Novinarka se nadala da će nešto smisleno čuti na ročištu u Sarajevu protiv BIRN-a, a sve što je čula bila je relativizacija svega i bježanje od lične odgovornosti

Pavićević: Pravda ne važi jednako za sve

Tanja Pavićević (Foto: TV E/Youtube)
Tanja Pavićević (Foto: TV E/Youtube)

I tamo sam tražila dokaz zbog čega sam ekstemistkinja i nijesam ga dobila - zato što ga nema - rekla je novinarka Tanja Pavićević gostujući u emisiji "Na kraju dana" komentarišući ročište u Sarajevu povodom tužbe protiv BIRN-a zbog mape ekstremista.

Ona je, na Televiziji E, kazala da je glavno ročište završeno, a da je sa strane BIRNA i direktora Denisa Džidića sudu predato - nula dokaza.

Pavićević ističe da je ročište u Sarajevu prošlo korektno i mirno, te da je nakon tri godine dobila priliku da progovori na mjestu gdje je trebalo da progovori i da se ponovo uvjeri da BIRN-ova mapa za Crnu Goru nije urađena metodološki i činjenično.

- Bio je i direktor BIRN-a i vidjela sam, a to mi je bilo jako značajno, višak arogancije i nedostatak odgovornosti. Kada je predstavljao mapu u Sarajevu tog 16. i 17.novembra, on je to prisvojio kao nešto svoje i bio je jako ponosan na to kako mapa izgleda, ne znajući čitav slijed događaja. Istog dana kada mu je skrenuta pažnja da mapa za Crnu Goru ne odgovara realnosti i da to nijesu ekstremisti, već novinari i građanski aktivisti, on je najavio da će se uraditi revizija i da će se izviniti ljudima. On to nije uradio nikada, nego se sakrio u mišju rupu toliko da kolege novinari nijesu mogli da dođu do njega da ga pitaju šta se zaista desilo i koji su to dokazi koji nas inkriminišu - podsjeća Pavićević.

Kako se krio toga dana, kako nastavlja, tako se krio i do ovih ročišta.

- Na samom ročištu on je uporno ponavljao da on ništa nema sa mapom u Crnoj Gori i bilo je jako simpatično to gledati kada odgovara na pitanje koja je bila njegova uloga u čitavom projektu zvanična - glavnog koordinatora - rekla je Pavićević.

Nadala se, ističe ona, da će nešto smisleno čuti na ročištu, a sve što je čula bila je relativizacija svega i bježanje od lične odgovornosti.

Kaže da su i sudovi u BiH spori, ali u slučaju tužbi protiv BIRN-a nijesu politizovani slučajevi, pa se ide po regularnoj proceduri. To, kako dodaje, nije bio slučaj u Crnoj Gori, pa je njen advokat pisao svakog mjeseca urgencije.

- Čekali smo godinu i po, zato što sud nije mogao da uruči Jeleni Jovanović moju tužbu. To je frustrirajuće kada vi shvatite da od početka do kraja pravda ne važi jednako za sve. Neko ima moć da se ponaša bahato, onako kako smatra da sebi može da priušti, a ostali čekaju prilično dugo vremena na tu istu pravdu - ocijenila je Pavićević.

Njoj je, kako je rekla, vrijeme koje je čekala bilo prilično dugo.

- A na kraju sam shvatila da su svi drugi slučajevi u mnogo goroj situaciji nego ja, jer su njima zamijenili sudije. Sudije koji su vodili ove slučajeve su otišli u Viši sud, tako da su se ovamo pojavile nove sudije koje su sa čitavom pričom krenule iz početka. Iz toga se izvodi potpuno logičan zaključak da se namjerno u Crnoj Gori prolongira sa ovim slučajevima dok oni ne postanu potpuno besmisleni i zaboravljeni, dok se obični ljudi više neće ni sjećati BIRN-a - zaključila je Pavićević.