Jovović: Emocija je ključ uspjeha
Sport su rezultati, emocija i strast, a upravo oni predstavljaju pokretačku snagu za sve promjene i nove odlaske, koji su gotovo uvijek teški i specifični, rekao je fudbalski trener Nebojša Jovović u večernjem dijelu Ljetnjeg programa na Televiziji E.
Proslavljena rukometašica i bivša crnogorska reprezentativka Katarina Kaća Bulatović podsjetila je da je još kao djevojčica napustila roditeljski dom i iz Kragujevca se preselila u Beograd, što je za nju predstavljalo veliki životni izazov.
Kako kaže, odlazak u nepoznato podrazumijevao je veliku žrtvu, ali je vjerovala da ona mora donijeti rezultat.
Nakon nekoliko godina provedenih u Beogradu navikla se na novi život, dok su je roditelji, brat i sestra pratili i bodrili na utakmicama. Ipak, najveća promjena uslijedila je 2006. godine, kada je otišla u Dansku.
– Idem u drugu zemlju, drugi jezik. Imala sam sreću da je tamo bilo dosta igračica sa kojima sam kasnije igrala i u reprezentaciji i koje su mi mnogo pomogle, jer su već godinama živjele u Danskoj. Generalno, bilo je veoma teško. Srećom, sa mnom je iz Beograda otišla i moja prijateljica i saigračica Anja Obradović, ali sam ipak odlazila u nešto potpuno nepoznato. Ta prva dva odlaska bila su zaista teška. Kasnije je sve bilo lakše, mijenjao se samo dres, iako su se mijenjali država i grad, ali počeci su zaista bili izazovni – rekla je Bulatović.
Smatra da svaki odlazak i svaka promjena oblikuju čovjeka, kako kao ličnost, tako i kao sportistu.
Sličnog je mišljenja i fudbalski trener Nebojša Jovović, koji ističe da su odlasci sportista česti, ali gotovo uvijek zahtjevni i specifični.
Prisjetio se svog prvog angažmana u Jordanu, kada ga po dolasku na aerodrom nije dočekao niko. To ga, međutim, nije obeshrabrilo. Vođen motivacijom i emocijom, već naredne godine, kaže, na istom aerodromu dočekale su ga desetine hiljada navijača.
– Dešavalo se da i ja napustim podgorički aerodrom plačući, čak i u ovim godinama. Ali svaka promjena nosi snažan sportski motiv, možda i najjači. Svaka promjena vas čini boljim. Nove sredine, novi izazovi i novi podsticaj da napredujete predstavljaju privilegiju u sportu, ali vremenom mogu postati i veliko opterećenje. U Kataru sam proveo pet godina, a nakon toga imao sam pozive iz nekoliko klubova u kojima sam već radio. Uvijek kažem da bi idealno bilo da moje tržište budu upravo klubovi u kojima sam već radio, jer gdje god da ste, u sportu morate unijeti emociju – i kao igrač i kao trener. Upravo je emocija ključ uspjeha. Danas svjedočimo tome da pojedini klubovi promijene i po tri ili četiri trenera u jednoj sezoni, a gotovo je nemoguće toliko puta izgraditi emociju u različitim sredinama – istakao je Jovović.
Bivši odbojkaš i reprezentativac Igor Vušurović kaže da se, gdje god je igrao, nikada nije osjećao kao gost, već se trudio da postane dio sredine u koju dolazi, što smatra dijelom crnogorskog mentaliteta i kulture.
Ističe da je važno već na početku postaviti odnos sa ljudima na pravi način, što je, kako kaže, činio još od prvog odlaska u Novi Sad, gdje je kasnije stekao status legende.
– Ni u Grčkoj se nijesam osjećao kao stranac. Na utakmice je dolazilo po tri ili četiri hiljade ljudi, pobjeđivali smo protivnike za koje su mnogi mislili da ih nikada nećemo savladati, velike klubove iz Atine i Soluna. Krene se sa engleskim jezikom, grčki se uči kroz pjesme, ruski znamo, ali ćutimo da ga znamo, francuski učimo da ne ostanemo gladni, italijanski smo učili uz Rai Uno i Rai Due. Ali kada dolazite otvorenog srca i pružene ruke, vjerujem da ste svuda prihvaćeni, naročito kada dolazite sa emocijom – zaključio je Vušurović.