Samardžić: NATO nam ne vjeruje i zato dobijamo selektovane podatke

''Sunovrat sistema bezbjednosti! Nemar, neznanje ili neprijateljske namjere?”, bila je tema današnjeg podkasta Antene M Drugačija radio veza, čiji je gost bio admiral u penziji i nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske CG Dragan Samardžić.

On je govorio o uzrocima i posljedicama urušavanja bezbjednosnog sistema države.

Na početku razgovora, uz podsjećanje na nedavnu kolumnu, objavljenu na portalu Antena M, u kojoj je superiornom stručnošću i znanjem analizirao stanje u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, Samardžić potvrđuje utisak voditelja da njegov tekst ima i emotivnu dimenziju - da se prosto osjeća rezigniranost čovjeka koji je najbolje godine života posvetio izgradnji sistema bezbjednosti, a danas mora da gleda kako ga uništavaju amateri loših namjera.

Rezigniran je i njihovom nespremnošću da barem saslušaju savjet i drugačije mišljenje:

- Mislim da niko nije spreman da se udubi u problematiku a kamoli da razmotri na neki ekspertski način. Niko od nas ne može znati sve ali ukoliko ne znate bitno je da pitate nekog od koga možete dobiti pravi savjet. Ne znam zbog čega to izostaje ali to je odlika ljudi koji nemaju znanje. U Crnoj Gori se očigledno najviše boje znanja jer izgleda da na taj način čuvaju svoje pozicije- rezonuje admiral Samardžić.

U sektoru bezbjednosti nijesu presudne političke biografije, već profesinalan stav, lojalnost državi i ustavnom poretku

Dodaje da slabost institucija nikada nije problem jedne Vlade niti jednog političkog ciklusa, već se najčešće, pojašnjava, stvara godinama, kada se kratkoročni politički interesi stave ispred dugoročnog jačanja države.

- Slabe institucije uvijek ostavljaju prostor za sumnju, kritiku i ono što je najgore - za spoljne uticaje- opominje sagovornik Antene M.

Dodaje da, kada je u pitanju sektor bezbjednosti, nijesu presudne političke biografije, već profesinalan stav, te lojalnost državi i ustavnom poretku.

- Svaka ozbiljna država mora biti sigurna da ljudi koji upravljaju njenom bezbjednošću imaju nedvosmislenu posvećenost njenim interesima. Da li je to baš tako? Čini mi se da smo više puta svjedočili da nije- kaže Samardžić.

Admiral u penziji ističe da bezbjednosni propusti koji se ponavljaju uvijek su, kako kaže, signal da sistem mora preispitati sopstvene profesionalne standarde.

- U bezbjednosti rezultati govore puno glasnije od samih biografija. Da li je kadrovsko urušavanje plansko? Pa, ne bih baš govorio o planovima bez dokaza, ali svaka država mora voditi računa da bezbjednosni sektor nikad ne postane prostor partijskog eksperimentisanja. Profesionalizam nije politička kategorija, on je bezbjednosni imperativ, ali mi se susrijećemo sa činjenicom da pojedine važne sisteme, kompletan sistem bezbjednosti, je pod kišobranom jedne partije. Zbog toga vidimo da se koristi prije svega za populizam, za partijsko reklamiranje, za istupe svih poslanika iz te partije kada se naruši hegemonija tog sistema ili kada je sistem u problemu gdje se ne brani postupak, principi, nego isključivo se brani partija- smatra Samardžić.

Na odgovorne funkcije dolaze ljudi koji, ni u jednoj ozbiljnoj državi, ne bi mogli proći bezbjednosnu provjeru

Da li je ritualno ubistvo bezbjednosnog sektora počelo postavljanjem lidera DNP-a Milana Kneževića za predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu, funkcijom Dritana Abazovića kao potpredsjednika Vlade za bezbjednost, postavljanje Andrije Mandića za predsjednika Skupštine i, po automatizmu njegovimulaskom u SOB, te konačno Spajićevim povjeravanjem Demokratama kompletnog sektora? Samardžić odgovara da nedorećenost našeg sistema omogućava upravo takve stvari. Da na odgovorne funckije dolaze ljudi koji, kako kaže naš sagovornik, ne bi mogli ni u jednoj ozbiljnoj državi proći bezbjednosnu provjeru.

- Naš zakon o tajnim podacima je nakaradan, svakom članu Odbora za bezbjednost I odbranu su dostupni tajni podaci bez prethodne provjere. U nekim zemljama čak imamo standard da se u toku mandata vrši i poligrafsko ispitivanje ljudi koji sjede na tako važnim funkcijama. Sjećate se šta je predsjednik Skupštine izjavljivao kada je postao član Savjeta za odbranu I bezbjednost, da njega ne interesuju tajni podaci. Međutim tri predsjednika (države, Vlade i Skupštine) imaju pristup određenim tajnim podacima NATO-a i partnerskih država. Uvijek postoji uzdržanost stranih partnerskih službi i njihov bojazan o oticanju tajnih podataka neželjenim stranama. Tako da mislim da Crna Gora ne dobija toliko podataka koliko i ostale države, nego su oni u samom startu dobro selektovani, da ne bi nanijeli veću štetu samom sistemu kolektivne bezbjednosti.- poručuje Samardžić.

On navodi da ćemo se sve više suočavati sa informacijama hibridnog djelovanja, propagandom i subverzivnim narativima usmjerenim ka institucijama odbrane i bezbjednosti.

Najveći problem je to što, kako kaže, nijesmo izgradili otpornost ni države ni društva.

- Ozbiljne države to ne ignorišu, već grade institucionalnu i društvenu otpornost. Subverzija počinje onda kada se građani uvjeravaju da njihova država nema vrijednost niti smisao. Tome svjedočimo gotovo svakodnevno. Jedan od prepoznatljivih obrazaca savremenog informacionog djelovanja jeste povezivanje nepovezanih elemenata kako bi se stvorio utisak duboke sistemske kompromitovanosti države- kaže Samardžić.

Novi amblem Skupštine je bio signal za reakciju

Samardžić sa druge strane smatra da se često "pecamo na praznu udicu" i trošimo energiju reagujući na nešto što je u startu nemoguće realizovati. Primjer za to, Samardžić navodi slučaj Botun i inicijative koje su se oko toga pojavile, iako je, kako kaže, jasno da nijesu ostvarive.

- U situacijama kada je reakcija zaista bila potrebna, posebno prema opoziciji i anticrnogorskom bloku, ona je izostala. Početak svega bio je amblem Skupštine. Samo onaj ko nije htio da vidi nije mogao da shvati njegovu simboliku i poruku. To je bio trenutak kada je, po mom ličnom mišljenju, opozicija trebalo da napusti Skupštinu, jer je odluka donijeta jednostrano, bez učešća poslanika, a zna se kakvu simboliku taj amblem nosi- smatra bivši načelnik Generalštaba VCG.

Savremenu bezbjednost ne ugrožavaju samo oružje i vojska

Kao posebno opasan subverzivan način djelovanja protiv sistema bezbjednosti pomenut je i konstantno potcjenjivački narativ o snazi Vojske CG i njene policije ili ANB, u kojem prednjače lideri DF, poređenjem njene snage sa "lovačkim društvom". Na meti je i slavna ratnička crnogorska istorija: u Pljevljima je oslikan mural srpskom oficiru koji je, navodno, oslobodio taj grad, iako je notorna istorijska činjenica da je Pljevlja oslobodila Crnogorska vojska, predvođena Mašanom Božovićem; dočekali smo da se jedan Vasilije Čarapić "zalijeće" na spomenik Velikom vojvodi Mirku Petroviću a da jedan Marko Kovačiveć godišnjice obilježavanja bitaka na Grahovcu i Vučjem dolu koristi za anticrnogorsku propagandu...

Na pitanje da li je konačan cilj cijele operacije, ogaditi, kompromitovati Crnu Goru, kroz ono što su vjekovima bile njene svetinje, do te mjere da kada je dovedu do nestanka niko neće požaliti za njom a kamoli da će skočiti da je brani, Samardžić odgovara:

- Ništa se ne dešava slučajno. Tu bih se nadovezao I na konstataciju o planskom urušavanju sistema. Savremenu bezbjednost ne ugrožavaju samo oružje I vojska, podjednako je važno kako se u javnom prostoru govori o državi, njenoj istoriji, njenim institucijama, kulturi, legitimitetu- ističe Samardžić.

On napominje da je glavni problem u sistemu bezbjednosti nedostatak kadra I o tome, kako kaže, govori zadnjih pet godina.

- Mi vidimo da više niko neće da ide ni u vojsku ni u policiju jer je tretman I standard tih ljudi ozbiljno ugrožen, a kamoli da govorimo da dobijamo kvalitetan kadar, o tome svjedoče konkursi gdje je odziv veoma slab. Tome govori i neravnopravan status tih pripadnika gdje nemamo sistemsko rješenje. Zbog čega ovo pominjem, zakon o ANB-u, koji je pred poslanicima, njim daju se velike povlastice ljudima o ANB-u gdje se predviđa da oni mogu i sa 30 godina u penziju i dobijaju benefit 40% na obračunsku penziju. Zakonom MUP-u pripadnicima policije daje 30% dok pripadnici Vojske nemaju ništa i stvara se nesrazmjera i neravnopravan odnos kategorija u sistemu bezbjednosti što na kraju ima posljedicu urušavanja pojedinih institucija, a to se mora riješiti sistemski- kaže admiral u penziji.

Ko kontroliše mjere tajnog nadzora?

Gost DRV ističe da smo svjedoci da nakon svih afera, nijesmo izvukli pouke i da se, kako kaže, konstantno koriste isti narativi u odbrani sistema.

Poručuje da suštinsko pitanje u Crnoj Gori nije zakon, već ko kontroliše sprovođenje mjera tajnog nadzora. Samardžić napominje da je to i jedna od ozbiljnih zamjerki Evropske unije.

- Mi nemamo nezavisno kontrolno tijelo. Vjerujem da 99 odsto građana ne zna ko sve može da sprovodi mjere tajnog nadzora. Osim ANB-a, te mjere sprovodi i Specijalno policijsko odjeljenje. Ko njih kontroliše? Niko u pravom smislu te riječi. Unutrašnja kontrola i kontrola pod uticajem Vlade nijesu prava kontrola. Nemamo nezavisno tijelo koje ima pravo da u bilo kom trenutku, bez najave, uđe u prostorije gdje se sprovodi tajni nadzor i provjeri da li se mjere primjenjuju zakonito. Tu postoji najveća mogućnost zloupotrebe – i ljudskih sloboda i samog zakona. Upravo tu bi javnost i nevladin sektor trebalo da usmjere pažnju- zaključuje admiral u penziji.