Da li bi bilo „bukava“ i „pipuna“ da je kleveta dio Krivičnog zakonika

Advokat Zdravko Begović kaže za Pobjedu da bi klevetu trebalo vratiti kao krivično djelo jer, kako je rekao, uvrede se doživljavaju na svakom koraku, a preko njih se olako prelazi. Sličnog stava je advokatica Ivana Maraš koja kaže da treba ozbiljno razmisliti o tome da se kleveta propiše Krivičnim zakonikom, ali, kako je istakla, da se ne ugrozi sloboda govora. Za razliku od njih, advokat Veselin Radulović ima drugačije mišljenje – zadržati parnicu, jer bi vraćanje klevete kao krivičnog djela ugrozilo slobodu izražavanja, što bi, kako smatra, bila prijetnja po civilni sektor, po građane ali i po medije.

Sve burnije rasprave u Skupštini Crne Gore i u javnom diskursu, politička etiketiranja i targetiranja, ali i senzacionalističko komentarisanje hapšenja, sudskih i tužilačkih odluka, podstiče pitanje – da li postoji potreba da se kleveta i uvreda ponovo uvrste kao krivično djelo u krivičnom zakonodavstvu ili bi tim potezom bila ugrožena sloboda izražavanja. Kada je riječ o eventualnom „povratku“ klevete i uvrede u krivično zakonodavstvo, mišljenja pravnika su podijeljena – jer je tanka linija između klevete i ograničavanja slobode govora i izražavanja, zbog čega pozivaju na oprez.

Uzimajući u obzir te okolnosti i sve češća javna prepucavanja, danas se sve uglavnom rješava u prekršajnim postupcima u okvirima Zakona o javnom redu i miru, dok gotovo svakodnevno svjedočimo teškim optužbama koje se olako plasiraju javno i koje ozbiljno utiču na čast i ugled pojedinca.

I pored takvih pojava, javnost u posljednje vrijeme svjedoči i nekim manje ozbiljnim, ali neuobičajenim slučajevima poput onog koji je nedavno saopštio lider DNP-a Milan Knežević u Skupštini. On je objelodanio da je direktor Uprave policije Lazar Šćepanović protiv njega podnio prekršajnu prijavu jer ga je nazvao „bukva“.

- Kakav sam prekršaj počinio? Rekao sam da je nadimak gospodina Šćepanovića Bukva i on je odlučio da me prijavi preko UP. Šćepanović ne dozvoljava ni nadimak da mu se spominje. Moj nadimak je Pipun. Ja bih trebao svakoga da prijavljujem ko me tako naziva - rekao je Knežević u svom stilu i naglasio da Šćepanović time zloupotrebljava funkciju direktora Uprave policije.

Prošle sedmice je i predsjednik GP Ura Dritan Abazović, u okviru skupštinskog zasijedanja, javno prozvao jednog od sudija Ustavnog suda Nikolu Mugošu nazvavši ga „Mirjanom Pajković Ustavnog suda“, što je kod sudije izazvalo oprečnu reakciju, nakon čega je pozvao Abazovića da iznese dokaze za, kako je rekao, „gnusne tvrdnje“.

Ovo nijesu usamljeni primjeri u pogledu političkih prepucavanja, jer postoje brojni slučajevi i odranije, dominantno u političkom dijalogu.

Stav advokata

Bivši predsjednik Advokatske komore, advokat Zdravko Begović stava je da bi krivično djelo kleveta trebalo vratiti jer, kako je pojasnio, doživljavaju se na svakom koraku, a preko njih se veoma olako prelazi.

- Mislim da bi, negdje objektivno, trebalo ozbiljno razmisliti o tome i smatram, uz dužno poštovanje evropskim konvencijama, da se često desi da se povrijedi taj lični integritet i autoritet ljudi nekim izjavama, pod okriljem da je kleveta dekriminalizovana, jer ne postoji kao krivično djelo - kazao je Begović za Pobjedu.

On je dodao da to nije slučaj samo u politici nego uopšteno, u svakodnevnom životu.

- Ko god ima nešto protiv nekog ne bira sredstvo da ga uvrijedi, povrijedi mu čast i dostojanstvo i porodicu - ukazao je advokat Begović.

Sličnog stava je advokatica Ivana Maraš, koja za Pobjedu kaže da treba ozbiljno razmisliti o tome da se kleveta propiše krivičnim zakonikom kao krivično djelo, ali da treba naći kompromisno rješenje koje bi inkriminisalo ovo krivično djelo, ali da ne dovede u pitanje slobodu govora.

- Dosta često u praksi imamo zloupotrebu slobode govora, iznošenje neistina, a koje licima na koja se odnose neistine stvaraju enormnu štetu po ugled. Trenutno, jedina satisfakcija za javno iznošenje neistina je zapravo pokretanje parnice i naknada nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda. Moram da kažem da su konkretne naknade, shodno sudskoj praksi, zaista minorne i da se godinama praksa u pogledu visine tih naknada nije mijenjala - ukazala je advokatica Maraš.

Napominje da pojedinim licima novčana satisfakcija nije dovoljna, ukoliko je već došlo do povrede njihovog ugleda i časti.

- Zato sam stava da treba naći neko kompromisno rješenje, po ugledu na pojedine evropske zemlje i da ipak, na neki način, treba zaštiti lice od javnog iznošenja neistina koje direktno derogiraju njihovu čast i ugled, ali da se ne derogira sloboda govora. I to je, po meni, neki institut na kojem treba raditi i treba se stvoriti adekvatno kompromisno rješenje - saopštila je ona za Pobjedu.

Advokatica Maraš smatra i da bi u tom pogledu trebalo vršiti analize, u odnosu na pojedine zemlje Evrope i na njihovom primjeru vidjeti kako su one to riješile i što je dalo najbolje rezultate.

Oprez

Advokat Veselin Radulović, međutim, smatra da klevetu nikako ne bi trebalo ponovo uvrstiti kao posebno krivično djelo.

Kaže da je sasvim dovoljno da kroz zaštitu prava kroz parnični postupak, kada su prava nekog lica povrijeđena, tj. kada smatra da mu je povrijeđeno neko lično pravo, može tražiti satisfakciju kroz parnični postupak, u kome bi se utvrdila ta povreda i eventualno dosudila naknadna nematerijalne štete.

- Represivna reakcija, u smislu krivične reakcije kakve smo nekada imali u zakonodavstvu, postojanja krivičnog djela, a sada djelimično kroz ovaj prekršajni postupak mislim da nije dobra. Činjenica da je nivo kulture, prvenstveno zahvaljujući političarima, znatno srozan. Kada je u pitanju javni dijalog ne daje za pravo ni za osnov da mijenjamo zakonodavstvo u tom dijelu da propisujemo to ponovo kao krivično djelo - ustvrdio je advokat Radulović.

On je stava da bi to ugrozilo slobodu izražavanja te da bi to bila prijetnja po civilni sektor, po građane ali i po medije.

- U konačnom, mislim da i vrijeme kada je kleveta postojala kao krivično djelo i kada su vođeni ti postupci, nije doprinosila zaštiti tih prava onako kako se možda to očekivalo, više je ona bila sredstvo za ograničavanje slobode izražavanja - rekao je.

Podsjeća da su novinari i mediji bivali osuđivani na prilično visoke zatvorske kazne za to krivično djelo te da su bili izloženi dodatnim postupcima kroz parnični postupak.

- Postojala je jedna mogućnost da tako kažem dvostrukog kažnjavanja čak i u onim slučajevima kada se utvrdi da je neko zloupotrijebio slobodu izražavanja. Dakle, to nije dobro i mislim da ne bi trebalo razmišljati u tom pravcu. Ne bismo suštinski uradili ništa ako bismo ponovo propisali uvredu i klevetu kao krivično djelo - poručio je Radulović.

Praksa EU

Kleveta je u većini zemalja članica Evropske unije i dalje definisana kao krivično djelo, iako se primjena zatvorskih kazni smanjuje u korist građanskih parnica.

EU teži dekriminalizaciji i zaštiti novinara od neosnovanih, dugotrajnih tužbi, podstičući slobodu izražavanja i usklađivanje zakona sa evropskim standardima.

Prema ranijim istraživanjima, više od 20 država EU su zadržale kao moguću kaznu zatvor, uprkos jasnom međunarodnom konsenzusu da zatvor nikada nije adekvatna kazna za klevetu.

Ipak, u velikom broju tih država se krivični postupci rijetko koriste ili su kazne ublažene i simbolične. Najtipičnije sankcije u Evropskoj uniji su fiksne kazne ili dnevne novčane kazne (zavise od prihoda).

Praksa Savjeta Evrope i Evropskog suda za ljudska prava snažno „gura“ države ka dekriminalizaciji, kao u slučaju u Crnoj Gori ili barem minimalnoj represiji.

Što kaže zakon

Zakon propisuje da će se kazniti lice koje vrijeđa drugo lice na javnom mjestu ili se ponaša na način koji remeti javni red i mir.

Eventualna prijava može se podnijeti ukoliko se uvreda dogodi na ulici, u kafiću, instituciji, na nekom društvenom okupljanju ili u nekim slučajevima, onlajn.

Za ovakav prekršaj predviđene su najčešće novčane kazne, a ponekad i rad u javnom interesu ili druge prekršajne mjere. Kazne zavise od težine uvrede, ponašanja te da li je bilo nasilja ili ponavljanja.