Povrće širom svijeta nestaje, a to neprimjetno uništava našu ishranu

Većina nas ne jede ni približno dovoljno povrća i zbog toga trpimo zdravstvene posljedice. Istovremeno, uzgajamo sve manje i manje sorti povrća, čime dodatno doprinosimo smanjenju raznovrsnosti naše ishrane.

Novi izvještaj, koji je međunarodni tim stručnjaka za ishranu, poljoprivredu i botaniku objavio u časopisu "Proceedings of the National Academy of Sciences", ukazuje na to da bi prihvatanje biološke raznovrsnosti povrća moglo da bude ključno za poboljšanje našeg zdravlja, kao i zdravlja naše planete.

Naučnik iz oblasti poljoprivrede Marten van Zoneveld, koji je predvodio istraživanje dok je radio u Svjetskom centru za povrće, kaže da naši postojeći pristupi poljoprivredi nisu dovoljni za rješavanje svjetskih problema u vezi sa ishranom.

- Rješenje nije samo u tome da uzgajamo više povrća – već i da uzgajamo više vrsta povrća. Veliki dio biološke raznovrsnosti povrća koja nam je potrebna i dalje postoji – u tradicionalnim sortama i njihovim divljim srodnicima. Hitno je potrebno da je pravilno očuvamo kako bismo mogli mudro da je koristimo za povećanje raznovrsnosti ishrane usred klimatskih promjena - kazao je on, a prenosi Science alert.

Studija ukazuje na to da zanemarujemo veliki broj vrsta povrća bogatih mineralima i vitaminima, koje bi takođe mogle da budu bolje prilagođene lokalnim uslovima uzgoja, u zavisnosti od toga u kom dijelu svijeta živite.

Širom svijeta većina ljudi konzumira oko 40 odsto manje povrća nego što se preporučuje za zdravu ishranu.

To zabrinjava, imajući u vidu da je mala potrošnja povrća među pet najvećih faktora rizika u ishrani koji doprinose globalnom opterećenju bolestima.

Povrće je često prva stvar koja se izbacuje sa spiska za kupovinu kada nema dovoljno novca. Poljoprivrednici ga često smatraju i većim ekonomskim rizikom od drugih usjeva zbog njegove kvarljivosti i kratkog roka trajanja.

Prije nego što je poljoprivreda postala industrijalizovana, postojala je mnogo veća raznovrsnost biljaka koje su uzgajane za ishranu, piše Science alert.

Na primjer, postoji više od 4.000 različitih sorti krompira, ali se u Sjedinjenim Američkim Državama u širokoj upotrebi nalazi samo oko pet do osam sorti.

Od vještačke selekcije i monokultura namijenjenih masovnoj proizvodnji do genetskih modifikacija, industrijalizacija poljoprivrede – kao i lanci snabdijevanja preko kojih se ti proizvodi distribuiraju – postepeno je smanjivala raznovrsnost povrća koje dospijeva na naše trpeze.

Prema procjeni Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), 24 odsto divljih srodnika povrća koji su procijenjeni na nivou vrste nalazi se u opasnosti od izumiranja.

A kada gubimo genetsku raznovrsnost povrća, gubimo i njegove hranljive materije, kao i sposobnost da svoje usjeve prilagodimo promjenljivim klimatskim uslovima.

- Nekoliko vrsta, poput zelene salate, crnog luka i paradajza, postale su globalni usjevi i dio su ishrane širom svijeta - pišu Van Zoneveld i njegov tim.

Mnoge druge, kako kaže, "poput biljke pauka, klizavog kupusa i gorke tikve, koje obično sadrže više mikronutrijenata i bolje su prilagođene zahtjevnim uslovima životne sredine sa ograničenim resursima, dostupne su samo regionalno i veoma često zanemarene u prehrambenim politikama i strategijama velikih razmjera."

Biljka pauk je tamnozeleno lisnato povrće koje se uzgaja u Africi i koje je prepoznato po svojoj otpornosti na klimatske promjene, dok istovremeno sadrži veliku količinu esencijalnih hranljivih materija.

- Trenutno se u bankama gena čuva samo nekoliko lokalnih sorti, pri čemu postoje brojni nedostaci u kolekcijama, što ograničava oplemenjivanje i razvoj poboljšanih sorti za proizvodnju većih razmjera - napominju Van Zoneveld i njegov tim.

Klizavi kupus je jedno od najpopularnijih vrsta tamnozelenog lisnatog povrća u području Pacifika, gdje, prema navodima istraživača, ima potencijal da značajno poboljša naročito ishranu žena i djece.

Gorka tikva je još jedna vrsta povrća otporna na klimatske promjene, popularna u Aziji i na Karibima, koja ima brojne divlje srodnike. Istraživači smatraju da bi oni mogli da doprinesu poboljšanju usjeva u ovim tropskim područjima.

Tu je zatim i dobro poznata bundeva, koja može da podnese sušu i vrućinu, dok istovremeno daje plodove bogate beta-karotenom. Uprkos njenom komercijalnom značaju, istraživači kažu da su „njeni genetski resursi i dalje nedovoljno iskorišćeni i slabo očuvani“.

Istraživači smatraju da bi ove četiri vrste povrća mogle da budu odlične polazne tačke za regionalno povećavanje raznovrsnosti prehrambenih usjeva, ali postoje i brojne druge.

Potrebno je samo da počnemo da ih uzgajamo i jedemo prije nego što nestanu, piše Science alert.

- Tekući gubitak biološke raznovrsnosti ovih i više od 1.480 drugih vrsta povrća događa se u trenutku kada je globalnim prehrambenim sistemima hitno potrebna diversifikacija. Usklađivanje u okviru jedne globalne inicijative obezbijedilo bi da lokalni i regionalni napori dovedu do poboljšanja ishrane kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. - zaključuje tim.

Kada je riječ o našim svakodnevnim navikama, raznovrsnost svoje ishrane možemo da povećamo na nekoliko načina.

Ako ste posvećen baštovan, potražite lokalne, autohtone i stare sorte povrća koje možete da uzgajate u svojoj bašti.

Sakupljanje sjemena sopstvenog povrća kako biste ga ponovo posadili sljedeće godine još je jedan odličan način da se ta biološka raznovrsnost nastavi – možda ćete na kraju čak dobiti i sopstvene jedinstvene sorte.

Kupovina namirnica na pijacama i u nezavisnim prodavnicama takođe je odličan način da pronađete širi izbor povrća, ali i voća, koje možete da dodate svojoj ishrani.

Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS.