Uloga srpskog patrijarha Porfirija na izborima u Podgorici i Kotoru

Sve “čari” predizborne šutnje koja je kršena na mnogo načina, a predvodili su je prvi čovjek Srpske pravoslavne crke Porfirije i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, iako duboko nedemokratske i protivzakonite u građanskoj Crnoj Gori, nikad neće biti sankcionisane i pored brojnih tačnih ocjena kako njihove aktivnosti prečesto nemaju mnogo veze sa propovijedanjem i širenjem Hristove vjere.

Naprotiv, više će se analizirati i promatrati kao dio tradicionalnog i sveprisutnog folklora, kao što je na primjer skidanje srbijanskih tablica sa automobila u toku samog izbornog dana. Bilo da se radi o najnovijim lokalnim izborima u Podgorici ili Kotoru ili nekim budućim, možda parlamentarnim, a možda i ponovljenim lokalnim.

Izbori ili popis stanovništva

Sve je to već viđeno i ponovljeno više puta ne samo u Podgorici ili Boki Kotorskoj u Crnoj Gori nego diljem svega onoga što smo doskora gurali u sintagmu “zemalja sa brdovitog Balkana”.

I sve će to biti zaboravljeno i unaprijed oprošteno jer će poslije izbornog dana biti važnije posložiti političke kockice “ko će s kim” ili “ko može s kim” u kojima im ni vjerske poglavice ovaj put izgleda neće mnogo pomoći. Ili možda hoće.

Jer je identitetsko pitanje, posebno u Crnoj Gori, svedeno na pitanje odnosa nacije i vjere, te pripadnosti određenom nacionalnom ili religijskom kolektivitetu, navodno daleko važnije od političkih, ekonomskih, kulturnih, vjerskih (ne mora ovim redoljedom) i drugih interesa različitih grupa i pojedinaca.

Zbog toga će politička činjenica kako je u oba spomenuta grada čak četiri godine poslije obaranja režima Mila Đukanovića uz zdušnu (zlo)upotrebu i crkve i vladika i vjernika, upravo njegova Demokratska partija socijalista ubjedljivi pobjednik, bez obzira hoće li se ili neće u krajnjem ishodu domoći kormila upravljanja Podgoricom i Kotorom – ostati u sjeni najavljenog objavljivanja jednog drugog izjašnjavanja, onog na prošlogodišnjem popisu stanovništva za koji je kampanju u ime SPC vodio niko drugi nego, kakve li koincidencije, partijarh lično.

Svakom je znano kako u Crnoj Gori i ne samo u Crnoj Gori popis stanovništva nije obično statističko pitanje nego mnogo više od toga, zapravo političko pitanje najvišeg ranga.

Većina crnogorskih državljana, ali i njihovih komšija, naime već odavno iščekuje rezultate koji konačno trebaju biti obznanjeni 15. oktobra, prije svega kao važne podatke o nacionalnosti, vjeroispovijesti i jeziku i koji navodno mogu biti nulta tačka za novi početak ove mediteranske države bez licitiranja o brojevima “naših” i “njihovih”.

Tražili ste, gledajte

O čemu se ovdje radi najbolje je objasnio jedan od brojnih veselnika sa društvenih mreža iznoseći “pouzdanu” informaciju o rezultatima lanjskog popisa pod naslovom “Tražili ste, gledajte: Crnogoraca 51, Srba 20 odsto”. Taj je rezultat, naravno, po onoj “što je babi milo, to joj se i snilo” i sasvim suprotan nekim drugim veselnicima tzv. prosrpske i proruske orijentacije u koje svakako treba uvrstiti i najvišeg velikodostojnika SPC, patrijarha Porfirija, koji je, eto, kao sasvim slučajno uoči i na sami dan izbora u Bijeloj pored Herceg Novog osvještavao željezni krst visok 30 metara na mjestu gdje će se graditi pravoslavna crkva i prisustvovao 185. godišnjici srpskog pjevačkog društva u Kotoru.

Prošle godine se Porfirije uključio u popisnu kampanju, baveći se na najdirektniji način značajnim identitetskim i prije svega pitanjima koja baš i nemaju mnogo veze sa crkvenim kanonima nego sa zloupotrebama i vjerskih, i političkih, i kulturnih osjećaja i predubjeđenja svih građana u crnogorskom pluralističkom društvu. On je dvije nedjelje pred početak državnog popisa, pozvao građane da se identifikuju kao “pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC koji govore srpskim jezikom”, što je odavno praksa mnogih poglavara i sveštenika koji manje ili više otvoreno negiraju i crnogorsku naciju i postojanje same crnogorske države.

Na taj se način demonstrira tzv. jedinstvo srpske države i srpske crkve koje kao da nikako ne mogu prihvatiti kako pitanja jurisdikcije i srpske države i srpske crkve od raspada zajedničke države južnih Slovena nisu ista stvar nego upravo suprotno. Ovakve se prakse u posljednje vrijeme prepoznaju kao dio politike promocije “srpskog sveta” u kojem crkva i sam patrijarh imaju značajno mjesto upravo zbog eparhija i motropolija koje se danas nalaze na području drugih nezavisnih država poput Crne Gore.

Konture odbrane od "srpskog sveta"

Odmah po proglašenju rezultata lokalnih izbora u glavnom gradu Crne Gore i Kotoru mnogi su u toj zemlji požurili zaključiti kako je skretanje “udesno” zaustavljeno, previđajući činjenicu kako je još aktuelna vlada sastavljena upravo pod velikim uticajem crkvenih krugova (čitaj Beograda). Takvo je zaključivanje vrlo upitno jer je veliko pitanje, i pored očiglednih naprslina u komunikaciji predsjednika države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića, može li evidentno jačanje socijalista iz opozicije dovesti do njihove saradnje sa njima ideološki bliskim pojedincima i navodno evropski opredijeljenim strankama vlasti.

Ono što se ne može preskočiti u tim analizama jest sam odnos prema agresivnom “srpskom svetu” koji je u predizbornoj kampanji ovaj put predvodio patrijarh Porfirije, a čiji dometi su bili izgleda ispod očekivanih. Utisak je kako su u pravu oni koji smatraju kako su u ovom izjašnjavanju naznačene konture odbrane od “srpskog sveta” u Crnoj Gori“.

Naime, pad podrške partijama vlasti na državnom nivou koje su ostale bez većine u glavnom gradu, može biti prvi znak da Crnogorci i svi ostali koji se tako osjećaju baš i nisu presretni zbog sve čvršćeg političkog zagrljaja bratskog Beograda koji predstavljaju najviši poglavari Srpske pravoslavne crkve na čelu sa patrijarhom.

Njegova potreba, kako sam Porfirije kaže, da u svakoj prilici građanima Crne Gore poruči i podrži njihovo “odlučno ispoljavanje identiteta kao vjernika SPC, govornika srpskog jezika i dičnih pripadnika srpskog naroda”, zapravo jest i državna politika Srbije i Srpske pravoslavne crkve, koja ima značajnu podršku i u samoj Crnoj Gori.

Patrijarh kao premijer

Koliki je upliv i Porfirija i političkog Beograda na društvena i politička kretanja danas, pokazaće i rezultati popisa stanovništva koji ni u kom slučaju, kao što smo već istakli, neće biti samo puka državna statistika. Ta će se “statistika” koliko god neko mislio suprotno odraziti i na buduće izjašnjavanje o dubini podjele u izvršnoj vlasti, kako u samoj vladi tako i na poziciji predsjednika republike.

Kakvi god bili oni će (rezultati) utjecati na sve buduće procese kako u Crnoj Gori, tako i u regiji.

Uloga srpskog patrijarha na lokalnim izborima, nažalost, svedena je na ulogu srbijanskog premijera Miloša Vučevića na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini u čije je predvečerje, suprotno dobrim običajima, eksplicitno pozvao građane u Republici Srpskoj da glasaju za kandidate samo jedne, nije teško pogoditi koje, vladajuće partije.

To se jednostavno ne radi. Ni u slučaju Porfirija ni u slučaju Vučevića. S tom razlikom, što šefa kabineta ipak bira predsjednik Srbije, dok bi o prvom arhiepiskopu ponajprije trebale odlučiti neke silnice kojih nema u biračkim spiskovima jer im to i nije posao.

Prema posljednjem popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori živi 45 odsto Crnogoraca i 29 odsto Srba.