Vlada Dritana Abazovića „zakopala“ istragu i istinu o tunelu

U novoj Crnoj Gori na koju ćemo, kako nam, od 30. avgusta 2020, prijete proruske i prosrpske vlasti, morati da se navikavamo svaki skandal je moguć, pa se desilo i da u centru Podgorice, najzaštićenijoj i, trebalo bi, bezbjednosno najpokrivenijoj gradskoj zoni bude prokopan podzemni tunel od jedne stambene zgrade do depova Višeg suda?! Duže od mjesec prokopavan je podzemni tunel, dugačak tridesetak metara, u gradskom jezgru gdje su smještene ključne institucije države – od zgrade Predsjednika, Skupštine, Vlade, Centralne banke do pravosudnih institucija. 

Ravno je godina od nezapamćene sramote države Crne Gore i njenog bezbjednosnog sektora, kada je 11. septembra, slučajno, zahvaljujući fenomenu promaje otkriven otvor u depou Višeg suda, za koji se ispostavilo da je tunel koji vodi do stana obližnje zgrade?! 

Osnovno državno tužilaštvo okončalo je istragu dva dana uoči godišnjice i u poneđeljak, 9. septembra, saopšteno je da je podignuta optužnica protiv osam osoba. Međutim, nije utvrđeno ko je i s kojim motivom naručio kopanje tunela. U optužnici se tvrdi da je popisom ustanovljeno da je ukradeno 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i da nedostaju manja količina marihuane, kokaina, heroina, ne precizirajući koliko?! 

Nezvanično, u bezbjednosnim krugovima kažu da je iz depoa opljačkana velika količina droge, te da je jedna kriminalna grupa tako namirila dug od jedne partije na vlasti?! 

Optužnica je u poneđeljak, 9. septembra, podignuta protiv crnogorskih državljana Predraga Mirotića, Nikole Milačića, Katarine Baćović, Marjana Vuljaja, te državljana Srbije: Veljka Markovića, Milana Markovića, Dejana Jovanovića i Vladimira Erića. 

Promaja u Višem sudu i promaja od istrage

Rano ujutro 11. septembra prošle godine službenice Višeg suda poslom su ušle u depo i zatekle ispreturane predmete u prostoriji koja je 24 sata pod ključem. Odmah je obaviještena policija. Uviđaj je rađen čitavog dana – od osam ujutro do 17 sati popodne.

Kada je policija završila svoj posao, u depo su ušli službenici suda da urade popis kako bi ustanovili što fali od dokaza iz deponovanih predmeta. Prema javnosti dostupnim informacijama, oko jedan sat iza ponoći jedna od službenica je tražila da isključe klima-uređaj, jer joj je bilo hladno. 

Kako u depou nema „klime“, zaključili su da „duva promaja“. Pomjerili su jednu od polica sa registratorima, a u zidu je zjapila velika rupa?!

Ispostavilo se da je to otvor tunela koji je vodio do susjedne zgrade.

Nikada nije objašnjeno kako je moguće da je policija u depou radila uviđaj čitavih devet sati i da nijesu viđeli rupu u zidu?! Javnost je uskraćena za informaciju ko je bio na čelu tima za istragu, kako je vođen pretres ako ni jedan od registratora, postavljenih da zaklone rupu u zidu, nije pomjeren...

Nije poznato kako je, i da li je uopšte, osim puke zabrane prilaska – za 17 sati, koliko je proteklo od trenutka kada je prijavljeno da je neko upao u depo do momenta kada je otkriven „tunel“ – zaštićen depo Višeg suda. Nema odgovora i na vrlo neprijatno poitanje za crnogorski bezbjednosni sektor: da li su za tih 17 sati „kopači“ mogli da unište važne tragove i dokaze. 

Svjesno uništavanje mogućnosti da se sazna istina

Ispostavilo se da je tunel, dugačak 30 metara, prokopavan od kraja jula, a da je otvor na zidu depoa probijen 8. septembra. Provalnici su tri dana nesmetano boravili u depou i iznosili što im je trebalo. 

Nepun mjesec pošto je otkriven, tunel je po nalogu vlade, kojom je tada rukovodio Dritan Abazović, zatrpan?!

Uoči godišnjice ovog skandala pozvali smo tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, u želji da iz ove perspektive prokomentariše ovaj događaj, ali nije odgovorio na naše pozive i poruke.

Obratili smo se i bivšem minstru pravde Marku Kovaču, koji se javio, ali, kako je kazao, u ovom trenutku ne može komentarisati slučaj.

Brojni „slučajni“ propusti

Kriminolog, prof. dr Velimir Rakočević i advokat Veselin Radulović za Portal ETV ističu da su u istrazi napravljeni brojni propusti i da je ovaj predmet trebalo da bude u nadležnosti Specijalnog državnog tužilštva. 

- Istraga je od starta vođena dosta traljavo i nije postupano kako standardi nalažu. Teško je objasniti bilo kom građaninu da se neko usudio da više od mjesec kopa tunel u blizini ključnih institucija da bi izvršio provalnu krađu ili neko od krivičnih djela takozvanog bagatelnog kriminaliteta – kategoričan je Rakočević. 

Ne treba biti stručnjak za kriminalistiku, ističe naš sagovornik, pa zaključiti da je neko sve dobro isplanirao i vješto iskoristio trenutak kada se renovira zgrada sudova u centru Podgorice. Nedopustivim ocjenjuje i to što su mjesto događaja, dok je trajao uviđaj, posjetili predstavnici izvršne vlasti.

U jeku uviđaja, dok su forenzičari tragali za bilo kakvim dokazom koji bi istragu doveo do počinilaca, u iznenadnu posjetu „tunelu“, 13. septembra, stigao je Abazović sa ministrima Filipom Adžićem i Markom Kovačem, te čelnicima policije?! 

- Zna se se kako se radi uviđaj, koje se mjere i radnje preduzimaju, ali se u ovom slučaju nijesu poštovale procedure. Svjedoci smo da je pola Vlade bilo prisutno na licu mjestu, što je nedopustivu. Oni su uspjeli „efikasno“ i da potom zabetoniraju tunel i neke dokaze trajno kontaminiraju – kaže Rakočević.

RAKOČEVIĆ: Zašto je „nenadležno“ Specijalno državno tužilaštvo? 

Našem sagovorniku je nevjerovatna činjenica i da je istraga prepuštena Osnovnom tužilaštvu iako je, kako navodi, jesno da je ovaj slučaj bio za Specijalno državno tužilaštvo.

- Ovaj predmet ima sve elemente krivičnih djela iz organizovanog kriminala. Imamo najmanje tri osobe koje su se udružile radi vršenja krivičnih djela radi sticanja dobiti, moći... Da je ova istraga bila u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, bili bi mnogo jači mehanizmi za pribavljanje dokaza - naglasio je Rakočević.

Ni optužnica, na osnovu onoga što je u poneđeljak saopšteno javnosti iz njenog sadržaja, nije pružila ništa novo, što javnost  već ne zna.

- Sve je pod velom tajne. Ovaj slučaj ne može se smatrati rasvijetljenim ako nijesu otkriveni nalogodavci, organizatori i sve osobe koje su u kriminalnoj organizaciji. U optužnici imamo osobe koje se terete za krađu i kriminalno udruživanje, odnosno samo puke izvršioce. Ukoliko se ne procesuiraju svi akteri onda to nije pravda u punom smislu – kategoričan je Rakočević.

Javnost će, kaže naš sagovornik, s razlogom postaviti pitanje - da li je moguće da su ove osobe ugrozile temelje države.

- Tunel nije smio da bude zabetoniran u onako ranoj fazi istrage. Rekonstrukcija događaja je u ovakvim slučajevima jako važna – ističe on.

Spisak nestalih stvari iz depoa Višeg suda koji je predstavljen javnosti i kod Rakočevića izaziva sumnju. 

- Učinioci tog „poduhvata“ su tako fingirali i prikrili prave namjere kako bi preusmjerili istragu. Zamislite da neko kopa tunel zbog oružja i male količine droge?! To je, prosto, nelogično, neutemeljeno. Teško da može da istrpi test elementarne logike. I zbog toga je trebalo otkriti one koji su osmilsili ovaj zločinački plan – naglašava Rakočević.

Uvjeren je da su osobe koje su kopale tunel morale imati kompletan projekat, te da su bile uključene i stručne osobe koje su dale skicu i navodile „kopače“.

- Ovaj događaj je ponizio državu i ovo se ne nije moglo dogoditi, odnosno realizovati, bez podrške iznutra. Nalogodavci su pronašli slabu kariku koju su iskoristili za pribavljanje bitnih informacija – zaključio je Rakočević.

RADULOVIĆ: Teško do osuđujuće presude

Advokat Veselin Radulović za Portal ETV kaže da postupanje nadležnih institucija, prvenstveno Tužilaštva, ne daje nadu da će ovaj predmet imati epilog kakav bi trebalo, odnosno da će dovesti do pravosnažnih osuđujućih presuda. 

- Nažalost, brojni propusti u bezbjednosnom sektoru koji su doveli do toga da se uopšte može organizovati i izvršiti ovakvo krivično djelo nastavljeni su kasnije neodgovornim i neprofesionalnim postupanjem tokom istrage. Nadležni tužilac je suprotnu zakonu tokom obavljanja uviđaja dozvolio da neovlašćene osobe, odnosno predstavnici izvršne vlasti budu na licu mjesta i kontaminiraju taj prostor, odnosno unište tragove i dokaze - ističe Radulović.

I on je kategoričan da je odluka izvršne vlasti da se tunel zabetonira bila preuranjena.

- Kao da se nekom žurilo da na svaki način onemogući prikupljanje dokaza koji bi doveli do svih izvršilaca ovog krivičnog djela, a kasnije i do nalogodavaca – upozorava naš sagovornik.

Podsjeća i da je jednom od osumnjičenih Osnovni sud ukinuo pritvor, uz obrazloženje da ne postoji osnovni materijalno pravni uslov za određivanje pritvora, odnosno da nema osnova sumnja da je okrivljeni počinio krivično djelo.

- Sve ovo pokazuje da su veoma male šanse, ako uopšte postoje, da se ovaj događaj rasvijetli. Teško je vjerovati da ovakav način vođenja istrage može dati rezultate, odnosno da će optužba u ovom predmetu biti dokazana na sudu. Odluka da se zabetonira tunel onemogućila je i eventualnu rekonstrukciju događaja u slučaju da neka od stranaka u krivičnom postupku to predloži - kaže Radulović. 

Objašnjava da je logično da odbrana tokom postupka predloži rekonstrukciju događaja, što će, kako dodaje, dovesti u problem tužilaštvo jer je ono dužno da dokaže krivicu okrivljenih. 

- Eventualna nemogućnost utvrđivanja bitnih činjenica zbog toga što nije moguće odraditi rekonstrukciju, opet bi išla u prilog i u korist okrivljenima, jer sve bitne činjenice koje se tiču postojanja krivičnog djela i krivice mora dokazati tužilaštvo do stepena potpune izvjesnosti – objasnio je Radulović.

I njemu je neshavtljivo da ovaj predmet nije preuzelo Specijalno tužilaštvo. 

- Od početka je nesporno da se radi o krivičnom djelu iz oblasti organizovanog kriminala. Jasno je da nadležni organi nijesu radili posao kako treba i to pokazuje i činjenica da se nakon godinu ne zna ko su nalogodavci i koji je bio njihov motiv da dođu do depoa Višeg suda – ističe on.

Podsjeća i da se odmah nakon što je otkriveno da je obijen sudski depo oglasio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić konstatujući „da iz depoa ne nedostaje ništa“. 

- Kasnije je saopšteno da se radi popis. Način na koji je popis obavljen, njegovo trajanje, kao i prilično neodređeno saopštenje tužilaštva o tome što sve nedostaje iz depoa, ukazuju na sumnju da možda u Višem sudu nijesu imali ni urednu evidenciju svega što se u depou nalazilo – kaže Radulović.

Za njega je to jedan od elemenata koji ukazuju na neprofesionalan i neodgovoran rad u crnogorskom pravosuđu.

- Na osnovu postupanja tužilaštva i Višega suda teško je vjerovati da će javnost ikada biti upoznata sa pravim činjeničnim stanjem i da ćemo dobiti odgovor na pitanje što se desilo i sa velikom količinom opojne droge za koju je ranije saopšteno da se nalazila u Višem sud – zaključuje Radulović, uz konstataciju da nećemo dobiti ni odgovor na pitanje da li su izvršioci i nalogodavci ovog krivičnog djela imali logistiku od nekoga iz te institucije s obzirom na to da su veoma precizno znali gdje se nalazi depo.

„Misterija“ devet tona droge 

Portal ETV je od Višeg suda tražio informaciju o količini narkotika koja je nestala iz depao, ali su nas uputili na Osnovno državno tužilaštvo i Osnovni sud sa obrazloženjem da je „Osnovno državno tužilaštvo sprovodilo istragu koju je okončalo podizanjem optužnice pred Osnovnim sudom u Podgoricu, pa je potrebno da pitanja prolijedite Tužilaštvu ili Osnovnom sudu kao nadležnim organima“. 

Iz Tužilaštva su na naša pitanja saopštili da je nestalo 9,726 grama kokaina, zatim marihuane – 7,692 grama, 177, 68 grama, 0,862 grama, 1,492 grama i 58,503. Naveli su i da je nestao heroin, ali nijesu saopštili gramažu.

U martu prošle godine, pet mjeseci prije nego je počelo kopanje tunela, portparolka Višeg suda Marija Raković je u izjavi za dnevnik Dan saopštil da se u depou nalazi – devet tona droge, od marihuane i skanka do drugih jačih droga.

Međutim, odmah nakon otkrivanja tunela, javnosti je saopšteno da više od tone kokaina, zaplijenjenog u Zeti, nije bilo deponovano u tom depou, već da je ta droga čuvana u kancelariji na spratu. Ali nikada nije saopšteno gdje su tone preostalog kokaina zaplijenjenog u drugim akcijama.

Slučaj „Tunel“ pokazao je možda i simbolično najveću rupu u bezbjednosnom sistemu od kada država postoji, jer su zakazali svi krugovi obezbjeđenja, a svi počinioci ni nakon godinu nijesu identifikovani. O nalogodavcima i saradnicima nikada ništa, najvjerovatnije, nećemo saznati.