Gordi: Ulazak Crne Gore u EU zavisi od političke volje i ekonomije, a ne tehničkih uslova

Od političke volje i ekonomske situacije prvenstveno zavisi hoće li Evropska unija primiti Crnu Goru u članstvo, a ne ispunjavanja tehničkih kriterijuma, kazao je profesor Erik Gordi za Antenu M.

Upitan da prokomentariše sve češće poruke iz Brisela da EU neće novog "trojanskog konja" i spekulacije o drugim kriterijumima za buduće članice, poput Crne Gore, Albanije i drugih sa Balkana, upozorava da eventualne promjene postanu permanentne.

„Mislim da se razgovara o tome da se uvede nekakva druga vrsta članstva, da zemlja bude pridružena članica, ali bez prava veta i sličnih stvari – znači uglavnom da to bude nekakvo članstvo druge klase. I rekao bih da tu postoji velika opasnost. Ako neka država bude članica drugog reda i to bude privremeno rješenje, vrlo lako to privremeno rješenje može da se pretvori u permanentno. Što znači da će biti država drugog reda u zajednici Evrope, što je ono što su pokušavali svih ovih godina da izbjegavaju“, kaže ovaj Britanac koji tečno govori srpski, ne samo zbog profesije, stručnjak za Balkan, već i iz porodičnih razloga.

Istraživanje za knjigu "Zarobljena društva na Jugoistoku Evrope – Mreža povjerenja i kontrole", koje su pratili pune tri godine (2016–2019), u svim državama Zapadnog Balkana osim Hrvatske i Slovenije, potvrdilo je neke percepcije, ali i razbilo neke zablude o EU.

„Evropska unija misli da je ono što nudi državama i ljudima u regionu nešto sasvim novo i da će napraviti revolucionarne promjene u društvu. A u stvari, u ovim državama su ta obećanja viđena i ranije. Tako nešto su obećavali i nacionalisti i komunisti, pa čak i fašisti. I svaki put nisu dobili revolucionarne promjene. Dobili su neke površne promjene, koje ne samo da im nisu promijenile život, nego nisu ni funkcionisale. Ljudi su zato morali da smisle neformalna rješenja da bi obavljali poslove bez kojih je život nemoguć – dakle, neformalne mreže.

I sve je to postojalo, i možda kada bismo bili anarhisti, to bi lijepo izgledalo. Ali prvo, nismo anarhisti, a drugo, problem je u tome – posebno u sadašnjem periodu, dakle ovo nije nešto što je ostalo od komunizma, nego baš posle promjena 1990-ih – da se te neformalne mreže pretvore u nešto drugo. A to su odgovori na pitanje kako da upišeš dijete u školu, kako da dobiješ potrebnu medicinsku njegu, kako ljudi nađu rješenje za te probleme preko poznanstava iz susjedstva, preko rodbine i političke podobnosti. To je ustvari drugi problem, ali suština je da su sve te mreže kolonizirale političke stranke.

Ljudi su ranije govorili da si u komunizmu morao da budeš član partije da bi dobio nešto. I to je samo donekle tačno. Morao si da budeš član partije da bi dobio poziciju direktora ili neku visoku državnu funkciju. A sada – moraš da budeš član partije da bi se bilo gdje zaposlio, da bi pravio cappuccino, i to je nešto novo – to nije bilo tako ranije.“

Ljudi danas uglavnom vjeruju da je ta pojava prisutna – i riječ je o percepciji.

„Ako pitamo za detalje, ako pitamo da li znaju nekog ko se time koristio, onda je to nešto manje, i ako pitamo da li je neko lično iskoristio takve veze da bi nešto dobio, onda je izrazito manje. Što znači da je donekle tačno, ali recimo jedno pitanje bilo je da li je neko dobio novac, posao ili neke beneficije u zamjenu za glas na izborima. I mogu da kažem da je najveći broj potvrdnih odgovora bio u Crnoj Gori – iznad 20 odsto. Ako se dobro sjećam, bilo je oko 8 odsto u Srbiji, ali s obzirom na to da je u Srbiji razlika između prve i druge stranke velika, to ne znači mnogo. U Sjevernoj Makedoniji je bilo 5 odsto, i to se odražava na rezultate izbora.“

Istraživanje je trajalo tri godine, od 2016. do 2019. Iako nisu istraživali aktivizam i sam civilni sektor, analizirali su kako političke stranke preuzimaju kontrolu nad civilnim sektorom, ali i vjerskim zajednicama. Na pitanje na koji način to uspijevaju, profesor Gordi kratko odgovara:

„Da pojednostavimo najviše moguće – radi se o novcu.“

Srpska pravoslavna crkva (SPC) je najeksplicitniji primjer – kako za razne unosne benefite crkva daje legitimitet vlastima u regionu, kaže profesor Gordi.

„Najjasniji slučaj o kome možemo govoriti je SPC, gdje crkva daje legitimitet vlastima, a vlasti zauzvrat daju razne beneficije crkvi: olakšanje što se tiče poreza, kontrola nad imovinom i slično. Zato su crkvene ličnosti sve prisutnije u javnim institucijama.“

Komentarišući dešavanja u Srbiji dva dana uoči lokalnih izbora u 10 manjih opština, na kojima je SNS odnio pobjedu, profesor Gordi kaže:

„Da smo razgovarali prije godinu dana, onda bi razgovarali u ambijentu gdje ankete pokazuju da 70 odsto ili više ljudi podržava studente. Mislim da to vjerovatno više nije slučaj.

Da, mislim da je Vučić računao da vrijeme radi za njihovu stranu. Kako prolazi vrijeme, računa da će ljudi postati umorni i da će doći do podjele u studentskom pokretu. A izgleda da je ipak dobro računao – to je bilo neizbježno. Mada vjerujem da sada podrška nije više 70 odsto, većina ipak podržava studente, s tim što još uvijek ne znamo za šta se studenti zalažu. I čim saznamo, vjerovatno će ta podrška pasti još malo.“

Na početku je glavna poruka bila protiv korupcije, što je vrlo prihvatljivo. „Od trenutka kada su počeli da traže izbore, otvara se pitanje – izbori u koju svrhu i sa kojim programom, ili sa kojim kandidatima, a to su pitanja na koja još uvijek nemamo odgovore.“

O tome da li nemanje agende studenata ide na ruku predsjedniku Srbije, Gordi kaže:

„Sasvim je moguće. Ono što ujedinjuje studente jeste to što su protiv korupcije i za demokratiju. Ali da li su za lijevo ili desno rješenje, da li su liberalni ili nacionalni – tu se međusobno ne slažu. Još uvijek nismo vidjeli ko će preovladati u tom unutrašnjem sukobu.“

EK donosi političke i ekonomske odluke – Jadar i litijum ispred demokratije i vladavine prava. Jačanje autoritarne vlasti Vučića i odnos predsjednika Srbije i EU su zanimljivi.

Ogledni primjer je pokušaj stavljanja pod kontrolu djelimično nezavisnog tužilaštva, sa usvojenim amandmanima tzv. Mrdićevih zakona, koji mijenjaju nadležnosti, ovlaštenja i strukturu tužilaštva u Srbiji, paralizujući rad JTOK-a. Komesarka za proširenje Marta Kos i EU upozorili su na problematičnost zakona i tražili suspenziju, a srednje rješenje bilo je mišljenje Venecijanske komisije, koje će stići tek u junu ili julu, dok zakoni ostaju na snazi.

„Nema smisla mnogo komentarisati. Dosta je očigledno zašto je vlada htjela da preuzme kontrolu nad tužilaštvom i da to nije u skladu sa evropskim standardima. Zašto nema jače reakcije EU? Greška je smatrati da je EU samo jedna institucija. Tu su stručnjaci koji će dati objektivan sud. Sa druge strane je Evropski parlament i tu su aktivisti koji se zalažu za promociju demokratskih pokreta, uključujući i u Srbiji. Treća strana je Evropska komisija. Politička odluka je više strah od promjene vlasti i šta će biti sa ekonomskim projektima, poput Jadara za litijum. To ne može napredovati ako bude demokratske vlasti u Srbiji i ako projekat nije u skladu sa EU standardima o zaštiti okoline.“

O EU vrijednostima, profesor Gordi kaže:

„Ponašanje EU u skorije vrijeme bilo je veliko razočaranje za najveće pobornike EU – one koji vjeruju da će EU biti garant demokratije i vladavine zakona. Oni ne dobijaju ono što su očekivali. Druga grupa pobornika očekuje finansijsku ili ekonomsku dobit i njima ne smeta što EU ne insistira na fundamentalnim pravima.“

O licemjerju EU u podršci stabilokratijama:

„Vrlo teško. Možda nije jasno svima u EU da je najveća prednost Unije to što je najveća baza liberalne, slobodne i demokratske misli na svijetu. Umjesto da insistiraju na tome, prave kompromise u ime bezbjednosne politike i finansijske stabilnosti – to je velika greška u ozbiljnom vremenu prijetnji po demokratiju.“

O crnogorskom putu ka EU:

„Uslov za članstvo je ispunjavanje svih zahtjeva Acquis Communautaire. Tu ima malo fleksibilnosti, ali proces je pretežno politički. Kondicionalnost EU zavisi od političke volje i ekonomskih, bezbjednosnih okolnosti u Evropi.“

O eventualnom uvođenju „članstva druge klase“:

„Postoji razgovor o pridruženom članstvu bez prava veta – članstvo druge klase. Tu postoji velika opasnost da privremeno rješenje postane permanentno, što znači država drugog reda u EU.“

O „trojanskim konjima“ i Mađarskoj:

„EU ne smeta toliko da mediji u Mađarskoj nisu slobodni, ali ako zemlja nije u skladu sa EU spoljnjom politikom, to je problem.“

O američkoj administraciji bližoj Kremlju:

„Ranije je savezništvo EU i SAD-a bilo korisno za region. Sada, dok je Trump predsjednik, Amerika ne može biti partner, što je i sreća jer nije razvila interes za Balkan.“

O kineskoj mekoj moći, rastu desnice i EU:

„Rast desnice ima određeni limit u Evropi. Istorijski kompromis poslije Drugog svjetskog rata – kapitalizam s konzervativnom orijentacijom i socijalnim beneficijama – nestaje. Fascinantno je i rast ljevice u nekim državama, poput Hrvatske. To je velika promjena na političkoj sceni,“ zaključuje profesor Erik Gordi, politički i kulturni sociolog na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

Profesor Gordi piše i kolumne za beogradski Danas, a knjigu Captured Societies in Southeast Europe: Networks of Trust and Control može se besplatno preuzeti na engleskom jeziku.

Tokom posjete Crnoj Gori, učestvovao je na naučnom skupu na Cetinju o efektima identitetskih politika na male zajednice i države u Jugoistočnoj Evropi.