DW: Od sukoba do primirja - kako je Kina postigla ravnotežu sa SAD

Kina je tokom drugog Trampovog mandata pokazala samouvjerenost i ekonomsku otpornost, uprkos oštrom trgovinskom sukobu prvih mjeseci. Ključnu ulogu u smirivanju tenzija odigrala je diplomatija i dijalog na najvišem nivou.

Nekoliko dana prije nego što je američki predsjednik Donald Tramp u utorak obilježio prvu godinu povratka u Bijelu kuću, Kina je objavila niz ekonomskih podataka koji ukazuju na otpornost njene ekonomije uprkos trgovinskom pritisku iz Sjedinjenih Država.

Druga najveća svjetska ekonomija zabilježila je u 2025. rast od pet odsto, čime je ispunjen godišnji cilj vlade, prenosi Dojče vele. Podaci objavljeni prošle sedmice pokazali su i rekordan trgovinski suficit od gotovo 1,2 biliona dolara.

Analitičari ocjenjuju da taj suficit, podstaknut plasmanom kineske robe – na tržišta van SAD – pokazuje da kineski proizvodi svojim cijenama i dalje ostaju konkurentni na globalnom nivou i da je Peking uspio da ublaži posljedice Trampove trgovinske politike.
- Administracija Donalda Trampa možda je ušla u mandat sa uvjerenjem da može da iskoristi svoju ekonomsku moć kako bi Kinu usmjerila u određenom političkom pravcu - kaže Amanda Sjao, direktorka programa za kineske studije u konsultantskoj kući Eurasia Group.

- Ali Peking raspolaže sopstvenim instrumentima pritiska koji mogu da pariraju Vašingtonu.

Peking je Trampu uzvraćao istom mjerom

Trampov pristup Kini sve više se doživljava kao manje ideološki, a više usmjeren na ekonomsku i tehnološku konkurenciju – pomak koji je vidljiv i u najnovijoj Strategiji nacionalne bezbjednosti SAD, objavljenoj u decembru, piše Dojče vele.

Na samom početku drugog mandata, Tramp je uveo takozvane recipročne carine širom svijeta, a nakon što je Peking uzvratio istom mjerom, ubrzo je obnovljen i trgovinski rat sa Kinom.

Vrhunac trgovinskog spora uslijedio je u aprilu, kada su SAD uvele carine i do 145 odsto na kinesku robu, a Kina odgovorila podizanjem ukupnih carina na isti nivo i uvela kontrolu izvoza kritičnih rijetkih minerala.

- U suštini, obje strane su napunile oružje i uperile ga jedna u drugu - kaže Sjao, prije nego što su shvatile razmjere štete koju bi takav razvoj događaja naneo ekonomijama obje zemlje.

Nakon prve runde trgovinskih pregovora u maju, obje strane su popustile, carine su smanjene i trenutno iznose oko 30 odsto na obje strane.

Međusobne kontrole i ravnoteža

- Peking je zaista preuzeo rizik odlučivši da uzvrati Trampu. Taj pristup se pokazao opravdanim kada se Vašington povukao i opredijelio za popuštanje tenzija - kaže Sjao, dodajući da Peking sada može da zaključi da je tvrda linija bila ispravna.

Djao Daming, profesor međunarodnih studija na Narodnom univerzitetu Kine u Pekingu, kaže da je Kina, u poređenju sa Trampovim prvim mandatom, sada nastupila sa „većim samopouzdanjem" u suočavanju sa „potencijalnim neizvjesnostima iz Vašingtona".

Na ekonomskom i trgovinskom planu, Kina i SAD su nakon godinu dana strateškog nadvlačenja uspostavile određeni nivo „međusobnih kontrola i ravnoteže", rekao je Djao za Dojče vele.

Uprkos razlikama – dijalog na vrhu

Od otvorenog sukoba do opreznog trgovinskog primirja – odnosi SAD i Kine pomjerili su se ka stabilizaciji, iako strateško rivalstvo ostaje.

Tokom 2025. Tramp je intenzivirao kontakte na najvišem nivou sa kineskim predsjednikom Sijem Đinpingom, uključujući četiri telefonska razgovora i jedan susret uživo.

Takva diplomatija na samom vrhu igrala je ključnu ulogu u stabilizaciji odnosa tokom protekle godine, ocjenjuje Djao, naglašavajući značaj dijaloga uprkos razlikama.

Tramp je sastanak sa Sijem u oktobru u Busanu, u Južnoj Koreji, ocijenio sa „12 od 10", dok je Si pozvao obje strane da se fokusiraju na dugoročne koristi saradnje i da ne upadnu u „začarani krug odmazde".

Strateška računica iza trgovinskog primirja

Sa strateške tačke gledišta, trenutno primirje može da posluži kao koristan „međuprostor" i za Vašington i za Peking.

Prema riječima Amande Sjao, cilj Pekinga je da „iskoristi taj prostor kako bi se doveo u bolju poziciju za buduće nadmetanje sa SAD".

U međuvremenu, i Vašingtonu je potreban predah kako bi izgradio lance snabdijevanja kritičnim rijetkim mineralima. „Dok to ne postigne, SAD će željeti da zadrže relativno stabilne odnose sa Kinom", dodaje Sjao.

Možda čak četiri susreta Trampa i Sija ove godine

Tokom 2026. očekuju se čak četiri susreta Trampa i Sija, uključujući Trampovu državnu posjetu Pekingu u aprilu i uzvratnu posjetu Sija Vašingtonu kasnije tokom godine. Dvojica lidera će se, po svemu sudeći, sastati i na samitu APEK-a u Šenženu u novembru, kao i na samitu G20 u Majamiju u decembru. Osim Trampove posjete Pekingu, Kina još nije potvrdila prisustvo predsjednika Sija na preostala tri sastanka.

Analitičari koji su govorili za Dojče vele i dalje su optimistični da će stabilnost odnosa SAD i Kine potrajati i tokom 2026. posebno zato što nivo međusobne ekonomske zavisnosti ostaje nepromijenjen.

Ipak, Trampova nepredvidivost može da se ispolji na drugim poljima, dok Peking pažljivo vaga svoje strateške interese.

Venecuela, Grenland i pitanje Tajvana

Nedavne vojne akcije Vašingtona, uključujući svrgavanje lidera Venecuele i Trampove ambicije u vezi sa Grenlandom, stvorile su, kako kaže Sjao, „pogodno okruženje da Kina pojača svoju praksu prisile".

Iako Kina vjerovatno neće promijeniti svoju računicu kada je riječ o mogućoj invaziji na Tajvan – samoupravni demokratski ostrvski entitet koji smatra svojim – Trampovi potezi mogli su da učvrste uvjerenje u Pekingu da je sila presudna.

Peking sada „možda vjeruje da može dodatno da pojača pritiske… bez značajnih troškova" i da „velike sile mogu da zanemare međunarodno pravo", zaključuje Sjao.