Crna Gora ima ambiciozne energetske ciljeve, izazov njihovo sprovođenje - TE Pljevlja planirana za gašenje 2041.

Crna Gora je usvojenim Nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NECP) postavila ambiciozne ciljeve u smanjenju emisija, povećanju udjela obnovljivih izvora i energetskoj efikasnosti, ali ključni izazov ostaje praćenje njihovog sprovođenja. To proizlazi iz izvještaja Sekretarijata Energetske zajednice „Izvještaj o procjeni: Usvojeni nacionalni energetski i klimatski planovi za period 2025–2030. i napredak u 2025. godini ka energetskim i klimatskim ciljevima u Energetskoj zajednici“.

Crna Gora je NECP usvojila u decembru 2025. godine, sa zakašnjenjem, jer je prvi plan trebalo da bude usvojen do 30. juna 2024. godine. Država nije dostavila izvještaj o napretku u sprovođenju NECP-a, zbog čega Sekretarijat nije mogao da procijeni stvarni napredak u ostvarivanju brojnih ciljeva do 2030. godine.

Uprkos tome, ocjena samih ciljeva uglavnom je pozitivna. Crna Gora je u više ključnih oblasti postavila standarde iznad obavezujućeg okvira.

Emisije: cilj smanjenja od 55 odsto

Crna Gora je za 2030. godinu postavila maksimalni nivo neto emisija od 2,40 miliona tona CO₂ ekvivalenta, dok obavezujući cilj Energetske zajednice iznosi 2,42 miliona tona. Crnogorski cilj podrazumijeva smanjenje neto emisija za 55 odsto u odnosu na 1990. godinu.

Prema projekcijama koje uključuju i sektor korišćenja zemljišta, promjene korišćenja zemljišta i šumarstvo, Crna Gora je jedina analizirana država čije projekcije ukazuju na dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.

TE Pljevlja planirana za dekomisiju 2041.

Jedan od najvažnijih podataka odnosi se na ugalj i budućnost Termoelektrane Pljevlja.

Crna Gora je, uz Ukrajinu, među rijetkim ugovornim stranama Energetske zajednice koje u svojim planovima imaju jasno definisan okvir za odustajanje od uglja. U usvojenom NECP-u predviđena je dekomisija (isključivanje iz rada)  TE Pljevlja 2041. godine.

Time je 2041. godina evidentirana kao planirani rok za gašenje, odnosno izlazak Crne Gore iz proizvodnje električne energije iz uglja.

Sekretarijat istovremeno ukazuje na značaj pravedne tranzicije i posljedice koje će energetska tranzicija imati na radna mjesta, lokalnu ekonomiju i stanovništvo. Crna Gora planira poseban dokument za pravednu tranziciju, ima uspostavljena tijela za upravljanje tim procesom, dok NECP razmatra i kvantitativne posljedice tranzicije po zapošljavanje.

Obnovljivi izvori: cilj 53,3 odsto

Crna Gora planira da do 2030. godine obnovljivi izvori čine 53,3 odsto bruto finalne potrošnje energije.

Obavezujući cilj iznosi 50 odsto, što znači da je nacionalni cilj za 3,3 procentna poena ambiciozniji.

U elektroenergetskom sektoru planirano je povećanje udjela obnovljivih izvora sa 61,5 odsto u 2020. na 79,4 odsto do 2030. godine.

Hidroenergija će i dalje imati dominantnu ulogu, ali se očekuje veći značaj energije sunca i vjetra. Sekretarijat, međutim, upozorava da NECP ne sadrži dovoljno detaljnu putanju razvoja instaliranih kapaciteta za obnovljivu električnu energiju.

Problem predstavlja i međucilj za 2027. godinu. Za Crnu Goru je referentna vrijednost izračunata na 46,2 odsto, ali Sekretarijat nije mogao da utvrdi da li će država taj cilj ostvariti jer nije dostavljena dovoljno detaljna WAM projekcija.

Crna Gora među najambicioznijima u grijanju i hlađenju

U oblasti obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje Crna Gora je među samo tri države, uz Sjevernu Makedoniju i Ukrajinu, čiji je cilj za 2030. usklađen sa preporučenim nivoom ambicije RED II direktive.

Već 2020. godine više od 60 odsto energije u grijanju i hlađenju dolazilo je iz obnovljivih izvora, pa Crna Gora taj nivo može koristiti za ispunjavanje zahtjeva o prosječnom godišnjem povećanju.

Ipak, dugoročne projekcije ukazuju na pad udjela obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju nakon 2030. godine.

Energetska efikasnost iznad regionalnog minimuma

I u energetskoj efikasnosti Crna Gora je postavila ambicioznije ciljeve od obavezujućeg regionalnog okvira.

Cilj primarne potrošnje energije za 2030. iznosi 0,90 Mtoe, dok je regionalni maksimum 0,92 Mtoe. Kod finalne potrošnje cilj je 0,72 Mtoe, naspram maksimalnih 0,73 Mtoe prema okviru Energetske zajednice.

Međutim, u izvještaju o napretku nema podataka o ažuriranim sektorskim ciljevima energetske efikasnosti.

Sekretarijat ocjenjuje da su politike koje se odnose na energetske zajednice u Crnoj Gori i dalje veoma ograničene, dok je njihova praktična primjena zanemarljiva.

Potencijal građana da postanu proizvođači energije i da lokalne zajednice učestvuju u energetskim projektima još nije dovoljno iskorišćen. Sekretarijat preporučuje uvođenje konkretnih ciljeva i planiranih kapaciteta za energetske zajednice i potrošače-proizvođače.

Elektromobilnost, toplotne pumpe i solarna energija

Crna Gora planira snažniji razvoj elektromobilnosti, uključujući infrastrukturu za punjenje električnih vozila i finansijske podsticaje za njihovu kupovinu.

Međutim, Sekretarijat upozorava da kod pojedinih mjera nije dovoljno jasno definisano finansiranje, posebno za infrastrukturu za punjenje i potrebna ulaganja u elektroenergetsku mrežu.

Planirani su i podsticaji za ugradnju toplotnih pumpi, kao i podrška solarnim termalnim sistemima kroz programe energetske obnove i povećanja energetske efikasnosti.

Energetska ranjivost: definicija postoji, podaci nedostaju

Crna Gora je, uz Moldaviju i Ukrajinu, među državama koje u NECP-u imaju jasno definisanu energetsku ranjivost.

Ali nema preciznog podatka o broju domaćinstava koja se nalaze u toj kategoriji. Sekretarijat zato traži detaljniju procjenu broja energetski ranjivih domaćinstava i konkretne, mjerljive ciljeve za njihovo smanjenje.

Crna Gora među rijetkima sa strukturiranijim pristupom inovacijama

Pozitivna ocjena odnosi se na oblast istraživanja, inovacija i konkurentnosti.

Dok su ove oblasti u većini NECP-ova predstavljene uglavnom opšto, Sekretarijat izdvaja Crnu Goru, Gruziju i Ukrajinu kao države sa strukturiranijim i mjerljivijim pristupom.

Crna Gora je takođe uspostavila multinivojski dijalog o energiji i klimi, koji omogućava učešće lokalnih vlasti, civilnog društva, privrede i drugih aktera u kreiranju politika.

Energetska bezbjednost ostaje otvoreno pitanje

Crna Gora nema dostupnu adekvatnu procjenu rizika i pripremljenosti elektroenergetskog sistema koja bi bila integrisana u NECP. Sekretarijat upozorava da takva dokumenta treba bolje povezati sa planiranjem energetske bezbjednosti.

Regionalna saradnja uglavnom je usmjerena na infrastrukturne projekte, dok su manje razrađeni mehanizmi za regionalnu razmjenu balansnih kapaciteta i povezivanje energetskih tržišta.

Izvještaj Sekretarijata Energetske zajednice pokazuje da Crna Gora ima relativno ambiciozan energetski i klimatski plan, sa ciljevima koji su u više oblasti iznad obavezujućeg regionalnog minimuma.

Ali istovremeno postoji ozbiljan problem u praćenju realizacije. Pošto Crna Gora nije dostavila NECPR, Sekretarijat nema dovoljno podataka o napretku u nizu oblasti - od obnovljivih izvora i energetske efikasnosti do energetske bezbjednosti, unutrašnjeg tržišta, finansiranja, energetske ranjivosti i pravedne tranzicije.

To otvara ključno pitanje: Crna Gora je definisala šta želi da postigne, ali još nema dovoljno podataka da pokaže koliko je u tome zaista napredovala.

Za ostvarivanje ciljeva do 2030. biće presudni konkretni projekti, investicije, rokovi, izvori finansiranja i godišnji pokazatelji rezultata.

Na nivou Energetske zajednice procjenjuje se da će za sprovođenje usvojenih planova do 2030. biti potrebno oko 151 milijardu eura, pri čemu najveći dio ulaganja treba da bude usmjeren na dekarbonizaciju, obnovljive izvore i energetsku efikasnost.

Za Crnu Goru zato ključni izazov više nije samo postavljanje ambicioznih ciljeva. Pravi test biće da li će država obezbijediti novac, infrastrukturu i rokove za njihovo ostvarivanje - i, prije svega, početi redovno i transparentno da izvještava o rezultatima.

Predstoji puno posla

Nakon svega navedenog, stiče se utisak da Izvještaj Sekretarijata Energetske zajednice pokazuje i koliko je posla urađeno u energetskom sektoru tokom prethodnih godinu i po dana mandata ministra Admira Šahmanovića i njegovog tima.

Pomaci su vidljivi, ciljevi su ambiciozni, a pred Ministarstvom je još mnogo posla i izazova. Ipak, ono što je danas najvažnije jeste da postoji jasna vizija, konkretni projekti i sve snažnija osnova da se planovi pretvore u rezultate koji će dugoročno mijenjati energetski sistem Crne Gore.