Rodni jaz u zaradama 21,6 odsto, najmanje napretka u oblasti moći i novca

U Crnoj Gori je ostvaren određeni napredak u sprovođenju politika rodne ravnopravnosti, ali brojni problemi i dalje usporavaju ostvarivanje strateških ciljeva, među kojima su nedovoljni institucionalni i finansijski kapaciteti, ukorijenjeni stereotipi, zavisnost od donatorskih sredstava i nedovoljna zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja, pokazuje evaluacija Nacionalne strategije rodne ravnopravnosti 2021–2025. Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Analiza pokazuje da su rezultati različiti u zavisnosti od oblasti, dok su najveći problemi zabilježeni kada je riječ o ravnopravnom pristupu resursima, ekonomskom položaju i učešću u političkoj i ekonomskoj moći.

Ukupan stepen realizacije planiranih aktivnosti u 2024. godini iznosio je 64,2 odsto.

Najbolji rezultat ostvaren je u okviru cilja koji se odnosi na unapređenje normativnog okvira i zaštitu od diskriminacije. Realizovano je 12 od ukupno 15 planiranih aktivnosti, odnosno 80 odsto.

Među rezultatima se navode razvoj Instrumenta za procjenu rodne orodnjenosti strateških dokumenata, obuke o rodno odgovornom budžetiranju i analizi uticaja propisa iz rodne perspektive, kao i unapređenje multisektorskog dijaloga.

Dio aktivnosti, međutim, nije završen zbog kašnjenja u usvajanju pojedinih zakonskih rješenja i pratećih akata.

U oblasti obrazovanja, kulture i medija realizovano je 76,5 odsto planiranih aktivnosti, odnosno 13 od 17.

Analizirani su rodni stereotipi u devet predmetnih programa i udžbenika za osnovne škole, dok je sa Univerzitetom Crne Gore potpisan Memorandum o uvođenju rodne perspektive u studijske programe. Mjere usmjerene na suzbijanje mizoginih sadržaja obuhvaćene su i Medijskom strategijom 2023–2027.

Istovremeno, nijesu sprovedene sve planirane aktivnosti u institucijama kulture, među kojima su obuke i izmjene programa, kao ni pojedina regionalna savjetovanja za uprave škola.

Najslabiji rezultat zabilježen je u oblasti ravnopravnog pristupa resursima i moći, gdje je realizovano svega 42,9 odsto aktivnosti – devet od planirane 21.

Analiza ukazuje na napredak u oblasti ženskog preduzetništva. Prema navedenim podacima, 40,4 odsto preduzeća koja su dobila podršku kroz državne programe za mikro, mala i srednja preduzeća bilo je u vlasništvu žena.

Ipak, nejednakosti ostaju posebno izražene u oblastima novca i moći.

Prema podacima Međunarodne organizacije rada koje Ministarstvo koristi u evaluaciji, prosječan rodni jaz u zaradama u Crnoj Gori iznosio je 21,6 odsto, što znači da i dalje postoji značajna razlika između primanja žena i muškaraca.

Kao jedan od problema navodi se i nedovoljna zastupljenost žena na pozicijama političkog i ekonomskog odlučivanja.

Sprovođenje aktivnosti u toj oblasti usporavali su i regulatorni zastoji. Nijesu usvojeni pojedini protokoli za zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu, izostale su određene izmjene propisa iz oblasti socijalne zaštite, dok su konkursi za neka planirana istraživanja bili neuspješni.

Evaluacija ukazuje i na problem nedovoljnih institucionalnih kapaciteta. Nedostatak zaposlenih, tehničkih mogućnosti i finansijskih sredstava u institucijama nadležnim za rodnu ravnopravnost, kao i česte kadrovske promjene, otežavali su sprovođenje planiranih mjera.

Posebno se upozorava na visoku zavisnost politika rodne ravnopravnosti od međunarodne i projektne podrške. Značajan dio aktivnosti finansiran je iz donatorskih sredstava međunarodnih partnera, među kojima su OEBS i UNDP, dok su izdvajanja iz domaćeg budžeta ocijenjena kao nedovoljna.

Problem predstavlja i činjenica da rodna perspektiva još nije u dovoljnoj mjeri uključena u kreiranje javnih politika.

Iako zakonski okvir obavezuje institucije da procjenjuju kako njihove odluke utiču na žene i muškarce, evaluacija pokazuje da se to u praksi još ne primjenjuje dosljedno i da javne politike rijetko sadrže posebne mjere kojima bi se podstakla ravnopravnost.

Među preprekama su navedeni i ukorijenjeni društveni stereotipi i tradicionalne rodne uloge, koji i dalje utiču na položaj žena u politici, ekonomiji i drugim oblastima društvenog života.

Problem predstavlja i nedovoljno razvijen sistem prikupljanja podataka razvrstanih po polu, kao i potreba za boljom koordinacijom državnih institucija, lokalnih samouprava i nevladinog sektora.

Za naredni strateški period preporučeno je jačanje zakonodavnog i institucionalnog okvira, povećanje izdvajanja iz državnog budžeta i dosljednije sprovođenje rodno odgovornog budžetiranja.

Preporučene su i obavezne obuke za visoki rukovodni kadar u institucijama, jačanje rodne statistike i formiranje posebnog tima u MONSTAT-u, kao i bolja informatička podrška za praćenje realizacije mjera.

Među preporukama je i uključivanje novih izazova, među kojima je vještačka inteligencija, u buduće politike rodne ravnopravnosti.

Ministarstvo je nakon evaluacije pokrenulo izradu Nacionalne strategije rodne ravnopravnosti za period 2025–2029. godine. Na sajtu Ministarstva nova strategija je navedena među važećim dokumentima iz oblasti rodne ravnopravnosti.