Istinu je teško sakriti kad novinari ne odustaju

Praktično je nemoguće sakriti bilo šta - pitanje je samo koliko smo uporni, a mi jesmo uporni. Možemo samo da postavljamo pitanja i da iznosimo činjenice koje neko pokušava da sakrije i ne odustajemo dok ih ne pronađemo, koliko god to potrajalo, poručili su Senka Vlatković-Odavić, novinarka i urednica na Insajder televiziji u Srbiji i Predrag Tomović, novinar TV Vijesti iz Crne Gore, koji je prethodno dugo radio na Radiju Slobodna Evropa i Al Jazeeri Balkans. O tome šta danas znači biti profesionalni novinar, koliko istraživačko novinarstvo može da mijenja društvo i kakvu cijenu taj posao nosi, razgovarali su u PROUDCAST-u Centra za građansko obrazovanje (CGO) sa Željkom Zvicer, saradnicom na programima.

Vlatković-Odavić svoj prvi radni dan pamti kao trenutak koji ju je odredio i kao novinarku i kao osobu -  bio je to dan ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića. 

- Morala sam u realnom vremenu da naučim da moraš ostati pribran onda kada praktično niko oko tebe nije pribran. Vijest nije ono što si prvi objavio, nego ono što se zaista dogodilo”, kaže ona. „Ne želite ekskluzivu. Želite vijest - savjetuje mlađe kolege.

Tomović kao primjer istraživanja koje je proizvelo konkretnu posljedicu navodi slučaj sudije koji je, tokom izbora za Centralnu izbornu komisiju, negirao da je ikada finansirao političku partiju. 

- Provjerom smo utvrdili da nije govorio istinu. Objavili smo priču, sud nije reagovao, ali smo se obratili Sudskom savjetu i tražili provjeru etičke odgovornosti - taj čovjek je potom podnio ostavku. Za mene je to profesionalna pobjeda i dokaz da ima smisla raditi ovaj posao - kaže on. 

Vlatković-Odavić kao primjer stvarne moći istraživačkog novinarstva izdvaja istraživanje Insajdera o kupovini starih fabrika radi izgradnje stambenih objekata i ostvarivanja velike dobiti, bez koristi za državu. 

- Vlast je sve negirala, iako je nalaz bio zasnovan isključivo na dokumentima. Nekoliko mjeseci kasnije su, niotkuda, izmijenili zakon, priznali da je tako i počeli da naplaćuju konverziju zemljišta. Tad sam imala utisak da novinarstvo bukvalno može da pomjeri planinu - prisjeća se ona.

Govoreći o cijeni takvog novinarstva, Vlatković-Odavić ističe da je najviše ugrožena lična bezbjednost. 

- Ne treba da romantizujemo novinarsku hrabrost, jer se i naše porodice nađu pod ozbiljnim pritiskom. Radili smo serijal o vezama navijačkih grupa sa državom i kriminalom, koji je ozbiljno ugrozio bezbjednost moje urednice Brankice Stanković. Ipak, natjerali smo i vlast i javnost da se time bave - kaže ona, opisujući sopstvenu upornost slikom Sizifa: „Sto puta sam se zapitala da li sam buba na Sizifovom kamenu.“

Tomović dodaje da pritisak na njegovu redakciju traje godinama, bez obzira na to ko je na vlasti. 

- Radim za redakciju koja je godinama na udaru različitih struktura zbog načina na koji se bavi organizovanim kriminalom i korupcijom. Ono što druga strana, čini mi se, ne shvata jeste koliko je novinar vezan za priču kada zagrize, a neki su to platili i glavom - kaže on.

Tomović izdvaja primjere iz Crne Gore u kojima su institucije reagovale gotovo istovremeno sa objavljivanjem novinarskih priča - od pokretanja postupka pred Sudskim savjetom do predmeta koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo protiv jednog predsjednika opštine zbog zloupotrebe položaja. 

- Prije deset-petnaest godina najobičnija informacija o ličnom dohotku funkcionera tretirana je kao povjerljiva. Danas i dalje postoje nesavladive tvrđave, ali ih je manje - ističe Tomović.

Vlatković Odavić opisuje suprotan trend u Srbiji. 

- Kod nas se, naprotiv, vrata polako zatvaraju – zakon o konverziji zemljišta koji smo ranije pomenuli nedavno je ukinut, a aktuelni premijer nije održao nijednu konferenciju za štampu - kaže ona.

Dodala je da tome doprinosi i banalizacija tema kroz propagandu. 

- Koliko god godina bude trebalo, nikad neću odustati od te priče, kao što neću odustati ni od potrage za odgovornima za ubistvo našeg kolege Slavka Ćuruvije - poručuje da ona.

Tomović se nadovezao da je trajanje i insistiranje na ovim stvarima najjače oružje novinara.

- Da nikad ne odustanemo od zahtjeva da se utvrde sve činjenice. Ako sudovi neće da ih utvrde, mi ćemo naći način da ih objavimo - rekao je Tomović.

On je istakao da je upravo istrajnost najjače oružje novinarstva. Razliku između velikih regionalnih redakcija, poput RSE ili AJB, i lokalnih medija vidi prije svega u resursima.

- Talenat postoji, ali lokalna redakcija nema tim koji se mjesecima, čak i godinama, bavi samo istraživanjem - pojašnjava on.

 Kao primjer granica etičkog izvještavanja u tragičnim okolnostima, Vlatković Odavić navodi izvještavanje o masovnom ubistvu u školi „Vladislav Ribnikar” u Beogradu. 

- Prvo veče sam u sopstvenom programu rekla da je način na koji su se pojedini novinari ponašali bio gotovo neprihvatljiv. Kamere su jurile najtužnije ljude tražeći izjave dok se još nije ni znalo šta se dogodilo. Posao novinara u takvim trenucima je da postavlja pitanja onima koji su tragediju mogli da spriječe, a ne da prenosi bol najpogođenijih - navodi ona.

Na pitanje šta bi poručili mlađim kolegama koje sve teže ostaju u profesiji, Tomović naglašava integritet i spremnost na odricanje. 

- Prva stvar koju moraju da prihvate jeste žrtva i da početak neće biti lak. Ali na kraju vrijedi - kaže on. 

Vlatković-Odavić je stava da treba da sačuvaju dijete u sebi i da ne prestaju postavljati pitanje „zašto“. 

- Informacija je ono što znamo. Možemo svašta da pretpostavimo, ali to moramo i da dokažemo. I da nikako ne pristaju na sve, jer nema potrebe. Ali ja mislim da ova generacija koja dolazi sada ne pristaje - zaključila je ona.

Ovaj PROUDCAST su zajednički realizovali CGO i Fondacija Friedrich Ebert (FES).