Od hola do sudnice: Kako je jedna netačna vijest postala primjer medijske neodgovornosti
Netačno izvještavanje koje može nanijeti ozbiljnu štetu osobi koja je meta medijskih objava, kao i plasiranje iskrivljenih, neprovjerenih ili netačnih informacija, ne smije biti dio odgovornog medijskog narativa.
U Sudu za prekršaje u Podgorici došlo je do incidenta, ili kako su saopštili iz policije "kontakta između biznismena Ranka Ubovića i bivšeg premijera i lidera GP UR Dritana Abazovića".
Mediji, izuzev Portala ETV, nijesu došli na ročište, ali su pojedini zato objavljivali informacije koje nijesu istinite.
Naime, portal "Vijesti" prvi je objavio informaciju čiji naslov nije istinit, a ni djelovi teksta. Senzacionalan naslov glasio je "Težak incident u sudnici: Umalo tuča Dritana Abazovića i Ranka Ubovića", međutim niti se incident desio u sudnici niti je umalo bilo tuče.
U nastavku teksta pominje se umalo fizički obračun u sudnici, nastanak meteža, a za kraj i da je prekinuto ročište zbog cijele situacije.
Međutim, istina je značajno drugačija. Pomenuta situacija dogodila se u holu Suda za prekršaje prije ročišta, tačnije u trenutku kada stranke treba pristupe i uđu u sudnicu. Drugo, ročište nije prekinuto nego je uredno održano u trajanju od oko sat i po vremena, uz prisustvo svih u postupku, koji istovremeno nisu ništa sporili niti se pominjao prekid.
Tako netačna informacija stojala je duže vrijeme na portalu Vijesti, a onda je ažurirana i promijenjena. Tada je, bez ikakve napomene da je ranije greška napravljena, ispravljeno da se dogodila situacija u holu Suda za prekršaje, kao i da je ročište uredno održano. U naslovu je takođe stavljeno da je incident bio sada u sudu a ne sudnici.
DEZINFORMACIONI NARATIV
Koliko dezinformacije mogu uticati na javnost, kreiranje slike o situaciji i pojedincu, ali i kakve posljedice mogu izazvati komentariše za Portal ETV Marko Banović iz Digitalnog forenzičkog centra.
On upozorava da je danas sve rjeđa pojava klasičnih dezinformacija u smislu potpuno izmišljenih vijesti ili očigledno netačnih tvrdnji, već se mnogo češće susrijećemo sa onim što nazivamo dezinformacionim narativima.
Podvlači da dezinformacioni narativ predstavlja širi okvir ili priču koja se gradi kroz niz pojedinačnih objava, komentara, analiza i medijskih sadržaja.
- Pritom, pojedinačni navodi ne moraju nužno biti netačni, ali se njihovim selektivnim predstavljanjem, izostavljanjem važnog konteksta ili konstantnim ponavljanjem stvara iskrivljena slika o određenoj temi, događaju ili osobi - navodi sagovornik Portala ETV.
Takvi narativi, dodaje, danas predstavljaju mnogo veći izazov od klasičnih dezinformacija jer ih je teže prepoznati, dokazati i demantovati. Najčešće ih prepoznajemo u politički osjetljivim temama, identitetskim pitanjima, međunarodnim odnosima i kriznim situacijama.
OZBILJNE POSLJEDICE
Banović je jasan - dezinformacije i dezinformacioni narativi mogu imati ozbiljne posljedice kako po pojedince, tako i po društvo u cjelini.
Kako ističe, na individualnom nivou mogu dovesti do narušavanja ugleda, profesionalne diskreditacije, govora mržnje i prijetnji
- Na društvenom nivou dezinformacije doprinose polarizaciji, urušavanju povjerenja u medije i institucije, produbljivanju podjela i slabljenju demokratskih procesa. Posebno su opasne u predizbornim periodima kada mogu uticati na formiranje političkih stavova i izbornih odluka građana - jasan je Banović.
Na pitanje da li je etički prihvatljivo da mediji objave netačnu informaciju, drže je satima dostupnom javnosti, a zatim je ažuriraju i isprave bez navođenja da je prvobitna vijest bila netačna, Banović je kategoričan - NE.
- Takva praksa nije u skladu sa osnovnim principima profesionalnog i odgovornog novinarstva - upozorava on.
Objašnjava da su greške moguće i dešavaju se u svakom mediju.
- Međutim, odgovornost medija ne završava objavljivanjem informacije, već podrazumijeva i transparentno ispravljanje eventualnih grešaka. Kada se utvrdi da je objavljena netačna ili nepotpuna informacija, medij bi trebalo jasno da naznači da je sadržaj korigovan, šta je bilo netačno i zbog čega je izvršena izmjena - napominje.
MANIPULACIJA
Kako dodaje, skrivene izmjene ili naknadno uređivanje teksta bez obavještavanja publike mogu dovesti do dodatnog gubitka povjerenja u medije i ostavljaju prostor za manipulaciju javnošću. Transparentnost prilikom ispravki predstavlja standard kojem bi svaki profesionalni medij trebalo da teži.
Odgovarajući na pitanje Portala ETV kako spriječiti da mediji namjerno targetiraju pojedince s ciljem da im nanesu štetu, Banović kaže da je, prije svega, neophodno dosljedno primjenjivati postojeće profesionalne i etičke standarde novinarstva. Mediji moraju poštovati principe provjere informacija, omogućavanja odgovora drugoj strani i jasnog razdvajanja činjenica od komentara.
Podvlači da važnu ulogu imaju i samoregulatorna tijela, medijski savjeti i novinarska udruženja, koja treba da reaguju kada se krše profesionalni standardi. Takođe, važno je da institucije efikasno primjenjuju zakonske mehanizme zaštite od klevete, govora mržnje i organizovanih kampanja diskreditacije.
- Međutim, dugoročno najvažniji odgovor predstavlja razvoj medijske pismenosti građana. Što je publika sposobnija da kritički procjenjuje informacije i prepoznaje manipulativne sadržaje, to je manji prostor za uspješno targetiranje pojedinaca - navodi on.
Kada dođemo do pitanja ko najčešće koristi medije za širenje dezinformacija, Banović napominje da dezinformacije mogu dolaziti iz različitih izvora i motiva.
- Najčešće ih koriste politički akteri, interesne grupe, ekstremistički pokreti, strani centri uticaja, ali i pojedinci koji žele da ostvare političku, ekonomsku ili društvenu korist - ističe.
Prema njegovim riječima, u savremenom informacionom okruženju posebno je izražen fenomen stranog malignog uticaja, gdje određeni državni ili parapolitički akteri koriste medije, društvene mreže i druge komunikacione kanale kako bi oblikovali javno mnjenje u drugim državama, produbili društvene podjele ili oslabili povjerenje u demokratske institucije.
- Važno je naglasiti da cilj dezinformacija često nije da građani povjeruju u jednu konkretnu laž, već da postanu zbunjeni, da izgube povjerenje u činjenice i da počnu da vjeruju kako je nemoguće utvrditi šta je istina, a šta nije. Upravo zbog toga je borba protiv dezinformacija danas prije svega borba za očuvanje povjerenja u provjerene informacije, profesionalne medije i demokratske procese - zaključuje Banović.