Janjušević: Analiza institucija izostala, ostavki nije bilo

Prvi dan 2025. godine u Crnoj Gori nije počeo slavljem, već pucnjima. Umjesto vatrometa i novogodišnjih zagrljaja, Cetinje je probudio zvuk metaka – planirani, ubilački rafali. Tog 1. januara ugašeni su životi 13 nedužnih ljudi, među njima i dvoje djece. Grad koji je decenijama bio sinonim za radost i tradiciju zanijemio je, a Nova godina dobila je značenje koje će Cetinjani nositi zauvijek. Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević, za Televiziju E ističe da je nedospustivo da nakon dva masovna ubistva sa 23 žrtve, u najtežim zločinima mirnodopske Crne Gore, i dalje nema  odgovornosti.

Masovni ubica Aco Martinović punih šest sati sijao je strah i smrt ulicama Cetinja, dok je policija tragala za njim bez uspjeha. Na kraju nije uhapšen – presudio je sam sebi. I godinu kasnije, javnost čeka odgovor na ključno pitanje: da li je zločin mogao – tačnije, morao – biti zaustavljen ranije?

U trenucima dok su se građani zatvarali u svoje domove, strahujući za goli život, u javnosti se otvorila i druga slika – lice nefunkcionalnog bezbjednosnog sistema. Crna Gora je očekivala odgovornost. Umjesto toga, dobila je izostanak političkih poteza.

Na komemorativnu sjednicu u Vladinom domu nijesu došli premijer Milojko Spajić, potpredsjednici Aleksa Bečić i Momo Koprivica, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, niti ijedan ministar iz redova Demokrata i Nove srpske demokratije. Premijer je sa vanredne konferencije poručio da je riječ o „udaru na samu srž društva“ i najavio mjere kontrole oružja, ali na pitanja o političkoj odgovornosti nije bilo odgovora.

U danima nakon zločina studenti okupljeni oko grupe „Kamo śutra“ organizovali su proteste zbog, kako su naveli, nerada i neodgovornosti institucija. Podršku su im pružili brojni građani. Umjesto dijaloga, mladi su bili izloženi targetiranju i pritiscima, što je dovelo do postepenog gašenja grupe. Mjeseci kasnije, istrage se i dalje vode bez jasnih informacija, a ostavki nije bilo.

Cetinje ne zaboravlja ni Medovinu

Tragedija na Cetinju nije prva koju pamti Crna Gora. U avgustu 2022. godine u naselju Medovina, Vuk Borilović ubio je deset osoba, među njima i dječake Mašana i Marka. Porodice žrtava tada su tražile zakon koji bi nosio ime ubijene djece – zakon koji bi značio strože kazne, obavezna psihološka vještačenja i oduzimanje oružja nasilnicima. Iako je obećan, zakon nikada nije usvojen.

Zbog toga su roditelji i bližnji stajali mjesecima na Kruševom ždrijelu – na kiši, suncu i vjetru – tražeći pravdu i odgovornost. Među njima bila je i Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u Medovini, koja je za svoju istrajnost dobila Nagradu za afirmaciju ljudskih prava i građanski aktivizam za 2025. godinu.

- Želim svoj djeci svijeta sreću, ali cetinjskoj djeci treba da se vrati osmijeh. Ja sam stajala na Kruševom ždrijelu da bih vratila toj djeci osmijeh, jer više nijesu cetinjski parkovi sa onim smijehom dječijim. Oni se boje od pucnja petarde. Taj grad je ranjen. Svima koji su komentarisali kako ne treba – opraštam, jer nijesu znali što pričaju. Bilo je padova, bilo je momenata kada mi nije bilo do života, ali sada po prvi put kažem: neka mi samo Bog da da stavim tačku za ovo što sam se borila, i ne treba mi više ni jedan sekund posle toga - kazala je Pejović.

Cetinje ne traži sažaljenje – traži da se pamti

Godinu nakon masakra, Cetinje i dalje živi sa tišinom koja para uši. Ulice su iste, ali ljudi nijesu. Svaki prasak, svaka sirena i svaka petarda podsjećaju na dan kada je grad izgubio dio sebe. Imena žrtava ne žive samo na spomen-pločama – žive u praznim školskim klupama, nedovršenim porukama i u pogledima onih koji više nemaju kome da se nadaju.

U mirnodopskoj eri  stradalo 23 ljudi, među njima četvoro djece - bez odgovornosti

Prvi januar 2025. i masovno ubistvo od 12. avgusta 2023. godine predstavljaju, kako ističe bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević, dva najteža zločina u mirnodopskoj istoriji Crne Gore.

– U ta dva masovna ubistva smrtno je stradalo 23 lica, na jedan monstruozan način, a ono što je najtragičnije jeste da su stradalo i četiri djeteta – kazao je Janjušević.

On navodi da je ovakva krivična djela izuzetno teško spriječiti.

– Ova masovna ubistva se u policijskoj terminologiji zovu amok-ubistva – masovna ubistva više od četiri lica. Prema istraživanjima pojedinih policijskih organizacija, prvenstveno iz SAD-a, karakteriše ih to da masovni ubica ta ubistva ne čini na mah, već ih dugo priprema. Ta ubistva je teško spriječiti – objašnjava on.

Prema njegovim riječima, savremeni sistemi i države moraju fokus staviti na prevenciju:

– Tu je primarno potrebna multisektorska aktivnost, ne samo policijske organizacije, nego i sistema zdravstva, tužilaštva i sudstva.

Govoreći o zločinu u Medovini, Janjušević smatra da nakon njega nije urađena kvalitetna analiza na nivou državnih institucija.

– I onda se dogodilo da se nakon dvije i po godine desilo još teže masovno ubistvo, kada je smrtno stradalo 13 lica – podsjeća on.

Za njega je, dodaje, nevjerovatno da ni nakon drugog masakra niko iz bezbjednosnog sektora nije podnio ostavku.

– To je jedna nevjerovatna situacija, da se čovjek zapita u kakvom društvu živimo. Takav nedostatak empatije, kada niko od čelnika bezbjednosnog sektora, primarno političkih lidera, nije osjetio potrebu da preuzme objektivnu odgovornost. Ne zbog toga što su oni lično odgovorni, već zato što su se u njihovom resoru desila dva najteža zločina u mirnodopskoj eri Crne Gore – ističe Janjušević.

Posebno problematičnim smatra činjenicu da se na komemorativnoj sjednici nijesu pojavili lideri bezbjednosnog sektora, kao ni premijer.

– To je, vjerujte, situacija koju je teško objasniti običnom građaninu – kaže on.

Janjušević podsjeća da je Savjet za građansku kontrolu rada policije nedavno usvojio zaključke u vezi sa posljednjim masovnim ubistvom.

– Tamo je konstatovano da su postojali određeni propusti kada je u pitanju rad policije i da su neke stvari ostale nejasne. Ono što sam ja primijetio jeste da je u trenutku masovnog ubistva bilo samo 11 policijskih službenika u CB Cetinje, i to je zaista nedopustivo imajući u vidu bezbjednosnu situaciju u tom gradu. Premijer je nekoliko mjeseci prije toga izjavio da na Cetinju imamo preko 120 pripadnika suprotstavljenih kriminalnih grupa, bila je novogodišnja noć i značajan broj gostiju, a da bude samo 11 policajaca – to je zaista nedopustivo – navodi on.

Kao drugi, možda i ključni propust, navodi situaciju u trenutku kada je izvršilac lociran.

– Došlo je do nesporazuma oko same lokacije objekta u kojem se dogodio zločin. Nesporazum između građanina koji je prijavio događaj dežurnoj službi i policijskog službenika koji je bio dežurni, jer je policijski službenik shvatio da je lokacija u Bajicama. Pa su policijski službenici otišli na tu lokaciju i izgubili dragocjeno vrijeme. To je bio ključni momenat zašto je ubica na četiri druge lokacije ubio 13 lica, među kojima i dvoje djece – objašnjava Janjušević.

Govoreći o protestima koji su uslijedili, podsjeća na studentske demonstracije grupe „Kamo sjutra“.

– Jedna neformalna studentska grupa organizovala je proteste sa nekoliko osnovnih zahtjeva, ali je nekoliko dana nakon prvog protesta izdato brutalno saopštenje jednog političkog subjekta koji je napao organizatore, primarno tvrdeći da iza njih stoje organizovane kriminalne grupe ili opozicione partije, što ničim nijesu dokazali. Poslije mjesec dana, ovi studentski protesti su prestali sa aktivnošću, ali su već početkom februara grupa građana Cetinja i porodice žrtava organizovali proteste na Kruševom ždrijelu – podsjeća on.

Dodaje da je veoma indikativno to što niko od predstavnika aktuelne političke elite nije primio protestante.

– Tek nakon devet mjeseci primio ih je predsjednik Vlade i rekao im da će njihovi zahtjevi biti razmatrani za 15 dana. Međutim, ti zahtjevi, osim navodno jednog, nijesu realizovani – ističe Janjušević.

U zaključku naglašava:

– Smatram da nakon prvog zločina nije urađena kvalitetna analiza državnih institucija. Da bi se prevenirala ovakva masovna ubistva, u svim državama svijeta najbitnija je prevencija.