Premijerom Predstave „Krađa, prekrađa i nekrađa“ zgrada Gradskog pozorišta otvorena za publiku

Nakon zvaničnog otvaranja 13. jula, Gradsko pozorište sinoć je otvoreno za publiku premijerom drame „Krađa, prekrađa i nekrađa“, rediteljke Vide Ognjenović. Priču o crnogorskom mentalitetu na Velikoj sceni publici je predstavila na hrabar, ali i duhovit način.

Inspirisana djelom Stefana Mitrova Ljubiše, rediteljka Pobore i Lješane okuplja oko jednog problema - ukradnog crkvenog zvona. Time prenosi sliku o nama samima.

- Htjela sam da napravim mali panomtikum različitih ljudi koji se okupe oko jednog problema. Oni dolaze do istih zaključaka i stavova pod uticajem jedni drugih. Kao što je Sartr rekao: Pakao, to su drugi. Sve što radimo, radimo kako treba, a drugi su ti koji to ne rade kako treba. Čak kad mi radimo isto što i drugi, mi to radimo na drugi način. I izmišljanje izgovora, jer dobar izgovor pokriva svako nepočinstvo - objasnila je Ognjenović suštinu predstave koja je već izvođena u okviru Grad teatra Budva.

Komad počinje izlaskom Vojina Ćetkovića na scenu koji, kroz lik Raška, otkriva da je crkveno zvono u seoskoj crkvi nestalo. Od tog momenta ređaju se slike o mentalitetu i načinu rješavanja problema kroz istoriju, ali i danas, postavljajući pitanje jesmo li nešto drugačiji.

- Stefan Mitrov Ljubiša je napisao jednu kompleksnu priču koja se i dogodila. On se dugo bavio mentalitetom ljudi sa primorja i oko primorja. Mislim da je prije svega problem u nama samima i šta smo sve spremni da uradimo da bismo opravdali svoje postupke. To je i osnovni problem - šta smo sve spremni da uradimo da bismo zataškali svoje zločine. Taj sukob se dešava u samim likovima - ukazao je Ćetković.

Stajaće ovacije bile su i za lik Jakše Probigore koji ima rješenje kako crkveno zvono vratiti u selo. Njega je na Velikoj sceni Gradskog pozorišta odigrao Emir Ćatović.

- Cijela priča ne oslikava samo naš mentalitet, nego i naše karaktere, a samim tim, po onoj krilatici, karakter kreira i našu sudbinu. Na ovaj način vidimo i sudbinu svih ovih naroda. Ne samo našeg malog, uskog podneblja, već i cijele moralne dileme: ono što mislimo da je nedostojno, potpuno neprihvatljivo, da uvijek u društvu postoji neko ko će da tu priču ili nužno zlo „proda“. Ako se ne udružimo i ne učvrstvimo u tome da branimo prave vrijednosti, uvijek ćemo završiti tako. Biće nam sve normalno i vratićemo neko ukradeno zvono koje je nestalo - kazao je Ćatović govoreći o svojoj ulozi.

A kako okupiti plemenike i učiniti da u slozi dođu do rješenja, pokušao je knez Vuko kojeg igra Nikola Rakočević.

- Knez Vuko je postupio kako treba da postupi svaki državnik - da zaštiti svoje ljude i imovinu. Nama to možda izgleda malo čudno i drugačije, jer mentalitetski znamo te stvari malo da zakomplikujemo - rekao je Rakočević.

Ovacije su uslijedile i za lik Sofije koji pred publiku donosi Lara Dragović.

- Naizgled sam imala mali zadatak, ali je toliko zabavna bila epizoda. Za mene osvježenje. Kada sam čitala bilo mi je zanimljivo i izazovno, jer odskače od mene i od onoga što inače igram - poručila je Dragović.

Na kraju komada, plemenike je na radost zbog vraćenog zvona u selo pozvao najmlađi učesnik predstave Petar Marojević.

- Uživao sam da budem pred tolikom publikom. Više puta sam bio na ovako velikim scenama. Ovo je, ipak, bilo bolje zato što sam dio profesionalne predstave, a ne nečeg dječjeg, što mi je bilo prvi put u životu - naglasio je Marojević.

UMJETNOST ISTRAŽIVANJA

Rediteljka Ognjenović posebno je ponosna, kaže, na saradnju sa glumcima i na povjerenje koje im tokom svog cjeloživotnog rada pruža.

- Umjetnost glume nije umjetnost predstavljanja, već istraživanja. To je postupak otkrivanja skrivenih ljudskih osobina, što može samo veoma dobar glumac. On je i istraživač. Imala sam sreće da sam u životu radila sa puno odličnih glumaca. Od njih sam najviše naučila šta sve glumac može ako se dobro inspiriše i ako se dobro provocira - poručila je Ognjenović.

Jedan od onih čiji je rad Ognjenović pratila od prvih glumačkih dana je i Vojin Ćetković. Ispričao je kako je tekla saradnja na predstavi.

- U jednom trenutku sam rekao da mi fali još jedna scena. Vida je rekla da, u pravu si, ići će ovako. I onda je uslijedila cijela scena iz glave, na licu mjesta. Sjutradan je donijela tri-četiri stanice te scene koja je kasnije bila u komadu. I zadovoljstvo i čast je da ponovo radim s njom. Svoju prvu predstavu sam radio sa njom, svoju prvu glavnu ulogu - istakao je Ćetković, kojem je „Krađa, prekrađa i nekrađa“ ujedno i prva podgorička premijera.

I Emiru Ćatoviću je, ukazuje, bilo zadovoljstvo da radi sa rediteljkom Ognjenović koja je od njegovog lika, ističe, tražila više.

- Htjela je da moj bude „metar iznad zemlje“. To me je i vuklo. Baš ono što ja ne bih uradio, to možda Jakši Probigori pripada. Htio sam da radim nešto drugačije i probam nešto što možda nije moje - rekao je Ćatović.

Opus Vide Ogjenović čini blizu stotinu pozorišnih, kao i veliki broj radijskih i televizijskih režija. Mnoge je pisala po sopstvenim dramskim tekstovima. Radila je predstave i u Americi i Velikoj Britaniji. Dobitnica je svih značajnih nagrada za dramu i režiju. Upravo to iskustvo, ističe glumac Nikola Rakočević, živi u predstavi „Krađa, prekrađa i nekrađa“.

- Njena želja i ljubav prema ljudima, poznavanje ljudskog karaktera i mentaliteta je dovelo do ovog djela. Vida je imala hrabrosti i volju da napravi nešto što pokazuje ljude i pozorište na drugačiji način, što crpi iz pozorišta nešto što mnogi nijesu imali hrabrosti da urade, jer su se plašili da ne budu dosadni. A ona je imala hrabrosti da uradi u ovoj predstavi i kao pisac i kao reditelj nešto što je drugačije, mnogo nježnije, profanije, delikatnije. Do mazohizma vjeruje glumcima i prepušta im se. To je jako pošteno i hrabro, jer pozorište zaista zavisi od glumaca - poručio je Rakočević.

KONAČNO U SVOJOJ KUĆI

Koliko je značajno konačno igrati u svojoj kući, i to predstavu kakvu potpisuje Vida Ognjenović, ukazuje glumica Lara Dragović.

- Imamo svoj prostor. Više nema prepreka da nemamo dovoljno mjesta za probe, programe, za sve ono što gradsko pozorište ima da ponudi. Osjećaj je kao da ovdje već pripadamo i da smo tu neko vrijeme. Mislim i da se vidjelo. Nijesam imala osjećaj da je novi prostor, nego kao da smo već ovdje igrali - istakla je Dragović.

Sa njom utiske dijeli i glumac Emir Ćatović, koji je takođe dio ansambla Gradskog pozorišta.

- Sve to što ovaj prostor nosi ne pripada meni ili jednoj osobi. To je nešto što pripada kolektivu i ovaj kolektiv treba da gradimo unutar zidina. Nadam se da ćemo ovaj prostor da ispunimo umjetnošću, ali i sa svim onim što ovaj posao čini i lijepim i drugačijim - naglasio je Ćatović.

Prvu predstavu u novoj zgradi Gradskog pozorišta ispratila je i ministarka kulture Tamara Vujović. Očekuje da nova ustanova kulture bude dom kvalitetnog repertoara. Početak, ističe, obećava.

- Ovo što smo večeras vidjeli ukazuje da je ovo jedan odličan početak. Ukazuje i na saradnju sa Grad teatrom, jer je predstava igrana u Budvi nekoliko puta. Biće na repertoaru Gradskog pozorišta. Ovo je pravi način da pokažemo zajedništvo u kulturi. To sve pokazuje kako se crngorska kultura stabilno i temeljno gradi i napreduje - poručila je Vujović.

Direktorica Gradskog pozorišta Sandra Vujović podsjeća da je Gradsko pozorište 75 godina bilo bez svog mjesta za rad.

- Napokon, Gradsko pozorište u svom domu, pod svojim krovom, na matičnoj sceni, dočekuje svoju publiku. To znači mnogo više novih izvođenja, bolje produkcijske uslove. Ansambl Gradskog pozorišta, kolege iz scenske tehnike, produkcije, dobijaju optimalne i najsavremenije uslove za rad. Očekujem da se to reflektuje i kroz poboljšanje kvaliteta produkcije, kroz veći broj produkcija, ali prije svega i kroz više predstava pred podgoričkom publikom - kazala je Vujović.

Navela je i da publiku ove jeseni i zime očekuje nekoliko premijera. Među njima je opera „Ostrvo“, drama „Osmijeh za Mariju Mihailović“, kao i dječja predstava „Leteća kuća“.

- Pozivam publiku da prati programe Gradskog pozorišta i da nam se pridruži. Dobrodošli - poručila je Vujović.