Pavlović: Vučićev poraz ne garantuje promjenu, njegovi kadrovi su u svim porama društva

Iako je Aleksandar Vučić izgubio izbore, ne treba ga politički otpisati, ocijenio je za Antenu M crnogorski istoričar Srđa Pavlović.

Poručuje da će biti posebno važno pratiti dinamiku odnosa crkve i novih vlasti, jer, kako ističe, promjena neće biti moguća ukoliko država nije sposobna da vrati crkvu u ustavne okvire.

Pavlović kaže da je bio iznenađen rezultatima izbora u Srbiji isključivo u dijelu izostanka nasilja.

– Nešto se očigledno desilo, ili je Vučić bio savjetovan da ne ide u tu tačku. To može biti visoka izlaznost, spoljni faktori, svijest da je razlika bila velika, ili možda kalkulacija da prizna izbore kako bi u nekoj narednoj fazi političkog angažmana pokušao da se vrati u poziciju moći. Procentualno je jako velika prednost studentske liste. Međutim, pitanje je dinamike koliko će brzo ići formiranje Vlade – ističe Pavlović.

Vučićev kadar u svakoj pori društva u Srbiji

Naglašava da, iako mu je drago zbog ovakvog ishoda, bez obzira na euforiju, Aleksandra Vučića ne bi trebalo otpisati kao političkog aktera.

– Pretpostavljam da postoje određene odluke u parlamentu od magistralnog značaja za državu Srbiju za koje je potrebna dvotrećinska većina. To je neki administrativni faktor koji će on sigurno pokušati da koristi, ili da uspori procese, ili da zaštiti sebe i njegove glasače. U svakom slučaju, neće biti jednostavno. Osim toga, Aleksandar Vučić je bio na vlasti 14 godina i on je kontinuitet neke ranije ideologije. On je bio operativac, u smislu da je za tih 14 godina pozicionirao svoje lojalne partijske kadrove bukvalno u svaku poru srbijanskog društva. Tako da je veliko pitanje, čak i ako se na nivou države donesu formalno neke reformske odluke, kako će one u stvari biti sprovođene – ukazuje Pavlović.

Prema njegovim riječima, zanimljivo je to što se na ovim izborima u Srbiji desio mogući povratak u ustavnu formu vođenja države.

– Do sada smo imali autokratu koji nije poštovao zakone i Ustav. Sada postoji mogućnost da se nova struktura na vlasti vrati u poštovanje tih ustavnih kategorija. Za građane Srbije bi to bio dobar indikator nečega što slijedi. Pitanje regionalnih politika je nešto što će za sve nas da definiše karakter te nove vlasti – navodi istoričar.

Milošević izgubio izbore zato što je izgubio ratove

Upitan postoji li istinski potencijal za ozdravljenje srpskog društva, Pavlović ističe da će to biti proces koji zahtijeva najmanje jedan vijek.

– Ja se iskreno nadam da su ovi izbori i poraz Aleksandra Vučića različiti od onih na kojima je srušen Milošević. Ja sam i tada tvrdio, i dalje tvrdim, da je Milošević izgubio izbore zato što je izgubio ratove, a ne zato što se populacija i politička elita nije slagala sa njegovim politikama, regionalnim, globalnim, ili vojnim. Ja se nadam da to sada nije slučaj – kaže Pavlović.

Ukazuje da su pitanja dekriminalizacije i demokratizacije, na kojima se zasnivala kampanja studentske liste, zaklon u koji se može pobjeći kako se ne bi govorilo o konkretnim problemima, poput regionalnih ratova i administrativnog i zvaničnog učešća Srbije u počinjenim zločinima.

– Svi okolo su se davno suočili s prošlošću. Ostaje da se mi suočimo sami sa sobom na nivou regiona – ističe Pavlović, navodeći kako se nada da je studentska generacija svjesna svoje uloge u procesu ozdravljenja Srbije.

SPS poslat u penziju

Ukazuje da su srbijanskom društvu studenti ponudili dvije lekcije – da se ipak kroz izbornu kutiju može promijeniti vlast i, što je, kako navodi, strateški važno, poslali su u parlamentarnu političku penziju SPS, partiju koju je vodio Slobodan Milošević.

– Ništa od toga ne znači da postoji kvalitativni otklon društva, ali je makar početak. Interesantno je da akademici SANU racionalizuju poraz Aleksandra Vučića. Tako da nijesam siguran da politička promjena pobjedom studentske liste označava otklon od ideoloških matrica čiji je SANU bila jedan od glavnih stubova – poručuje istoričar.

Nada se, kaže, da će biti prilike za razgovore sa partnerima koji ne negiraju crnogorsku naciju i identitet.

Komentarišući protivljenje dominantnog dijela vladika SPC studentskim protestima i propagandističku ulogu u Vučićevoj kampanji, Pavlović podsjeća na njegove ranije tvrdnje da studentski pokret ni u simboličkim ni u značenjskim okvirima ne traži novog Zorana Đinđića, već novog Vojislava Koštunicu.

– Ostaje da me u to razuvjere i ja ću javno priznati da sam bio u krivu. Crkva Srbije je bila organizacija koja je obezbjeđivala teološku potku za velikodržavni projekat, opravdavala sve zločine i pokušavala da obezbijedi blagoslov za svakoga u političkoj i vojnoj eliti koja je bila na tom istom fonu. Ona još uvijek to radi. Studenti su za njih predstavljali prijetnju, jer mislim da je ta mladost inicijalno pokušala da se odvoji od crkve. Do koje mjere su to uspjeli, nijesam siguran.

– Sjećamo se šetnji sa krstovima, zastavama i popovima koji ih srijeću i blagosiljaju. Da li je to bila stvar pragmatične politike studentskog pokreta ili postoji nešto dublje, ostaje da se vidi. Mislim da je jako važno pratiti kako će se nova vlast odnositi prema Crkvi Srbije i da li će se promijeniti dinamika tih odnosa, jer je Crkva Srbije ipak najjači politički akter u Srbiji – naglašava Pavlović.

Prema njegovim riječima, ako država nije sposobna da crkvu vrati u ustavne kategorije, onda ne možemo govoriti o promjeni.

Pavlović podvlači da je u Crnoj Gori na vlasti velikosrpska politička elita, odnosno snage koje sebe posmatraju kao političke aktere subordinirane Srbiji, bez obzira na to da li je riječ o Novoj srpskoj demokratiji, Demokratama, Demokratskoj narodnoj partiji ili Pokretu Evropa sad.

– Političke elite u zadnjih pet–šest godina su sebe i Crnu Goru u tom procesu stavili u podređenu poziciju. To je sramno i mislim da osobe koje tako nešto urade ne zaslužuju da vode državu, jer ne cijene državu koju vode – ističe Pavlović.

Konstatovao je da briselska administracija u ovom trenutku ne vidi alternativu za Andriju Mandića, kao ni, kako kaže, sa nešto manje odlučnosti, alternativu za premijera Milojka Spajića.