Đuranović: Ne vide ruske agente, ne sprečavaju tragedije, ne priznaju propuste - čemu služi bezbjednosni sektor ?

Deset godina nakon događaja od 16. oktobra 2016. godine, slučaj poznat kao „državni udar“ i dalje otvara pitanja političkog uticaja na pravosuđe, odgovornosti institucija i povjerenja u državni sistem. Međutim, prema ocjeni glavnog i odgovornog urednika Televizije E Draška Đuranovića, ozbiljni institucionalni propusti nijesu ostali samo u prošlosti. Od nesmetanog ulaska ruskog propagandiste Mihaila Zvinčuka u Crnu Goru do dva masovna ubistva na Cetinju, bezbjednosni sektor je, smatra, pokazao zabrinjavajuću neefikasnost, dok je pitanje odgovornosti ostalo bez epiloga. 

Gostujući u emisiji „Od petka do petka“, Đuranović je govorio i o političkoj pozadini pravosudnih procesa, najavljenom Vladinom „Euro modelu“ i odnosu vlasti i opozicije prema pitanjima koja neposredno utiču na život građana.

„Slučaj državni udar najbolje pokazuje koliko je politika uticala na pravosuđe“

Analizirajući desetogodišnju hronologiju predmeta poznatog kao „državni udar“, Đuranović je ocijenio da je riječ o jednom od najupečatljivijih primjera uticaja političkih promjena na pravosudni sistem Crne Gore.

– Analiza slučaja, kolokvijalno nazvanog „državni udar“, najbolje pokazuje koliko je politika zapravo uticala na pravosuđe u posljednjih deset godina. Imamo 9. maj 2019. godine, kada je sutkinja Suzana Mugoša oglasila krivim 22 osobe, među kojima ruske agente GRU-a Šišmakova i Popova, političare Mandića i Kneževića, niz srpskih državljana, zbog pokušaja izazivanja nereda i stvaranja organizacije koja bi na neki način upala u Skupštinu. Od tada do pravosnažne oslobađajuće presude prošlo je samo šest godina i šest mjeseci. Mislim da do sada nije zabilježen nijedan takav slučaj u crnogorskom pravosuđu – kazao je Đuranović.

Tvrdi da je konačan sudski epilog neposredno povezan sa političkim promjenama koje su uslijedile nakon parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine.

– Devetog maja 2019. godine donosi se osuđujuća presuda. Potom dolazi čuveni 30. avgust, kada dolazi do političkih promjena, i nepunu godinu i pet mjeseci poslije toga prva odluka kojom se ukida osuđujuća presuda, nakon što je Apelacioni sud preglasavanjem donio takvu odluku. I opet jedan presedan u crnogorskom pravosuđu – Apelacioni sud je istovremeno spriječio Suzanu Mugošu da ponovo sudi, što nije uobičajeno. Apelacioni sud je mogao tada i sam da donese presudu, ali su očigledno išli linijom manjeg otpora, kako krivica ne bi pala na njih. To su sve događaji koji govore o presudnom uticaju politike – objašnjava Đuranović.

Podsjeća da je nekadašnji Demokratski front od početka tvrdio da je čitav slučaj politički montiran.

– Oni su tvrdili da je to režirano od strane Mila Đukanovića i DPS-a, koji je tada bio na vlasti, a s druge strane Kremlj je smatrao da je to pokazatelj da je Crna Gora pod kontrolom NATO-a. I ako imate saopštenje Stejt departmenta od 10. maja 2019. godine, u kojem se pozdravlja odluka suda i kaže da je ta presuda pokazatelj ruskog malignog uticaja, vidite dvije sukobljene, odnosno konfrontirane politike. I to ne bi bio problem da se ta politika nije umiješala u pravosuđe – ocijenio je Đuranović.

Posebno problematičnim smatra to što su, kako navodi, ranija priznanja krivice pojedinih optuženih ostala u raskoraku sa konačnim sudskim epilogom.

– I sada je presuda pravosnažna, ali imate činjenicu koja nije nikad viđena, a to je da je pravosnažnom oslobađajućom presudom istovremeno oslobođeno devet srpskih državljana koji su sporazumom o priznanju krivice, koji kada ga sud ovjeri predstavlja pravosnažnu presudu, priznali da su svjesno dolazili u Podgoricu da izazovu nemire. A ovom oslobađajućom odlukom tih devet priznanja je anulirano – naveo je Đuranović.

„Sud je više vjerovao ruskim tvrdnjama nego podacima stranih obavještajnih službi“

Govoreći o ruskoj ulozi u događajima iz oktobra 2016. godine, Đuranović se osvrnuo na informacije koje su međunarodni istraživači i obavještajne službe objavljivali o ruskim agentima i njihovom djelovanju širom Evrope.

Posebno je ukazao na serijske brojeve pasoša ruskih državljana Šišmakova i Popova, koje povezuje sa pripadnicima ruske vojne obavještajne službe GRU.

– Ispostavilo se da su serijski brojevi na pasošima ruskih agenata povezani sa pasošima onih istih agenata GRU-a koji pripadaju jedinici 29155, koja je djelovala širom Evrope i svoju skrivenu bazu imala u Francuskoj. Sve se to moglo dokazati, to su podaci stranih obavještajnih službi. Uprkos podacima i dokazima da je Saša Sinđelić išao u Rusiju, naš Viši sud cijenio je izjavu Rusije da on nije prelazio granicu. Znači, Viši sud je smatrao da će GRU priznati da su Sašu Sinđelića uveli, ali da nije carinjen – naveo je Đuranović.

Ističe da je, bez obzira na brojna otvorena pitanja, sudski postupak dobio konačan epilog.

Podsjetio je i na izjavu koju je za Televiziju E dao poznati istraživač organizacije Bellingcat Hristo Grozev.

– Kada sam ga ljetos kontaktirao, bio je začuđen činjenicom da su oslobođeni, odnosno obrazloženjem o nedostatku dokaza. Grozev nije neki obični istraživač, već je dugo radio u Bellingcatu i živi u SAD, koje mu pružaju zaštitu jer je na meti ruskih tajnih službi. On je učesnik filma koji je razotkrio ko je otrovao Navaljnog i, sve u svemu, veoma obaviješten čovjek – kazao je Đuranović.

Prema njegovim riječima, Grozev je tokom razgovora iznio i podatke o drugim aktivnostima pripadnika ruske vojne obavještajne službe.

– On je u razgovoru iznio važan podatak o jedinici 29155, odnosno da je Popov učestvovao i u pokušaju državnog udara u Moldaviji. Otkrio je da se, nakon što su prepoznati, jedan dio te jedinice sada bavi Bliskim istokom, a drugi regrutacijom specijalnih agenata, odnosno studenata. Tako je otkrio i da se Eduard Širokov, nekadašnji vojni ataše u Poljskoj, bavio regrutacijom studenata na srpskim univerzitetima kako bi završili master studije u Rusiji, a neki od njih možda bili angažovani za potrebe ruske tajne službe – kazao je Đuranović, prenoseći navode Grozeva.

„Euro model je dobar mamac, ali građani ne znaju što ih čeka“

Osvrćući se na najavljeni Vladin „Euro model“ i izjavu ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića da je program podržao kao ministar, ali da ga kao privrednik ne bi podržao, Đuranović je ocijenio da takvo postupanje najbolje oslikava neozbiljnost izvršne vlasti.

– Ima puno pošalica na račun ministra Jokovića, ali dobro je da nije hobotnica. Međutim, to je više tragično nego komično, jer mi još uvijek nemamo realnu analizu „Euro modela“. Nemamo ni potvrdu da li ćemo uvesti vize za ruske državljane i kako će se to odraziti na turizam. Vlast se ponaša kao šibicari – bukvalno građani treba da pogađaju u kojoj se kutiji nalazi kuglica. Neozbiljnost i ta vrsta nedostatka strategije opasni su za državu – upozorio je Đuranović.

Naglašava da povećanje zarada samo po sebi nije sporno, ali smatra da bez realne procjene ekonomskih posljedica takve mjere mogu dovesti do novih problema.

– Naravno da svako želi da ima veću platu, ali ovim povećanjem gubi se suština ako pogledate potrošačku korpu. Trebaju vam dvije prosječne plate da biste preživjeli mjesec. Imate javni sektor u kojem radi oko 50.000 ljudi i taj broj se povećava da bi se dobilo na izborima. I taj model, izgleda, funkcioniše – što više zaposlenih, više desetina glasova. Ali, tražili ste – gledajte! – poručio je Đuranović.

Prema njegovoj ocjeni, podjela resora između konstituenata vlasti, uz međusobno nemiješanje u način njihovog upravljanja, predstavlja opasan model funkcionisanja države.

Smatra da je riječ o političkom aranžmanu čiji je prevashodni cilj što duže zadržavanje vlasti.

– „Euro model“ je dobar mamac, jer je PES u jednom periodu bio značajno pao, ali ponižavajuće je bilo gledati kako poslanicima PES-a upravlja Mandić. Međutim, sva ta priča je pitka za običan narod i cifre povećanja plata su dobar mamac, a sve će to ići kao jedna vrsta spirale. Cilj „Euro modela“ nije dugoročni razvoj Crne Gore, već kratkoročni politički interes opstajanja u sedlu vlasti – ocijenio je Đuranović.

Dodaje da bi i opozicija morala pažljivije da razmotri svoju poziciju prema najavljenim ekonomskim mjerama.

– Politička kalkulacija sada nije dobra. Trebalo bi da se opozicija pozabavi mnogim pitanjima. Zašto su crnogorski poljoprivredni proizvodi jednako oporezovani kao strani? Zašto opozicija ne predloži model kako da se poljoprivreda poveže sa turizmom, da se bavi vakcinama, socijalnom pomoći? Zašto se ne bave životom? – pita Đuranović.

„Kako su Zvinčuk i njegova ekipa ušli u Crnu Goru, a da bezbjednosni sektor nije reagovao?“

Posebno oštar Đuranović bio je u ocjeni rada bezbjednosnog sektora, osvrćući se na nedavni slučaj privođenja ruskog državljanina Mihaila Zvinčuka, osnivača informacione mreže „Ribar“, i njegovih saradnika.

Prema njegovim riječima, slučaj je otvorio ozbiljna pitanja o sposobnosti bezbjednosnih službi da prepoznaju i prate osobe koje mogu predstavljati bezbjednosni rizik.

– Za razliku od službe bezbjednosti iz vremena kada Crna Gora nije bila članica NATO-a, sada, kada jeste, naša služba nije znala ko ulazi u Crnu Goru. Zvinčuk, osnivač propagandne mreže „Ribar“, njegova supruga Valerija i još tri ruska državljanina bili su 2. oktobra u Sarajevu, gdje su pratili izbore i ostvarili intenzivne kontakte sa Dodikom, pa su onda došli u Risan, u Crnu Goru, smjestili se u hotel, potpuno bez pažnje bezbjednosnog sektora – naveo je Đuranović.

Podsjeća da se Zvinčuk nalazi pod međunarodnim sankcijama i da su njegove aktivnosti predmet interesovanja zapadnih država i obavještajnih službi.

– Zvinčuku i njegovoj ekipi zabranjen je ulazak u EU i Veliku Britaniju, a SAD nude deset miliona dolara za saznanja o tome da li su uticali na američke predsjedničke izbore. Ništa se ne bi desilo od strane našeg bezbjednosnog sektora da Zvinčuk nije zvao mitropolita Joanikija. Poslije nekoliko sati su privedeni. Crnogorska policija je dala senzacionalno saopštenje da su protjerani, što nije bilo tačno – istakao je Đuranović.

Smatra da je takav slijed događaja otvorio dodatna pitanja o postupanju domaćih i stranih službi.

– Sada se postavlja pitanje da li strane službe prisluškuju mitropolita Mićovića. I, u krajnjem, ako su to ljudi veoma sumnjivih biografija, zašto su ih pustili da uđu u Crnu Goru? – pita Đuranović.

U tom kontekstu podsjetio je i na slučaj nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.

– Podsjetiću, Zoran Lazović je dvije i po godine u pritvoru u Spužu jer ga SDT tereti da je skinuo zabranu ulaska Belivuku i Miljkoviću, iako te zabrane nije bilo. A ko je dozvolio Zvinčuku i njegovoj ekipi da uđu u Crnu Goru i hoće li odgovarati za to? Mislim da neće. Od svih bezbjednosnih radnji jedino je dobro ovo što se kontroliše saobraćaj – kazao je Đuranović.

„Dvadeset tri nevina života, četvoro djece, a niko nije odgovoran – to je sramno“

Govoreći o radu bezbjednosnih institucija, Đuranović se osvrnuo i na dva masovna ubistva na Cetinju, ukazujući na izostanak odgovornosti za propuste u postupanju nadležnih.

Posebno je kritikovao odnos institucija prema porodicama stradalih i javnosti, ocjenjujući da izostanak odgovora predstavlja poraz bezbjednosnog sistema.

– Ćutati na 23 nevino stradala života, od čega četvoro male djece, sramno je. Na osnovu akta Osnovnog državnog tužilaštva saznajemo da je 1. januara policija reagovala veoma sporo i da je podbacio kompletan bezbjednosni sektor, za što niko ne snosi odgovornost. Na komemoraciji se nije pojavio niko iz bezbjednosnog sektora – rekao je Đuranović.

Ukazao je i na to da pojedine okolnosti prvog masovnog ubistva na Cetinju, počinjenog u avgustu 2022. godine, prema njegovim riječima, do danas nijesu razjašnjene.

– Za četiri godine policija nije uspjela da sazna je li Borilović bio u Cetinjskom manastiru neposredno prije zločina. Treba li da za sve snosi krivicu žena koja je izdala dozvolu za oružje, a sve ostalo je u redu? Sistem bezbjednosti funkcioniše? – upitao je Đuranović.

Smatra da se odgovornost za institucionalne propuste ne može svesti na pojedinačne slučajeve, dok izostaje ozbiljno preispitivanje funkcionisanja cjelokupnog sistema.

„Zašto opozicija ćuti? U što smo se pretvorili kao ljudi?“

Na kraju razgovora Đuranović je izrazio nerazumijevanje zbog, kako ocjenjuje, nedovoljne reakcije opozicije na pitanja bezbjednosti, institucionalne odgovornosti i položaja građana.

Upozorio je da političke rasprave i kalkulacije ne smiju potisnuti suštinska pitanja ljudskog života, odgovornosti i empatije.

– Ovo je stvar empatije i ljudskog dostojanstva. U što smo se pretvorili kao ljudi? Ništa nijesmo naučili. Život je ono što prolazi dok se bavite drugim stvarima – zaključio je Đuranović.