Radulović: Da tužilaštvo radi svoj posao, Kneževićev govor u Skupštini ne bi prošao bez krivične provjere

Dok je Skupština Crne Gore raspravljala o smjeni svog predsjednika Andrije Mandića, lider Demokratske narodne partije Milan Knežević iskoristio je parlamentarnu govornicu za odbranu Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, poručujući da će Mladić za njega i većinu Srba ostati heroj. Takav nastup otvorio je pitanje koje prevazilazi dnevnu politiku i skupštinsko nadmetanje – gdje je granica između slobode političkog govora i krivične odgovornosti za negiranje genocida i podsticanje mržnje? Advokat Veselin Radulović za Standard upozorava da Krivični zakonik za određene oblike takvog ponašanja predviđa kazne i do deset godina zatvora, ali da bez spremnosti tužilaštva da primjenjuje zakon nema ni djelotvornog suzbijanja takve prakse

Knežević je tokom skupštinske rasprave 13. oktobra, između ostalog, saopštio da neće dozvoliti da se politički protivnici obračunavaju sa Mladićevim nasljeđem, a njegovu odbranu povezao je sa odbijanjem da Srbi, kako je naveo, prihvate nametnutu krivicu.

“Nećemo pljunuti na naše heroje zbog Brisela“, poručio je lider DNP-a.

Problem je, međutim, što o krivičnoj odgovornosti Ratka Mladića ne odlučuju ni političari ni parlamentarne većine. O tome su odlučili međunarodni sudovi. Mladić je 2017. osuđen na doživotni zatvor, a presuda za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine pravosnažno je potvrđena 8. juna 2021. godine.

Upravo zbog toga nastup lidera DNP-a otvara i pitanje eventualne primjene člana 370 Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim se sankcionišu određeni oblici javnog podsticanja mržnje i negiranja pravosnažno utvrđenih najtežih međunarodnih zločina.

Dok tužilaštvo ćuti, ovakve scene će se ponavljati

Advokat Veselin Radulović u razgovoru za Standard ocjenjuje da ponavljanje ovakvih istupa nije posljedica nedostatka zakonskih mehanizama, već izostanka njihove primjene.

Prema njegovim riječima, Crna Gora ima zakonske odredbe koje omogućavaju procesuiranje javnog negiranja genocida i drugih oblika govora mržnje, ali tužilaštvo do sada nije pokazalo odgovarajuću spremnost da reaguje

„Mi do sada, nažalost, nijesmo imali praksu u kojoj bi prvenstveno tužilaštvo pokazalo spremnost da takve radnje procesuira“, kaže Radulović.

On upozorava da takve poruke ne dolaze prvi put iz političkih krugova, već i sa visokih državnih adresa, što, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, može otvoriti pitanje težeg oblika krivičnog djela ako je ono izvršeno zloupotrebom položaja.

Posebno problematičnim smatra to što ni povremena saslušanja političara nijesu dovela do promjene njihovog ponašanja.

Radulović ukazuje da se pojedini političari, čak i nakon što budu pozvani da daju izjave povodom spornih javnih nastupa, ponovo vraćaju istom govoru i veličanju osuđenih ratnih zločinaca.

Prema njegovoj ocjeni, takva praksa pokazuje da se bez djelotvornog postupanja institucija ne može očekivati ni prestanak sličnih istupa 

Zakon predviđa da do pet, a u težim slučajevima i do deset godina zatvora

Član 370 Krivičnog zakonika Crne Gore, koji reguliše izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za javno podsticanje nasilja ili mržnje prema grupi ili njenom pripadniku na osnovu nacionalne, vjerske ili druge zaštićene pripadnosti.

Ista kazna propisana je i za javno odobravanje, negiranje ili značajno umanjivanje težine genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim presudama, kada je takvo ponašanje učinjeno na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema zaštićenoj grupi.

Za određene teže oblike, uključujući izvršenje zloupotrebom položaja, propisane su i strože kazne, koje u pojedinim slučajevima dostižu deset godina zatvora.

Radulović upravo u visini zaprijećenih kazni vidi razlog zbog kojeg bi dosljedna primjena zakona mogla djelovati preventivno.

„Nijesam siguran da bi bilo ko od ovih, uslovno rečeno, junaka koji veličaju ratne zločince danas to ponovio kada bi bio sankcionisan onako kako to definiše Krivični zakonik“, ocjenjuje on.

Ipak, sama javna podrška osuđenom ratnom zločincu ne znači automatski da su ostvarena sva zakonska obilježja konkretnog krivičnog djela. Za takvu ocjenu neophodna je analiza izgovorenih riječi, njihovog konteksta i svih uslova predviđenih zakonom.

Tužilaštvo ne smije da kalkuliše sa političkim posljedicama

Radulović odgovornost za izostanak djelotvornog reagovanja ne vidi samo u pojedinačnim slučajevima, već i u odnosu tužilaštva prema politički osjetljivim predmetima.

On smatra da tužilaštvo prilikom odlučivanja o pokretanju postupaka nerijetko uzima u obzir moguće političke posljedice svojih odluka, umjesto da se rukovodi isključivo zakonom.

„Dok god imamo takvo tužilaštvo, teško možemo govoriti da je ono nezavisno. Tužilaštvo ne bi trebalo da razmišlja da li će njegova odluka proizvesti bilo kakvu političku ili neku drugu posljedicu koja je vanpravna“, ističe Radulović.

Prema njegovim riječima, osnovna obaveza državnih tužilaca jeste da postupaju kada postoje zakonski uslovi za krivično gonjenje, bez obzira na politički položaj ili uticaj osobe čije se ponašanje ispituje.

Govoreći o javnom veličanju Ratka Mladića i sličnim nastupima političara, Radulović smatra da u brojnim slučajevima postoje ozbiljni razlozi da tužilaštvo ispita eventualnu krivičnu odgovornost.

„Mi imamo, čini mi se, očigledno izvršenje tog krivičnog djela“, ocjenjuje advokat, uz napomenu da se svaki konkretni govor mora zasebno analizirati.

Radulović ne tvrdi da svaka sporna izjava nužno predstavlja krivično djelo, ali smatra da bi u većini takvih nastupa političara postojalo osnova za krivično gonjenje.

Između poslaničkog imuniteta i krivične odgovornosti

U slučaju Kneževićevog nastupa postoji i dodatno pravno pitanje – poslanički imunitet.

Član 86 Ustava Crne Gore propisuje da poslanik ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju poslaničke funkcije. Ustav, takođe, uređuje uslove pod kojima se protiv poslanika može pokrenuti krivični postupak.

To znači da pitanje eventualne krivične odgovornosti za govor iz skupštinske sale nije moguće svesti samo na odredbe Krivičnog zakonika. Potrebno je razmotriti i domašaj ustavne zaštite poslaničkog govora.

Radulović u razgovoru nije posebno analizirao dejstvo poslaničkog imuniteta u Kneževićevom konkretnom slučaju, pa to pitanje ostaje otvoreno za dodatno pravno tumačenje.

Presuda je pravosnažna, a pitanje reakcija institucija ostaje otvoreno

Dok se u crnogorskom parlamentu ponovo politički osporava karakter zločina u Srebrenici i brani Ratko Mladić, sudske činjenice nijesu promijenjene. Presuda za genocid postoji i pravosnažna je, a kazna doživotnog zatvora potvrđena.

Ono što, prema Radulovićevoj ocjeni, ostaje problem jeste institucionalni odnos prema javnim nastupima koji mogu predstavljati govor mržnje ili druga kažnjiva ponašanja.

Advokat upozorava da izostanak adekvatnog postupanja ne znači samo ponavljanje spornih izjava, već i slanje poruke javnosti da njihovi autori ne moraju očekivati pravne posljedice.

Upravo zato, nakon nastupa Milana Kneževića, otvara se pitanje hoće li nadležno tužilaštvo uopšte razmotriti sadržaj njegovog govora, utvrditi postoje li elementi krivičnog djela i dati pravno obrazložen odgovor javnosti.