Politička tandaranja oko tendera za Aerodrome Crne Gore

Vjerovatno ste već čuli: prvorangirana kompanija na tenderu za dodjelu koncesija za Aerodrome Crne Gore, južnokorejski Incheon International Airport Corporation, iznenada se povukla iz postupka.  

Zašto su odustali od posla koji je trebalo da bude, nakon izgradnje auto-puta,  najveći crnogorski infrastrukturni projekat - nije poznato.  

To u Vladi Milojka Spajića brižljivo kriju. Podatak od interesa za javnost nije želio da otkrije ni potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj; samo je saopštio ono što svi znamo: ili će tender dobiti sljedeći, odnosno preostali ponuđač, ili će se poništiti tender koji je prvobitno otvoren još 2019. godine...

Ili, što bi rekla braća iz susjedstva: ,,mož’ da bidne, ne mora da znači”...  

JAVNOST RADA, MALO MORGEN

A svojevremeno je, posred crnogorskog parlamenta, premijer Spajić držao vakelu o javnosti rada i poštenom odlučivanju.   

-Predlažem da sjednica Vlade gdje se bude odlučivalo o koncesiji za aerodrome bude snimana i otvorena. I da onaj koji bude imao najviše bodova, ili koga Tenderska komisija predloži Vladi Crne Gore, dođe u Vladu i prezentuje zašto misli da treba ići u koncesije i zašto on može biti dobar za našu zemlju – govorio je Spajić na premijerskom satu, oktobra 2025. godine.  

I, kao mnoga Spajićeva obećanja, i ovo je prohujalo sa vihorom. Onim proljećnim vihorom: aprila ove godine, na sjednici Vlade Crne Gore  – ali bez obećanog direktnog televizijskog prenosa – odlučeno je da se koncesija za aerodrome Podgorica i Tivat da prvorangiranom ponuđaču - Inćeon Eirport konsorcijumu.  

Tada je djelovalo da je priča oko koncesija za aerodrome - koju je otvorila stara vlast još 2018. godine – konačno završena.  

ZAKULISNE IGRE

Ali priča nije bila završena: sljedećih mjeseci krenule su zakulisne igre i političke trgovine.  

Iz nekog, javnosti nepoznatog razloga, Vladina odluka o koncesijama – koju je trebalo da većinom glasova usvoji i odobri Skupština Crne Gore – nikako nije dolazila na dnevni red parlamenta.  

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić puna tri mjeseca – od sredine aprila do sredine jula – Vladinu odluku odluku držao je u fioci, bez davanja na glasanje.  

Da li je to bio plod dogovora sa Spajićem? Niko iz vlasti na to pitanje nije želio išta da kaže. Sve dok nije postalo bespredmetno da vlast o tome i govori: prije neki dan Joužnokorejci su sami saopštili da su izašli iz tenderske procedure, pa sad parlament nema o čemu da se glasa.  

Niti se zna – zbog čega se sve to izdešavalo. Informacije koje dolaze iz Vlade govore o različitim lobijima, različitim uticajima, pa tako i o Spajićevim tajnim obećanjima Jušnokorejcima; o tome da li je neophodno poštovati proceduru o ulaganju 100 miliona eura u budžet...  

SPAJIĆEVA OBEĆANJA  

Kad nema zvanične istine, množe se priče. Tako je jedan izvor iz Spajićeve Vlade ukazao na veliko lobiranje na pojedine članove Vlade da se favorizuje  Luksemburško-američka kompanija Korporejšn Amerika Eirports (Corporación América Airports, zbog odličnih rezultata u upravljaju aerodromima u susjednoj Albaniji...

Opet, iz vlasti stižu dojave da je, nakon povlačenja francuskog TAV-a, lično premijer Spajić obećao francuskom predsjedniku Emanuelu Makronu da u Crnoj Gori, koja je na pragu Evropske unije, koncesiju neće dobiti kompanije koja nije iz Evropske unije...  

A onda su, odjednom, prvorangirani bili – Južnokorejci?!

Jedno je izvjesno: iako se Milojko Spajić zaklinjao u transparentnost, javnost i čestitost tendereskog postupka, tenderski proces je bio je obilježen brojnim zakulisnim dilovima, lažnim objavama i dojavama...

Ali i izmjenama procedure nakon raspisivanja tender?!  

IZMJENE PROCEDURE ,,U POSLJEDNJI ČAS”   

Tako je tenderska dokumentacija izmijenjena samo mjesec prije datuma određenog za predaju ponude.  

I to tako što je rok za uplatu fiksne koncesione naknade pomjeren unaprijed 30 dana od zaključenja ugovora - dodatno uz klauzulu da ce ta sredstva biti nepovratna ukoliko budući koncesionar ne ispuni prethodne uslove.  

Uz sve to, prethodni uslovi koje su koncesionari trebalo da ispune ticali su se  dobijanja građevinske dozvole i ostalih odobrenja, koja su - gotovo sva - zavisila od države. Tačnije: trebalo je i koncesionar i država da ispune uslove, što je, suštinski, omogućilo da neko uticajan u državnoj upravi može da favorizuje onog koncesionara kojeg hoće.  

Ili, da budemo cinični, onog koncesionara od kojeg taj državni službenik ima najviše lične koristi!   

Uz sve to, valja napomenuti da je Tenderska komisija više puta bodovala kompanije koje su se prijavile na tenderu za koncesionara Aerodroma Crne Gore. Prvi put, sredinom prošle godine, ispod crte je ostala južnokorejska ponuda koja je bila ocijenjena sa svega 79,7 bodova, ispod minimuma za prolazak tehničke evaluacije.  

Nakon ponovljenog bodovanja ista kompanija poastala je prvorangirani ponuđač...  

Kako i zašto je dolazilo do ovih kopernikanskih obrta, nikada iz tobože transparentne Vlade Milojka Spajića nije javno objašnjeno.  

PRIČA O KONCESIJI, PRIČA O CRNOJ GORI

Dakle: nakon osam godina priča o davanju Aerodroma Crne Gore pod koncesiju, ne samo da nije okončana, već otvara niz pitanja za avgustovsku vlast i Vladu Milojka Spajića.  

Prije svega: koliko je miliona eura država Crna Gora izgubila, bacila niz vjetar, isplaćujuči godinama honorare članova raznih tenderskih komisija, koliko je tobožnjih stručnjaka plaćano stotinama hiljada eura za izradu raznih projekata?  

Na kraju, najvažnije pitanje: da li će iko iz vlasti snositi odgovornost ukoliko se pokaže da je država izgubila strateškog partnera – ne samo zbog institucionalne neefikasnosti – već zbog korupcije i konfikata u vrhu izvršne vlasti?  

Umjesto konačne odluke o razvoju državnih Aerodroma, Vlada Crne Gore je pokazala dramatičnu nesposobnost. Ili je, možda, bolje reći: slučaj tendera za koncesiju nad aerodromima Crne Gore slikovito je pokazao da su ovđe interesi partrijskih uljeba, interesi partija vlasti, iznad bilo kojeg državnog interesa Crne Gore.  

One Crne Gore koja je najbliža, na korak od Evrospke unije.  

E, sad, ako nije nepristojno, valjalo bi nešto pitati Martu Kos, predsjednicu Evropske komisije, koja se nedavno onako ljubazno družila i sa premijerom Milojkom Spajićem, ali uz ispijanje šljivovice još intenzivnije sa četničkim vojvodom Andrijom Mandićem...  

Dakle, valjalo bi da gospođa Kos odgovori na jedno benigno pitanje: ako je ovakva Crna Gora prva buduća članica EU, kakvi su onda one ostale države, koje su daleko od priključenja evropskoj porodici?