Ukrajinci: Ako Evropa želi mir, zamrznuti sukob mora učiniti neprivlačnim

Dogovoreno primirje u pregovorima koje bi dovelo do de facto zamrzavanja rata bio bi najgori mogući ishod za Ukrajinu i Evropu, a najbolji za Rusiju. Takav scenario bi Moskvi omogućio da izbjegne političke i ekonomske posljedice poraza, dok bi Kijevu uskratio prostor za pobjedu i obnovu. Iako je ljudski poriv da se borbe zaustave razumljiv, okončanje sukoba bez vjerodostojnog puta ka trajnom rješenju institucionalizovalo bi agresiju i osudilo Ukrajinu na trajnu nesigurnost, piše u analizi Kyiv Independent-a.

Promjena na bojištu u korist Kijeva

Situacija na bojištu posljednjih mjeseci promijenila se u korist Kijeva, a ukrajinske snage ponovo su preuzele stratešku inicijativu. Sve veća upotreba udarnih bespilotnih letjelica srednjeg dometa i preciznog oružja omogućila je ukrajinskoj vojsci da gađa logističke čvorove, pozadinska područja i komunikacione linije. Time su otežani ruski lanci snabdijevanja i smanjena sposobnost Moskve za održivo napredovanje.

Gubici ruskih snaga rastu, a kvalitet jedinica opada jer na bojište stižu mobilisani vojnici sa samo nekoliko dana obuke. Moskva i dalje ne kontroliše nijedan od regionalnih glavnih gradova koje je namjeravala da osvoji, a njeni proklamovani strateški ciljevi ostaju nedostižni.

Četiri opcije Vladimira Putina

Moskva je sada dalje od ostvarenja svojih strateških ciljeva nego što je bila u martu 2022. godine, što ruskog predsjednika Vladimira Putina dovodi u težak položaj. Pred njim su četiri moguće opcije.

Prva je pregovaranje o završetku rata, što bi za Moskvu predstavljalo politički poraz. S obzirom na to da njegove snage i dalje imaju borbenu sposobnost, malo je vjerovatno da će ruski lider dobrovoljno izabrati tu opciju.

Druga mogućnost je nastavak sadašnje strategije iscrpljivanja, uz nadu da će vrijeme i zamor Zapada donijeti povoljan ishod. Međutim, trenutni tok rata za Rusiju je neodrživ.

Treća opcija, koja se čini najpovoljnijom za Rusiju, jeste zamrzavanje sukoba. Zamrzavanje bi stvorilo de facto podjelu, sačuvalo dosadašnje dobitke Moskve bez formalne aneksije i, uz prekid vatre, uklonilo jednu od najučinkovitijih asimetričnih poluga Kijeva.

Četvrta opcija je eskalacija, koja bi mogla uključivati dalju mobilizaciju ili hibridne operacije u Evropi. Eskalacija je opasna i nepredvidiva, ali ostaje vjerovatna ako Moskva procijeni da joj odgađanje više ne ide u prilog.

Posljedice zamrznutog sukoba

Iz uske perspektive Moskve, zamrzavanje sukoba ima strateški smisao. Ono smanjuje finansijske i ljudske troškove aktivnog ratovanja, omogućava Rusiji da učvrsti kontrolu nad okupiranim teritorijama i pruža trajan izgovor za autoritarnu vlast u zemlji. Takođe, Ukrajinu bi lišilo ključne prednosti — napada na rusku logistiku i energetsku infrastrukturu, što je bilo presudno za nametanje troškova Rusiji. Prekid vatre bi oslabio tu strategiju.

Za Ukrajinu bi, s druge strane, posljedice bile katastrofalne. Finansiranje obnove bilo bi teško obezbijediti, upravljanje državom otežano zbog stalne nesigurnosti, a milioni raseljenih ostali bi u neizvjesnosti. Politički, Kijev bi bio primoran da vodi trajnu ratnu ekonomiju uz neizvjestan suverenitet. Međunarodnu podršku bilo bi teže održati ako bi se sukob percipirao kao „zamrznut“, a ne kao rat koji se može dobiti. Takvo stanje bilo bi i inherentno nestabilno, jer bi Moskva zadržala sposobnost brzog ponovnog pokretanja neprijateljstava kada procijeni da je politički trenutak povoljan.

Šta Evropa mora da uradi

Zbog toga je ključno za dugoročnu bezbjednost kontinenta da evropski političari prepoznaju opasnost koju predstavlja zamrznuti sukob. Iako je iskušenje da se prihvati bilo kakav prekid vatre razumljivo zbog ogromnih ljudskih žrtava, pauza koja ne rješava temeljne političke probleme samo bi nagradila agresiju. To bi takođe poslalo signal drugim revizionističkim silama da se teritorijalna osvajanja mogu učvrstiti silom, a zatim normalizovati diplomatijom.

Ako Evropa ozbiljno shvata dugoročnu bezbjednost, mora jasno staviti do znanja da je svaki prekid vatre samo prvi korak ka vjerodostojnom i sprovodivom putu ka trajnom rješenju. Taj put mora uključivati obnovu teritorijalnog integriteta Ukrajine, mehanizme za utvrđivanje odgovornosti, uključujući ratne reparacije, garancije za povratak zarobljenika i izričito rusko priznanje suvereniteta Ukrajine i legitimiteta njene vlade prije bilo kakvog prekida borbi.