CGO: Vještačka inteligencija briše granicu između stvarnog i lažnog, a zaštita mora postati odgovornost sistema

Vještačka inteligencija briše granicu između stvarnog i lažnog, jer su alati za pravljenje uvjerljivih lažnih sadržaja dostupni svima, a čak ni stručnjaci koji ih razvijaju ne mogu uvijek da razlikuju šta je stvorila mašina, a šta čovjek, upozoravaju Tamara Pavlović, stručnjakinja za vještačku inteligenciju, i Filip Jovanovski, doktorand komunikologije. O tome kako vještačka inteligencija mijenja odnos prema informacijama, povjerenju i istini, od prepoznavanja lažnih sadržaja i zaštite podataka do uloge škole, razgovarali su u PROUDCAST-u Centra za građansko obrazovanje (CGO) sa Željkom Zvicer, saradnicom na programima, saopštili su iz CGO.

Kako navode, Pavlović ukazuje da su alati za generisanje sadržaja postali cijela industrija, a da je problem što su pristupačni svakome.

- Problematično je što ni ja, koja tehnički učestvujem u razvoju ovih tehnologija, u nekom trenutku ne mogu da utvrdim da li je nešto uradila vještačka inteligencija ili čovjek. Najveći problem je to što ti alati postaju dostupni svima, što znači da bilo ko može da objavi sadržaj sa bilo kakvom namjerom - ocijenila je ona .

Dodaju da, Jovanovski podsjeća da je era postistine počela i prije vještačke inteligencije, ali da ona sada manipulaciji daje novu snagu.

- Svi ti stari metodi manipulacije dobijaju potpuno novi poligon. Danas svako od nas, svako dijete, može da fotografiše bilo koga i za pet sekundi napravi video na kojem letimo, pucamo, pretvaramo se u zmajeve. Starija populacija, kada vidi takav video, neće ga ni sa čim povezati – pomisliće da je stvaran - rekao je Jovanovski.

Na pitanje mogu li alati za provjeru pratiti razvoj modela, Pavlović je kategorična da ne mogu.

- Svaki put kada izađe novi, jači model, mora postojati jednak broj istraživača sa druge strane koji testiraju da li je nešto generisano. Ti alati funkcionišu na nivou procjene – kažu vam da je nešto toliko i toliko generisano, jer ne mogu sa sigurnošću reći da je nešto stotinu odsto generisano - pojasnila je.

Jovanovski ističe da se od građana i građanki ne može očekivati tehnička forenzika, već dublje vještine medijske pismenosti.

- Ne možemo očekivati da svako od nas bude forenzičar vještačke inteligencije za svaku pojedinačnu fotografiju koju vidi. Kako reagujemo kada vidimo sadržaj koji u nama budi snažne emocije? Hoćemo li odmah reagovati ili ćemo zastati, provjeriti da li je zaista tako i vidjeti ima li u toj poruci propagandnih tehnika i logičkih zamki - pita se Jovanovski.

Govoreći o podacima, Pavlović upozorava da je stvarna kontrola korisnika nad njima ograničena, jer se uz svaki lajk prikupljaju metapodaci. „Veoma mali broj tih tačaka podataka dovoljan je da se korisnik svrsta u kategoriju – kakav je njegov politički stav, kakva društvena opredijeljenost, bilo koja tema koju možete zamisliti. I u tom pogledu nemamo toliko kontrole”, objašnjava ona.

- Medijska pismenost ne smije biti neka dodatna vannastavna aktivnost, nešto fakultativno i izborno. To treba da bude glavna tema – medijska pismenost, mentalno zdravlje i još dvije-tri teme. Možda treba radikalno: školski sistem treba reformisati iz korijena. Medijska pismenost treba da bude jedna od centralnih stavki, a ne izbor -  dodaje Jovanovski.

Pavlović podsjeća da podaci koje korisnik pošalje iz Podgorice mogu biti obrađeni na serveru u Frankfurtu, pa je i njihov put izložen riziku. „Ne treba unositi lične podatke, brojeve i bilo kakve markere, jer postoji realna prijetnja od hakerskih napada koji mogu presjeći saobraćaj i prikupiti sve te informacije. Pitanje je i koliko želimo da unosimo fotografije, posebno naše djece, i šta se dogodi ako taj sadržaj dospije u ruke nekoga ko alate koristi neetički”, upozorila je Pavlović.

Na pitanje koja je najkonkretnija navika koju svaki građanin može da usvoji, Jovanovski savjetuje: „Kada vidite video, morate odmah pomisliti da je možda lažan. Šta god da se pojavi, nemojte ga dijeliti ako vam izaziva snažnu emociju. Možda neko želi da manipuliše i izazove baš tu emociju. Neću ga odmah podijeliti, nego ću prvo provjeriti, da budem malo sigurniji”.

Pavlović je naglasila da se tehnologija može staviti u službu čovjeka. „Ranije smo govorili: dva puta mjeri, jednom sijeci. Sada bih rekla: mjeri deset puta. Mislim da ćemo u narednom periodu naći način da tehnologiju koristimo ispravno i prilagodimo je sebi, a ne da mi budemo prilagođeni njoj”, smatra.

Jovanovski zaključuje da odgovornost ne može ostati samo na pojedincu.

- Na državnom i nadnacionalnom nivou moramo se boriti protiv onih koji stoje iza svih ovih negativnih pojava – to su tehnološki, kapitalistički i politički centri moći. Na nivou Evropske unije nijesmo nemoćni da tim kompanijama kažemo ne - poručio je on.