Britanci: Napravili smo sudbonosnu grešku, želimo nazad; BBC: Nemoguće!

Ilustracija (AP Photo/Alastair Grant) (Foto: Alastair Grant)
Ilustracija (AP Photo/Alastair Grant) (Foto: Alastair Grant)

Kako se ono kaže – nikad ne reci nikad. Nije prošlo ni punih šest godina od Bregzita, a velika većina Britanaca ponovo bi se vratila pod okrilje Evropske unije, čak i kao „dopisni“ ili samo pridruženi član. Sada žele – nazovimo to tako – „Brentry“ ili „Brback“, prenosi Jutarnji.hr.

U ponoć između 31. januara i 1. februara 2020. godine Velika Britanija napustila je EU, jer je većina građana na referendumu (nešto manje od 52 odsto) rekla „ne“ Evropskoj uniji. Danas to smatraju sudbonosnom greškom, a prema posljednjim istraživanjima sprovedenim ovog mjeseca, 60 odsto Britanaca ponovo želi u Evropu. Njih 73 odsto spremno je na zajednički život u „vanbračnoj zajednici“ – odnosno, „samo“ na carinsku uniju sa EU, povratak na zajedničko tržište i otvorene granice za protok ljudi, robe i usluga. Članstvu u EU danas se protivi oko 30 odsto britanskih građana.

Proces je dug i mukotrpan, pa se britanski mediji poput BBC-ja pitaju ima li povratak ikakve šanse ili se to nikada neće ostvariti. Ima li izgleda da se dogodi Brback?

Iako Britanci osjećaju nostalgiju prema Evropi, čini se da ponovno „ujedinjenje“ s kontinentom nije moguće, barem ne u narednih desetak godina, čak ni pod najboljim i najpovoljnijim okolnostima. Naime, najprije bi ponovo trebalo donijeti odluku o raspisivanju referenduma i sprovesti ga, nakon čega bi uslijedio pregovarački proces, koji bi mogao potrajati godinama. U slučaju Velike Britanije, vjerovatno bi trajao kraće nego u slučaju balkanskih zemalja, ali ne treba računati na velike povlastice, smatraju britanski analitičari.

Podrška povratku, dakle, raste, a trenutno vladajući laburisti i premijer Andy Burnham dugoročno grade svoju politiku upravo na tom raspoloženju. Prema pokazateljima koje navodi BBC, podrška laburistima, ali i drugim proevropskim strankama – liberalnim demokratama i zelenima – jača, naročito među mlađom populacijom, koja sve više podržava EU. Ankete pokazuju da čak i mladi simpatizeri Konzervativne stranke žele da isprave ovaj „grijeh očeva“.

Upravo je to jedno od glavnih pitanja eventualnog povratka Ujedinjenog Kraljevstva u EU. Naime, osim radikalno desnih antievropskih opcija i stranaka, i konzervativci su i dalje za Bregzit i ne pomišljaju na povratak, pa mnogi britanski analitičari smatraju da od odluke „Vratiću se“ (I'll be back) u EU neće biti ništa sve dok upravo oni ne promijene stav. Za ponovno pokretanje pregovaračkog procesa nije dovoljna podrška samo proevropskih stranaka, već bi tome podrškom morali da se priključe i torijevci. Neki smatraju da bi se to možda moglo dogoditi upravo zato što je očigledno da i dobar dio njihovih birača teži povratku, ali za sada nema naznaka da će promijeniti svoj stav.

Britanija i EU nedavno su u Briselu potpisale prvi sporazum nakon Bregzita, ali će za sljedeći sličan korak biti potrebno najmanje još četiri godine. EU i Ujedinjeno Kraljevstvo ograničili su svoj dogovor na deklaraciju koja obuhvata sporazume o hrani i poljoprivredi, emisiji štetnih gasova i mobilnosti mladih, kao i o zajedničkom jačanju bezbjednosti, borbi protiv ilegalnih migracija i suzbijanju sajber-napada, napominje BBC. Ipak, do sljedećeg sporazuma proći će dosta vremena. Naime, većih pomaka neće biti barem do izbora 2029. godine, osim ako u međuvremenu ne dođe do neke nove krize i novih vanrednih izbora, što ne bi bilo neobično za Veliku Britaniju.

Laburisti i ostale proevropske stranke upravo će povratak pod okrilje EU postaviti kao jednu od glavnih tema svoje izborne kampanje. Međutim, do toga ima još dosta vremena. Osim toga, ruska agresija na Ukrajinu i opasnost koja Evropi prijeti, ne samo u bezbjednosnom već i u ekonomskom i društvenom smislu, pokazale su da je Bregzit i u tom pogledu bio velika greška. EU i Ujedinjeno Kraljevstvo nastoje da zajednički djeluju u cilju jačanja bezbjednosti i pružanja pomoći Ukrajini. Dogovoreno je i zajedničko djelovanje prema Rusiji, kao i da Britanija, uz predstavnike EU, bude zastupljena u jedinstvenoj delegaciji na mirovnim pregovorima o okončanju rata u Ukrajini.

U zajedničkoj deklaraciji EU i Ujedinjeno Kraljevstvo navode da će „zajedno sa svojim saveznicima i partnerima nastaviti da podržavaju Ukrajinu politički, ekonomski, finansijski, vojno, humanitarno i diplomatski, koliko god bude potrebno“, kao i da će „pojačati zajednički pritisak na Rusiju, uključujući sankcije, suzbijanje njenih hibridnih operacija i rad na postizanju sveobuhvatnog, pravednog i održivog mira“.

Međutim, Britanci ne žale za Evropom iz sentimentalnih razloga. Ekonomski pokazatelji, naime, potvrđuju da je britanska privreda pretrpjela značajne gubitke. Primjera radi, do 2016. godine, odnosno do referenduma na kojem je prevagnulo antievropsko raspoloženje, britanska privreda bila je jedna od najdinamičnijih i najbrže rastućih u EU, dok je danas njen rast znatno usporen. Udio Velike Britanije u svjetskom BDP-u pao je sa pet odsto prije Bregzita na današnjih manje od 3,5 odsto, dok je privreda EU trenutno pet puta snažnija od britanske.

Prema podacima Bloomberg Economicsa, britanska privreda nakon izlaska iz EU godišnje gubi oko 120 milijardi eura, odnosno približno četiri odsto BDP-a. Američki Nacionalni biro za ekonomska istraživanja (NBER) procjenjuje da će ukupan manjak BDP-a u posljednje dvije godine biti još veći – od šest do osam odsto. Bloomberg procjenjuje da zbog usporavanja privrede britanski budžet godišnje gubi oko 45 milijardi eura, dok The Independent, pozivajući se na podatke Biblioteke Donjeg doma britanskog parlamenta (House of Commons Library), navodi gubitak od čak 105 milijardi eura. Kumulativna šteta koju je Bregzit nanio britanskoj privredi do 2035. godine mogla bi premašiti 360 milijardi eura.

Međutim, nijesu u pitanju samo ekonomski razlozi već i činjenica da je Britancima putovanje po Evropi postalo komplikovanije. Zanimljiv je podatak da je nakon Bregzita broj studenata iz zemalja EU na britanskim univerzitetima smanjen za više od 53 odsto. Prema pojedinim pokazateljima, i broj dolazaka turista iz EU u Britaniju u proteklih pet do šest godina opao je za više od deset odsto.

Osim toga, o povratku neće odlučivati samo Britanci već i Evropljani, odnosno 27 sadašnjih članica EU, čiji bi se broj, dok se Ujedinjeno Kraljevstvo predomišlja, mogao povećati za najmanje još jednu članicu – Crnu Goru. Ne treba zanemariti ni činjenicu da, dok u Ujedinjenom Kraljevstvu raste podrška Evropskoj uniji, u dvije najjače članice EU – Francuskoj i Njemačkoj – jačaju radikalno desne opcije, Nacionalno okupljanje i AfD. Iako su odustale od politike izlaska iz EU, ove stranke žele drastičnu reformu Unije. To, naravno, zavisi i od njihovog izbornog rezultata.

U maju 2027. godine u Francuskoj će biti održani predsjednički izbori, a prema dosadašnjim anketama upravo bi Marine Le Pen, kandidatkinja Nacionalnog okupljanja, u prvom krugu mogla osvojiti najveći broj glasova, odnosno teško da neće ući u drugi krug. Njena pobjeda mogla bi donijeti promjene u EU. Ipak, prisjetimo se da su mnogi smatrali kako će pobjeda Giorgie Meloni izazvati turbulencije u EU, a pokazalo se da je ona veoma kooperativna upravo kada je riječ o funkcionisanju Evropske unije.

Povratak Velike Britanije pod okrilje EU svakako bi predstavljao veliki podsticaj ujedinjenoj Evropi, ali do tada će, očigledno, proteći još mnogo vode ispod mostova na Temzi.

Programska šema

20:00 – 21:00
OD PETKA DO PETKAEMISIJA
21:00 – 22:00
IZVRNUTE PRIČEEMISIJA
22:00 – 00:00
PODLUCKASTEMISIJA

PRATITE TVe UŽIVO

Obavještenje: Zbog zaštite autorskih prava, u odredjenim terminima live stream neće biti dostupan.