„Davanje legitimiteta državnom nasilju i priprema za vrijeme poslije izbora“: Šta se krije iza formiranja novog tijela za borbu protiv terorizma, koje će voditi Veljko Odalović i Marko Kričak

Vlada Srbije osnovala je 8. avgusta Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv terorizma, na čijem čelu je Veljko Odalović, a njegov zamjenik je Marko Kričak. Da li Srbiji prijeti teroristički napad ili se vlast sprema za obračun sa političkim neistomišljenicima, prije svega studentima koje provladini tabloidi već dugo nazivaju teroristima?

Usred sezone odmora, 8. avgusta, Vlada Srbije osnovala je Nacionalno koordinaciono tijelo za borbu protiv terorizma. Osim neobičnog tajminga, neobičan je i sastav tog tijela.

Za nacionalnog koordinatora imenovan je Veljko Odalović, aktuelni sekretar iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Njegov zamjenik je, ni manje ni više, nego sadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak. Pomoćnici nacionalnog koordinatora su Nenad Bogosavljević iz MUP-a i Bojan Dimić iz Bezbjednosno-informativne agencije.

Prema najčešće prihvaćenoj definiciji, terorizam predstavlja smišljenu i protivzakonitu upotrebu ili prijetnju nasiljem radi širenja straha i nesigurnosti. Cilj mu je da primora društvo, vlast ili međunarodne organizacije da ispune određene političke, vjerske ili ideološke zahtjeve.

Zadatak tog tijela biće, kako je navedeno, „koordinacija aktivnosti na prevenciji i borbi protiv terorizma, radikalizma i nasilnog ekstremizma koji vodi u terorizam na nacionalnom nivou“.

Riječ je o formulaciji koja je, prema mišljenju mnogih, preširoka, a samim tim i pogodna za zloupotrebu.

Advokat i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik sumnja da su motivi formiranja ovakvog tijela potpuno drugačiji i da je riječ o davanju legitimiteta državnom nasilju i pripremi za vrijeme poslije izbora.

– Koja je potreba za tim tijelom kada već postoji Savjet za nacionalnu bezbjednost? Čemu to dupliranje nadležnosti ako nije u pitanju stvaranje jednog aparata koji će biti sastavljen od lojalista i poslušnika, jer ništa drugo ne kvalifikuje ni Veljka Odalovića, ni Marka Krička za te funkcije. Odalović je čovjek za sva vremena i sve režime, ne treba zaboraviti ni njegovu ulogu na KiM u vrijeme Slobodana Miloševića. Teško da se Kričak razumije u tu tematiku, to je čovjek koji se „proslavio“ posljednjih godinu i nešto brutalnim intervencijama protiv studenata i građana, prije svega studentkinja i građanki. Izgleda kao da je formirano Nacionalno koordinaciono tijelo za terorizam, onaj državni – kaže Olenik.

Prema njegovom mišljenju, ovo je zapravo priprema za ono što slijedi – izbore i moguća postizborna dešavanja.

– Ovo je zbijanje redova Srpske napredne stranke pred izbore. Treba imati u vidu šta se dogodilo u susjednoj Mađarskoj kada je na izborima izgubio Vučićev partner, tadašnji premijer Viktor Orban. To negdje odjekuje u Vučićevoj glavi i on se priprema i za izbore i za noć poslije izbora. On već kontroliše bezbjednosni aparat, a ovo tijelo treba da pruži kredibilitet mogućem širem sprovođenju državnog terora. Vi imate već izjave pojedinih zvaničnika SNS-a i njihovih medija da se studenti proglašavaju teroristima. Izmišljene su neke afere kao što su blokada aerodroma ili rafinerije u Pančevu, simulacija upotrebe zvučnog topa i to se proglašava aktima terorizma, iako to nema veze sa realnošću. Bojim se da su i ta propaganda i osnivanje ovog tijela priprema za još veću represiju – objašnjava Aleksandar Olenik.

Nikola Lunić, konsultant iz oblasti geopolitike i bezbjednosti, smatra da Srbija svakako mora imati efikasan sistem za prevenciju i borbu protiv terorizma, ali postavlja pitanje zašto se za svaki problem koji institucije očigledno ne mogu ili ne žele da riješe osniva novo koordinaciono tijelo.

Koordinaciono tijelo za koordinisanje koordinacionih tijela

– Ako MUP, BIA, tužilaštvo, Ministarstvo odbrane i druge nadležne institucije ne mogu međusobno da razmjenjuju informacije i koordiniraju svoj rad, onda problem nije u nedostatku još jednog tijela, već u nefunkcionalnosti postojećeg sistema. Kod nas se već godinama odgovornost za funkcionisanje države izmješta iz institucija u različite savjete, komisije, koordinaciona tijela i radne grupe. Time se institucije zapravo aboliraju od odgovornosti. Kada sistem zakaže, formira se novo tijelo i odgovornost se privremeno preseli izvan sistema – kaže Lunić i dodaje:

– Ako ovako nastavimo, uskoro će nam trebati i koordinaciono tijelo za koordinaciju koordinacionih tijela. To više nije reforma države, nego parodija državne uprave. Poseban problem nastaje kada takvo tijelo dobije nadležnosti koje već postojeće institucije imaju po zakonu. Tada ne dobijamo efikasniju državu, nego paralelnu državu. Nadležnosti se ne smiju izmještati iz institucija samo zato što su one politički ili profesionalno zapuštene. Institucije treba osposobiti, profesionalizovati i učiniti odgovornim – objašnjava Lunić.

Prema njegovom mišljenju, ne postoji razlog da se samo osnivanje ovog tijela tumači kao dokaz da je teroristička prijetnja u Srbiji dramatično povećana. Za takvu procjenu potrebni su konkretni obavještajni podaci, a ne političke poruke.

– Naravno da rizik postoji. Srbija nije izolovano ostrvo i dio je evropskog bezbjednosnog prostora. Postoje različiti oblici radikalizacije, nasilnog ekstremizma, prekograničnog kriminala i potencijalnog terorizma koje država mora da prati. Ali upravo zato je potrebna profesionalna procjena prijetnje, a ne proizvodnja institucija kao reakcija na politički trenutak. Najgore što možemo da uradimo jeste da od realnog bezbjednosnog rizika napravimo politički instrument. Terorizam jeste ozbiljna prijetnja i upravo zato njegovom prevencijom ne smiju da se bave strukture koje nijesu jasno profesionalno i institucionalno definisane – objašnjava Lunić.

Konsultant za geopolitiku i bezbjednost takođe smatra da su kadrovska rješenja za Nacionalno koordinaciono tijelo upitna.

– Ovo je možda i najproblematičnije pitanje. Ne bih unaprijed tvrdio da neko nije sposoban da obavlja određenu funkciju, ali država mora da pokaže po kojim kriterijumima je birala upravo ove ljude. U mom nedavnom feljtonu za „Danas“ upravo sam insistirao na tome da bezbjednosni sistem ne može biti reformisan ako se rukovodeći ljudi biraju po političkoj lojalnosti umjesto po profesionalnoj biografiji. Kandidat za rukovodeću funkciju mora prethodno da prođe stručnu provjeru profesionalne podobnosti, a politička funkcija ne smije biti zamjena za stručnu kompetenciju – kaže Lunić.

Kod Veljka Odalovića je, smatra, posebno problematično to što se od javnosti očekuje da prihvati pretpostavku da je on svojevrsni „stručnjak sveobuhvatnog profila“, sposoban da koordinira kompleksan sistem protivterorističke zaštite.

– Ali, u ozbiljnoj državi to se ne dokazuje funkcijom koju neko trenutno obavlja, nego profesionalnom biografijom relevantnom za posao koji mu je povjeren. Isto važi i za Marka Krička. Rukovođenje UKP-om jeste značajna policijska funkcija, ali strateška koordinacija nacionalnog sistema za borbu protiv terorizma zahtijeva specifična znanja i iskustvo u protivterorizmu, obavještajnom radu, procjeni rizika i međuinstitucionalnoj koordinaciji – objašnjava Lunić i dodaje:

Mišljenje, čak i ekstremno, nije terorizam

– Zato problem nije samo ko su izabrani, već zašto su izabrani i koji su kriterijumi primijenjeni. Ako kriterijum nije stručnost nego političko povjerenje, onda smo upravo reprodukovali problem zbog kojeg nam navodno i treba novo koordinaciono tijelo.

U saopštenju se, osim terorizma, pominje i suzbijanje nasilnog ekstremizma, što samo po sebi nije sporno, ali Lunić upozorava na neophodnost jasnog razgraničenja tih pojmova.

– Sama borba protiv nasilnog ekstremizma jeste legitiman dio savremene protivterorističke politike. Problem je u tome što je granica između nasilnog ekstremizma i ekstremnog političkog mišljenja veoma važna i mora biti precizno definisana. Ekstremno mišljenje nije terorizam. Politički radikalizam nije terorizam. Protest protiv vlasti nije terorizam. Građanska neposlušnost nije terorizam. Država treba da reaguje kada postoji nasilje, podsticanje na nasilje, priprema nasilnog akta ili konkretna veza sa nasilnim ekstremističkim strukturama – objašnjava Lunić.

– Ako se pojam ekstremizma ostavi dovoljno širokim da ga izvršna vlast može proizvoljno tumačiti, onda dobijamo veoma opasan instrument. U zemlji u kojoj se politička opozicija, protesti i društveni konflikti prečesto posmatraju kroz bezbjednosnu optiku, takva formulacija zahtijeva naročito snažne mehanizme kontrole. U suštini, Srbiji ne treba tijelo koje će odlučivati ko je „ekstreman“. Treba nam profesionalni sistem koji će na osnovu zakona i dokaza utvrđivati ko predstavlja stvarnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti – pojašnjava Lunić.

Prema njegovom mišljenju, postoji i opasnost od zloupotrebe novog tijela.

– Ne zato što svako koordinaciono tijelo mora biti zloupotrijebljeno, već zato što se u Srbiji stvara obrazac u kojem se, umjesto jačanja institucija, formiraju nova tijela sa preklapajućim nadležnostima. Time se odgovornost pomjera izvan institucija i postaje mnogo teže utvrditi ko je za šta odgovoran. A to je suprotno principu dobre uprave. Imamo vrlo slikovit primjer i u oblasti evropskih integracija. Srbija je godinama gradila čitavu strukturu koordinacionih tijela, savjeta, radnih grupa i pregovaračkih struktura, uz postojeće Ministarstvo za evropske integracije. Sam princip koordinacije nije sporan – naprotiv, evropske integracije po prirodi zahtijevaju koordinaciju svih ministarstava. Ali kada koordinaciona struktura počne da postoji pored institucije koja već ima odgovornost, postavlja se pitanje ko zapravo upravlja procesom i ko odgovara za rezultat – kaže Lunić.

Dodaje da je još problematičnije kada se nove strukture koriste za zapošljavanje i očuvanje privilegija administracije, umjesto za rješavanje konkretnog problema.

– Tada država ne dobija veću efikasnost, već još jedan sloj birokratije. Isto sada možemo da vidimo i u oblasti bezbjednosti – zaključuje Nikola Lunić.