Čilović: Naši zakoni i regulative često su samo dobro našminkana forma
Žene prednjače u obrazovanju, upisuju postdiplomske studije u većem broju od muškaraca, ali ih na tržištu rada i na pozicijama odlučivanja odjednom nema. Čak i kada dođu do tih funkcija, često preuzimaju obrasce ponašanja koji dominiraju u muškim strukturama moći, kazala je aktivistkinja organizacije Poligon za žensku solidarnost "Sofija" - Rebeka Čilović, gostujući u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E.
Na okruglom stolu Mreže za evropske politike – MASTER „Lokalno za ravnopravno“ predstavljeni su podaci koji pokazuju da Crna Gora nema nijednu predsjednicu opštine, da žene obavljaju svega 14 odsto rukovodećih funkcija u lokalnim samoupravama, dok čak 86 odsto izvršnih pozicija pripada muškarcima.
Iako, kako kaže, nije pobornica stalnog pozivanja na statistiku jer se žene na taj način svode na brojke, smatra da je u ovom slučaju bilo neophodno pokazati stvarni odnos moći i nemoći u društvu.
– Ne zaboravite da govorimo o više od 50 odsto stanovništva Crne Gore koje se ne nalazi na pozicijama koje svakako zaslužuje, ne samo procentualno. Ako se vratimo korak unazad, vidjećemo da upravo žene prednjače tokom školovanja i upisa postdiplomskih studija, ali ih na tržištu rada odjednom nema. Zašto ih nema? Iz više razloga. Na pozicijama odlučivanja ih nema zato što je moć gotovo uvijek rezervisana za muškarce. Ona predstavlja njihovu pozadinu, a često i svojevrsno nasljeđe. Kada se žene, uglavnom kao dekor, nađu na tim pozicijama, često preuzimaju iste obrasce ponašanja u zastupanju ličnih interesa i partijskih direktiva. To znači da ženske solidarnosti nema ni na pozicijama moći kada žena do njih dođe – rekla je Čilović.
Žene na sjeveru suočene sa „metalnim konstrukcijama“
Ona smatra da je položaj žena na sjeveru Crne Gore još teži nego u ostalim djelovima države i da će, osim poštovanja zakonskih minimuma, biti neophodno raditi na promjeni društvene svijesti.
Prema njenim riječima, sjever nije samo geografska odrednica, već i svojevrsna sudbina, a istraživanja pokazuju da su opštine sa manjim učešćem žena u javnom životu ujedno i manje razvijene.
– Radi se ne samo o geografiji, već i o sudbini. U centralnoj regiji i na jugu možda možemo govoriti o staklenim plafonima, dok se žene na sjeveru suočavaju sa metalnim konstrukcijama. To znači da su naši zakoni i sve regulative zapravo samo dobro našminkana forma. Oni sami po sebi nijesu toliko loši, koliko je loša njihova primjena. Što smo dalje od mjesta odlučivanja, to smo dalje i od kvalitetne implementacije. Žene na sjeveru najviše trpe posljedice patrijarhalnog okruženja i institucionalne nebrige, zbog koje se njihova pitanja ne posmatraju jednako i ravnopravno, bez obzira na geografske razlike – zaključila je Čilović.