Logo ponižavanja
Vojvodi Mandiću se mora priznati: nikada se nije zaklanjao, ukrivao za drugih - svoju četničke ideje otvoreno je promovisao i ranije dok je bio u opoziciji. Sada, kada je dočekao svojih pet minuta na vlasti, nastoji da dovrši započeti posao uništavanja svih obilježja nezavisne Crne Gore. Ništa neočekivano, dakle. Zato je pravi problem današnje Crne Gore, pravo pitanje za današnju Crnu Goru - da li postoji crnogorski odgovor na sistematsko uništavanje crnogorske državnosti?
Jeste li viđeli kako je Ervin Ibrahimović sasuo sve u facu Andriji Mandiću i rekao mu da odlazi iz rekonstruisane Vlade zbog toga što se, novim skupštinskim logom, glorifikuje vrijeme kada je Crna Gora kao država - ukinuta?
Nijeste? Nijeste ni mogli. Lider Bošnjačke stranke nije tek tako zaśeo u fotelju vlasti, da bi iz nje tek tako ustajao i odlazio. Naravno, ostanak u vlasti, uprkos svemu, je – podrazumijeva se - tobože u interesu ,,njegovog naroda”. Mada, i njemu, Ervinu, glavnom babu stranke, nije tako loše u vlasti. Zato je sve stojički – oćutao.
A viđeste li kako crnogorska suverenistička opozicija, predvođena Danijelom Živkovićem i Borisom Mugošom posred Cetinja, demonstrativno napuštila crnogorski parlament, zgađena Madićevim ponižavanjem crnogorske države?
Nijeste? E, nijeste ni mogli. Poslanici DPS-a i SD-a, kao i poslanik HGI, baš kao i ,,procrnogorska” Ura Dritana Abazovića, nakon glasnih protesta u parlaemntu ipak svi spremno - ostadoše u poslaničkim klupama, dok je glavni dizajner srpstva u Crnoj Gori Mandić mahao novim dizajnerskim rješenjem loga Skupštine, na kojem su uslikane konture zgrade Zetske banovine. Nijeu ćutali kao Ibrahimović, ali ostali su na svojim mjestima, baš kao lider Bošnjačke stranke.
Eto političke ironije: zahvaljujući rječitoj ćutnji suverenističkih građanskih stranaka, kao i partija manje brojnih naroda, novi logo Skupštine nezavisne Crne Gore, države članice NATO, krasiće nacrt zgrade-simbola vremena kada je ime Crne Gore bilo izbrisano sa političke mape, kada su, u vremenu diktature ,,Ace Palikuće" Karađorđevića, paljene komitske kuće i proganjane porodice onih koji su digli glas pobune.
Samo je još falilo da Mandić ucrta u novi logo i panj onog crnogorskog brijesta ispred Njegoševe Biljarde, onog crnogorskog svetog drveta kojeg su srpski vojnici-okupatori posjekli 1918. godine. E, tada bi se dizajnerski zaokružilo ovo posrnuće ,,postavgustovske” Crne Gore.
U vremenu koje slijedi biće još buke i bijesa, biće salva povika na Andriju Dajka Mandića, moguće da će i Milan Knežević Zetski zaraditi neku pokudu, možda i političku uvredu da slijede ideje imperijalnog Beograda, da podvode Crnu Goru u okrilje Vučić-Šešeljevog ,,Srpskog sveta” ili pod svod Putinovog projekta Русский мир.
E, to je današnja Crna Gora, puna licemjerstva. Sada su mnogi ,,iznenadjeni i uvredjeni” što četnički vojvoda, kojeg su pośeli na čelo crnogorskog parlamenta na izričit zahtjev Crkve Srbije i impreijalnog Beograda – a sve to uz jasan klimoglav država Quinte – pokušava da Crnu Goru obezliči, napravi od nje tek ljušturu od države…
Ništa ovđe nije iznenađenje, već prirodni slijed od 30. Avgusta 2020. godine. I ne treba zamjerati Mandiću što sprovodi agendu ,,srpskog sveta”: to je njegov osnovni politički zadatak, zato i baštini četničku, kvinslišku, ideologiju, zbog toga je osnovao Novu srpsku demokratiju: nestajanje obilježja crnogorske države, ključni je uslov za o(p)stanak Mandićeve političke ideje.
I neće Mandić i Mandićevi saborci tek tako odustajati: kao što su, do sada mimo zakona i zdrave logike, progurali mnoge projekte, od Rezolucije o Jasenovcu do usvajanja loga ponižavajućeg za Crnu Goru, tako će sjutra u tom istom parlamentu Crne Gore, da više ne bi bio stvarno crnogorski parlament, pokušati da poguraju i zakon o dvojnom državljanstvu, ali i zakon o izjednačavanju partizana i četnika…
To je politika četničkog vojvode. I Mandiću se mora priznati: nikada se nije zaklanjao, ukrivao za drugih - svoju ideje otvoreno je promovisao i ranije dok je bio u opoziciji. Sada, kada je dočekao svojih pet minuta na vlasti, nastoji da dovrši započeti posao uništavanja svih obilježja nezavisne Crne Gore. Ništa neočekivano, dakle.
Zato je pravi problem današnje Crne Gore, pravo pitanje za današnju Crnu Goru - da li postoji crnogorski odgovor na sistematsko uništavanje crnogorske državnosti? I, još važnije: da li ovđe postoje obrisi pravne države u kojoj bi se sankcionisalo svako institucionalno uništavanje temelja ili bi se, u suprotnom, u društvu podigao talas građanskih protesta?
Ili će, ipak, poslanici suverenističkih građanskih partija i dalje iz skupštinske ladovine da pjevaju tugovanke o Crnoj Gori a mirno posmatraju njeno urušavanje…