U Crnoj Gori lani identifikovane 43 žrtve trgovine ljudima, među njima 32 djeteta

U Crnoj Gori su prošle godine identifikovane 43 žrtve trgovine ljudima, a među njima su bila 32 djeteta i 11 odraslih osoba. Najveći broj - čak 38 žrtava - bio je izložen prinudnom radu - podatak je iz izvještaja Stejt departmenta o trgovini ljudima za 2026. godinu.

Crna Gora je, kako se navodi, i dalje prostor eksploatacije domaćih i stranih državljana, a lanac trgovine ljudima, uglavnom, vode muškarci, pripadnici organizovanih kriminalnih grupa sa područja Zapadnog Balkana.

- U lancu seksualne eksploatacije unutar zemlje najčešće završavaju žene i djevojčice iz Crne Gore i susjednih balkanskih država. Trgovci ih najčešće iskorišćavaju u ugostiteljskom sektoru - unutar barova, restorana, noćnih klubova i kafića. S druge strane, djeca su najčešće izložena prinudi na prosjačenje - piše u dokumentu.

Kada je riječ o trgovini radnom snagom, u izvještaju se izdvaja slučaj radnika iz Azerbejdžana. 

- Njih su trgovci ljudima vrbovali lažnim obećanjima, a potom ih eksploatisali u građevinskom sektoru kroz uskraćivanje plata, prinudni prekovremeni rad i neadekvatan smještaj - piše u izvještaju.

Posmatrači su u dokumentu, kako prenosi Portal RTCG, istakli da, iako država ima zvanične procedure, policija i tužioci ne postupaju dovoljno proaktivno na terenu, te da većinu tekućih slučajeva pokreću i upućuju nevladine organizacije.

- Zvanična statistika bilježi jasan rast policijskih aktivnosti. Policija je pokrenula 20 novih istraga, a najveći dio odnosio se na trgovinu radnom snagom. Sličan trend bilježi se i kod krivičnog progona, gdje je procesuirano 25 osumnjičenih osoba. Pravosuđe je u sedam odvojenih slučajeva osudilo ukupno devet trgovaca ljudima - i to za prinudni rad i prosjačenje. Izrečene zatvorske kazne kretale su se u rasponu od jedne do pet godina - precizirano je u izvještaju.

Napominje se da država sarađuje s drugim vladama na međunarodnim operacijama i sprovodi obuke za policajce, tužioce i sudije u partnerstvu s nevladinim sektorom.

- Ipak, vlasti u ovom izvještajnom periodu nijesu prijavile nijednu istragu, optužnicu ili osuđujuću presudu protiv zvaničnika u državnim institucijama zbog saučesništva u ovim krivičnim djelima - piše u izvještaju.

Precizirano je da su pomoć i smještaj obezbijeđeni za 42 žrtve kroz saradnju sa civilnim društvom. 

- Država je sa 50.000 eura finansirala rad jednog skloništa nevladinog sektora za punoljetne žene, dok je budžet za državnu ustanovu za djecu žrtve porastao na blizu 204.000 eura. Ipak, organizacije civilnog društva upozoravaju na ozbiljan problem - državno sklonište za djecu nalazi se u krugu popravnog doma za maloljetnike s problemima u ponašanju, što direktno ugrožava bezbjednost i privatnost žrtava - piše u dokumentu. 

Dodatni propust je i potpuni nedostatak smještaja i podrške za muškarce.

- U izvještaju se navodi da zakon stranim državljanima nudi pravnu zaštitu i privremeni boravak kako bi se spriječilo njihovo protjerivanje, a obezbjeđuje se i podrška žrtvama-svjedocima u sudskim postupcima. Međutim, posmatrači ističu da vlasti žrtvama i dalje dodjeljuju advokate koji imaju malo ili nimalo iskustva u ovoj oblasti - navodi se u izvještaju. 

Sudovi i dalje ne izriču odštete žrtvama u okviru krivičnih presuda, ali je država usvojila i počela primjenjivati nove smjernice za njihovu kompenzaciju.

Crna Gora, kako se navodi u ovom dokumentu, bilježi veći angažman u sprovođenju zakona, istraživanju i osuđivanju trgovaca ljudima, ali državni sistem i dalje ne ispunjava ključne međunarodne kriterijume za potpuno iskorjenjivanje ovog problema. Pozitivni koraci ogledaju se u većem broju identifikovanih žrtava, usvajanju novih smjernica za njihovu odštetu, imenovanju nacionalnog koordinatora, te usvajanju četvorogodišnje strategije i akcionog plana za borbu protiv trgovine ljudima.

Međutim, ozbiljni sistemski propusti i dalje su prisutni u nekoliko ključnih oblasti.

- Specijalizovanoj policijskoj jedinici za borbu protiv trgovine ljudima nedostaju resursi i kapaciteti, a vlasti moguće slučajeve i dalje procesuiraju kao lakša krivična djela sa manjim kaznama. Državni sistem nema dovoljno prevodilaca za strane državljane, dok se procedure licenciranja pokazuju kao prepreka za nevladin sektor - piše u dokumentu.

Dodaje se da država od organizacija traži da budu vlasnici nekretnina u kojima otvaraju skloništa, što onemogućava kvalifikovana udruženja da se uopšte prijave za rad.

- Kada je riječ o sprovođenju zakona, crnogorski Krivični zakonik za trgovinu radnom snagom i seksualnu eksploataciju propisuje kazne od jedne do deset godina zatvora, što je srazmjerno kaznama za druga teška krivična djela poput silovanja - istaknuto je u izvještaju.

Ocjenjuje se i da zemlje Zapadnog Balkana u borbi protiv trgovine ljudima bilježe određene napretke, ali i dalje nemaju efikasne mehanizme za suočavanje s tim problemom i ne ispunjavaju međunarodne kriterijume za iskorjenjivanje te kriminalne djelatnosti.