Politico: Tramp je zbog rata s Iranom shvatio da mu ipak treba podrška Evrope

Nakon što je godinu dana proveo kritikujući, vrijeđajući i prijeteći evropskim čelnicima, američki predsjednik Donald Tramp sada otkriva vrijednost prijatelja na strateški važnim mjestima, ali samo ako posjeduju vojnu imovinu koju može iskoristiti. Dok se Tramp žali da su ga tradicionalni američki saveznici iznevjerili u ratu protiv Irana, neki evropski zvaničnici osjećaju zluradost, osjećaj za koji su djed i baka Donalda Trampa iz Njemačke vjerovatno znali izvornu riječ: Schadenfreude, piše Politico.

Američko-izraelski rat protiv Irana bio bi znatno lakši u početnim danima da britanski premijer Kir Starmer nije uskratio dozvolu američkim bombarderima za polijetanje iz vazdušnih baza u Ujedinjenom Kraljevstvu, požalio se Tramp ove sedmice.

Trgovinski sukob

Starmer, međutim, ostaje čvrst u svom stavu, odbijajući da odobri bilo šta osim „odbrambenih“ operacija iz objekata Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Slično postupa i španski premijer Pedro Sančez, koji osuđuje operaciju na Bliskom istoku kao kršenje zakona i odbija da dozvoli polijetanje američkih aviona sa aerodroma pod njegovom kontrolom, čime je izazvao Trampov bijes.

Francuski predsjednik Emanuel Makron, uvijek kritičan prijatelj, nazvao je rat opasnim, upozorivši da nije u skladu s međunarodnim pravom i da ga nije moguće podržati.

Raskol prijeti da eskalira u veliki trgovinski sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, dok je mitski „poseban odnos“ između Ujedinjenog Kraljevstva i Amerike na aparatima, upravo uoči 250. godišnjice nezavisnosti SAD-a.

- Ovdje nemamo posla s Vinstonom Čerčilom- rekao je Tramp, objašnjavajući svoju frustraciju Starmerom.

Nove napetosti

- Predsjednik očekuje da će cijela Evropa — naravno, svi naši evropski saveznici — sarađivati u ovoj dugo željenoj misiji, ne samo zbog Sjedinjenih Država, već i zbog Evrope, kako bi se slomio odmetnički iranski režim koji ne prijeti samo Americi, već i našim evropskim saveznicima- rekla je portparolka Bijele kuće.

Novinarima je kazala da je Španija „pristala da sarađuje“, ali je španska vlada to odmah demantovala.

Ovakav čvrst stav evropskih čelnika označava prekretnicu, slično kao što je razorna invazija Iraka pod vođstvom Džordža V. Buša 2003. godine godinama narušavala transatlantsko povjerenje.

Napetosti oko novog sukoba na Bliskom istoku mogle bi se pokazati egzistencijalnim za zapadni savez, nakon 12 mjeseci koji su američko-evropske odnose već doveli do tačke pucanja.

- Pretpostavljam da predsjednik Tramp nije pokušao da dobije podršku NATO-a za rat u Iranu — možda je smatrao da se ne isplati- rekla je Emili Tornberi, predsjednica Odbora za vanjske poslove britanskog parlamenta.

Osvetoljubivost

- Sumnjam da sada možda uči lekciju o vrijednosti široke baze saveznika-Trampov ratoboran pristup od povratka na funkciju u januaru 2025. godine teško je prihvatljiv mnogim zvaničnicima u Evropi.

Drastično je smanjio američku podršku Ukrajini i gurnuo Kijev ka nepovoljnom mirovnom sporazumu, kritikovao je „slabe“ čelnike EU zbog neuspjeha u kontroli migracija, zahtijevao predaju Grenlanda Americi, a sada napada Iran bez ikakvih konsultacija sa ključnim saveznicima.

Sada kada su ti saveznici uznemireni i neskloni pridruživanju, Tramp i njegovi pristalice nisu ništa manje osvetoljubivi nego što su bili Bušovi republikanci kada je Francuska odbila da podrži rat u Iraku.

U utorak uveče predsjednik je Sančezovu vladu osudio kao „užasnu“ i „neprijateljsku“ zbog zabrane korišćenja španskih vazdušnih baza za napad na Iran, zaprijetivši prekidom trgovine sa četvrtom najvećom ekonomijom EU.

Napad na Španiju

Sančez je u srijedu uzvratio, insistirajući da neće popustiti.

- Nećemo zauzeti stav koji je protivan našim vrijednostima i principima iz straha od tuđe odmazde- poručio je u televizijskom obraćanju.

Američki avioni za dopunu goriva stacionirani u Španiji premješteni su u druge baze u Evropi, a jedan zvaničnik je za Politico rekao da su neki privremeno prebačeni u Francusku.

Američki ministar finansija Skot Besent dodatno je napao Španiju, rekavši da je madridski „izrazito nekooperativan“ stav ugrozio američke živote.

S druge strane, neki Evropljani i dalje su u Trampovoj milosti. Njemački kancelar Fridrih Merc dobio je pohvale nakon što je vazdušna baza Ramštajn stavljena na raspolaganje američkim snagama.

- Njemačka je bila sjajna. On je bio fantastičan- rekao je Tramp, dodajući: „Ne tražimo od njih da šalju vojnike na teren ili bilo šta slično.“

Vašington ne vidi problem

Prema visokom zvaničniku Bijele kuće, Trampovo očekivanje pune evropske podrške nije nerealno jer su SAD i dalje ključne za NATO.

- Priznali su da je bio u pravu oko potrošnje. Još uvijek činimo mnogo za Evropu- rekao je zvaničnik, misleći na prošlogodišnje obećanje članica NATO-a o povećanju odbrambenih budžeta.

Zvaničnik je takođe umanjio značaj Trampovog zahtjeva za Grenlandom, rekavši da „to za nas više nije problem“.

Ipak, ono što je možda novo jeste spoznaja u Vašingtonu da Amerika nije toliko jaka bez svojih tradicionalnih saveza.

General Den Kejn, predsjednik Združenog generalštaba SAD-a, navodno je upozorio Trampa da bi rat sa Iranom bio opasniji bez podrške ključnih saveznika, a s tim su se složili i zvaničnici EU i američki saveznici u Zalivu, koje je Tramp takođe ignorisao.

Američka bahatost

- Sila koja je sigurna u stvarnost i legitimnost sopstvene moći ne postupa tako prema ljudima ili drugim silama. Ono što Evropljane zaista brine dok sve ovo posmatramo jeste američka bahatost i prenaprezanje. Pomisao da bismo mogli svjedočiti samouništenju američke moći — mislim da je to ono što zaista unosi strah u kosti čak i najkritičnijim saveznicima- rekla je Konstans Stelcenmiler iz Brukings instituta.

A razloga za strah ima.

Velika Britanija, Francuska i Njemačka šalju svoje ratne brodove ka Bliskom istoku kako bi zaštitile sopstvene interese, na primjer nakon što je iranski dron pogodio britansku bazu na Kipru.

Međutim, svako vojno raspoređivanje na ivici eskalirajućeg rata nosi rizik da čak i „odbrambene“ snage budu uvučene u sukob.

Tada na kocki neće biti samo američki ili izraelski životi.

- A to je velika odluka- zaključio je jedan evropski diplomata.