Slučaj Klapuh: Između sudskih presuda i stvarne pravde
Ono što se desilo tada je primjer manipulacije ljudima. Meni je jako žao što se pred sudovima nije sudilo određenim novinarima i vjerskim licima. To je veliki propust tog vremena, jer su oni posredno više ubijali nego što su to činile ubice na terenu - to je bilo trovanje ljudske duše, iz kojeg je proizašlo ono što smo dobili tih 90-ih - pojasnio je on.

Država nije preduzela ni izbliza što je trebalo da bi se došlo do minimuma pravde. Za Crnu Goru je karakteristično, kada su u pitanju ratni zločini, da Crna Gora ne negira zločine i spremna je na isplatu odštete, ali nema osuđenih za te zločine. Slično je i sa slučajem porodice Klapuh - presude postoje, zločinci su poznati, ali ne i faktički osuđeni, odnosno odvedeni na robiju - poručeno je na posljednjem, sedmom, edukativnom vebinaru posvećenom slučaju „Porodice Klapuh“, koji je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Slučaj „Porodica Klapuh” se odnosi na ubistvo tri člana porodice Klapuh - Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, dana 6. jula 1992. godine na mostu „Obrada Cicmila“ u Plužinama, između brane na HE „Piva“ i graničnog prelaza na Šćepan Polju. Brutalnost ovog zločina se ne ogleda samo u činu ubistva troje nedužnih članova jedne porodice, već i u činjenici da su to počinili oni kojima su vjerovali da će ih bezbjedno prevesti na teritoriju Crne Gore.
- Ovaj slučaj izdvaja činjenica da je suđenje odgovornim licima sprovedeno relativno brzo. Iako je Crna Gora u tom periodu podržavala ratnu politiku u BiH, zločin je bio toliko očigledan da ga ni tadašnje pravosuđe, sa svim svojim manama, nije moglo negirati. To je bila i prva presuda za neki zločin na teritoriji Crne Gore. Međutim, ključni problemi nijesu vezani za presudu, već za njeno sprovođenje. Samo jedna osoba je kažnjena, i to zbog neprijavljivanja, dok izvršioci nijesu privedeni pravdi kazao je novinar i publicista Edin Smailović.
On je istakao da ne postoji volja države da se slučaj do kraja procesuira, kao i da vjeruje da se neki od počinilaca nalaze u BiH i Srbiji.
- Sada se navršavaju 34 godine i pitanje pravde i dalje ostaje otvoreno. Članovi porodice Klapuh na sraman način sahranjeni su kao NN lica u Nikšiću, bez adekvatne ekshumacije i ukopa u skladu sa islamskom tradicijom. Država je trebalo da obešteti preživjele članove porodice, uputi zvanično izvinjenje sa najviših državnih instanci za dešavanja 90-ih, ali i da obezbijedi sjećanje - da most na kojem su stradali ponese ime porodice Klapuh, što bi bio trajni podsjetnik na ovaj zločin i sistemski doprinos edukaciji - naveo je Smailović.
Sve što danas uradimo, kako ističe Smailović, u procesu suočavanja s prošlošću, od uvođenja činjenično utemeljenih nastavnih sadržaja o ratnim zločinima u udžbenike do razvoja memorijalne kulture, radimo zbog sebe i budućih generacija.
- To je osnovni uslov za izgradnju zdravog društva koje njeguje socijalnu pravdu i u kojem se svaki pojedinac cijeni i štiti - naglasio je Smailović.
On je ukazao na neke dublje probleme iz perioda 90-ih.
- Ono što se desilo tada je primjer manipulacije ljudima. Meni je jako žao što se pred sudovima nije sudilo određenim novinarima i vjerskim licima. To je veliki propust tog vremena, jer su oni posredno više ubijali nego što su to činile ubice na terenu - to je bilo trovanje ljudske duše, iz kojeg je proizašlo ono što smo dobili tih 90-ih - pojasnio je on.
Učesnici i učesnice su se tokom diskusije osvrnuli na posljedice izostanka suočavanja sa prošlošću, ukazujući na širi društveni i globalni kontekst.
- Ipak, smatram da na Balkanu ne postoji realan potencijal za nove destruktivne sukobe, prije svega zbog ekonomske i društvene iscrpljenosti ovih društava. Međutim, brine to što se procesi fašizacije često koriste za političku mobilizaciju i opravdavanje nepravednog društvenog poretka - kazao je Smailović odgovarajući na neka od pitanja.
Prema njegovim riječima, treba da brine formiranje novih generacija koje će s pravom biti nezadovoljne.
- Ovo društvo im ne nudi uzore niti institucije u koje mogu imati povjerenja. Postoji opasnost da će potvrdu sopstvene vrijednosti tražiti kroz govor mržnje prema manjinama, što može postati način društvene afirmacije - upozoreno je tokom diskusije.
Ovaj vebinar, kako je saopšten iz CGO-a predstavlja praktičnu nadogradnju CGO priručnika „Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa“, omogućavajući dublju analizu i diskusiju o sudskim presudama, u ovom slučaju o dokumentaciji koja je dostupna u publikaciji „Suočavanje s prošlošću u Crnoj Gori: slučaj “Porodica Klapuh”.
Cilj serije vebinara bio je da zainteresovanoj javnosti omogući pristup provjerenim i verifikovanim informacijama o ratnim zločinima, kroz analizu sudskih presuda, relevantnih dokaza, svjedočanstava i uloge institucija, uz potenciranje značaja uspostavljanja kulture sjećanja.
Serija vebinara realizuje se u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde“, kroz regionalni program „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji je finansiran od strane Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Stavovi iznešeni na ovom vebinaru predstavljaju stavove autora i govornika i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a, niti se mogu smatrati njihovim zvaničnim stavovima.