama i ravnopravan sa govornim jezicima, zbog čega Crna Gora što prije treba da usvoji Zakon o upotrebi znakovnog jezika, a prilikom njegove izrade najvažnije je da se ne izostavi zajednica gluvih.

To je poruka sa panela „Položaj znakovnih jezika na Zapadnom Balkanu“ i „Crna Gora- jedina zemlja u regionu bez Zakona o upotrebi znakovnog jezika“, u okviru regionalne konferencije o znakovnim jezicima na Zapadnom Balkanu, koju je organizovao Savez gluvih i nagluvih Crne Gore.

Član kordinacionog tijela Sveza gluvih i nagluvih iz Srbije Tribor Ilić rekao je da su zahvalni što u toj državi postoji Zakon o upotrebi znakovnog jezika, koji omogućava besplatnu uslugu tumača u raznim oblastima života.

„Ono za šta se mi zalažemo jeste da gluvo dijete u nižim razredima ima pravo na pedagoškog asistenta sa znanjem znakovnog jezika, a onda od petog razreda do viših nivoa obrazovanja da postoji mogućnost tumača za znakovni jezik“, istakao je Ilić.

Znakovni jezici su, kako je poručio, ravnopravni sa govornim jezicima.

„To nije pomoćno sredstvo u komunikaciji, već jezik koji je prirodan i maternji jezik gluvim osobama“, kazao je Ilić.

Zalažu se i za to, kako je dodao, da se znakovni jezik izučava na Filološkom, ili Filozofskom fakultetu kao bilo koji drugi jezik.

„Želimo da gluve osobe, kao izvorni korisnici znakovnog jezika dobiju mogućnost da budu predavači, naravno uz prethodnu edukaciju, osnaživanje, trening“, kazao je Ilić.

Smatra da bi resori trebalo da preuzmu finansiranje tumača za rad u njihovim oblastima, „jer smo uočili da je veliki problem da jedno ministarstvo preuzme pokrivanje troškova za sve oblasti“.

Ilić je naglasio da znakovni jezik nije privilegija, već ljudsko pravo, a redeći na izradi zakona važno je da da se, kako je poručio, ne izostavi zajednica gluvih.

„Predstavnici gluvih moraju da budu dio procesa od početka, jer ko bolje od njih zna njihove potrebe. Samo da taj način će zakon biti svrsishodan i vrijedan“, poručio je Ilić.

Predsjednik Saveza gluvih i nagluvih Bosne i Hercegovine, Nebojša Vavra, naglasio je da je veoma važno zakonski priznati znakovni jezik, a onda dalje ići u proces.

„Znakovni jezik je jezik kao i svi drugi jezici i zato je važno da bude zakonski priznat. Nadam se da će i Crna Gora ubrzo završiti taj proces. Mislim da to ne bi trebalo da bude veliki problem, a značajno će unaprijediti život gluvih osoba. I moje je pitanje- da li postoji neka prepreka zbog koje taj proces u Crnoj Gori dugo traje“, riječi su Vavre.  

Predsjednica Saveza gluvih Albanije Ejona Balla pojasnila je da kako se zajednica gluvih borila i kako su se zakonske prilike mijenjale, tako su se otvarale mogućnosti za gluve osobe.

„Gluve osobe u Albaniji su sve više ravnopravne sa čujućim građanima. Tu smo da pružimo svu podršku zajednici gluvih u Crnoj Gori“,  poručila je Balla.

Izvršni direktor Saveza gluvih i nagluvih Albanije Florjan Rojba ispričao je da je zajednica gluvih u toj državi osnažena o svojim pravima, da je koristila iskustvo komšija sa Kosova i da su gluve osobe sve ravnopravniji članovi društva, iako posao nije završen.

„Sprovodili smo svoju borbu u Albaniji i u zajedničkom radu sa predstavnicima vlasti smo izradili Zakon. Recimo gluve osobe u Albaniji nisu imale pravo na vozačku dozvolu, a sada postoji mogućnost. Obrazovanje za gluve je bilo na niskom nivou, ali smo mijenjali sistem obrazovanja“, saopštio je Rojba.

Član Upravnog odbora Saveza gluvih i nagluvih Republike Srpske, Miloš Pantić naznačio je da gluve osobe imaju pravo na komunikaciju i pristup informacijama značajnim za njihov život.

„Ja srpski jezik ne doživljavam kao maternji, već je srpski znakovni jezik moj maternji i zato kao građanin svoje države imam pravo da dobijem pristupačnost na svom maternjem jeziku. Jedan od uspjeha na koji sam ponosan je što smo uspjeli da gluve osobe, na znakovnom jeziku imaju pristup različitim programima i sadržajima“, jasan je Pantić.

Žele da podrže crnogorski Savez gluvih i nagluvih da ostvare svoja prava.

Izvršni direktor Udruženja gluvih sa Kosova Enver Kurtalani ocijenio je da su države u kojima postoje zakonska rješenja u mnogo boljim pozicijama, nego Crna Gora u kojoj znakovni jezik nije zakonski priznat.

„Moramo svi da podržimo zajednicu gluvih u Crnoj Gori da ostvari svoja prava na pristup na svom jeziku. Znakovni jezici su punopravni jezici i ako postoji pravo na korišćenje drugih maternjih jezika, mislim da to pravo mora da se omogući i drugim osobama. Zato je veoma važno da razmjenjujemo iskustva kako bismo zajednički napredovali“, rekao je Kurtalani.

Bitno je da gluva djeca, kako je dodao, imaju gluve nastavnike kao uzore u budućnosti.

Samostalna savjetnica u Direktoratu za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Jelena Đurišić, ocijenila je da Zakon o znakovnom jeziku treba da bude zakon koji je moguće primijeniti u svakodnevnom životu.

„Zato će u procesu njegove izrade biti potrebno sagledati prava korisnika znakovnog jezika, način njihovog ostvarivanja pred javnim službama, pitanje obrazovanja, zapošljavanja, informisanja, usluge tumačenja, stručne kapacitete, kao i finansijske i druge uslove potrebne za njegovu primjenu“, rekla je Đurišić.

Zato cilj ne treba da bude da Crna Gora formalno dobije zakon već da, kako je dodala, on bude kvalitetan, primjenjiv i održiv, „koji će u svakodnevnom životu napraviti stvarnu razliku“, kazala je Đurišić.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ukazala je da je Crna Gora za 17 godina od ratifikacije Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom uspjela da se dogovori samo ko nije nadležan.

„Ali za 17 godina u svim našim vladama se nisu dogovorili ko jeste nadležan. A ja ću reći da su nadležni i Vlada i Skupština. Vlada zna šta piše u Konvenciji i na nju se poziva samo kad treba da nešto odbije, odnosno ne uradi. Državni organi nemaju praksu uključivanja reprezentativnih predstavnika Saveza gluvih i nagluvih u procese donošenja odluka“, poruka je Vujačić.

Vlada je, kako smatra, trebalo da gluve osobe uključi mnogo direktnije i konačno formira radnu grupu, jer je ona nadležna i odgovorna.

„Radna grupa treba da bude međusektorska, da uključi većinu predstavnika resora i da predloži Zakon koji će biti izrađen u direktnoj saradnji sa gluvim osobama u svim fazama procesa. Ova i sve prethodne vlade nisu pokazale zrelost i političku hrabrost i odgovornost, a mi zbog toga trpimo posljedice. Time što ste vi isključeni iz života zajednice, mi gubimo potencijal, znamo i umijemo manje“, poruka je Vujačić.

Uvjerena je da je država probila sve rokove.

„Vladi i Skupštini su dovoljna tri mjeseca ako žele ovo pitanje da urede- formiranje radne grupe, predlog Nacrta, javna rasprava i donošenje. A imali smo situacija da su se zakoni donosili za manje od sedam dana“, ukazala je Vujačić.

Predsjednik Saveza organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore Darko Mijušković kazao je da nema napretka bez Zakona o znakovnom jeziku.

„Mučimo se, konstantno nailazimo na prepreke. Svi govore da će biti bolje, ali ništa se ne mienja. Obrazovanje je jako loše. Prilikom odlaska kod ljekara nemamo obezbijeđenog prevodioca za znakovni jezik, tako da u svim oblastima nailazimo na prepreke“, jasan je Mijušković.

Volio bi, kako je kazao, da se usvajanje Zakona dogodi što prije, a ne nakon ulaska u Evropsku unija.

„Svi na Balkanu imaju svoja prava, samo mi u Crnoj Gori nemamo. Crna Goar treba da bude jednaka sa njima. Volio bih da ne čekamo više, nego da se Zakon što prije usvoji“, jasan je Mijušković.