Spajić: Ne primam savjete od popova po pitanju istorije, politike, finansija, ekonomije, sporta, muzičkog...

Crna Gora je sekularna država u kojoj svako treba da se bavi svojim poslom, rekao je premijer Milojko Spajić, navodeći da o istoriji, politici i finansijama ne prima savjete sveštenih lica.
Spajić je to kazao, upitan da komentariše izjave predstavnika Mitropolije Crnogorsko-primorske u kojima se revidira istorija.
On je je naglasio da je Crna Gora sekularna država i da svako treba da se bavi svojim poslom.
- Mislim da je čitava Crna Gora pomalo u čudu zbog serije izjava koje dolaze od religijskih instanci i koje se tiču nekih drugih tema koje nijesu religijskig karaktera - rekao je Spajić.
On je kazao da je na potpuno identično pitanje odgovarao i ranije.
- Ja ne primam iskreno savjete od popova po pitanju istorije, politike, finansija, ekonomije, sporta, muzičkog“, naveo je Spajić.
Na pitanje kada će odgovarati na pitanja poslanika u Skupštini, Spajić je odgovorio da će doći u parlament kada budu usvojene neke od odluka koje je Vlada predala Skupštini još u avgustu ili septembru prošle godine.
Komentarišući navode o eventualnim mehanizmima sankcionisanja članova Vlade zbog nepoštovanja Skupštine, Spajić je rekao da poslanici prvo treba da sankcionišu sebe zbog nedonošenja odluka.
„Prvo treba da sankcionišu sebe zbog neusvajanja stvari koje država čeka preko godinu, pa ćemo onda o sankcionisanju drugih“, naveo je Spajić.
dejan · od prije 4 tjedana
Po održanje zdravlja društva i njegovu odbranu nema nikakve koristi od apstraktnog i moralizatorskog ronjenja krokodilskih suza zbog širenja mržnje. Naprotiv, ono skriva evidentnu činjenicu da glavni izvor društvene mržnje ne postoji samoniklo ni spontano, nego je svjesno proizveden, kontrolisan i vođen krajnje štetnim namjerama protiv Crne Gore. Kao i u drugim društvima, u Crnoj Gori se prepoznaju brojni pokretači mržnje u javnom prostoru. Međutim, glavnu struju društvene mržnje u njoj ne stvaraju niti pokreću klasični socijalni, psihološki ni psihopatološki činioci. U njoj je dominantan onaj pokretač mržnje koji ima krajnje destruktivni karakter s potencijalom da zavrgne teške i masovne zločine. Taj pokretač je velikosrpska politička i ideološka strategija mržnje. Ona je primarno usmjerena na proizvodnju mržnje u međunacionalnim odnosima.
Ovu je tvrdnju moguće dokazati pažljivim propitivanjem problem ko od oficijelnih i neoficijelnih predstavnika i pripadnika nacionalnih zajednica u Crnoj Gori javno proizvodi i širi međunacionalnu mržnju. Ko u potonjih trideset godine sve više podiže intenzitet svoje mržnje prema pripadnicima drugih ncionalnih zajednica? Ko gura Crnu Goru u međunacionalne sukobe visokog intenziteta koji bi mogli kulminirati u građanskom ratu? Da li je u potonjih tridest godina zabilježen bar jedan slučaj da je neko s pozicija „crnogorskog nacionalizma“ incidentno demonstrirao svoju mržnju prema pripadnicima drugih naroda u Crnoj Gori? Da li je s pozicija „crnogorskog nacionalizma“ bilo ko, bilo kad i bilo đe pokretao organizovane kampanje mržnje prema Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Muslimanima ili Albancima u Crnoj Gori?
Oba su odgovora odrična. ''Crnogorski nacionalizam'' postoji samo kao podla laž zgotovljena u nacionalističkoj kuhinji Dobrice Ćosića. Izmišljena je ona da bi se kako-tako našao casus belli protiv emancijapcije Crnogoraca i državne samostalnosti Crne Gore. Njegovu podlu laž već dvije decenije ''reemituju'' u Crnoj Gori ''medijski tajkun'' i njegovi pseudo-medijski i pseudo-intelektualni klonovi i klovnovi motivisani vrećama velikosrpskih dinara i moskovskih kopejki.