Omar Sulejman: Taktike genocida korišćene u Srebrenici slične su taktikama koje se koriste u Gazi

Omar Sulejman je američki imam, autor i borac za građanska prava palestinskog porijekla. Spada među mlađe aktiviste koji veoma aktivno govore o genocidu u Gazi, sa velikim brojem pratilaca i širokim dometom. Za portal „Kliks.ba“ govorio je o genocidu u Srebrenici, genocidu u Gazi i reakciji svijeta.

Sulejman predvodi Institut Jakin (Yaqeen) za islamska istraživanja, a istovremeno obavlja dužnost imama u Islamskom centru Veli Ranč (Valley Ranch) u saveznoj američkoj državi Teksas. Diplomirao je islamske nauke u Jordanu, a magistrirao islamsko pravo i istoriju, piše Klix.ba

Zahvaljujući milionima pratilaca na društvenim mrežama i onlajn platformama, smatra se jednim od najuticajnijih muslimanskih govornika današnjice, a njegova predavanja redovno prate muslimani širom svijeta.

Kada govorimo o genocidu u Srebrenici, često kažemo: „Nikad ne zaboravi, nikad ne oprosti, nikad ne ponovi, nikad više“. A sada, nakon Gaze, kako pronaći pravu poruku koju treba poslati nakon genocida u Gazi i Srebrenici, samo 30 godina kasnije?

Prije svega, 30 godina nije dug period. To znači da je genocid na neki način dotakao svaku osobu ovdje. I to je zapravo nešto što je veoma važno kada govorite o genocidu – to je pokušaj da se izbrišu ne samo ljudi već i sjećanje na te ljude, te da ih se traumom praktično svede na nepostojanje.

Sulejman ističe da će političari djelovati samo na osnovu pritiska.

Ono što imate u Srebrenici, ono što imate u Bosni, jeste veoma svjež genocid, gdje taktike koje su korišćene protiv naroda u velikoj mjeri podsjećaju na taktike koje se sada koriste protiv naroda u Palestini.

Takođe je veoma važno napomenuti da, baš kao što je broj žrtava u Srebrenici veći od 8.000, a opet se čini da svako u Bosni ima neku priču o tome, tako i u Gazi, koliki god na kraju bio broj žrtava tog genocida, svaka pojedinačna osoba ima nekoga u porodici ko je ubijen. Svaka osoba ima nekoga u porodici ko je izgubio udove. Svaka osoba je traumatizovana ovim.

Obično, kada govorite o nečemu u sadašnjem vremenu, govorite o tome kroz prizmu otpora. Ali to nije samo otpor, to je i izdržljivost.

U Bosni imate primjer otpora i izdržljivosti. I u Palestini imate primjer otpora i izdržljivosti.

Podijelili ste video bosanskih navijača u SAD-u kako skandiraju „Palestina, Palestina“. Koliko je važno poslati takvu poruku iz Bosne o Palestini i koliko je važno biti veoma glasan o onome što se desilo ovdje i onome što se trenutno dešava u Gazi?

Gledajte, te geste možda djeluju kao male i simbolične, ali su veoma značajne. Duboko pogađaju. One pokazuju našim tlačiteljima da nas ne mogu razdvojiti. Znamo da cionisti pokušavaju da izoluju Palestince.

I ne radi se tu samo o fizičkoj izolaciji ljudi, kao što je to urađeno u Srebrenici ogradama, ili izolaciji ljudi u Gazi putem blokade. Ne, to je i simbolička izolacija. To je izolacija njihove ljudskosti i ličnosti. To je izolacija njihove borbe.

A mi ne smijemo dozvoliti da se ta izolacija dogodi. Zato se držimo zajedno, ako Bog da.

Da. Ljudi širom svijeta, u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, izlaze na ulice i protestuju protiv genocida. Ali to se ne odražava u državnim politikama. Države i dalje sarađuju sa Izraelom, šalju mu oružje i podržavaju ga. Kako energija naroda može ikada postati državna politika? Možda to vidimo u SAD-u, gdje na izborima demokratski kandidat više ne može pobijediti ako uzima novac od AIPAC-a. Ali kako to zaista može promijeniti politiku?

Realnost je da vaši političari neće prestati da rade nešto zato što je to, znate, ispravno ili pogrešno. Oni neće djelovati na osnovu morala. Djelovaće na osnovu političkog rizika i tereta.

Dakle, ako narod učini situaciju previše teškom za nekoga ko na političkom nivou i dalje podržava genocid i Izrael, onda će političari vremenom popustiti.

To im mora postati politički teret. Ne možemo se oslanjati na njihov moral. Moramo se osloniti na svoju politiku, a to znači da narod mora vršiti dovoljno snažan pritisak na njih.

Možemo li poslati poruku nade ljudima, omladini, da će situacija biti bolja? Vi ste iz SAD-a, vidite promjene kod tamošnjih mladih ljudi, kako oni gledaju na Gazu i okupaciju, ima li nade?

Naravno da ima nade. Izrael je sada širom svijeta postao izopštena država. A narod Palestine je preživio svaki pojedinačni pokušaj da ih se izbriše sa lica zemlje. Njihovo postojanje je samo po sebi otpor.

Kroz istoriju vidimo cikluse u kojima se dešavala brutalna, nemilosrdna tiranija, ali su se ljudi iz nje izdigli. Imamo istoriju krstaških ratova. Imamo istoriju Mongola. Imamo istoriju različitih djelova muslimanskog svijeta koji su bili pregaženi, pa su se ljudi ipak izvukli iz toga.

Tako će se i ovaj narod izdići iz ruševina, ako Bog da.