Porodica, raskol i identitet: Drama koja spaja klasično i postmoderno

Promocija drame „Gospođa Josip” spisateljice Ane Janković sinoć je održana pred brojnim posjetiocima u KIC-u „Budo Tomović”.

Kroz razgovor sa teoretičarkom književnosti Lidijom Vojinović, koja je moderirala program, autorka je govorila o procesu nastanka drame, ističući da je vremenska distanca koja je bila između pisanja teksta i objavljivanja dragocjena, naročito za ovakav, na izvjestan način zahtjevan tekst, koji ujedno predstavlja njen prelaz iz poezije u dramsko stvaralaštvo.

- Jeste jedan vid sazrijevanja i možda pomjeranja sa nekih duboko intimnih, lirskih motiva i tonova upravo ka onome što bi bila jedna egzistencijalna situacija u kojoj zatičemo gospođu Josip. Kroz njen lik prelamaju se različiti motivi porodičnog rascjepa, odnosno jaza unutar same porodice, ali i diskretno prisutni politički i društveni činioci koji oblikuju tok priče - kazala je Janković.

O tome šta je bilo najizazovnije uopšte u procesu nastanka ovog teksta i zašto se poslije toliko godina opet odlučila da mu se vrati navela je da se to prosto spontano desilo.

- Taj dramski sukob koji je suština same drame je meni u potpunosti blizak. Bilo je dosta prirodno da oživim taj sukob kroz jednu ovako kompleksnu junakinju i njene borbe sa svim tim ostalim junacima. Dakle, ona je u nekom konstantnom ratu, antagonizmu ili opoziciji u odnosu na ostale likove u ovoj drami. Tako da je zapravo spoj dramskog i lirskog negdje logičan. E sad, da li se moglo još malo raditi na ovoj drami? Da li se ona mogla i osavremeniti? Mislim da je i bilo prostora, ali ja sam je prosto pustila da bude onakva kakvu sam je doživjela. Ona je pomalo i retro, negdje na tragu te Čehovljevske atmosfere - istakla je Janković.

Drama sama po sebi pokazuje univerzalnost kroz motive i teme, a na pitanje gdje je u tekstu slijedila klasičnu formu i dramske konvencije, a gdje se prepoznaje svevremenski uticaj, podsjetila je da je poštovala jedinstvo dramske radnje.

- Imamo podjelu na činove i taj raspon u kome se događa dramska radnja je dosta kratak. U tom smislu nekako su i likovi jasno profilisani. Oni postoje, to su kao neki da kažemo starinski junaci drama i možda u tom smislu strukture sam se pridržavala konvencije. Uprkos tome da kažem postmodernističkom trenutku koji nas okružuje, ja i dalje volim dobru staru strukturu. Meni nekako prija da djelo ima određenu dozu čvrstine. Prosto volim na taj način da ga organizujem. Međutim, u smislu same suštine ili esencije kreiranja lika mislim da je gospođa Josip poprilično postmodernistički nastrojen lik, budući da ona ima sklonost ka razaranju. Njeno poimanje života obilježeno je dubokim rascjepom, jer ne uspijeva da pomiri svoj umjetnički svijet sa svakodnevicom, okruženjem i odnosima sa drugima. Ona je, zapravo, duboko raspolućen lik koji razara granice i obrise poznatog svijeta - dodala je Janković.

Analizirajući šta je to što zapravo ogoljava gospođu Josip, ali i šta je to što je uzrok njene distance u odnosu na sve članove porodice kazala je da junakinja romana ne može da se privikne na taj svakodnevni ritam, tišinu, običnost ili svakodnevicu kao takvu.

- Ona je negdje na tragu onoga što bi bila ta Bodlerova čuvena velika dosada koja nas okružuje i od koje su pojedini ljudi bježali na razne načine. Mi svi i danas bježimo, samo što se nekad u prošlosti drugačije bježalo i možda je tu gospođa Josip malo staromodna. U suštini svi smo mi negdje poprilično u bijegu. Samo što neko manje, neko više, neko bolje, a neko lošije funkcioniše. Sve je to pitanje neke mjere, a ona je kao junakinja ove drame i nosilac sukoba suštinski izgubila tu bilo kakvu mjeru. Kod nje je sve pretjerano i kod nje je svega previše - kazala je Janković.

U građenja lika gospođe Josip podsjetila je da joj je pomogla intertekstualnost sa Bodlerovom zbirkom „Cvijeće zla”.

- Prosto je to neki moj senzibilitet koji sam po nekom svom subjektivnom doživljaju utkala u ovu dramu. Iako su zasebni književni rodovi, ipak imaju neku svoju prepletenost. Tako da je u tom smislu Bodler za mene predstavljao neku okosnicu u kreiranju lika gospođe Josip - zaključila je Janković.