<article>Na kotorskoj rivijeri odmara 4,93 hiljade gostiju, pokazuju posljednji podaci lokalne Tursitičke organizacije (TO). Od toga 3,34 hiljade boravi u privatnom smještaju, 1,52 hiljade u hotelima, 59 u hostelima, a šest u kampovima, saopšteno je Radio Kotoru iz TO. U privatnom smještaju najbrojniji su gosti iz Turske, Srbije, Rusije, Velike Britanije i Njemačke, dok u hotelima prednjače gosti iz Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Kine, Rusije, Njemačke i Francuske. Grad je tokom protekle sedmice posjetilo 24,02 hiljade izletnika, najviše iz Turske, Njemačke, SAD-a, Poljske, Francuske, Izraela, Velike Britanije i Španije.</article>

Na kotorskoj rivijeri odmara 4,93 hiljade gostiju, pokazuju posljednji podaci lokalne Tursitičke organizacije (TO). 
 
Od toga 3,34 hiljade boravi u privatnom smještaju, 1,52 hiljade u hotelima, 59 u hostelima, a šest u kampovima, saopšteno je Radio Kotoru iz TO. 
 
U privatnom smještaju najbrojniji su gosti iz Turske, Srbije, Rusije, Velike Britanije i Njemačke, dok u hotelima prednjače gosti iz Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Kine, Rusije, Njemačke i Francuske. 
 
Grad je tokom protekle sedmice posjetilo 24,02 hiljade izletnika, najviše iz Turske, Njemačke, SAD-a, Poljske, Francuske, Izraela, Velike Britanije i Španije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Kotor

turisti

turistička organizacija

Ekonomija

Na kotorskoj rivijeri blizu 5.000 gostiju, najviše iz Turske, Srbije, Rusije...

Na kotorskoj rivijeri odmara 4,93 hiljade gostiju, pokazuju posljednji podaci lokalne Tursitičke organizacije (TO). 
 
Od toga 3,34 hiljade boravi u privatnom smještaju, 1,52 hiljade u hotelima, 59 u hostelima, a šest u kampovima, saopšteno je Radio Kotoru iz TO. 
 
U privatnom smještaju najbrojniji su gosti iz Turske, Srbije, Rusije, Velike Britanije i Njemačke, dok u hotelima prednjače gosti iz Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Kine, Rusije, Njemačke i Francuske. 
 
Grad je tokom protekle sedmice posjetilo 24,02 hiljade izletnika, najviše iz Turske, Njemačke, SAD-a, Poljske, Francuske, Izraela, Velike Britanije i Španije.

Dok sam ležeći u Pinješu na krevetu, bezuspješno pokušavao da sakupim ostatke sopstvene, kakve - takve ljudskosti koju su nemilosrdno od mene rasčerupali NVO, SNP, dvije dnevne novine, Narodna stranka, Medojević, Ana Vuković, Živković, Krivokapićev SDP, jedan ubogi zrak sunčeve svjetlosti pritajeno je ušao kroz poluotvorena balkonska vrata i smjestio mi se po nogama.
Pomislio sam koliko je nesvjesno promašio osobu kojoj su sva sunca zašla.
Bio je februar 2005. godine.
Grčevito su se branile tekovine S.Č.
Koje su bile branjenije i od tekovina AVNOJ-a.
U toj odbrani sve je bilo istinito, ljudsko, hrabro, pametno humano, tako i toliko, da je izvjesnost bila neupitna.
Sva satkana od čojstva.
I sve je završeno tako i onoliko, koliko je i onomadno čojstvo bilo utemeljeno na ljudskosti.
Danas se brane tekovine avgusta.
Preko te brane demokratija i nove okolnosti nemaju prođu.
Ta odbrana može sve da konzumira i podrazumijeva.
Sve što se radi, čini, ma koliko bilo nezakonito i naopako, ima opravdanje.
Branimo tekovine.
Čak nije potrebno da neki akteri, oni prije Avgusta , učestvuju na izborima, ruše tekovine.
Mi ćemo sami da se batrgamo u našem brlogu.
Istina, i onaj brlog do 20. avgusta nije bio zanemarljiv.
Ali, valjda je pobijeđen.
Četvrta je godina.
Šta sada predstavljaju tekovine i šta su tekovine u savremenom višepartizmu.
Za početak dobili smo neke nove rezultate te borbe.
Etnofederalizaciju Crne Gore kao mjeru ubjedljive većine u Parlamentu i apsolutno disfunkcionalnu javnu upravu, koja na aport (lovački izraz kada se ker tjera na pticu) lovi one koji se nijesu predali.
Prozor (grad u Bosni) ušao je u legendu nakon Titove naredbe da mora pasti.
Novi Prozor, čitaj "Bemax", nije pao, rat traje duže od onomadnog - 1941-1945.
Što u nečijim očima i temelje i tekovine od Avgusta čini klimavim, pa termin iz totalitarnih društava tupavo ponavljaju pred evropljanima.
P.S: Za takvu svijest različitost nije realni fakat, već uslov za unifikaciju, a uniformnost nije dovođenje u sklad različitosti, već njegova sahrana.
P.S.2: Osim, ako pod različitosti ne podrazumijevamo onu nacionalnu, koja samo služi da kroz Vladu naroda i narodnosti, u kojoj nema Crnogoraca, branimo tekovine od njih samih.

Odbrana avgustovskih tekovina

Osobe invaliditetom u Crnoj Gori nemaju adekvatan pristup prevoznim sredstvima, objektima poput stanica i aerodroma, informacijama o linijama i prevozu i javnim prostorima koji su im na odgovarajući način prilagođeni, saopštio je danas Nikola Zekić, kandidat za odbornika na listi Preokret - Ovako više ne može - Srđan Perić.
Prema njegovim riječima, iako se zakonodavni okvir sve više usklađuje sa međunarodnim standardima, primjena tih propisa, posebno kada je riječ o pristupačnosti u saobraćaju, i dalje je daleko od zadovoljavajuće.
Preokret se, kaže Zekić, zalaže za to da zakoni ne ostanu mrtvo slovo na papiru, već da njihova primjena donese stvarne promjene za građane sa invaliditetom, uključujući u Glavnom gradu.
Kao primjer navodi to što gradsko preduzeće „Putevi“ posjeduje autobuse sa spuštenim rampama i govornim automatima, ali se njihova funkcionalnost često obesmišljava neadekvatnom primjenom. 
- Takođe, na autobuskim i željezničkim stanicama ne postoji razglas koji bi građane sa i bez oštećenja vida informisao o polascima i dolascima sredstava javnog prevoza - istakao je Zekić.
On je napomenuo da, uprkos tehnološkim mogućnostima koje današnje vrijeme nudi, ne postoje sajtovi, aplikacije, niti drugi komunikacioni alati koji bi omogućili osobama sa oštećenim vidom pristup osnovnim informacijama o prevozu. 
- Telefonske linije, call centri ili Brajeve table na stanicama takođe nisu dostupni. Na taj način, osobe sa invaliditetom prečesto bivaju prepuštene improvizovanim rješenjima i oslanjanju na pomoć drugih ljudi - istakao je Zekić.
Preokret će se zalagati, navodi Zekić, za uvođenje reda u gradskim autobusima kako naši sugrađani sa invaliditetom ne bi bili diskriminisani, kao i za obezbjeđivanje dostupnih informacija o prevozu u formatima koji su prilagođeni svima, bez obzira na njihovu informatičku pismenost ili fizičke sposobnosti.
- Drugi veliki problem tiče se pristupačnosti parkinga i trotoara - ističe on. 
U Glavnom gradu, upozorava Zekić, nema dovoljno parking mjesta za osobe sa invaliditetom, a tamo gdje ih ima su često nepravilno postavljena ili zauzeta vozilima bez potrebnih oznaka.
- Takođe, pješaci, uključujući osobe sa oštećenim vidom, često su prinuđeni da se kreću ulicama, izlažući se opasnosti, jer su trotoari blokirani parkiranim automobilima - kazao je Zekić.
Dodaje da su elementi infrastrukture namijenjeni osobama sa oštećenim vidom, poput taktilnih staza, često loše postavljeni ili su nekvalitetni, čime se, naglašava Zekić, dovodi u pitanje njihova bezbjednost i funkcionalnost. 
- Preokret se zalaže da takvi infrastrukturni projekti budu izvedeni u skladu sa potrebama krajnjih korisnika i u konsultaciji sa osobama sa invaliditetom i relevantnim stručnjacima. Preokret će se u narednom mandatu Skupštine Glavnog grada boriti za dostojanstvo i bezbjednost svih građana u saobraćaju, jer samo kroz inkluzivne politike možemo stvoriti društvo u kojem su svi njegovi ravnopravni članovi - zaključio je Zekić.

Zekić: Osobe sa invaliditetom su i dalje diskriminisane u saobraćaju

U Njemačkoj ima premalo studentskih domova, stanova je takođe malo i skupi su. To dovodi studente pred ogromne teškoće i buduće akademske građane čini siromašnim dijelom njemačkog društva - ako ne uskoče roditelji.
U Njemačkoj je za predstojići semestar na univerzitete, visoke i više škole upisamo nešto manje od tri miliona studenata. Veliki problem za mnoge je – smještaj.
I u Njemačkoj je najjftinije rješenje studentski dom – u prosjeku košta 280 eura mjesečno. Međutim, u 1.500 domova ima ukupno samo oko 200.000 mjesta, piše Dojče vele.
<h2>Zajednički stanovi – tradicija njemačkih studenata</h2>
A pošto su garsonjere ili mali stanovi uvijek najskuplji, pored toga što ih je teško naći – u Njemačkoj je odavno uobičajeno da dvoje ili više studenata žive u većim iznajmljenim stanovima i osnivaju takozvani WG (Wohngemenschaft).
Svako ima svoju sobu, a kuhinja, kupatilo i ostalo se korsti zajednički. Svi troškovi (kirija, struja, grijanje, internet) se dijele, najčešće u zavisnosti od veličine sobe i od toga ko je šta unio u stan od namještaja i kućnih aparata.
Zajednica stanovanja odnosno WG može da postoji godinama, ali ne mora da bude sastavljena od ljudi koji su je osnovali – neki ostaju da žive u njoj i kada završe studije, ali uprkos tome fluktuacija ljudi umije da bude poprilična.
<h2>Poskupilo ono što je ionako bilo skupo</h2>
Za ovaj, najčešći način stanovanja studenti sada moraju da plaćaju – u prosjeku 490 eura mjesečno. Prema informacijama dpa, to proizilazi iz studije Instituta Mozes Mendelson u saradnji sa platformom za wg-gesucht.de, na kojoj se nalazi oglasi za mjesta u zajedničkim stanovima.
Za ovu studiju je analizirano više od 9.000 ponuda koje su postavljene onlajn u posljednje dvije nedjelje avgusta. Uzete su u obzir ponude za svih 88 njemačkih univerzitetskih gradova sa više od 5.000 studenata.
U evaluaciju su uključene samo ponude za sobu u zajedničkom stanu sa ukupno dva ili tri stanara. Novosnovne zajednice za stanovanje nisu uzete u obzir.
Prema sudiji, sobe u zajedničkim stanovima u Minhenu su najskuplje. Prosječna cijena sobe je 790 eura. Slijede Frankfurt sa 680 eura, Berlin sa 650 eura, Hamburg sa 620 eura i Keln sa 600 eura.
Jeftiniji smještaj studenti mogu pronaći u Zigenu (330 eura), Jeni (328), Vismaru (325) ili Kemnicu (290).
- Ponovo se pokazalo da su relativno jeftine ponude vrlo brzo skinute sa interneta. Najgore prolaze oni koji su kasno dobili potvrdu da su primljeni na studije ili koji nisu mogli da organizuju smještaj na licu mjesta, na primjer zato što im viza još nije bila izdata - kaže rukovodilac ovog istraživanja Stefan Braukman.
<h2>Niski studentski krediti i selekcija u društvu</h2>
Matijas Anbul, predsjednik odbora Njemačke studentske unije, komentariše: „Pitanje stanovanja je odavno centralno socijalno pitanje u univerzitetskim gradovima. Doživljavamo novi oblik selekcije u društvu: Za mnoge studente, pitanje studiranja na određenom univerzitetu zavisi od toga da li uopšte mogu da priušte kiriju u tom gradu. I pored povećanja studentskog kredita (BAföG) on zaostaje za razvojem na tržištu nekretnina. Prosječno, zajednička soba u Njemačkoj košta 489 eura, dok se za studentki kredit i dalje računa paušala za stanovanje od 380 eura. Sa ovim novcem ne možete sebi priuštiti sobu u zajedničkom stanu u većini gradova“.
Maksimalni iznos studentskog kredita (BAföG) ove godine je 992 eura – pod uslovom da student ne živi sa roditeljima i ne može preko njih da se zdravstveno osigura. Ako žive sa roditeljima onda studenti dobijaju kredit od maksimalno 664 eura.
Većina studenata ne može da živi kod roditelja, jer dolaze iz nekih drugih mjesta u Njemačkoj ili iz inostranstva (oko 400.000). A mnogi ne žele više da žive sa porodicom iako ostaju da žive u istom gradu.
<h2>Trećina studenta u Njemačkoj ugrožena siromaštvom</h2>
Studenti više od polovine svojih prihoda plaćaju samo na kiriju, kako su nedavno pokazali podaci Saveznog zavoda za statistiku (Destatis). U prosjeku, studenti moraju da koriste 54 odsto prihoda da plate kiriju. Njemci inače troše u prosjeku 25 odsto na troškove stanovanja.
Prema Destatisu, dvije trećine studenta se smatra finansijski preopterećenim. To je jedan od razloga zašto su oni u većoj opasnosti od siromaštva nego druge grupe stanovništva.
Sve u svemu, prema informacijama Destatisa, čak 35 odsto studenta je u opasnosti od siromaštva, dok je to 14 odsto svih Njemaca. Savezni zavod za statistiku svojim brojkama iz ankete iz 2023. pokazuje: Polovina studenata ima na raspolaganju manje od 867 eura mjesečno.
Poređenja radi, iznos socijalne pomoći u Njemačkoj (Bürgergeld) je umnogome veći. Odnosno, očigledno da državni aparat drugačije računa – koliko je novca potrebno za osnovne potrebe ljudi u Njemačkoj.
<h2>Studentski kredit manji od socijalne pomoći</h2>
Samci trenutno kao socijalnu pomoć dobijaju 563 eura mjesečno, ne moraju da plaćaju zdravstveno osiguranje i plaćen im je stan koji može da bude veličine maksimalno 50 kvadrata – na primjer u Minhenu do 849 eura, u Frankfurtu 786 eura ili u Kelnu do 651 eura.
Jedna studentkinja medicine u Berlinu je prije par godina podnijela tužbu Upravnom sudu jer su studentski krediti „protivustavno“ niski. Ona tvrdi da studenti koji zavise od studenkog kredita treba da primaju isto onliko kao i korisnici socijalane pomoći. Upravni sud u Berlinu joj je dao za pravo, ali je obustavio postupak i zbog nadležnosti ga uputio Saveznom ustavnom sudu.
Jedna druga studentkinja je još 2014. podnijela slično tužbu. Savezni upravni sud je takođe uputio postupak u Karlsrue – ustavnom sudu. Odluka o tome još nije donijeta.
Studentski kredit (BAföG) je ustvari pola stipendija, a pola beskamatni kredit koji se poslije završtka studija vraća, ali kako to piše na sajtu vlade: trenutno maksimalno 10.010 eura.

I njemački studenti "kubure" sa najmom stanova: Za sobu u Minhenu u prosjeku 800 eura

Crnogorski političari postali su saučesnici u genocidu u Gazi zbog toga što su odbili da osude te zločine, poručila je novinarka Radmina Stojanović na maršu mira i protestu "Slobodna Crna Gora za slobodnu Palestinu" ispred Skupštine Crne Gore.
Povod današnjeg događaja je odluka Skupštine Crne Gore i njenih poslanika da, kako su ranije saopštili iz Pokreta solidarnosti sa Palestinom Crna Gora, "ne podrže osnovno demokratsko pravo građana izraženo u peticiji za usvajanje rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini", prenosi portal RTCG. Skup je počeo minutom ćutanja za sve žrtve u Gazi.
Stojanović ističe da je broj ljudi koji su zvanično ubijeni ili ranjeni u Gazi ravan četvrtini crnogorske populacije.
- Svaki dan desetoro palestinske djece izgubi nogu ili ruku. To je nešto što nama apsolutno nije prihvatljivo. Naši političari su time što su odbili da osude genocid u Gazi, koji od njih zahtijeva Međunarodni zakon i Međunarodni sud pravde u Hagu kao elementarnu stvar oni su postali saučesnici u tom genocidu. Mi nećemo dozvoliti da oni postanu saučesnici u naše ime - kazala je Stojanović.
Ona je ponovila da se jasnoglasno mora osuditi genocid i spriječiti svaka akcija.
Jovan Mandić iz Pokreta solidarnosti sa Palestinom kazao je da godinu dana nedužni i slobodoljubivi narod Gaze pati pod konstantnim bombardovanjem, izgladnjivanjem, bolešću i najbrutalnijom vojnom okupacijom koju je 21. vijek vidio.&nbsp;
- Broj stradalih civila prevazišao je 40.000, od kojih većinu čine djeca i žene - kazao je na skupu Mandić, prenosi portal Antena M.
Istakao je da okupljeni predstavljaju slobodnu Crnu Goru, nepokorivu Crnu Goru koja je bila kamen spoticanja svih okupatora, Crnu Goru slavnog 13. jula, kada su naši preci krenuli u obračun sa fašističkom nemani, Crnu Goru u socijalističkoj Jugoslaviji koja je podržavala Palestinu.
Pozvao je predsjednika Skupštine Andriju Mandića i predsjednike svih poslaničkih klubova da stave u skupštinsku proceduru predlog rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini.&nbsp;
Na skupu je govorio i Elvis Beriša koji je kazao da oni koji nijesu potpisali tekst rezolucije nijesu prošli test demokratije.
Govorio je o stradanju nedužnih civila u Gazi i istakao da svijet na te zločine ćuti.
- Mi smo danas tu da poručimo da nećemo da ćutimo - poručio je Beriša, dodajući da rat u Gazi nije konflikt globalnog karaktera, već pitanje čovječnosti.&nbsp;
Na kraju skupa okupljeni su krenuli u marš mira.&nbsp;

Marš mira u Podgorici: "Crnogorski političari postali saučesnici u genocidu u Gazi"

Čula je Španija i osjetila moć usklika "Da je vječna Crna Gora". Za to su se pobrinuli maturanti Gimnazije "Stojan Cerović" iz Nikšića koji su u tu zemlju otputovali na ekskurziju.
Terase hotela, u kom su smješteni gimnazijalci, zasijale su jedne noći u crveno-zlatnim nijansama državne zastave, a atmosferu su podgrijale patriotske pjesme koje su puštali crnogorski učenici.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DzARpjPUTSqg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Sa njima su pjevali i gosti hotela i otpozdravljali ih osmjesima.
Nikšićki gimnazijalci otputovali su 13. septembra na ekskurziju u okviru koje će, pored Španije, posjetiti i Italiju i Francusku.

VIDEO: Španijom se pjeva "Neka živi zemlja moja, da je vječna Crna Gora"

Preliminarni, ali i istorijski podaci „promjene u zalihama“ - jedne od četiri komponente bruto domaćeg proizvoda (BDP) - izbjegavanje konkretnih odgovora na pitanja koja je Portal ETV uputio Ministarstvu finansija i Upravi za statistiku, te uporedni podaci u odnosu na države iz okruženja i Evropske unije i nelogičnosti koje pale sve moguće crvene lampice, ukazuju da se Crna Gora u prethodne dvije godine upustila u opasnu igru prevarnog pumpanja rasta BDP-a, što može rezultirati katastrofalnim posljedicama po njenu ekonomiju. Ukoliko se teza o prevarnom prikazivanju rasta BDP-a Crne Gore kroz napumpavanje rasta zaliha materijala, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i robe ispostavi tačnom, to će rezultirati rušenjem kreditnog rejtinga države, njenog međunarodnog ugleda, te padom povjerenja investitora. Osim navedenog, plan ekonomskih reformi, ukoliko se uopšte tako mogu nazvati, koji predstavnici vlasti marektinški nazivaju programom Evropa sad 2, oslanja se na projektovani konstantan rast bruto domaćeg proizvoda, bio bi zapravo baziran na pogrešnim, odnosno lažnim podacima, što bi Crnu Goru neminovno odvelo u famozni „Grčki scenario“. &nbsp; Bruto domaći proizvod ima četiri komponente. To su: &nbsp;potrošnja (koju čine potrošnja domaćinstava i države), bruto investicije u osnovna sredstva, saldo izvoza i uvoza roba i usluga, te komponenta promjene u zalihama. Udio vrijednosti zaliha u samoj strukturi bruto domaćeg proizvoda posljednjih godina doživio je u Crnoj Gori rast koji, u poređenju sa drugim državama, ali i crnogorskim istorijskim podacima, predstavlja anomaliju koju nije lako objasniti, pa je u 2022. i 2023. godini, prema zvaničnim podacima Monstata, dostigao preko osam procenata, da bi u prva dva kvartala ove godine, prema preliminarnim podacima, porastao na čak deset, odnosno 12.6 procenata udjela u BDP-u.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240920150924_731c7bcaf63905ce2ae657d47d7dfbb72428fec815ff19b98ddaba575484660c.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240920150924_731c7bcaf63905ce2ae657d47d7dfbb72428fec815ff19b98ddaba575484660c" data-rendition-name="original" width="958" height="589" loading="lazy" alt="Udio zaliha u BDP"> </figure>  Osim činjenice da se u zemljama EU, ali i okruženja, poput Srbije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, udio ove komponente u BDP-u kreće oko tri procenta, i anomalni rast apsolutnih iznosa vrijednosti zaliha pali crvene alarme, ili bi trebalo da ih upali, makar kod kreatora državne ekonomske politike. Tako, kada se sagledaju istorijski zvanični podaci Uprave za statistiku, vidimo da je Crna Gora za 16 godina, od 2006. do 2021, po ovoj komponenti BDP-a „akumulirala“ oko milijardu i 26 miliona eura, dok je samo tokom prethodne dvije godine ukupna vrijednost zaliha za oko 50 miliona premašila ovu brojku, pa su zalihe i u 2022. i u 2023. godini iznosile preko pola milijarde eura u strukturi bruto domaćeg proizvoda. Sudeći prema preliminarnim podacima Monstata za prva dva kvartala ove godine u kojima je vrijednost rezervi več premašila 356 miliona eura, oko 110 miliona više u odnosu na prva dva kvartala 2023, ove godine možemo očekivati novi rekord i u apsolutnim brojkama i u procentu udjela promjena u zalihama u BDP-u.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240920150924_ea047b445d6fdc92e3251a3866172d9c3c272e00de99d4b8d5299e52eef72164.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240920150924_ea047b445d6fdc92e3251a3866172d9c3c272e00de99d4b8d5299e52eef72164" data-rendition-name="original" width="996" height="578" loading="lazy" alt="Promjene u zalihama istorijski"> </figure>  Da apsurd bude veći, u nacrtu fiskalne strategije koju je, prema riječima premijera Milojka Spajića, kreirao njegov šef kabinaeta Branko Krvavac iako je potpisuje Ministarstvo finansija Novice Vukovića, u makroekonomskim projekcijama za period 2024-2027 predviđa se pad ove komponente BDP-a za po 20 odsto svake godine.&nbsp; Čak je i za prethodnu godinu iskazan pad od 1.6 odsto, iako su prema konačnim podacima Monstata za 2023. godinu, objavljenim u srijedu, promjene u zalihama porasle za oko 34 miliona eura u odnosu na 2022. godinu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240920150928_a2fd9941b23f4f119a210da2e49ff67ec9a58e61a8ce05b4bc27b28aa06ded16.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240920150928_a2fd9941b23f4f119a210da2e49ff67ec9a58e61a8ce05b4bc27b28aa06ded16" data-rendition-name="original" width="1007" height="620" loading="lazy" alt="Fiskalna strategija - projekcija"> </figure>  Iz Ministarstva finansija čije su, kako piše u Fiskalnoj strategiji, ovo projekcije, odbili su da odgovore na pitanja Portala ETV koja su se odnosila na strukturu, obim i učešće promjena u zalihama u ukupnom BDP-u Crne Gore sa posebnim fokusom na prethodne dvije godine u kojima ova komponenta doživljava drastičan rast i u nominalnom iznosu i u procentu BDP-a, uključujuići i prvi kvartal 2024. Umjesto odgovora, iz kabineta ministra Vukovića uputili su nas da se obratimo Monstatu, što smo i uradili. Međutim, osim metodoloških napomena, i u Upravi za statisku smo ostali uskraćeni za odgoore na neka pitanja. Kako nam je saopšteno iz Monstata, izvor podataka za procjenu potrošne kategorije BDP-a promjene u zalihama su administrativni podaci Poreske uprave, odnosno baza podataka finansijskih izvještaja privrednih društava.&nbsp; - Finansijski izvještaji pružaju informacije o nivou zaliha na početku i na kraju kalendarske godine za sljedeće tipove zaliha: zalihe materijala, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i robe. Stanje zaliha na kraju prethodne godine jednako je stanju zaliha na početku tekuće godine. Promjene zaliha predstavljaju razliku između nivoa zaliha na kraju tekuće godine i početnog nivoa zaliha. Promjene u zalihama se objavljuju samo na ukupnom nivou, a ne i po tipovima zaliha – odgovorili su Portalu ETV iz Monstata. Na dodatna pitanja o tome na koji se način dolazi do vrijednosti ove komponente u preliminarnim izvještajima o kvartalnom BDPu, odgovoreno nam je da u statističkom sistemu Crne Gore još uvijek „ne postoje pouzdani izvori podataka u kvartalnoj dinamici (kvartalni finansijski izvještaji) koji bi se koristili za direktan obračun promjena zaliha“, te da se ta potrošna kategorija dobija indirektno „kao rezidualna stavka između proizvodnog i potrošnog metoda obračuna kvartalnog BDP-a“. - Rezultati obračuna kvartalnog BDP-a su preliminarni i podložni reviziji do obračuna godišnjeg BDP-a. Nakon obračuna godišnjeg BDP-a, u septembru tekuće za prethodnu godinu, sprovodi se redovna revizija kvartalnog BDP-a za prethodnu godinu u cilju usaglašavanja sa podacima godišnjeg BDP-a. Dakle, uobičajena praksa koja je metodološki utemeljena jeste vremensko usaglašavanje preliminarnih kvartalnih podataka sa podacima konačnog godišnjeg BDP-a, primjenom statističke tehnike benčmarkiranja. Korišćenjem navedene tehnike dolazi do promjene ranije objavljenih preliminarnih kvartalnih podataka – napisali su u odgovorima Portalu ETV iz Monstata. No, na pitanja od koliko se preduzeća prikupljaju ovi podaci, te da li su ikada bili predmet provjere, s obzirom na drastičan rast i vrijednosti zaliha i procenta njihovog učešća u BDP-u, odgovore nijesmo dobili ni iz Uprave za statistiku.

Pumpa li Crna Gora bruto domaći proizvod?

Groznica je opšte medicinsko stanje povišene tjelesne temperature i uglavnom je indikator problema u tijelu, virusne ili bakterijske infekcije. Tako piše u medicinskom leksikonu.&nbsp; U realnom životu, u Crnoj Gori, groznica nije samo pokazatelj neke infekcije, niti predstavlja odbrambenu reakciju organizma. Naprotiv, groznica, ova aktuelna crnogorska, znak je opštedruštvene zaraze.&nbsp; One najgore, koju samo ljudi mogu uzrokovati.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240918130956_b62db2b2858fe0b0b15c625aa286ce0d42d38967bd96cc08b6713aa4c76e9c4c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240918130956_b62db2b2858fe0b0b15c625aa286ce0d42d38967bd96cc08b6713aa4c76e9c4c" data-rendition-name="original" width="1200" height="842" loading="lazy" alt="Ministar Vladimir Joković"> </figure>  Ono, kada neznaveni, a na položajima, pokušavaju da sačuvaju svoje pozicije i fotelje, tako što će, ako treba, žrtvovati, ne samo neku farmu krava, nego i nekog farmera. Poput onog samoživog ministra poljoprivrede Joko-Ono-Ovo Jokovića, što sam ne zna je li završio srednju elektrotehničku ili gimnaziju. Ili će, pak tražiti, da se uhapsi neki građanski aktivista koji se drznuo da spriječi nezakonito ponašanje države. I onda crnogorska policija, koja treba da sprovodi crnogorske zakone, na zahtjev vlasti privodi sve one koji upozoravaju - na kršenje istih tih zakona.&nbsp; Nije moralno, ali je ministar Joković miran i na položaju. Za sada.&nbsp; A kakva je to groznica odavno zahvatila Daria Daku Vraneša, prvog čovjeka opštine Pljevlja. Je li i kod njega Q-groznica ili je, možda, u pitanju groznica IQ-a?&nbsp; Jer, Vraneš je onaj tip što je svojevremeno, krajem avgusta 2020. godine, trčao da snima autobus kojim je, kako su mu dojavili, dolazilo dvadesetak Bošnjaka rođenih u Pljevljima koji privremeno rade u BiH. Onda je, snimajući telefonom, grozničavo skakutao, granao rukom prema svojim sugrađanima koji su došli da glasaju i podvikivao ,,Turci, snimite ih, došli Turci“. <blockquote>Umjesto nekadašnjeg vožda Miloševića sada je srpski vožd Vučić, pa mu, malo-malo, ljekar-političar Dario privodi đecu Pljevalja da im u Beogradu potanko pripovijedaju da Crna Gora ne treba da postoji</blockquote>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240918130956_e47aea1f049e5ee928fd053048d58b605e65dc865579557dcff3582340d15abc.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240918130956_e47aea1f049e5ee928fd053048d58b605e65dc865579557dcff3582340d15abc" data-rendition-name="original" width="600" height="400" loading="lazy" alt="Dario Vraneš i Aleksandar Vučić"> </figure>  Da bi potom, već sljedećeg dana, uz poštovanje, brigu i dobru organizaciju, dočekivao, ugošćavao i raspoređivao širom Pljevalja sve one glasače-namjernike iz bratske Srbije koje je zvanični Beograd slao da glasaju za njega - Vraneša i ostale vraneše koji služe intersima vlasti u Srbiji. Nije bio u groznici, nije bio pod temperaturom i naravno da nije snimao srpsku-braću-birače, niti je naređivao da se snima njihov dolazak. Znao je što ne smije da se radi.&nbsp; Ali, znao je i što treba da radi.&nbsp; Tačnije, dobro je znao što može biti dobro za njega. I da, to je baš onaj Dario Vraneš koji je hodio ka Aleksandru Vučiću i obećao mu, za prošli Dan srpskog jedinstva i zastave, ništa manje nego ,,SAO Pljevlja i principe“ i još neka sela u zaleđu. Da se, u bliskoj budućnosti, duhovno – ali i teritorijalno - spoje sa srpskim dijelom BiH.&nbsp; Zvuči nekako zlokobno poznato, je li? ,,Srbija je svuda gdje žive Srbi i srpski grobovi“, galamio je početkom devedesetih Vojislav Šešelj, kada je ono želio da pod komandom Slobodana Miloševića, napravi Veliku Srbiju sa zapadnom granicom Karlovac-Karlobag-Virovitica.&nbsp; Tako je počeo veliki rat na „našem malom otoku“ zvanom Jugoslavija. Na kraju, sve granice su ostale iste, republike su postale države, desetine hiljada izgubljenih života i stotine hiljada raseljenih... Srbi više ne žive u jednoj državi, kao što su živjeli u toj Jugoslaviji.&nbsp; Čak su i grobovi Srba sada u raznim državama.&nbsp; Dario Vraneš je tada bio tek srednjoškolac, pa možda i danas pojma nema o istoriji i raspadu SFRJ, te u heroje želi da uzdigne sve one koji su rušili onu veliku zemlju. I, valjda obolio od te groznice IQ-a, možda je pod teškim uticajem Crkve Srbije koja voli da slavi zločince, pa ne vidi da je on sada karikatura karikaturalnog Vojislava Šešelja koji sluša zapovijesti srpskog vožda.&nbsp; Samo što, umjesto nekadašnjeg vožda Miloševića sada je srpski vožd Vučić, pa mu, malo-malo, ljekar-političar Dario privodi đecu Pljevalja da im u Beogradu potanko pripovijedaju da Crna Gora ne treba da postoji.&nbsp; Osim - kao dio “srpskog sveta”.&nbsp; Ili kao “srpska Crna Gora”, o čemu sanja Vladislav Dajković, profesionalni Srbin zapošljen kod Olivere Injac, koja se za nepune dvije godine vladavine ,,proslavila“ kao vjerovatno najgori čelnik Podgorice u njenoj savremenoj istoriji. Ostavljajući za sobom uneređen grad - tone smeća po podgoričkim ulicama i najezdu pacova u City kvartu.&nbsp; <blockquote>,,Daćemo vam dva izmišljena slova Ś i Ź, nama ništa ne trebaju“, dobacio je, sve smijuljeći se u kameru Dajković, politikolog sa čuvenog prevarantskog Megatrenda, dok je Stanivuković, doživotni student ekonomije, sa zadovoljstvom prihvatio poklon</blockquote>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240918130956_82b01e49bda454633457c660a6fac860492bc86e627b403bdd3510e71001d51c.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240918130956_82b01e49bda454633457c660a6fac860492bc86e627b403bdd3510e71001d51c" data-rendition-name="original" width="433" height="485" loading="lazy" alt="Dajković i Stanivuković"> </figure>  E, taj Veliki Srbin Vladislav Dajković, vršilac dužnosti nekakve Službe za građane Podgorice je, valjda poslovno, pohodio još jednog Velikog Srbina, Draška Stanivukovića, onog što je, baš onako zakonito preko tate-tajkuna, stekao bogatstvo, a onda preko političkog tate-Vučića, došao na čelo Banjaluke.&nbsp; Kad su popili po kriglu piva, razvezao im se jezik pa su osmislili kako da nadoknade Banjaluci dva slova, tačnije dvije figure ćiriličnih slova, izgubljene prilikom renoviranja centralnog parka. A da istovremeno i Dajkovićeva Podgorica ima neku korist, marketinšku i političku.&nbsp; Odmah se viđelo da odluka nije rezultat dubokog promišljanja, djelovalo je kao da su pod nekom groznicom. Ne onom subotnje večeri, već onom gorom – političkom groznicom dvojice političara “srpskog sveta”.&nbsp; ,,Daćemo vam dva izmišljena slova Ś i Ź, nama ništa ne trebaju“, dobacio je, sve smijuljeći se u kameru Dajković, politikolog sa čuvenog prevarantskog Megatrenda, dok je Stanivuković, doživotni student ekonomije, sa zadovoljstvom prihvatio poklon, ali i obavezu koju mu je zauzvrat nametnuo Dajković: da prihvati ponudu i da Podgorica i Banjaluka postanu gradovi pobratimi.&nbsp; Misli se, naravno, da postanu srpski gradovi-pobratimi. A kad će to biti, e to ni sam Vučić ne zna.&nbsp; Možda bi mogao da nasluti Marko Šubara Kovačević, koji je - u pauzama između „namještanja sata srednjim prstom“ tokom intoniranja državne himne i prijetnji da će svi koji se ne slažu sa njegovom politikom „proći kao Turci“ – uspio da brzinski zbratimi Nikšić sa opštinom Istočno Novo Sarajevo. Za neupućene, Istočno Novo Sarajevo je neka opština pomeđu brda iznad Sarajeva, nastala teškom agresijom na glavni bosanskohercegovački grad u kojoj je ubijeno skoro 11 hiljada ljudi.&nbsp; I, kad već čeprkamo po prošlosti, valja se podsjetiti i jednog (ne)uspjelog bratimljenja. Bolje rečeno – do sada neuspješnog. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091814090_26b497f7ec0323843749dae72ad5bf02a6a0d987d6371d4b75194d28e0e9b088.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2024091814090_26b497f7ec0323843749dae72ad5bf02a6a0d987d6371d4b75194d28e0e9b088" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Stanivuković i Carević"> </figure>  Onog koje je Veliki Srbin – pogađate: riječ je o Drašku Stanivuković - obećao je još 2021. godine, još jednom Velikom Srbinu, Marku Batu Careviću, da će Budva biti grad pobratim Banjaluke.&nbsp; ,,Kroz razgovor smo zaključili da teško da postoji ijedan Banjalučanin koji nije bio na moru, u Budvi“, stručno je tada objasnio razloge inicijative Stanivuković. Prošlo je tri godine, Budva i Banjaluka su na istom odstojanju, nijesu pobratimi, a sad je u čitavu priču uletio uvijek spremni Dajko Dajković. Pa će, možda, da se uskoro trojno pobratime Budva-Banjaluka-Podgorica ili će, pak, da zovnu i Vranešova Pljevlja da uđu u četvorougaono bratmljenje tačaka “srpskog sveta”. Ili je, ipak, vrhunac da se napravi pentagram-bratimljenje, sa Vučićevim Beogradom kao centralom i centrom.&nbsp; Pentagram bratimljenja ,,srpskog sveta“?! Djeluje dijabolično, kao u nekom košmaru, noćnoj mori izazvanoj groznicom. Ali, takva je realnosti u današnjoj Crnoj Gori: to su klasični simptomi političke groznice “srpskog sveta” koja je odavno obuzela većinu u ovdašnjoj postavgustovskoj većini.&nbsp; I dok se Q-groznica, koju izaziva bakterija coxiella burnetii - ako ima znanja i stručnosti - relativno lako drži pod kontrolom i saniraju se štete, ova druga, politička groznica, koju je izazvao projekat ,,srpskog sveta“, a koja je zahvatila Crnu Goru nakon 30. avgusta 2020, za sada razara društveni organizam, kao što inficirana rana zagadi dio tijela.&nbsp; Pitanje je, kao i uvijek kada imperijali lanci stegnu grudi, ima li ovđe lijeka za tu zagađenu ranu? Za uspravljanje posrnulog pacijenta, valjalo bi najprije raskrinkati velikosrspke nakane koje viđamo svakog dana.&nbsp; Jer, buđenje iz košmara groznice, prvi je znak ozdravljenja.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Groznica ,,srpskog sveta“

Upraviteljica pisarnice Višeg suda u Podgorici Maja Baćović pred tužiocem je ispričala da je na jednoj televiziji vidjela kada je tadašnji direktor Uprave policije Nikola Terzić pokazao fotografiju žene koju dovode u vezu sa obijanjem sudskog depoa, prepoznala je svoju kćerku Katarinu i o tome odmah obavijestila tadašnjeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. Baćović je rekla da je htjela da to saopšti i postupajućem tužiocu, ali joj je Savić rekao da će on to učiniti. Katarina Baćović se tereti da je bila dio grupe koja je izvela nezapamćen, skandalozan upad u depo Višeg suda odakle su, prema optužnici, provalnici, odnijeli 19 komada oružja, 11 telefona i manje količine herona, kokaina i marihuane.&nbsp; U optužnom aktu čije detalje portal ETV ekskluzivno objavljuje, navodi se da je svjedokinja Maja Baćović u iskazu pred tužiocem ispričala da njena kćerka više od 15 godina nije ušla u Viši sud, niti je znala „što se u zgradi dešava“. Ponekad je, prema riječima Baćović, dolazila ispred Suda da bi od nje uzela novac.&nbsp; - Unazad deset godina krenula je lošim putem i povezala se sa lošim ljudima – kazala je Baćović.&nbsp; Bila je izričita da sa kćerkom nikada nije pričala o poslu, jer je profesionalac. U posljednje tri godine, prema njenim riječima, rijetko su kontaktirale i to je bilo samo zbog djece. Svjedokinja je navela i da je u Višem sudu zaposlena od 2001. godine, a od 2014. njeno zaduženje je bilo upravljanje pisarnicom, naglašavajući da njena obaveza nije bila depo, već je za njega bio zadužen arhivar Mladen Radovanović.&nbsp; Objasnila je i da Radovanović za svoj rad nije odgovarao njoj, već predsjedniku suda. Upraviteljica pisarnice, pred tužiocem Markom Mugošem, detaljno je ispričala kada je i od koga saznala za obijanje sudskog depoa, ali i kako su sasvim slučajno otkrili da je prokopan tunel. <h2>Tragovi</h2> Navela je da je u poneđeljak 11. septembra 2023. godine u jutarnjim časova došla na posao i da je sa koleginicama pravila plan dnevnih obaveza za sedmicu, kada je Radovanović ušao u pisarnicu i rekao da mu hitno treba. Izašla je za njim i on je odveo do depoa, ali joj nije govorio o čemu se radi, već samo da treba nešto da joj pokaže. - Kada smo stigli do vrata od depoa, on ih je otključao i pokazao kancelariju sa desne strane i rekao da su vrata obijena. Znala sam da je to depo u kojem se smješta oružje i da su to jedina vrata koja se unutar depoa zaključavaju. Znam da se žalio na neku policu i pomislila sam da je to u pitanju – ispričala je Baćović. Radovanović joj je pokazao i tragove obuće kroz hodnik depoa i doveo je do posljednje kancelarije sa lijeve strane u kojoj su smješteni arhivirani predmeti i pokazao joj gomilu oružja na podu. Sve je to, kako je rekla, šokiralo i zajedno su izašli iz depoa. Istakla je da su ona i arhivar pazili da ne kontaminiraju tragove. Odmah su obavijestili predsjednika suda Borisa Savića, koji joj je reako da ona nastavi sa svojim obavezama u pisarnici.&nbsp; - Zbog svega ovoga je na zaposlenima bio veliki pritisak - zato što je postojala sumnja da je neko iz suda zloupotrijebio ključeve i nekome pomogao da uđe u depo. Oko 16. 30 me pozvao predsjednik suda i rekao mi hitno da dođem kako bi počeli popis – kazala je Baćović.&nbsp; Ona, Radovanović i dvije koleginice radili su popis do kasno uveče, a za to vrijeme je bila postavljena policijska traka, dok su ispred kancelarije bili policijski inspektori. Naglasila je da ih je policija pratila sve vrijeme, da slučajno ne bi koristili „telefon ili nekom nešto ne prenesu“.&nbsp; Baćović je ispričala da, dok su radili popis, sasvim slučajno su otkrile rupu u zidu i to nakon molbe jedne koleginice da isključe klimu, jer duva hladan vazduh. U toj prostoriji nije bilo klime i kada su pomjerile fasciklu sa predmetima ugledale su rupu u zidu. - Doživjeli smo veliki šok kada smo vidjeli rupu. Nakon što smo osvijetlili vidjeli smo da je u pitanju neki tunel. Odmah smo pozvali policiju i prekinuli popis &nbsp;– ispričala je Baćović. Iako im je to bilo šokantno, prema riječima svjedokinje, svi zaposleni su istovremeno osjetili i veliko olakšanje i komentarisali su da je to upravo dokaz da „niko iz Višeg suda nije dao ključeve i pomogao nekom da uđe u depo“. Što se dalje dešavalo Baćović ne zna jer je, kako je navela, uzela bolovanje zbog majke i na posao je došla kada je Savić obavijestio da je formirao komisiju koja će raditi popis. Poslije nekoliko dana od otkrivanja tunela ona i kolege su pozvani u policiju da daju izjave i na poligrafsko ispitivanje. Konstatovala je i da zna da je to „bilo sve u redu“. <h2>Čuvanje ključeva</h2> Upraviteljica pisarnice objasnila je i proceduru čuvanja ključeva kada arhivar Radovanović nije tu. Ključevi od depoa i cijele arhive, prema njenim riječima, čuvaju se kod predsjednika suda. U slučaju da nekom zatreba neki arhivirani spis predmeta od predsjednika suda traže se ključevi i samo uz njegovo odobrenje može da se uđe. U julu i avgustu Radovanović je bio na bolovanju i Baćović je u drugoj polovini jula bila zadužena za ključeve od depoa, ali je istakla da su sve vrijeme bili maksimalno obezbijeđeni. - Na kraju radnog vremena ključeve sam stavljala u fioku koju sam zaključavala i taj ključ sam nosila sa sobom. Potom zaključam kancelariju i taj ključ ponesem. Iznad te kancelarije postoji video nadzor, a na prozorima rešetke, što znači da je to maksimalno obezbijeđeno. Takođe, ta kancelarija se nalazi odmah pored pulta gdje je obezbjeđenje - navela je Baćović. Pojasnila je i da je od 4. avgusta do 4. septembra 2023. bila na odmoru i prije odlaska je predala ključeve predsjedniku Suda, samo ne zna da li je to uradila lično ili je umjesto nje to završila koleginica. Tužiocu je saopštila i da je posljedni kontakt sa kćerkom Katarinom imala početkom septembra, kada je primila platu, jer je sa djecom i roditeljima nevjenčanog supruga došla na vrata njenog stana. Djeca su ušla kratko, a ona je Katarini dala novac za kupovinu svesaka.&nbsp; Poslije svega što se deslio pokušala je da stupi u kontak sa njom, ali, kako je rekla, &nbsp;nije uspjela jer se javljala govorna pošta. Navela je i da su se vidjele „negdje u junu“, a u međuvremenu su se čule telefonom samo zbog djece i da joj da nešto novca.&nbsp; Njena kćer, optužena Katarina Baćović, kako je portal ETV objavio, priznala je da je po nagovoru Nikole Milačića iznajmila stan u Njegoševoj ulici, ali je negirala članstvo u kriminalnoj organizaciji i da je znala za kopanje tunela i pljačku depoa. Smatra da je bila „tipovana“ za ovaj angažman, jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu. <h2>I Erić negira optužbe</h2> Osim Katarine Baćović, na optužnici je i Marko Vuljaj iz Podgorice koji pred tužiocem nije sporio da joj je pomagao u skrivanju, iako je znao da je policija potražuje. Okrivljeni Predrag Mirotić branio se ćutanjem, dok su crnogorski državljanin Nikola Milačić i srpski držvaljanin Vladimir Erić negirali navode iz optužnog akta. Za pljačku sudskog depoa u septembru prošle godine optuženi su i srpski državljani Veljko i Milan Marković i Dejan Jovanović, za njima su raspisane međunarodne potjernice, jer su nedostupni crnogorskim vlastima. Na teret im se stavlja krivično djelo kriminalno udruživanje u sticaju sa krivičnim djelom teška krađa, a Baćović će se suditi i za &nbsp;krivično djelo falsifikovanje isprave. Vuljaj će odgovarati za krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024091907090_155454ece4ef41b747572ea77701afca29bf1d7beda9d6d1cc751cbbfd523a0f" data-rendition-name="original" width="712" height="303" loading="lazy" alt="Adžić pokazuje fotografiju Erića"> <figcaption>Adžić pokazuje fotografiju Erića(Photo: Screenshot)</figcaption> </figure>  Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.&nbsp; Protiv jednog okrivljenog, crnogorskog državljanina, obustavljena je istraga.&nbsp; I optuženi Erić je kategorično negirao bilo kakvu umiješanost u pljačku sudskog depoa. Ispričao je da je 5. avgusta sa prijateljem Veljkom Markovićem, na njegovu molbu, krenuo u Crnu Goru. Marković mu je rekao da je izgubio vozačku dozvolu, pa ga je zamolio da on vozi. Krenuli su uveče iz Loznice, preko Bosne i Hercegovine, a sljedećeg dana, nešto poslije ponoći, ušlu su u Crnu Goru, preko Graničnog prijelaza Šćepan Polje. Prema dogovoru, trebalo je prvo da idu u Podoricu, kako bi se Marković sreo sa drugom sa fakulteta koji ima apartmane na moru, ali do sastanka nije došlo. U Budvu su krenuli oko četiri ujutro, da bi se četiri sata kasnije vratili u Podgoricu. Pošto je Erić sjutradan morao da radi, vratio se u Loznicu, o čemu, kako je kazao, postiji evidencija sa graničnih prijelaza. Rekao je i da Veljka Markovića poznaje više od 20 godina, da su školski drugovi, a Milana Markovića, Veljkovog strica, sretao je na nekim proslavama. Optuženog Jovanovića ne poznaje. U prilog tvrdnjama da nema nikakve veze sa obijanjem sudskog depoa, naveo je i podatak da je od 6. avgusta do 21. septembra 2023. godine, kada je pošao u Švedsku, sve vrijeme bio u Loznici. Dan nakon što je stigao u Švedsku sestra mu je, kako je ispričao, poslala link jednog crnogorskog portala gdje je objavljena njegova fotografija kao jednog od učesnika kopanja tunela do sudskog depoa. Objasnio je da je po zanimanju automehaničar i da je u Švedsku pošao jer mu je servis loše poslovao. Bio je kategoričan da od okrivljenih poznaje samo Markoviće, dok ostale ne zna. Kada mu je sestra javila za optužbe, nije imao novac za put, pa mu je kartu za 13. oktobar kupio poslodavac. U Srbiju je, kako je kazao, krenuo da bi angažovao advokata, a potom otišao u Crnu Goru da razjasni situaciju. Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje ni godinu od nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade. Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije – od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda. Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor. Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024091907090_1136aef78aa3fe35b939b50ae19d9b592cfaf6335ece56af0da7c25193a6495e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Abazović sa ministrima na uviđaju"> <figcaption>Abazović sa ministrima na uviđaju(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>

Na kotorskoj rivijeri blizu 5.000 gostiju, najviše iz Turske, Srbije, Rusije...

Tagovi

Odbrana avgustovskih tekovina

Zekić: Osobe sa invaliditetom su i dalje diskriminisane u saobraćaju

I njemački studenti "kubure" sa najmom stanova: Za sobu u Minhenu u prosjeku 800 eura

Marš mira u Podgorici: "Crnogorski političari postali saučesnici u genocidu u Gazi"

PRATITE TVe UŽIVO