Ruski vojnici bježe sa fronta: Više od 28.000 osuđenih

Do maja 2025. godine više od 28.000 ruskih vojnika osuđeno je zbog neovlašćenog napuštanja jedinice. Mnogi od njih pobjegli su jer nijesu željeli da nastave da ratuju.

Krajem juna 2026. godine vlasti Belgorodske oblasti raspisale su potragu za 13 vojnika koji su gotovo istovremeno napustili svoje jedinice. Vojnici koji odu bez dozvole u Rusiji se kolokvijalno nazivaju „sočinci“, prema skraćenici SOČ, koja označava neovlašćeno odsustvo iz vojne jedinice.

Većina njih na kraju bude pronađena, a tokom potrage problemi često pogađaju i njihove porodice. Jedan od mogućih ishoda jeste zatvorska kazna, koja ujedno znači i kraj vojne službe. Međutim, posljednjih godina ruske vlasti sve češće pokušavaju da uhapšene vojnike vrate na front, umjesto da ih pošalju u zatvor.

U nastavku slijedi pregled mogućih scenarija za mobilisane i profesionalne vojnike koji odluče da pobjegnu iz vojske, kao i načina na koje pokušavaju da izbjegnu povratak u rat.

Važno je napomenuti da se pravila razlikuju za regrute na redovnom služenju vojnog roka i za mobilisane ili profesionalne vojnike. Savjeti u ovom tekstu odnose se isključivo na drugu grupu.

Za vojnike koji tek razmišljaju o bjekstvu

Svako ko razmatra ovakav potez mora biti svjestan svih rizika i mogućih posljedica.

Prvi korak jeste procjena da li postoji neko drugo rješenje. Vojnici sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, na primjer, mogu zatražiti pregled pred vojnom ljekarskom komisijom. U određenim slučajevima moguće je dobiti otpust na osnovu povjerljivih dokumenata označenih oznakom „za službenu upotrebu“.

Organizacije koje pružaju pravnu pomoć navode da se i dalje utvrđuje u kojim situacijama je takav postupak moguć, pa savjetuju da se prije donošenja odluke konsultuju stručnjaci.

Ako vojnik ipak procijeni da je bjekstvo jedini izlaz, preporučuje se temeljna priprema. To podrazumijeva upoznavanje sa mogućim kaznama, pravljenje kopija svih važnih dokumenata – vojne knjižice, pasoša i medicinske dokumentacije – kao i zapisivanje kontakata članova porodice, advokata i osoba od povjerenja.

Ukoliko je vojnik bio izložen nasilju ili zlostavljanju, savjetuje se da sačuva fotografije, video-snimke i audio-zapise koji to mogu dokazati.

Šta ako je vojnik tek napustio jedinicu?

Prva dva dana nakon odlaska iz jedinice u Rusiji se još ne smatraju krivičnim djelom.

Tokom tog perioda vojnik može dobrovoljno da se obrati vojnom istražnom odjeljenju i prijavi eventualno krivično djelo koje je nad njim počinjeno.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava preporučuju da se prije toga kontaktira advokat ili pravni savjetnik kako bi se procijenile moguće posljedice i odredili naredni koraci.

Ako odsustvo traje duže od dva dana, protiv vojnika već može biti pokrenut krivični postupak.

Čak i tada postoji mogućnost dobrovoljne predaje, ali je važno gdje će se ona obaviti. Nadležnost često zavisi od mjesta na kojem je vojnik pronađen ili gdje se sam prijavio, a praksa se razlikuje od regiona do regiona.

Pravnici zato savjetuju da se prethodno raspita gdje postoje veće šanse da sud izrekne zatvorsku kaznu umjesto vraćanja na front.

Nezavisni ljekarski pregledi prije odlaska u vojno istražno odjeljenje takođe mogu biti od velike pomoći, posebno ako postoje zdravstveni razlozi za trajni otpust iz službe.

Kada odsustvo traje duže od mjesec dana

Poslije više od mjesec dana bjekstva potraga za vojnikom postaje mnogo intenzivnija, a postupanje prema uhapšenima znatno strože.

Pravnici smatraju da je u toj fazi mnogo bolje samostalno angažovati advokata nego čekati hapšenje.

Ruski Krivični zakonik za neovlašćeno odsustvo duže od mjesec dana predviđa kaznu do deset godina zatvora.

Ako postoje olakšavajuće okolnosti, moguće je dobiti blažu kaznu i služiti je u zatvorskoj koloniji otvorenijeg tipa.

Međutim, ukoliko tužilaštvo dokaže da je vojnik trajno namjeravao da napusti vojsku – na primjer korišćenjem lažnih dokumenata ili zaposlenjem u civilstvu – može biti optužen za dezerterstvo, za koje je tokom mobilizacije zaprijećena kazna i do 15 godina zatvora.

Ni u tim slučajevima zdravstveni razlozi nijesu isključeni kao osnov za otpust iz vojske, a pojedini postupci mogu se pokrenuti i na daljinu.

Ipak, mnogi slučajevi završavaju povratkom u vojsku, bilo da krivični postupak nije pokrenut, obustavljen ili je izrečena uslovna kazna.

Prema navodima organizacija koje pružaju pomoć vojnicima, posljednjih godina značajno je povećan broj onih koji su poslije hapšenja ponovo poslati na front, često u jurišne jedinice.

Kada vojnik bude uhapšen

Iskustvo organizacija koje pružaju pravnu pomoć pokazuje da se najveći broj vojnika ili njihovih porodica javlja tek nakon hapšenja.

Najvažniji savjet jeste da niko ne pokušava sam da vodi postupak.

Prisustvo advokata trebalo bi zahtijevati u svakoj fazi procesa, usmeno i pisano.

Glavni cilj pritvorenog vojnika i njegove porodice jeste da spriječe njegovo vraćanje na front i da, ukoliko to želi, insistiraju na pokretanju redovnog krivičnog postupka.

Mnogi uhapšeni ostaju bez mogućnosti komunikacije, zbog čega organizacije preporučuju da članovi porodice odmah odu do mjesta gdje se osoba nalazi i zatraže susret.

Prema njihovim tvrdnjama, vojnici koji budu uhapšeni često trpe fizičko nasilje i pritiske.

Zbog toga se porodicama savjetuje da budu što aktivnije, podnose prijave svim nadležnim institucijama i istrajno traže informacije, jer upravo takav pritisak može doprinijeti većoj bezbjednosti pritvorenog vojnika.