Nepovjerenje u institucije najveća prepreka za osobe s invaliditetom

Nepovjerenje u institucije, otežan pristup pravdi i arhitektonska nepristupačnost predstavljaju najveće prepreke sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori, pokazalo je istraživanje predstavljeno na završnoj konferenciji projekta „Prepoznato pravo = stvarna jednakost“, u organizaciji Saveza slijepih Crne Gore.

Istraživanje, koje je obuhvatilo 158 osoba s invaliditetom, pokazalo je da više od polovine ispitanika smatra da postoje ozbiljne prepreke u pristupu sudovima, dok više od 60 odsto kao najveći problem u radu institucija prepoznaje arhitektonsku nepristupačnost.

Predstavnica CEDEM-a Milena Ranitović kazala je da rezultati potvrđuju veliki raskorak između zakonskih rješenja i stvarnog položaja osoba s invaliditetom.

– Ovo istraživanje potvrđuje da i dalje postoji veliki jaz između zakonskih normi i stvarnog položaja marginalizovanih grupa u Crnoj Gori. Posebna vrijednost istraživanja je u tome što su upravo osobe s invaliditetom govorile o vlastitim iskustvima i izazovima – rekla je Ranitović.

Diskriminacija se rijetko prijavljuje

Prema rezultatima istraživanja, 28,1 odsto ispitanika navelo je da je doživjelo diskriminaciju, ali je svega 12,5 odsto slučajeve prijavilo nadležnim institucijama.

Najčešći razlog neprijavljivanja je nepovjerenje u institucije, što, kako je ocijenjeno, ukazuje na potrebu jačanja sistema zaštite i povjerenja građana u njegov rad.

Kao ključne prioritete za unapređenje položaja osoba s invaliditetom ispitanici su izdvojili dosljednu primjenu zakona, uklanjanje fizičkih i komunikacionih barijera, unapređenje materijalne sigurnosti, razvoj inkluzivnog tržišta rada, sistemsku edukaciju institucija i aktivnije uključivanje osoba s invaliditetom u kreiranje javnih politika.

Istraživanje pokazuje i da osobe s invaliditetom najveće povjerenje imaju u organizacije koje štite njihova prava, dok političke partije i državne institucije bilježe najniži stepen povjerenja.

Istovremeno, čak 82,3 odsto ispitanika svoj nivo lične sreće ocjenjuje visokim ili umjerenim, iako smatraju da je diskriminacija prema osobama s invaliditetom i dalje veoma izražena.

Glas osoba s invaliditetom mora biti polazna osnova

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović kazao je da je cilj projekta bio da upravo osobe s invaliditetom identifikuju prepreke sa kojima se svakodnevno suočavaju.

– Željeli smo da osobe s invaliditetom same ukažu u kojim oblastima osjećaju najveću nejednakost i koje prepreke ih sprječavaju da ostvaruju svoja prava. Cilj nije bio da tražimo krivca, već da zajedno sa institucijama gradimo partnerstvo zasnovano na modelu ljudskih prava i adekvatnom pristupu osobama s invaliditetom – rekao je Macanović.

Predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Jelena Đuršić poručila je da pravo ima vrijednost samo kada ga građani mogu ostvariti bez prepreka i diskriminacije.

– Prepreke nijesu u osobi, već u arhitekturi, procedurama, stereotipima i društvenim stavovima. Zato osobe s invaliditetom moraju biti ravnopravni partneri u kreiranju politika koje ih se tiču – istakla je Đuršić.

Inkluzija još nije stvarnost

Na panel-diskusiji „Od prepoznate diskriminacije do stvarne jednakosti: kako unaprijediti zaštitu prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori“, predsjednik Saveza slijepih Crne Gore Andrija Samardžić ocijenio je da društvo nije dovoljno edukovano kada je riječ o odnosu prema osobama s invaliditetom.

– Ovo nije samo priča o ljudskim pravima, već i o vaspitanju. Osoba s invaliditetom može biti uspješnija od prosječnog građanina Crne Gore, ali takva percepcija u društvu još ne postoji – rekao je Samardžić.

Predstavnica institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Milena Krsmanović upozorila je da Ombudsman najviše pritužbi prima zbog diskriminacije u oblasti rada, zapošljavanja i obrazovanja.

– Ne možemo govoriti o istinski inkluzivnom obrazovanju. Sistem se još uvijek ne prilagođava osobama s invaliditetom. Često se kao uspjeh predstavljaju asistenti u nastavi ili određeni elementi pristupačnosti, ali to nije dovoljno da bi obrazovanje bilo zaista inkluzivno – kazala je Krsmanović.

Milena Ranitović podsjetila je da je CEDEM prije tri godine sproveo istraživanje o stavovima građana prema diskriminaciji osoba s invaliditetom, koje je pokazalo da su obrazovanje, zapošljavanje i sport oblasti u kojima je diskriminacija najizraženija.

Posebno zabrinjava podatak da skoro 90 odsto osoba koje su doživjele diskriminaciju nije prijavilo slučaj, iako je 64 odsto ispitanika dobro upoznato sa crnogorskim zakonodavstvom, a gotovo 70 odsto sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom.

– To pokazuje da problem nije neinformisanost, već nepovjerenje u institucije, dok organizacije osoba s invaliditetom imaju ključnu ulogu u informisanju i podršci ovoj populaciji – kazala je Ranitović.

Advokat Luka Stijepović upozorio je da pravni okvir nije sam po sebi loš, ali da institucije često ne prepoznaju posrednu diskriminaciju.

– Imao sam više takvih predmeta. Neke smo vodili čak i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, ali bez uspjeha. Mnogi građani odustaju od sudskih postupaka zbog visokih troškova i neizvjesnog ishoda – rekao je Stijepović.

Učesnici konferencije zaključili su da zakonske garancije nijesu dovoljne ukoliko se ne primjenjuju dosljedno u praksi, te da su pristupačnost, efikasna zaštita prava i aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje odluka ključni preduslovi za ostvarivanje stvarne jednakosti.